Valjda je jasno da nam je svima jasno da taj broj nije tocan jer se ne testiraju svi. Al to nema veze s nasom kolektivnom psihickom bolescu, nego se ljudi ne testiraju svi iz opravdanih i neopravdanih razloga.
Printable View
Valjda je jasno da nam je svima jasno da taj broj nije tocan jer se ne testiraju svi. Al to nema veze s nasom kolektivnom psihickom bolescu, nego se ljudi ne testiraju svi iz opravdanih i neopravdanih razloga.
Možda zato što broj pozitivnih zaista i diktira dobar deo života?
Počevši od dostupnosti zdravstvenih usluga svih vrsta, do dostupnosti drugih usluga. Jer ljudi na bolovanju ne mogu da rade svoj posao?
Isto kao što nije nebitno za rad škole da li će ti nastavu propustiti dvoje dece ili pola razreda, niti da li će se oporaviti za 5 ili za 15 dana?
Kod poslednje epidemije gripa kod nas su škole zatvorili na 10 dana, jer je u razredima sedela po trećina dece i trećina nastavnika u jednom momentu. Bilo je jednostavno lakše stopirati nastavu nego beskonačno uključivati u tok lekcija jedno po jedno oporavljeno dete. Zapravo je to i bila situacija za online nastavu, ali tada je to još bilo nečuveno...
A ja to smatram otezim poricanjem stvarnosti - da, naravno! Ko sto trosis novaca koliko imas, stajes na crveno (valjda), vezes pojas itd, kad je nula stupnjeva nisi u sorcu, tako u doba pandemije apsolutno je potrebna prilagodba zivota na broj pozitivnih. Pretpostavljam da zelis da nam ostaju mogucnosti lijecenja i drugih bolesti i da nemamo opet tisuce mrtvih, doduse.
Citat se odnosi na eleonoru, nesto me mob zeza. I ocito smo ispravno shvatili "paranoicno" od liline poznanice, naprosto ne mozes istinu toliko razvlacit pa moze i ovako i onako, tumacenjem na tumacenje.
Pulinka :lool:
A e svatko na svoj nacin dozivljava razlicite rijeci, pojmove...
Ja sam od onih koji nikad nisu pratili brojke iz jednostavnog razloga jer ne mogu na njih utjecat. Iako su nekim cudom stalno te info dolazile do mene.
I ne nisam negirala nikakvu stvarnost dapače, ali sta cu s tim brojevima. Ja kao pojedinac ih ne mogu promijenit, mogu samo vece brige svalit na svoja plećs, e a to svjesno neću.:mrgreen:
Zivim zivot dan po dan. I mantram sve ce bit dobro :-)
Moj muz je u teskoj paranoji od poc.pandemije. Da moze zatvorio bi nas hahaha
Ono na pocecima je bilo stravaaa, sad je zeru bolji, al stalno prati brojke jadna ti ga majka sta cu kad krenu jos brze rasti brojke :lool: a hoce sigurno.
Vec mi je rekao da ne idem trcat ljubljanski pm nego zagrebacki a ja bi bas preko granice :aparatic:
Da, možda je trebalo da napišem detaljnije o našem ovogodišnjem modelu koji se primenjuje u školama.
Ove godine smo podeljeni po zonama, i broj obolelih po opštini i po školi diktira način rada škole na nedeljnom nivou( sa celim/podeljenim razredom/online; čas od 45 ili 30min; dozvoljeni grupni sportovi i pevanje ili ne itd. (zar nije slično bilo kod vas prošle godine?)
Mogu ja i da odbijam da čujem informaciju koju mi je ekstra lako da saznam, ali jednom kad škola promeni način rada ja se moram tome prilagoditi zajedno sa decom. Tako da ne vidim neku veliku korist od toga da ne pratim brojeve.
Da, i kod nas su branili djeci u školi sve i svašta, dijelili ih na razne načine, ali čemu to kad se izvan škole toga ne pridržavaju, normalno se druže, tiskaju u autobusu... Pa čemu to kompliciranje kad ionako nema smisla, niti je korisno za njihov psihofizički razvoj.
A sve zbog broja pozitivnih. Da barem prate samo oboljele, i to na lokalnoj razini škole i razreda, to bi već imalo nekog smisla..
Da si ovo napisala za neku drugu državu, još bi možda i imalo smisla, ali u mojoj državi svako ko je maloletan, a pozitivan je, je istovremeno i oboleo.
Niko ne sprovodi testiranje statistike radi, tek kad se javiš pedijatru sa simptomima on bira hoće li te uopšte poslati na testiranje ili ne.
Možeš testirati bolesno dete i mimo pedijatra, ali najveći broj roditelja bira da to ne uradi sve dok se ne razboli i neko drugi iz familije, a tada je već prošlo dovoljno vremena da se test pokaže negativan kod deteta.
Ako išta, broj obolelih je kod nas manji od realnog, sigurno ne veći.
Potpis.
Lili, sumnjam da ti je muz 'paranoican', taj narativ paranoicnosti uz hahaha se prije lijepi na odgovorne i oprezne od strane tima 'jednom kad ovo sve prodje' koji su denialisti (nece proci u nekom kratkom roku da bi imalo smisla pravit se evo, sad ce, sad ce sreca iza sljedeceg ugla i meni djetinjasto 'ahhh, dosta mi je vise' (kome nije?). Odgovorno je suocit se i prilagodit. A s vlastitim dozivljajem pojmova - ne ide, rijeci su definirane, da nema tog minimalnog konsenzusa sto nesto znaci, komunokacija bi bila nemoguca.
Mozes pratiti broj hospitaliziranih i onih na odjelima intenzivne njege.
Ako ti ih se ne dozivljava kao ljude sa obiteljima iza sebe mozes ih smatrati operecenjem sustava za koje je potrebno imati dodatne resurse. Odnosno preraspodjeliti bolnicke kapacite i osoblje koje ce brinuti o njima.
Sto kao posljedicu vuce manje kapaciteta za druge zahvate i stanja.
A nisi pročitala dio gdje sam napisala da se učenici ionako druže izvan škole i tih prisilnih mjera (i hvala Bogu da je tako), dok se u školi moraju gledati ispod maski i na udaljenosti od barem 2 metra. Hellouuu, pa tko tu nije normalan. I vama je to super i sve to s oduševljenjem pozdravljate. E pa brate mili meni to nije normalno. Ja već sad ludim od činjenice da će mi dijete SVAKI RADNI DAN PO 6-7 SATI morati disati pod maskom. A kad još dodamo da je ionako sramežljiva i tiha, ovo joj je još jedna potvrda ZAČEPI I BUDI TIHO, TVOJE MIŠLJENJE NIJE VAŽNO.
Ali odustajem, definitivno živimo u paralelnim svjetovima kao što netko reče. Samo nastavite dalje po svome...
Ne znam da bi Bogu zahvaljivala na druzenjima nakon skole da ti srednjoskolka donijela koronu i da ti od tog umro muz, ko jedan poznanik na zalost, no opet tko zna...
Pa valjda se druže na otvorenom. I manje sati. Ako se izvan škole druže u zatvorenom prostoru po 6 sati bez maske, onda je jasno tko tu nije normalan bez da to napišem.
Ludiš od činjenice da će morati disati pod maskom jer je ionako sramežljiva? Hm, možda da pomislimo malo na roditelje koji imaju djecu sa kroničnim plućnim (ili nekim drugim) bolestima i za koje bi moglo biti kobno ako se zaraze. Što kažeš na to? Imaju li oni pravo biti ludi na ljude koji se žale zbog maski?
Ali naravno, to nije ni približno važno kao strahota od nošenja maske u školi. Jer eto, ionako je sve besmisleno, čemu uopće mjere. One su samo hrana za paranoičan narod.
I samo da napomenem, iako smo već nekoliko puta pisali o tome. Ne, nitko nije oduševljen mjerama. Nitko ne želi ovako živjeti. Nitko ne voli nositi masku. Nitko ne uživa u virusima i pandemijama. Nikome ovo sve nije super. Samo postoje ljudi koji će prihvatiti preporuke i ljudi koji neće. I jedni i drugi imaju svoj razlog za to. Barem se nadam da i ovi drugi imaju.
Ja sam prosle godine u jeku pandemije zakljucila da, s obzirom na jednog vrticanca i jednog skolarca, djabe meni mjere kojih se drzim na poslu i po zatvorenom (kad je rijec o zastiti mene, jasno da su korisne za zastitu drugih od mene, i da je to, naravno, dovoljno da ih provodim). Al evo, ovi vrticanci, pa oni stalno vise jedan po drugome, deru se jedan drugome u lice (i pritom naravno pljuckaju), i fizicki se jako blisko igraju, stalno su im glavice na okupu. No, sve to njima treba za normalan razvoj.
A malo stariji, nisu ni oni puno drugaciji. I kad se vani igraju, stalno se dodiruju, naguravaju, sudaraju - prije ce se oni tako zarazit, pa cak i da su samo vani, nego dvoje odraslih koji 3 sata razgovaraju unutra bez maske.
A ovi jos malo stariji, sve do studenata, naravno da su se druzili zimi satima po zatvorenim prostorima. Sto drugo mladost da radi.
Jasno je meni sto i zašto rade, no da se netko bogu zahvaljuje na tome a zbog toga neki ostali bez roditelja... e to mi je priznajem zanimljiva perspektiva. No eto, različiti smo.
Ne znam, meni je to neko impliciranje da su roditelji umrli zbog djece koja se druze jedna od gorih stvari u ovoj prici. Umrli su od virusa, kojeg su mogli pokupit gdje god, i za kojeg gomila ljudi ne zna ni gdje ni kako ga je mogla skupit i kojeg su skupili i mnogi koji su se izrazito cuvali od zaraze. Pritisak na tu djecu i mlade, posebno na osjetljivije i njeznije, je bas velik.
Nisam davno gledala worldometer podatke, al nakon citanja o brojkama, sam malo pogledala. Uglavnom gledam UK i Izrael. Oni su mi kao reprezentativni za relativno dobro procijepljene zemlje. Al vise brojke ne izgledaju tako dobro kao prije par mjeseci :/
O čemu ti pričaš?
Ako su ljudi manje vremena u kontaktu, onda je manja šansa da se zaraze. To ne znači da mislim da virusi imaju štopericu. :roll:
Valjda bi to trebalo biti logično. Isto kao što je manja šansa da će se zaraziti na otvorenom, nego u zatvorenom prostoru. Ne znači da se nitko neće zaraziti u kratkom kontaktu na otvorenom prostoru.
Ali dobro, sad mi je tek jasno da si samo došla baciti koju foricu tu, a ne da za ozbiljno sudjeluješ u raspravi. :tele:
Da, ellenora, virusi imaju stopericu, pobogu ako to jos nije jasno. Krace druzenje - manja sansa. Druzenje s manjim brojem ljudi - manja sansa. Cijepljenje veceg broja ljudi - nije toliko bed. Stavit maske na pola druzenja - jos manji brojevi. Tako je, i sve ima svoju cijenu u socijalizaciji djece i smrti roditelja/baka. Nazalost je tako i nikakav feelgood flaster 'opustenosti/dan po dan" ne mozes preko toga prelijepit. Ono sto radi osoba a, utjece na osobu b. Sve su to cost-benefiti.
Najsmjesnije mi je pd svega kad denialisti zavape - pa zar ne postoje druge bolesti? Naravno da postoje, al ne postoji beskonacan broj drugih kreveta i bolnica i odluka 'dosta mi je vise' direktno utjece na to da neko nece moc do doktora.
A ministar, doktori itd. neogu ic djetinjastom mantrom 'iz dana u dan', pa kad nestane kreveta, onda ko crvcak zimi kucat nekom drugom zdravstvu za pomoc. Osim mistika i zivota u trrnutku, postoji i nesto sto se zove planiranje i prevencija. A to su sad - mjere. Nemaju doktori luksuz stava 'ne zelim se opterecivati i zamarati'. To je statement stila 'a neka jedu kolace', toliko izvan povijesne realnosti.
Pa nije to nikakvo impliciranje nego je opet za mnoge bila samo obična činjenica, nažalost.
Ako se dete razbolelo prvo, a roditelji/baka/deka tek nakon 5-6-7 dana, onda je prilčno jasno ko je prvi oboleli u porodici.
Još ako, kao na selu u OŠ, recimo, možeš da povežeš koji se drugar/ica razboleo/la neposredno pre tebe ili istovremeno, onda nažalost nema puno mesta sumnji da se porodica razbolela jer se dete družilo sa tim i tim.
Što ne znači da deca ne pate ako se ne druže. Ali deca nisu glupa niti blesava, i ne treba pred njima negirati stvarnost.
Dete treba da ponese osećaj krivice ako se družilo sa nekim i razbolelo se, naprotiv. Ali mu ne treba predstaviti ni situaciju tako da rizici ne postoje jer je to jednako nezdravo obmanjivanje deteta.
Mislim da to ovisi i o tome koliko dijete ima godina, ne moze svatko sve shvatit onako kako bismo mi htjeli. A i o tome sto su roditelji odlucili i rekli djetetu, jesu li mu/njoj rekli da se slobodno druzi, ili da se ne druzi, ili nesto izmedju. Ako dijete radi sto su roditelji dozvolili, onda do nekih godina, zaista nije odgovornost na njemu... a i to da se roditelj razbolio 5 dana nakon djeteta ne mora znacit puno. Mozda se dijete razbolilo od drugog roditelja koji je bio bolestan pet dana ranije, bez ikakvih simptoma.
Znači, tvoja vizija nastavka pandemije bi bila odustajanje od svih mera u školama? Pa evo naši su vrlo blizu toga. Javim kako prođe, ko već bude zainteresovan.
Nisam to napisala. Napisala sam da ne treba djeci nametat krivnju zbog smrti clana obitelji od korone. I napisala sam da mi se cini da za djecu u vrticima mjere nemaju smisla, a za djecu u skolama, vjerojatno imaju za one koji ih se drze, no, da se ogroman broj djece sigurno druzi van skole, i to ponistava mjere u skoli. No, vjerujem da mjere u skoli smanjuju mogucnost zaraze u samoj skoli.
Nitko nekom srednjeskolskom djetetu ne nameće osjećaj krivnje no već je u godinama kad (za razliku od nekih tu) razumije da je nešto uzrok i onda je nešto posljedica. I dalje sve sukladno tome. A ima takvih na zalost vise nego bi neki htjeli priznati. Zakon velikih brojeva.
A ovdje neki hvale uzroke a ogradjuju se da ne hvale posljedice. Ja taj diskurs kod odraslih nemam volje previse analizirati, samo mu se čudim... Svoju djecu ipak učim drugacije.
Povodom onog da maska začepljuje usta detetu:
Kao majka tihog i sramežljivog deteta, mogu reći da je njemu maska donela svojevrsnu slobodu da iza nje pravi grimase i isplazi jezik svakom ko ga iznervira :).
I nimalo ga ne sprečava da priča kad god hoće sa drugovima i da na času normalno odgovara učiteljici.
Uopšte nije doživeo masku kao neku tešku i groznu kaznu, nego kao nešto što ima prednosti i mane, kao i niz drugih stvari koje imamo i trpimo na telu, počev od gaća i druge garderobe preko etiketa na majicama, lančića oko vrata, šnala u kosi, i minđuša u ušima.
Uostalom pravilnije bi bilo da poredim sa naočarima, korektivnim zubnim protezama, slušnim aparatićima i sličnim.
Valjda je puno i do stava i primera roditelja i nastavnog osoblja.
A koje ste mjere imali u vrticu? Mi da roditelj ne smije uci i da ne smiju nositi svoje igracke sa sobom (ovo drugo mi je poprilocno neshvatljivo). I to je to.
Evo ušetala Korona i u naš dom - dragi je pozitivan i ima temperaturu oko 38 C od juče naveče. Ja sam dobro, bez temperature, pa ćemo videti za koji dan da li sam i ja dobila Koronu. Uglavnom, oboje pitemo C vitamin u kapsulama, njega naravno boli glava, mišići i kosti, kao i kod svake gripe. Odmara, a ja mu kuham šipkov čaj. Spavamo sada u odvojenim sobama, a juče smo u odvojenim krevetima.
Nismo cepljeni, a ni ne planiramo se cepiti. U utorak smo došli iz SLO i u ponedeljak smo imali negativan test.
Sve u svemu, kako će se telo odazvati na bilokoji virus zavisi od našeg imunskog sustava. Ja se nisam testirala, ali smo naravno sada u karanteni idućih min. 10 dana. Ako ništa drugo, sada će dragi mogi 6 meseci putovati bez testova, a to će nam biti super što se tiče finansijske strane, jer smo na testove potrošili previše. Samo testovi za odlazak u SLO i natrag nas dodju oko 70 eur za 2 osobe.
Pa sad da bih se htjela zarazit koronom, bas i ne bih. :/
Mnogima ostaju ozbiljnije posljedice po zdravlje, post covid ambulante ne postoje bezveze.
Vama zelim brz oporavak bez obzira na tako "nonsalantan" stav vis-a-vis covida.
Mi smijemo ulaziti. Mjerenje temperature, razdvojene grupe i dezinfekcija. Pretpostavljam da su tete obavile lavovski dio posla u mikromenadziranju od pojacane higijene nadalje.
Ne znam, ali ovo je bila prva zima da nitko doma nije bio bolestan. Mozda je slucajnost, ali cula sam od vise ljudi slicna iskustva.
Ni moja djeca se prošle godine nisu nijednom razboljela. Mjere koje su to spriječile nisu te da roditelji ne ulaze u vrtić, nego te da su grupe odvojene osim vani (inače ih često spajaju) i da se šmrkavost i kašljanje nije toleriralo (inače se tolerira jer se roditeljima ne tolerira toliko bolovanja).