srednje ime tvog djeteta je Grga Čvarak?Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Printable View
srednje ime tvog djeteta je Grga Čvarak?Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Pitanjce za BB, zašto curka nejde u vrtić?
Ajme koje ideje ima :-) kreativna nema sta.
miffy
mislim da ide.
i akoBogaznas BB nemoj je povlacitiz vrtica kad budes na porodiljnom :mrgreen:
sorry ali moram :lol:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
imaš je priliku upisati negdje da iskoristite taj talent smišljanja nemogućih scenarija?
kužim u čemu je problem, ali nekako mislim da ćeš je uspjeti uregulati s vremenom da vam su/život bude podnošljiviji i ljepši
i potpisujem Lili za vrtić :mrgreen:
Ne kuzim, ak ide u vrtic kad stigne ta sva čudesa izvodit, pa nije umorna poslje vrtića?!
Bas sam neki dan razgovarala sa sestrom, pitala sam se ocekujem li od svoje djece previse. Opet, nekako kad procitam tekstove strucnjaka koji su meni bliski (Montessori, Rajovic...), vidim da sam u pravu. Nekako mi se cini da danasnja razmisljanja o odgoju djece idu u tom smjeru da pravimo bedake od njih. Puno ocekivanja od intelektualnog i govornog razvoja, a premalo od emocionalnog razvoja, samostalnosti i odgovornosti. Ovo sve cesce vidim i u praksi. Hebaji ga, ja od svog trogodisnjeg djeteta ocekujem da se ljuti, protestira, svadja, bori za sebe, jer to smatram normalnom fazom stvaranja vlastitog identiteta. Istodobno, ocekujem da u ovoj dobi vec zna (i da se tako i ponasa) da nije u redu udarati roditelje i bracu kad nije po njenom, da ne baca i unistava stvari, da saceka svoj red, da uzme drugu igracku ako brat ne zeli podijeliti s njom svoju, itd.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Inace, na mom radnom mjestu i mi preporucujemo odgodu skole djeci koja imaju ispade bijesa, tantrume, impulzivna su, itd., upravo zato sto to NE smatramo normalnim ponasanjem u toj dobi, odnosno smatramo da je dijete emocionalno nezrelo.
To nije kazna ili sramota, ali zahtijeva rad s djetetom, da bi bilo spremno za skolu.
Ako Amerikanci smatraju iznad navedena ponasanja normalnom pojavom u toj dobi, cemu odgoda ?
Pa u skolu se ide one godine kad, s 1.9. navrsavas 5 godina. To je redovno vrijeme za polazak. Skola pocinje negdje zadnji tjedan kolo voza, nekad malo ranije.
Od treceg do petog rodjendana prodju dvije godine. A ako s 5 nisi spreman, nisi spreman. Nikom nista, ici ces sa 6.
Inace, sto se dobi tice, logicno mi je i da dijete od 12 mjeseci (i godinu i pol, dvije i tri) redovito cuje, a i vidi primjere da se ne udara druge ljude ili zivotinje i da se ne unistava stvari bez ikakvog valjanog razloga. Ali nikako ne ocekujem od njih da to u najranijoj dobi, odmah i tad, uspiju i ostvariti, pogotovo kad je rijec o situacijama koje ovdje zovu 'big feelings'.
Pa upravo u tome i leži jedan od problema. Dijete je zdravo i efikasno. :mrgreen:Citiraj:
miffy34 prvotno napisa
mi imamo u obitelji miša kojem je 2,5 i najblaže rečeno, nemoguć je :lool:
kada nam se njegovi najave ja popijem normabel od 2 mg da uopće mogu izustiti "da, kod kuće smo, dođite slobodno" i onda jedan od 5 prije nego što dođu :mrgreen:
njihov posjet se svodi na to da nas četvero odraslih i moja djeca pazimo da mali ne završi u klaićevoj jer se doslovno baca s koje god visine hoćeš - možda baš upravo što ga sprječavamo da se penje, pa kad nam koncentracija popusti i on se ipak domogne neke visine, onda se baca ravno na glavu :roll: :lol:
opće nije smiješno, ali ja se nakon nekoliko sati provedenih uz njega smijem ko lud na vrata - ne što mi je nešto smiješno, nego što me on do te mjere poremeti, a običavaju u gostima ostati po nekoliko sati.
mislim, ovo što sam opisala je jedna od tisuću stvari koje on napravi ili pokuša napraviti. materijalnu štetu batalim, neminovno nešto ipak strada iako pazimo.
draga bubilo, ako ti je slično, suosjećam i nemam ti savjet - samo izdrži :mrgreen:
sad računam nije mu 2,5 nego mu je sljedeći mjesec 3.
taman sam krenula napisat ovkao neštoCitiraj:
annie84 prvotno napisa
draga bubilo, vjerujem da ti je užasno i nikako te ne želim napadat, svaka ti čast što si iskreno napisala neke stvari koje se događaju, koje se danas mnogi ne usude priznat
ali, činjenica jest da ti njeno agresivno ponašanje kažnjavaš agresivnim ponašanjem, i to smo učili u trećem srednje kao klasični primjer da ne funkcionira
čak i da te sada prestane udarati jer te se boji (a čini se da s njom niti taj crtić nećemo gledati), neće te se bojati zauvijek
a jednom kad je vidiš kako na nekog drugog (ili na tebe) reagira na taj način na koji ti reagiraš na nju, srce će ti se slomiti vjerojatno
To što starije dijete kaže da si grozna prema njoj, iako i on vidi da je njeno ponašanje neprihvatljivo, meni bi bio važan znak
i mislim da je vaš put u tome da kreneš raditi na sebi, da naučiš i ti reagirati na drugačiji način, da naučiš ostati mirna i zadržati kontrolu, a to ti nijedan savjet sa foruma niti iz knjige neće pružit nego je to nešto što moraš pronaći sama za sebe jer je vaš odnos jedan jedinstven
Ja bih vjerojatno potražila pomoć od nekog obiteljskog terapeuta, ali prije svega bih prestala tražiti savjete "šta da radim da nju popravim" a orijentirala misli u stilu "šta da radim da promijenim naš odnos"
Znam da je to velika stvar za nekoga tko k tome i očekuje bebu, ali vidjet ćeš gdje i kako to može stati u vaš život
za zatvaranje u sobu potpisujem vertex, ja sam to probala i odmah od toga odustala, provedba te metode s mojim djetetom izgledala bi na način koji meni nije baš prihvatljiv
inače je stariji valjda svaku odgojnu metodu koju sam pokušala na njemu, isprobao na meni, tako da sam dobila i perspektivu s druge strane
Meni je najblize ovo sto pise Jadranka- najlakse sam granice postavila kad sam bila smirena, topla i njezna. Najteze kad bi "izgubila kontrolu" i urlikala i kritizirala. Hladan ton i pogled ponekad pali, ponekad ne. Samo sto nije lako uvijek biti zen. Tj. nemoguce je. I ono sto meni pomaze su smanjena ocekivanja da sve bude kako sam si ja zamislila da bi trebalo biti. Nista ne mrzim vise nego kad si ne mogu pomoci nego urlam i na silu postavljam granicu sto me tjera u krivnju pa u jos vecu tjeskobu pa u jos vecu deracinu. Pri cemu je nasa druga isto zahtjevno dijete- MM je neki dan izjavio da mu se ponekad cini da se on samouvjerava da nam je sad lakse s njom. Ima 5. Tvrdoglava je i glasna i stalno bi se igrala s vodom i toaletnim papirom i svaki dan nakon svakog obroka pokusa sva umuljana baciti se na kauch, ponekad i uspije, sto me izludjuje i kad nesto nije kako je zamislila cvili do beskraja nekim tonovima od kojih cvijece vene. I dalje jedina metoda koja uvijek pali je toplina i razgovor s razumijevanjem. Jedino nemam metodu kojom postizem da ja uvijek imam kapaciteta za to.
Sent from my iPhone using Tapatalk
ovo od case je kod mene palilo. čim osjetiš da ti živci idu u nebo, odmah se makni od situacije, ispljuskaj se hladnom vodom (ok, ja zapalim jednu na balkonu lol) i za nekih 5-7 min, skroz imaš drugačiji osjećaj.
mislim da na primjerima djece kakvu je opisala bubilo i koju i sama iz prve ruke znam nema šanse niti u pola slučajeva biti miran, topao i razgovorljiv, bez imalo režanja.Citiraj:
sasa prvotno napisa
dinamika života s takvom djecom jako smara i ja se niti malo ne zgražavam na bubiline metode (ne kažem da su ok, ali to niti nisu metode, to je pucanje kad si rastegnut do maksimuma) nego mi je jednostavno žao zbog cijele obitelji što je to tako. ono što može je provoditi puno vremena s njom vani kao što vjerojatno i radi, može ju upisati u neke radionice gdje će joj kanalizirati sve to njeno hiper u nešto što bi joj bilo interesantno, i čekati da dijete dosegne neki stupanj zrelosti pa se situacija sama od sebe poboljša. onaj tko to nije iskusio u takvom obliku, taj nema pojma o čemu se priča.
je, da, granice, granice... nekad nemaš snage ni izustiti jednu jedinu riječ više, kamoli braniti granice. nisam vjerovala da je moguće biti mali gerilac od rođenja, ali vidjela sam na svoje oči.
vidiš, nama nikakav razgovor nije palio. nema tog razgovora koji bi ju odvratio od naumljenog kad naumi nešto. razgovore sam čuvala za primjerice pred spavanje, zagrljeni u krevetu, ili slične takve smirene situacije.
Nije umorna poslije vrtića. Ima 10 000 puta više energije i vjerojatno 1000 puta više zamisli od djece koja se poslije vrtića jedva čekaju malo odmorit u miru svoga doma.Citiraj:
miffy34 prvotno napisa
Nitko od moje djece nije ovog kapaciteta, pa ni oni nisu poslije vrtiće bili umorni, nego spremni na akciju do večeri.
Što sam se uvalila, i sad se moram vaditi...
Teško je na forum prenijeti život jedne obitelji.
Ja sam stvarno cool. Stvarno jesam :mrgreen:. Skoro totalni zen. 8-)
Naravno da me izbaci iz takta i da poludim nekad, al i trudna i netrudna nisam stalno i konstatno na rubu živaca i izvan sebe od ljutnje. Scena u spavacoj je postepeno nastajala ne kao moje sve veće pucanje nego kao traženje nečeg što će upaliti. Kao traženje onog što mi drugi ljudi i psihologica govore "niste bili dovoljno jasni, niste dovoljno jako postavili granicu, nije vas shvatila ozbiljno"... Tražiš što je to što bi moglo upaliti nakon "držanja za ramena, hladnog pogleda i ozbiljnog tona" koji ne pale. I odeš u opisanu scenu. Na koju naravno nisam ponosna, osim u onom dijelu da nekom kažem "vidiš, ne pali ni to". Ok, nezrelo, al kad me svi tupe...
I na kraju što? Ne postoji, jednostavno ne postoji ta metoda, taj trenutak, ne postoji...
Postoji samo polako i postepeno, korak po korak, scena po scena... i naravno da se puno grlimo i kad je smirena blago pričamo (a carica s turbo egom čim joj spomenem kako se prije ružno ponašala, odgurne me iz zagrljaja i ispusti neki životinjski zvuk negodovanja što to spominjem).
Možda da vas samo zabavljam s dogodovstinama? ;)
Nisam dobro spavala i jutros sam jedva otvorila oči. Čula sam ju da je ustala i da već kuha, al ne mogu otvorit oči i mislim si, samo da se nije popela na kuhinju... I eto nje za sekundu, nosi tetrapak i škare "mama, treba mi mlijeko". Katapultirala me iz kreveta :-).
Da, meni je jako zamorno bilo odrediti trenutak kada napustiti neku metodu.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
S jedne strane, moraš biti dosljedan i uporniji.
S druge, ne pali.
Kad napustiti neku metodu, nakon koliko je prestati isprobavati i jače zavrnuti ili zavrnuti na drugačiji način ili ne zavrtati...bog te neće, Sofijin izbor.
može! :lool:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Bubilo jadna, baš si se uvalila :taps:
Nije uopće lako ovako se izložiti komentarima. Ja ti sve vjerujem, samo da znaš :D
I mislim da si u pravu da ne postoji ta metoda kojom će ona DANAS (ili za mjesec dana, ili za tri) promijenit ponašanje. Ona je takva, i to će trajati još neko vrijeme, dok ne sazrije malo. A ono što treba je njegovati vaš odnos, i svoje živce čuvati koliko se može.
Slazem se s vertex.
Ova tema je pravi eye-opener. Sad vidim da je moja negdje srednje zahtjevna, a Bubilo mogu reći samo veliko hvala na hrabrosti i podršci, jer kad čovjek nešto prizna, onda mu se doda, jel?
Nešto što sam ja uočila je sljedeće - kako djeca ne raspoznaju sve svoje emocije, ne raspoznaju tj ne mogu verbalizirati ne svoje a ni moje, a osjećaju da nisu u redu, reagiraju. Sve u životu je povratna sprega, ja kažem/napravim, ti na to odgovoriš/napraviš, uzrok-posljedica koje emocije skroz zakompliciraju. Emocije djece su bože moj šarolike ko svijet, karakteri isto..kod nas vidim pali da sam ja vrhunski skulirana i bez uzbuđenja, nježna, bez osuda, ali čvrsta.
Samo kaj život nije knjiga Jespera Juula.
Budi ti zen kad si iznerviran da ne kažem kad si u nekim sranjima.
Zato postoje - psihoterapeuti :)
lavko još ćeš se ti utješit na ovoj temi :-)
Adio Mare na normabele :lool: ajme smorilo me već kod čitanja.
BB tebi veliki, najveći :naklon: za iskrenost !!!
Evo, upravo je selojtepom zalijepila jedan flomaster i ostatke wc papira od sinoć oko špageti zavjese :).
Igrali smo se doktorice, i samo je u trenu odlepršala da mora nešto napraviti.
(Da, ide u vrtic, al trenutno je doma zbog kozica. Energije ima do besvijesti).
Edit: za AdioMare ;)
Bogami...sad sam uvidjela još jedan svoj problem, nije da nisam znala, ne valja idealizirati ništa. To mi kruti radimo.
Ja kad radi nešto bezveze što nema svrhu al nije opasno sve manje reagiram. Poslije zamolim da pospremi, pomognem joj ako treba (natežemo se i tu ofkors) i bok.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ak nije nož u ruci, sve je ostalo rješivo.
Hvala cure!
mislim da bi nam super došla tema "što sve djeci padne na pamet"
i ne toliko zahtjevni znaju imat svoje blistave trenutke
moj je recimo jednom, imao je mislim 3 godine, otišao u kupaonu, vratio se gol i plave guze. prvo sam ga gledala u čudu i razmišljala otkud flomasteri u kupaoni, a onda skužila da je uzeo moj lak za nokte.
suze su mi tekle dok sam mu u kadi čistila guzu acetonom, a i dan danas ne razumijem taj trenutak gdje on nađe lak za nokte u polici i prvo što mu padne na pamet je da skine hlače i oboja vlastitu guzicu.
nije nalakirao ništa drugo ni na sebi ni oko sebe
tang :lool: ajme ideje ...
i moj sin je znao imat neke svoje bisere.
Uh to smo sestrična i ja napravile kao male - uzele bojice i pobojale ne guzice, nego naprijed, jer smo htjele imati dlake da budemo velike! Groznoooo
ako je vjerovati mojima, ja sam bila dijete iz noćne more :D
ne kaže samo moja mama, priča se nadaleko, od strina preko tetaka, ujaka i druge rodbine.
zvali su me majstor lale ili majstor kvariš. ne znam otkud to, dal je bio neki crtić tipa "majstor lale" pa otud.
mama se potpuno prestala šminkati s mojih 3, 4 jer sam joj pronašla ama svaki ruž gdje god ga bila sakrila i pokrečila zidove.
da se ne priča da sam od rođenja sisala samo jednu sisu i mogli su me umiriti samo ponekad, vozeći me u tačkama.
hvala Bogu, nije se obistinilo mamino dao Bog i tebi tako :mrgreen:
smirila sam se nakon puberteta. dok se nisam udala, radila sam štetu :mrgreen:
Tang upišat ću se (a to mi ovih dana uopće nije teško) :lol:.
Ne komentiram ovu temu, samo pratim jer se ne osjecam dovoljno iskusnom (a ni uspjesnom) da bih ista dodala, ali ovo moram komentirati. Genijalno [emoji1]Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Poslano sa mog GT-I9060I koristeći Tapatalk
Lako za to, hajd skini ruzicasti marker s bijele kuhinjeCitiraj:
tangerina prvotno napisa
LOL sećam se da je tangerina već jednom pisala o tome i muž je došao da vidi na šta se ja toliko smejem :lol:!
BB, moji su ošišali svoju špageti zavesu a što je najbolje, ja sam to primetila tek nakon što su oni odavno i zaboravili šta su uradili :angel:.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
NIKAD nisam saznala gde su nestali ošišani krajevi :mrgreen:.
Sad više nemaju nikakvu zavesu, jer mi je pre par nedelja konačno pukao film na dete koje ne može da mi odgovori zato što izvlači iz usta pola metra šarenog konca dok piše dosadan domaći....
MM je uz uzdah zaključio da su "u čizmara najgore čizme", tj. u prosvetara najgora deca :-x.
Pa zasto ju zvaču?
Nego, misliš da nemam nista bolje? :mrgreen:
Godinama uopce nismo imali zavjese, i onda MM kupi to i postavi. Prvih dana je stalno vukla jednu po jednu nit jer "joj baš treba takva špagica". Sve dok jedan dan nije tako jako povukla snop da je izvukla karnišu. Nije nitko i ništa stradalo, a karniša i zavjesa su završile u garaži. Imali smo ih valjda 2 tjedna. Dugo su bili u garaži, i nedavno ih MM vrati. Nije više čupala, ali se stalno zamatala u njih. Sve dok si jedan dan nije omotala par niti oko vrata i počela skakati s tim. U sekundi ju je naravno zarezalo, pocela plakati, mi dotrčali, vrat skroz crven od urezane špage. Još je poslije danima imala ožiljak na vratu kao da ju je netko davio užetom :roll:. Do jutros se nije bavila tom zavjesom.
Možda bolje da stanem, sad već sigurno zvučim ko barun minhauzen ;).
Mogu samo jedno pitati... Sam ja jedina koja ne dozvoljava igru/eksperimente s hranom koji neće biti pojedeni?
Mislis na zavjese ili na pravu hranu? :lol:
S sad ozbiljno. Mislis jedina medju roditeljima zahtjevne, srednje zahtjevne ili nezahtjevne djece? :mrgreen:
Eeee, kad bi ja to znala :gaah:.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Na moje pitanje zašto? sležu ramenima.....
A kačili smo zavesu natrag jednom nedeljno, i to zato što su suze ronili na pomisao da je skinem i jaaaako se kajali...pih. Kad bolje razmislim, to je najbolje iskorišćena igračka u kući :roll:.
Casa, moji mogu da se igraju hranom koliko hoće, ako su u dvorištu, i ako je to nešto što mi inače u obilju raste u bašti.
Upravo gledam kako je ćerka dograbila kanticu za vodu i izgubila se u dvorištu. Što je siguran znak novog kreativnog napada. Pretpostavljam da će kao i obično uključivati blato i bobice :).
Kraj šk. godine je izgleda stresniji nego što ona spolja pokazuje :).