strašno,jako mi je žao
vjerujem da ćete i ti i suprug u sebi naći snage i prebroditi sve ovo,volite se jer ljubav liječi sve a kad bude vrijeme doći će netko čiji će plač i smjeh odjekivati vašim domom i grijati vaša sada tužna srca. :love:
Printable View
strašno,jako mi je žao
vjerujem da ćete i ti i suprug u sebi naći snage i prebroditi sve ovo,volite se jer ljubav liječi sve a kad bude vrijeme doći će netko čiji će plač i smjeh odjekivati vašim domom i grijati vaša sada tužna srca. :love:
Draga Mantha,
:cry: :cry: Suosjećam se s tobom i jako mi je žao rasplakala sam se al nemoj pokleknuti život ide dalje i ti moraš imaj nade da će ti Bog poslati tvoga anđela koji će te zvati MAMA :* :love: :saint:
:cry: :cry: :cry: :cry:
užas
moja iskrena sućut, nemam riječi, strašno
Držite se, volite se, vjerujte jedno u drugo, pomoći će vam.. A vaš mali anđeo je s vama
:cry: :cry: :cry: :cry:
tipkam dok mi suze teku niz lice...strasno mi je zao... :cry: :cry: :cry:
moj frendica je slicno izgubila blizance...mjesecima je bila neutjesna..tek kad je opet zatrudnila i rodila zdravog djecaka dosla je k sebi i mogla ponovo normalno zivjeti..
:love:
tako tuzna prica, a ti i tm ste tako hrabri
ljubite se i cuvajte jedan drugog :heart: i bit ce bolje
puno hrabrosti za dalje, mislimo na tebe i na tvog malog :saint: u raju
...tako mi je žao...:cry:
Draga Mantha nadam se da si se malo "oporavila"(koliko je to moguće) i šaljem tebi i tvom mužu puno pozdrava i pusica hrabrilica....Sretno :*
Drage eto i ja da se javim. Ide na bolje, živim dan za danom, ima dana kad sam jako tužna i samo bi plakala. Bas mi je zadnjih sedam dana jako teško jer mi kuma treba roditi svaki dan. Sretna sam za nju ali i tužna. U trudnoći smo se dogovarale kako ćemo skupa gurat kolica i ić u duge šetnje ali... Rana je zacijelila ali ostaje jako veliki ožiljak.
Još uvijek čekamo nalaze (iz Austrije) da bi znali kako stranicu okrenuti i kako dalje. Teško mi je opisati koliko mi znači svaka vaša riječ, i koliko volim pročitati sva vaša iskustva. Nadam se da ću i ja jednog dana vama napisati jedno moje lijepo iskustvo.
Puno :*
:heart: :saint: :heart:
ja znam da hoces :love:Citiraj:
Mantha prvotno napisa
Neces jedno nego vise njih! :heart: :heart: :heart: :heart:
SIGURNA SAM DA HOĆEŠ MANTHA.I dalje se držite hrabro, a ja vam želim punooo... sreće, zdravlja i da nalazi budu OK.Nismo te zaboravile.SRETNO... :* :* :*
Draga drži se, svi smo uz tebe :heart:
Moj sin Tin umro je prije 8 mj. - urođena srčana greška ! Žao mi je zbog tvoje bebe. Znam kroz što prolaziš. Meni je bilo lakše svaki put kada razgovaram o tome , o svim emocijama koje nosim , kada se isplačem na groblju. Neke stvari su mi i danas jaaako teške . Još uvijek mi je teško gledati sve naše zajedničke slike! Mjesec dana nakon Tinove smrti shvatila sam da će za MM i mene biti najbolje da ostanem trudna ponovo. Sad sam u 29.tjednu trudnoće i ponekad se teško nosim sa strahom da će i ova beba biti bolesna , iako sve pretrage, za sada, pokazuju da je s bebinim srcem sve OK ! Vrijeme nosi svoje ! Sad znam živjeti s gubitkom moje bebe,a najvažnije od svega mi je što MM razgovara o tome , plače , tješi me i sa mnom čeka neki novi , bolji dan !
TRI STABLA
Bila jednom tri stabla na brdu u šumi. Razmatrali su svoje nade i snove kada prvo stablo reče: "Jednog dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen zamršenom rezbarijom i svatko će vidjeti ljepotu." Tada drugo stablo reče: "Jednog dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do krajeva svijeta. Svatko će se osjećati sigurnim u meni zbog snage moga
trupa." Konačno treće stablo reče: "Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će
na moje grane i mislit će na nebesa i na Boga i kako sam im blizak.
Ja ću biti najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijeksjetiti".
Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu
stvarnost grupa drvosječa dođe do stabala. Jedan dođe do prvog stabla i reče: "Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću biti u stanju prodati drvo tesaru." i počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Znalo je da će ga tesar napraviti u kovčeg za blago. Kod drugog stabla drvosječa reče: "Ovo izgleda snažno stablo, bit ću u stanju prodati ga brodogradilištu." Drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da je na putu postati moćan brod. Kada drvosječa dođe do trećeg stabla, stablo bijaše uplašeno jer ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti.
Jedan od drvosječa reče: "ne trebam ništa posebno od svog stabla pa ću
uzeti ovo. I on posiječe stablo. Kada prvo stablo dospije kod tesara, napraviše ga u jasle za hraniti stoku. Staviše ga u štalu i napuniše sijenom. To nije ono što je on molio. Drugo stablo je napravljeno u
mali ribarski brod. Završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve. Treće stablo je nasječeno u velike komade i ostavljeno samo
u mraku.
OPROSTITE NA DUŽINI OVE PRIČE I NISAM ŽELJELA NEKOGA UVJERAVATI U NEŠTO AKO TO NE VJERUJE ALI MENI SE OSOBNO JAKO SVIDJELA OVA PRIČA.
CURE PUNO PUSA, POZDRAVA I VIDJET ĆETE DA ĆE BITI BOLJE
Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove.
Jednog dana, čovjek i žena dođu do staje. Ona se porodi i staviše dijete u jasle koje je napravljeno od prvog drveta. Čovjek je želio da može napraviti kolijevku za dijete, ali ove jasle će morati zadovoljiti. Stablo je osjetilo važnost ovog događaja znajući da je sadržavalo najvažnije blago svih vremena. Godinama kasnije,grupa ljudi dođe u ribarski brod napravljen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i ode spavati. Dok bijaše na vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidje da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude.
Ljudi probudiše spavajućeg čovjeka, on se ustade, reče "MIR" i oluja stade.
Tada stablo uvidje da je nosilo kralja nad kraljevima na brodu.
Konačno netko dođe i uzme i treće stablo. Nošeno je kroz ulice dok su
se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do mjesta, čovjek bijaše pribijen na stablo i uzvišen u zrak da umre na vrhu
brda. Kada nedjelja dođe, stablo uvidje da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Gospodina Boga jer Isus bijaše razapet na njemu.
Poruka ove priče:
Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove. Svako
stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi
ne znamo uvijek što Gospodin Bog planira za nas. Znamo da njegovi putovi (načini) nisu naši putovi (načini), ali njegovi putovi (načini)su uvijek najbolji.
:cry: :heart:
:cry: :cry: :cry: :cry: nisan mogla prestat plakat kad sam procitala tvoju pricu. ne mogu niti zamisliti vasu bol... duboko suosjecam s vama.
Primi najiskreniju sućut, a žao mi je beskrajno. Svaka čast na hrabrosti da korakneš dalje, da nastaviš ploviti kroz život. Kažu da vrijeme liječi sve, no ovakvo nešto može samo malo zagladiti, nikada izravnati. Želim ti da što prije postaneš mamica!
:cry: :cry: :cry: :cry: moja iskrena sućut.
Drage Mantha, Maniva, Jumbina, tražim riječi utjehe koje bih vam mogla uputiti, ali dolaze mi samo suze :cry: :cry: :cry:
Neka vam Bog podari još puno :saint: !
2004.g. rodila sam mrtve blizanke u 35tjednu.2 mj. sam im bila pod
nadzorom,to jutro nisam mogla naći njihove otkucaje na CTG-u.Rekli su mi "Igrajte se još malo sa aparatom" i smijali se.Tek kasnije su shvatili da se nešto događa,dotada su se oglušivali na sve moje molbe i pozive.
Još uvijek imam zapis sa Ctg-a,srce im je stalo u 8.54h.Petrova bolnica. Mirogoj.Tuga.Bol.Suze...još i danas.
2006.g. Sv.Duh,prekrasna djevojčica.Sreća.Radost.Veselje.
Iako imam nju ne prođe večer a da svojim anđelima ne poželimo laku noć.
Pročitala sam ovu priču kad je objavljena, ali nisam imala snage komentirati. I danas, kad sam rodila, čitam, i plačem... Mogu misliti kako je tebi. Ali ovaj komentar prije moga ti sve govori. Od :heart: želim da sve bude dobro, kako ti želiš.
:cry: :cry: :cry: :cry:
:cry: :cry: :cry: :cry:
čitam i plačem :cry:
sve vi koje ste izgubile svoju djecu, a dobile anđele moja iskrena sućut.
:cry: ne mogu prestat plakati.. Nadam se da ćete naći snage za krenit dalje i da će vas Bog obdariti bebicom... Avaš mali anđeo će vas čuvat s neba. Puno poljubaca...
Draga Mantha, na Forumu možeš pročitati, nažalost, puno sličnih priča. :cry: Zašto se nešto događa, a ne bi trebalo..., ne znam. Ali vjerujem da Bog ima neki svoj plan za svakog od nas i da najbolje zna kad nam nešto treba dati i na koji način. Vjerujem da je tuga u ovim trenutcima ogromna, ali vjerujem i da će Bog naći načina da vam vrati lijepim za sve suze i tugu...
:) ŽELIM VAM BESKRAJNO PUNO SREĆE I RADOSTI i da vas VAŠ ANDJELAK čuva i pazi odozgo.... :saint:
Jako mi je žao :(.
Mantha, moja iskrena sucut. Placem dok citam. :cry:
drage cure moja iskrena sućut :cry: :cry: :love2: i ja kad sam rodila Heidi, nakon kaj je sve prošlo(komplikacije s porodom)i nakon tjedan dana boravka doma jednostavno mi je prestala disat :shock: ne moram vam opisati šok, strah i nevjericu jednostavno mi se cijeli svijet počel rušiti-ali na svu sreću hitna je stigla brzo ali stvarno brzo i ja sam im zahvalna do groba i dandanas je Heidi jedan mali zvrk :heart:
Drage moje, eto da vam javim da sam se bas danas cula s doktoricom koja vodi slučaj moje princeze, jos uvijek čekamo nalaze ali kontaktirala je jednog doktora iz Zagreba koji kaže da se moramo smiriti i da ćemo sigurno imati bebicu. Ah kako lijepo zvuči ta riječ "bebica" ali ja još uvijek "pušem i na hladno". I tako ću vam ja ić za Zagreb i tamo dogovoriti sve o mojoj sljedećoj trudnoći, možda stvarno bude sve ok.
MM je još malo u frci, ali nakon svega još se dobro i držimo.
Prije jedno 2 mjeseca sam opet upala u neku ludu depresiju, samo sam plakala, ništa nisam jela i bitan mi je bio samo kompjuter i moj stan, ali jedan dan dođe MM s velikom kutijom a unutra psić sa crvenom mašnom...od onda sam non-stop vani, počela sam jesti i nisam više toliko na kompjuteru. Još uvijek sam tužna ali ne kao prije... sad se znam od srca nasmijati.
:saint: :heart: :saint:
bacin tebi :*
Draga Mantha, samo polako, daj si vremena a onda opet u novu trudnoću i vidjeti češ - postati ćete sretni roditelji.:heart:
Mali anđeo na nebu će Vas sve čuvati! :cry:
Mantha,
prošlo je 11 mjeseci od smrti moga Tina,a ja sam upravo u 37. tjednu trudnoće i svaki dan čekam porod.
Ostala sam trudna 2 mjeseca nakon Tinove smrti,MM se jako protivio,jer nije imao snage da kroz sve to još jednom prolazi.
Za sada nisu uočili bilo kakve malformacije na bebi,ali ne mogu nam garantirati da će se roditi zdrava beba.
Strah nas je -jaaaako,ali kako se bliži porod polako se i mi pripremamo na najbolje,ali i na najgore. I svaki dan imamo sve više snage, ako bude potrebno, boriti se za bebin život kao za Tinov. Zvat će se Tina po svome braci kojeg i sad neizmjerno volimo i koji nam nedostaje svaki tren.
Ali život ide dalje !
Psiha je čudna pojava !
Drži se,s vremenom je lakše !
jako mi je zao...
tuzna sam zbog tebe,suze mi idu,stvarni mi je zao,to se nikome netreba dogoditi.
budi jaka i nedaj se
zelim ti jos puunooo,zdravih bebica
pusa i pozdrav
....žao mi je.....budi jaka
Draga Mantha, jako nam je zao sto si to morala prozivjeti. Ne mogu ni zamisliti tvoju bol. Drzi se i kada te opere depra ili plakanje, a ti skoci do nas na forum, pa da ti izmamimo koji osmjeh. :heart:
Koliko vidim, iz Pule si! Ajde sa nama na kavu i druzenje!??
:cry: :cry: :cry:
Svakako ću doći, samo mi molim te reci gdje.Citiraj:
clio180 prvotno napisa
drži se.kada sam pročitala tvoju priču napisala si isto to sad moja nečakinja prolazi,bakteriju u krvi, problemi sa jetrom, povečano rce za njuenu dob, i kardiomiopatija.moja nečakinja se još bori za život 5mj.budi jaka, Bog če te ubrzo obdariti djetetom,vjeruj.ragazza
Moja rođakinja je u prvoj trudnoći imala spontani u prvom tromesječju. U drugoj trudnoći je bebici srčeko prestalo kucati u 6. mj trudnoće. Treću trudnoću je iznosila sretno do kraja. Osijećala je bebicu do termina (do trudova) i rodila je velikog dečkića, ali nažalost minutu nakon poroda beba je umrla. (nikad nisu saznali zašto-nagađaju da zbog previše jedenja suhog mesa u trudnoći i još koje kakve gluposti) :cry:
Ona i njen M su bili jako potreseni. Nakon kračeg vremena ona je ponovo ostala trudna. Njen je M išeo pješice od Bjelovara (iz Bjelovara su) do Marije Bistrice kako bi zamolio Boga i Mariju sreće. Bližio se termin. Budući da je imala prije gore navedenih problema zamolila je da ju mjesec dana prije termina prime u Zg u bolnicu i da prate njezinu trudnoću do kraja. Tako je i bilo. Došao je dan poroda i rodila je živog i zdravog dečka težine blizu 5 kg (carski,jer nisu željeli riskirati i jer je ona to molila). Druge god je ponovo ostala trudna i rodila mjesec dana ranije (ponovo u Zg na carski) isto dosta velikog dečka. Dvije godine nakon toga rodila ponovo u Zg na carski dečka blizu 5 kg.
Iako su u godinama (iznad 40) imaju ta 3 mala dečka koji su im popunili život zbog njihove upornosti. :)
Želim ti ovom pričom samo pokazati da ne vrijedi gubiti nadu. Znam da ti nitko neće popuniti prazninu koju osijećaš zbog svega što ti se dogodilo,ali znaj da nisi jedina. Pono je malih anđela koji su otišli čim su došli. :saint: Vjerujem da tvojoj curici ništa ne fali ondje gore i da joj nebi bilo drago da zna da joj mama toliko pati. Razumljivo je da to nećeš zaboraviti,ali nadaj se i naći ćeš spas kao moja rođakinja. Budi uporna i hrabra. Želim ti puno sreće i šaljem ti pozitivne vibre
~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~
da se oporaviš čim prije od toga svega i da kreneš ispočetka.
SRETNO!