Čestitam, BB! Išla si se, znači, malo odmorit u rodilište :D
Printable View
Čestitam, BB! Išla si se, znači, malo odmorit u rodilište :D
ma nek ti bude i zahtjevnija, samo da ti bude živa i zdrava...
sjećam te se s one neke stare teme kad smo pisale o tome kako je bit doma s djecom, pa mi se čini kao da mi prijateljica rodila...
Bubilo, čestitam! :-D
Priznaj da smo potaknuli trudove :mrgreen: .
bubilo, cestitam!!!
Ajme, ovo je genijalno looool Cestitke velike Bubilo!!
Mi smo ko ricinusovo ulje.:aparatic:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Kad ja skužim da ima još tri strane, pa dok sve pročitam , Bubilo i rodi. Čestitam!
Bubilo, cestitam i veselim se zbog tebe! A jesi me sad nasmijala i raznjezila :heart:
Da, evo odmaram malo u rodilistu :lol:.
Mislim da je trudove potaknuo moj sinocnji dugi post, poslije toga je sve krenulo ;).
A vi ste mi skratile dugi prvi dan u rodilistu.
Hvala svima na cestitkama :kiss:.
:ghug:Citiraj:
casa prvotno napisa
Uh sto sam kukala na toj temi... Al stariji je bio kronicno bolestan, mala sad vec znamo kakva ;), i tad sam se zbilja jadno osjecala.
A sad se jos jednom bacih u "biti doma s djecom". Al bit ce odlicno sad. Beba, skolarac i zahtjevna. Jupi, jedva čekam :lol:.
čestitam!!!! :heart:
Bb, cestitam!!! :heart:
PotpisCitiraj:
AdioMare prvotno napisa
Jel sad ova prva odmah manje zahtjevna? :lool:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Cestitam!
bubilo čestitam :-D
kako je forum potaknuo trudove, neka ovo bude čisti zen :lool:
Bubilo, čestitam! Sretno dalje!
Hahaha super mi je kako je Bubilo rodila između dva posta :mrgreen: čestitam :heart::heart:
Bubilo :heart: cestitam!
Bubilo, cestitam
pomoći ćemo ti, vidi kol'ko nas je :lool:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
ja se javljam za srednju :heart: , igrat ćemo se vani, hvala Bogu na godišnjem dobu :mrgreen:
Hvala svima! :kiss:
Kaae, kad dodjem iz rodilista slijedi usporedba!
Adio Mare, dogovoreno! Uzimas srednju, svaki dan na 2 sata. Pa ces nam pisati o tome ;).
Ajde sad kad ste se isposvađale i izmirile, molim vas par savjeta.
Mi smo danas imali najgori mogući dan otkad sam rodila. Odbijala je svaku ali svaku poslušnost. Što god da sam zamolila nije poslušala, ne da mi se nabrajati što sve, ali problem je trenutno u meni - ja se ne mogu dovoljno skulirati. Ja sam joj u jednom trenu dala po guzici jednom, a navečer sam urlala.
Najgore od svega je što se ona nastavila smijati i raditi gluposti i tu vidim da nešto ne štima, to nije meni dobra reakcija.
Kako se smirivate? Kad hoćete urlati, kako se zaustavite? Kako ne shvaćate dječji neposluh osobno? Jer recimo meni se u tom trenu upali lampica "e nećeš", inat mi proradi i baš sam u onoj borbi za kontrolu.
Doslovno sam očajna jer nikada nije bila kao danas.
Nema ti univerzalnog recepta. Meni je planiranje uvijek pomagalo, uvijek 3 koraka ispred djeteta, hvatanje njenih mogućih misli i situacija unaprijed, pojednostavljivanje planiranog, spuštanje kriterija zdravog kuhanja i čiste kuće itd.
Najteže je ako u tom kaosu ne funkcionira odnos sa supružnikom ili drugim članovima obitelji (a često u tim osjetljivim mjesecima/godinama bude kaos i na tom planu!) jer se onda generira i unutarnje nezadovoljstvo pa onda i dječja ludovanja izgledaju još gora.
Dobro si dijagnosticirala - treba sebe skulirati. Dobra je vijest da nakon takog groznog dana sutra svane sunce i pitaš se što vam je jučer bilo, a dijete se pretvori u anđelka
Doslovno sam sad otvorila word i kopiram si savjete u njega..za knjige nemam živaca, nemam.
To si dobro rekla, doma i je neko stanje pripravnosti, ne baš kaosa, trudimo se najbolje što znamo.
Hvala ti na savjetima
Daj joj aktivnost/stvar koju ne može uništiti ili s njom ne može uništiti stvari/tebe/muža itd.
Daj joj tablet/mobitel ( jbg nekad dobro dođu) dok se TI ne skuliraš
Pusti ju da radi što je naumila pod uvjetom da nije nešto opasno
Sebi skuhaj čaj/ popij vino/ normabel i samo promatraj to njezino ludilo
RAdite aktivnosti skupa za koje nije potrebna bog zna kakva poslušnosti ( mi u takvim danima doslovno ne izlazimo iz kuće ili ulice, naprosto nemam živce natezat se s njom po vani, pred drugima i još takva živčana slušat "savjete" sa strane)
Ako nemaš ništa važnije, pridruži se tom ludilu, bilo kroz igru i zabavu, bilo kroz tantrum ( baci se na pod i urlaj kao ona, pa ćete se obje smijati)
I svakako- roditeljski timeout da smanjiš mogućnost spenkanja i uranja na nju.
Eto, kome milo kome ne, meni tj. nama ovo pomaže.
Hvala nani, jutros sam se resetirala i smirila, analizirala jučerašnji dan. Jučer su meni živci bili jako kratki, nisam se mogla razbuditi a ona je ajtivna non stop kaj je meni bilo previse i kad je napravila prvo sranje, sve ostalo se samo slagalo. I nije popodne spavala pa je nervoza bila još jača. Bio je definitivno problem u meni. Ona je kakva je ali ja se nisam mogla zbrojiti dovoljno da je hendlam.
Štos s takvom djecom je da moraš biti maksimalno zen i kul, svaka viša frekvencija odapinje i njihovu višu frekvenciju. I tako međusobno dok ne eskalira. No kako smo mi roditelji pa bi trebali biti zreliji u startu smo krivi.
Al smo i samo ljudi.
Lavko, do trećegodine najmlađeg djeteta nemaš ŠANSE suvislo čitati. Ja sam priručnike još i mogla, ali romane nikako... eventualno priče. Tek kadse dijete počne odljepljivati, bit će bolje ali pomozi sebi i njoj da izgradite svoje neovisne identitete. Niste sijamski blizanci.
Samo polako, pusti klinku da radi nešto zabavno, ali ne i štetno.
lavko, potpisujem cure, a evo još malo "trikova"...
Kod nas, kad krene takav dan, obično se isto nastavlja jedno za drugim, tj. što ja više idem "džonom" u smislu da joj jednu za drugom stvari branim (kad ona nešto hoće) ili ne odustajem (kaj ja nešto hoću da napravi), njezini zahtjevi ili reakcije budu sve gori i gori. Pa onda pokušam na vrijeme "stati na loptu".
Probaj za početak i sama sebi zamijeniti riječi "poslušna, neposlušna, ne sluša..." sa "suradnja, surađuje, ne surađuje". Ono, u startu ju nemoj gledati kao nekoga tko tebe treba samo slušati, nego nekoga s kim trebaš nešto dogovoriti, ostvariti suradnju (naravno da ti vodiš tu suradnju, ali mrvicu je razlika).
Onda prepoznaj njezinu potrebu, želju, zahtjev, što god... doslovce joj govori "vidim te, čujem te, da vidim da to želiš, da vidim da ti je to jako bitno, razumijem te, važno ti je, baš to želiš (igrati se s brašnom, ne obuti papuče, ostati bosa...). Mirno ju gledaj i daj joj do znanja da razumiješ što hoće ili neće i da razumiješ koliko joj je to u tom trenutku važno.
Kod nas je ovo obično ključni trenutak. Da ja prvo izgovorim "vidim da to želiš/ne želiš". Jer ako je prva stvar koju ja kažem "ne možeš / moraš" to nas samo baci iste sekunde u vrištanje i bacanje. I nakon toga nema povratka.
Onda reci "ali" :).
Vidim da ti je to važno, ali... to je opasno, to je skupo, to će stvoriti veliki nered, možeš se razboliti, pasti, ozlijediti...
Onda reci nešto u prvom licu... "zato sam ja zabrinuta, zato se ja bojim ako ćeš to raditi, ako to napraviš imat tu puno posla očistiti nered, a ja bih se radije igrala s tobom nego to čistila...". Opet bez "ti to ne možeš/ti to moraš". Nego sa "meni je to važno zbog toga i toga da ti to napraviš ili ne napraviš".
Onda nudi suradnju... "možemo li se dogovoriti? može ovako...?" Nudiš alternative, pregovaraš, ali da joj ostaviš dovoljno prostora da osjeti da je i sama nešto odlučila, da joj nije samo nametno. Da osjeti da ima neku moć donošenja odluka.
P.S. Kako lijepo zvuči u teoriji :mrgreen:. Zezam se, nije čarobni štapić, neće sve nestati, ali probaj, pomaže iz situacije u situaciju. Treba "SAMO" ostati miran (normalan) nakon dvoznamenkastog broja situacija u jednom danu.
I nasmij se na kraju ;)
https://www.youtube.com/watch?v=neiNXOVo-X4
ma s vremena na vrijeme ćeš poludit, odprdit sve što misliš da je korisno za nju, sterat sve u rodno i bok. i to je normalno i ljudski. i nek zna da mama ima i takav temperament, kad graniči s živčanim slomom.Citiraj:
lavko prvotno napisa
neće joj ostavit posljedice ali će naučiti da i mama ima granice tolerancije.
moja mala je jučer izletila na cestu ( doduše autobusno stanicu) jer joj se nije svidio moj kebab...pa jebate razloga...samo sam ju uzela za ruku i drito u auto.
"ja neću doma"
"očeš!!"
i bok. derala se cijelim putem do auta, još je i neka procesija bila pa su ljudi mislili da mučim dijete. zaboli me.
došao tata, ja sam uzela time out i izašla popušti 2 cigarete a oni su ostali razgovarat. kad sam se smirila, rekla sam joj da se bojim i daju molim da to više nikad ne napravi.
XCitiraj:
čokolada prvotno napisa
98% problema s djecom rješavala sam popravljajući sebe. I to stvarno funkcionira.
ma s vremena na vrijeme ćeš poludit, odprdit sve što misliš da je korisno za nju, sterat sve u rodno i bok. i to je normalno i ljudski. i nek zna da mama ima i takav temperament, kad graniči s živčanim slomom.Citiraj:
lavko prvotno napisa
neće joj ostavit posljedice ali će naučiti da i mama ima granice tolerancije.
moja mala je jučer izletila na cestu ( doduše autobusno stanicu) jer joj se nije svidio moj kebab...pa jebate razloga...samo sam ju uzela za ruku i drito u auto.
"ja neću doma"
"očeš!!"
i bok. derala se cijelim putem do auta, još je i neka procesija bila pa su ljudi mislili da mučim dijete. zaboli me.
došao tata, ja sam uzela time out i izašla popušti 2 cigarete a oni su ostali razgovarat. kad sam se smirila, rekla sam joj da se bojim i daju molim da to više nikad ne napravi.
X.Citiraj:
nanimira prvotno napisa
Čitam malo ranije postove pa moram komentirati...Citiraj:
Mima prvotno napisa
Mi smo baš odlaske u restoran koristili u svrhu dresure jer su djeca to voljela i tam su se ponašali bolje nego doma. Jako su se trudili. A da su krenuli divljariti, mi bi bez grižnje savjesti otišli doma istog trena. Iz restorana nismo nikad trebali, ali iz parka ili igrališta jesmo puno puta. Oni krenu sipati pijesak po drugoj djeci ili pokušaju otimati igračke, a ja okret na peti i ravno doma. Samo mi je znalo biti žao starijega koji obično nije divljao, jer je djelomično trpio kaznu za mlađega. Pa sam imala komp3nzacijske metode: on bi doma dobio za igranje lampice za bor i slične stvari koje je obožqvao, a mali nije dobio nikakvu privilegiju.
Čestitke bb
Ovaj tvoj video je sasvim normalan
Slažem se Peterlin, i mi smo više puta otišli doma, bez obzira gdje smo. Jednostavno je digla živce/tlak/pretjerala, što god, i pokupili smo se i otišli. I to mi je do sad najnajbolja disc.metoda.
Naravno. Pogotovo kad to napraviš bez drame. Samo odeš, pa kome milo kome krivo. Moji živci nisu javno dobro i čuvam ih. A protiv mog mlađeg sina koji je rođeni glumac i kralj drame najbolje je palilo totalno cool ponašanje, uz čvrsta pravila oko pet bitnih stvari, oko kojih nije bilo pregovora. A za papuče mi se fućkalo tada isto kao i danas.Citiraj:
nanimira prvotno napisa
Imala sam par puta priliku biti svjedokom manipulativnog ponašanja djeteta i potpune bespomoćnosti roditelja.
Sad kad to osjetim / vidim , dignem se i odem. Na poslu moram trpiti koješta, ali u privatnom životu neću.
Puklo je par " prijateljstava " ali se bar jedna osoba osvijestila u tome kako krivo postupa u odgoju.
I onda, kad odete tako iz parka, sto je tko time dobio?
Ok, roditelj se valjda maknuo iz stresne situacije jer ne mora nikome objasnjavati da je, eto, mali Perica danas u elementu i baca pijesak na drugu djecu/uzima igracke/skace s treceg kata penjalice... urla jer ne smije vuci magarca za rep, ili sto vec.
A dijete?
Recimo moje dijete, na odlazak iz parka (ili neceg drugog) odreagira momentalnim urlanjem zbog odlaska, a onda zaboravi da smo otisli i nastavi s bijesnim glistama neke druge vrste i iz cijele price ne nauci nista, niti mu ista znaci ako mu, tamo neki sljedeci put, kazem da ce, ne prestane li bacati pijesak na Jozicu, odmah otici iz parka (sad recimo ne baca pijesak, uglavnom je prestar za to, ali ima neke druge asove u rukavu).