Printable View
I ja sam skorpija. :lol:
A vec sam pisala da sam u Vedranovom ponasanju vidjela djelomicno sebe u djetinjstvu. Tatek mislim da si ti na skroz dobrom putu. Samo njezno. Pisao si vec da V ne voli previse fizickog kontakta, odnosno nije ljubilica, ali to ne znaci da vi ne mozete inicirati fizicki kontakt (zagrljaj, pusu, gnjavljenje po podu) i to redovito. Onako kao prepisani lijek, tri puta dnevno minimalno. Pa ako nece, nece.
Procitao sam, htio sam reci da su ZA RAZLIKU OD VAS problemi vjerojatno u tom odnosu MZ-Vedran. Ali, vjerujem da je, KAO I KOD VAS, dio problema ipak u samom "nemaznom" karakteru nasih muskica. :mrgreen:Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
A kaj se tice MZ-ine nevoznje ... ne znam kaj da ti kazem, pricali smo doma dosta o tome pa nikako da se krene u akciju.
Valjda je problem u tome sto voznja meni generalno nije problem, u stanju sam istodobno voziti i pricati s oboje djece, znam cijeli grad napamet, sve semafore, trake za skretanje, precice ... a i ocito mi jos nije dovoljno dozlogrdilo da dignem fajer i natjeram ju u auto.
Uvjeren sam u to.Citiraj:
marta prvotno napisa
BTW, moja sestra je isto skorpija i slicna je Vedranu po mentalitetu.
Da, i ja sam iznijela naš primjer s tatom, misleći ustvari da to može biti slučaj s bilo kojim od roditelja.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Uh, dok sam ja pisala ovu rečenicu, ovdje je pao pljusak postova!
Nanoibeba, pisala si tamo negdje da su klinci uglavnom sada s tobom, jel imate vi kakvih problema vezanih uz to sto klinci (recimo F.) onda tatu vide puno manje?
To s mamom sam pitala zato što je moj M. dosta zahtjevno dijete i znale su se događati svakakve epizode. Već jako dugo nije bilo nikakvih ekstrema, ali da je lako s njim, nije. Ali, mi uvijek imamo jedan izlaz, a to je njegova bliskost sa mnom. Koliko ljut i nervozan bio, sve se na kraju svede na to da on ipak želi k mami. Pomaziti se, izljubiti, porazgovarati i slično. Baš smo danas MM i ja putem na posao razgovarali o našoj zabrinutosti zbog njegovog skorašnjeg upisa u školu, s obzirom na njegovu darovitost i sve probleme koje to sa sobom povlači. I zaključili smo da je glavna karta ta njegova nježnost i potreba za nježnošću. Dok je toga uvijek ćemo moći komunicirati i on se neće zatvoriti, kuhati probleme u sebi i onda eksplodirati ovako kao V. Naravno, neke stvari su zadane u karakteru, ali mislim da treba naći efikasne načine da mama s V. provodi više vremena. A vožnja je ipak jedna od jednostavnijih stvari. Kad jednom sjedne u auto, više ne bu htjela van.
To ti misliš :mrgreen:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Ali neću više off topic.
Mi svi idemo skupa do posla/vrtića, ali ipak ja s njima provedem više vremena i kada je normalna situacija, a pogotovo sada kada zbog selidbe i jesu viša samnom.Citiraj:
tatek prvotno napisa
i da, kod nas je problem što sam ja više angažirana. Ti ipak spadaš u rijetko angažirane tate.
Što ne znači da MM ne provodi s nama vrijeme. I što je bitno, on u F. ponašanju pronalazi sliku svog ponašanja, oni su jako slični (rođeni su i isti dan) tako da među njima lakše i izbijaju sukobi. i onda ja uskoćam i smirujem. A bome nekad i ne smirujem, jer ja izludim.
A kaj se tiče vožnje, ma bolje je ne forsirati ak nema afiniteta. Ono što mene zanima je da zašto puno žena nema afiniteta za vožnjom.
Kratak OT, ali ipak bitan za ovu pricu: MZ kaze da nju kod voznje najvise frustrira sto ona ne "vidi" put od tocke A do tocke B, nema pregled gdje treba skrenuti, gdje ju ceka jedan smjer, otkud moze izletjeti pjesak izmedju auta jer je izlizana zebra koja se ne vidi ... pita ona mene da li ja u glavi vidim nekakvu kartu grada, pokrajine, zemlje. A ja ju zaista vidim, kao nekakvu kombinaciju 2D i 3D karte, i sve imam pred ocima. A nekakva istrazivanja su navodno ustanovila da je sposobnost prostorne orijentacije jace razvijena kod vecine muskaraca nego kod zena (iako znam i zene koje imaju odlicno razvijenu tu sposobnost) s cime je povezana i jaca orijentacija muskaraca na vizualno pamcenje i zapazanje.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
(recimo, sve one izvjestaje sa izleta ja pisem iz glave, kao da pred ocima pregledavam film izleta ... a vec me je vise ljudi pitalo da li ja pisem biljeske za izleta, jer kako bih inace sve to popamtio)
he, he. MM nikad ne zna gdje je parkirao auto na nekakvom velikom parkiralištu ili garaži. A da ne velim da svaki put u Grazu fula put za/iz Metroa ili već nečega.
Ovako, ja sam oduvijek voljela voziti. Na žalost imama sam i par udesa (jedan stvarno frkoviti kada sam jedva izvukla glavu, odnosno izvukla sam je svojom prisebnošću) i to je ostavilo traga na mojoj vožnji. Onda sam se udala i vožnju prepustila MMu. Tako mi je bilo lakše i komfornije. Sada je MM udesio nogu, pa vozim ja, i mogu reći da baš guštam.
Ja ću samo kratko još u OT jerbo me ova priča o vožnji pogađa u bolnu točku.
Tatek - ako je problem TŽ _samo_ u tome što si napisao, mislim da problema zapravo nema :mrgreen:
Moji problemi:
1. navika - moji nisu imali auto i najnormalnije mi je da se svuda vozimo javnim prijevozom
2. vezanje u AS - beba ju mrzi, nakon max pola sata počinje vrištanje
i najgore
3. strah da ću ubiti/ozlijediti sebe i/ili druge - potenciran time što na poslu viđam posljedice nesreća (na sreću ne uživo nego dokumentaciju ali dosta da sa ukomiram)
kaj da velim, možemo osnovati grupu potpore :mrgreen:
Priključujem se 8)Citiraj:
Ailish prvotno napisa
citam ovo i kontam...
kazes, tatek, da te scene oko cice-smutilice nastaju redovito (ili gotovo redovito) kad se vratite doma i zrinka s vratiju "napadne" na mamu...
mene zanima - buduci je ona sad vec veca curka - bi li bilo moguce da nekako iskombinirate neku situaciju u kojoj ces ti prije "napada" preuzeti zrinku, a tz i vedran da "konspirativno" odu odraditi neki poslic zajedno (ne znam, bacit smece, pokupit robu s balkona... lupam, pa makar odsetat do kioska po jucerasnje novine... ili po nesto zaboravljeno u autu... bilo kakva diverzija dolazi u obzir), makar to bilo umivanje, pranje ruku u kupatilu - ali da su sami...
time bi on dobio prvenstvo na vrijeme s mamom, a zrinka bi mogla doci na red poslije njega...
ja bih svakako tada rekla starijem djetetu da ono mladje ima potrebu dojiti i da mi kaze kad je ok da odem i posvetim se tome...
eto, cisto kao ideja...
Ma, i njoj je bed ovo pod 3.Citiraj:
Ailish prvotno napisa
Cure, najte me krivo shvatiti, ali zaista ne znam u cemu je problem, no cinjenica je da poznajem puno, ali zaista PUNO zena, pametnih, obrazovanih, koje rade vrlo odgovorne i komplicirane poslove, no koje ne voze auto. Ili imaju dozvolu pa osim sa instruktorom nisu sjele u auto ili pak uopce nemaju dozvolu. Da li je problem to sto ih/vas muzevi na neki nacin, svjesno ili nesvjesno, drze podalje od auta (kao, muski je to zabran) ili je to do njih tj. vas samih pa ne zelite preuzeti tu odgovornost kad vec ne morate - zaista ne znam, ali ovaj cas sam u 1 minutu uspio nabrojati 10 fakultetski obrazovanih zena iz moje najblize okoline koje ne voze auto. A recimo gledam svaki dan nase susjede i zenu koja eventualno ima neku srednju skolu i vozi auto k'o Fittipaldi ... a ne vjerujem da zna pokrenuti Word ili napisati suvisli clanak o bilo cemu.
Misoim da je najteze poceti, ja sam poceo voziti auto sa 32 godine (apolozio vozacki sa 18 i 14 godina nisam vozio) i normalno da mi je bilo na pocetku koma, ali sam se malo-pomalo privikao ... vjerujem da je frka da bi se i vi sve brzo snasle.
Ja imam isto dugu naviku koristenja javnog prijevoza i sad mi ponekad dosta tesko pada sto se ne mogu samo lijepo sjesti u javno prometalo i gledati izloge, ljude oko sebe ili jednostavno cesljati vlastite misli, nego moram imati odgovornost prijevoza u vlastitim rukama.
Dobra je ideja, tako mi to cesto i radimo kad osjetimo miris barutra u zraku ... :mrgreen:Citiraj:
litala prvotno napisa
No, najvise problema nastaje kad ja nisam prisutan - radim pa je MZ sama s njima ili sam pak recimo u kupaoni ili preslagujem spajzu pa sam zatrpan stvarima. Nekad bude problema i kad smo svi 4 na hrpi i ukljuceni, no u zadnje vrijeme su najcesci ekscesi kad je MZ sama sa njih oboje (a na zalost, posao me je tako stisnuo da se to mora povremeno desavati) ... :/
To je ono o čemu ja i pričam. Ne mogu skužiti kako i zašto jer polazim od sebe. Ja jednostavno ne želim biti ovisna o tome da nekam odem, a ne mogu jer ne vozim. To mi je valjda trauma iz mladosti, kada sam izlazila i stalno ovisila o tome hoće me netko vratiti doma i kada. I zato sam htjela sama sebe moći prevesti. A ja stvarno imam i konkretne traume: samo da velim da mi je na autoputu pukla guma, iz čista mira i na novom autu. I imala sam još jedan udes, i naravno da je ostavilo posljedice. Ali da ne vozim, još pola stvari ne bih mogla obaviti.Citiraj:
tatek prvotno napisa
Pa ja ne mislim da nešto bitno propuštam zbog ne-vožnje, osim odlaska u Getro, a na tome zbilja ne zavidim MM-u ;)
Ne osjećam se ovisnom, sve što mi je zbilja bitno mogu obaviti i bez auta (uključujući odlaske na Jarun, u centar ZG, Maksimir, Klaićevu, Petrovu, u Samobor...)
Da bi bilo bolje da vozim - bi, da me sram kad vidim kakve sve face voze a ja ne - je, ali strah je jači
pukla guma na autoputu :shock:
Ne znam - uglavnom ima dosta situacija kada MM i ja obavljamo različite stvari - imali smo dva auta, sada imamo jedan i vidim da mi taj drugi sada jako fali.
Kad se već na istom topicu raspravlja paralelno o dvije teme 8) , mogu ti reći da za sebe mogu poprilično detaljno elaborirati zašto mi je od vožnje muka i zašto sam položila tek iz xxx-tog pokušaja (zašto sam uopće položila), ali nema smisla da to iznosim ovdje.Citiraj:
tatek prvotno napisa
I ne, nije problem u putu od točke A do točke B, jer imam izvrsnu orijentaciju i dobro pamtim detalje s puta (u autu sam obično ja "navigator" koji govori kamo i kuda treba voziti). Problem je u nečem sasvim drugom, što nema nikakve veze s ovim topicom.
evo još jednog našeg primjer - mi djecu vozimo u vrtić i to ne zbog hira, izbora vrtića već iz banalnog raloga što nniti jedan vrtić u našoj blizini nije F. primio (jaslice) pa nam nije drugo preostalo. I sada, ne mogu si zamisliti da njih dvoje ujutro stavljam u tramvaj (da je npr. MM na putu ili bolestan) i vodim u vrtić.
A mislim da nismo jedini čija djeca nisu ušla u najbliže vrtiće.
Iako sam i ja izluđena prometnom gužvom našeg grada i rado bi išla samo pješice ili na biciklu ili javnim prijevozom ali to ne mogu iskombinirati
Samo primjecujem da tatekov Vedran i ja imamo rodjendan na isti datum. :mrgreen:
:mrgreen:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
A Zrinka je rodjena na rodjendan mog starog koji je umro taman nedugo nakon sto je ona zaceta ...
i moj tata
Evo da se i ja uključim u vaš razgovor! :)
Prije svega,tatek htjela bih ti čestitati na velikom trudu koji ulažeš u odgoj svoje djece,u to unosiš zaista puno sebe i često si mi inspiracija.Sa zadovoljstvom čitam tvoje postove,posebno prijedloge kako kvalitetno provoditi vrijeme s našom dječicom.
E sad,ovo što si rekao za TŽ i vožnju apsolutno razumijem jer taj problem ima moja sestra.Ima dioptriju -3.5 i astigmatizam i ni ne može dobiti vozačku dozvolu.Ako ne ide,ne ide.
Ali u svakom slučaju mi se čini da je izvor Vedranove frustracije to što on misli da mu mama ne posvećuje dovoljno pažnje,odnosno da je sestra dobiva više....Seka dobiva ciku odmah kada dođe iz vrtića,maminu toplinu,bliskost i sve divote koje idu uz to....tko zna kako on to u svojoj maloj glavici doživljava.
Mali prijedlog:neka tvoja supruga kada dovezeš djecu iz vrtića ne daje odmah ciku Zrinki(neka pričeka 10 minuta,dotle ti nečim zabavi malenu) a ona neka se posveti Vedranu:neka mu da užinu koju posebno voli papati i prosjedi s njim dok jede pričajući o tome kako je bilo u vrtiću ili nek radi bilo koju aktivnost koju on voli ali prvo s njim,samo za njega,on i mama.
Kada budu gotovi neka mu posebno naglasi da će sada malo dati i seki papati....a onda ćete se svi skupa zajedno igrati.....možda na taj način bude zadovoljniji! :heart:
Tatek, ako se dobro sjećam, TŽ je trenutno nezaposlena. Možda bi mogla ponekad ostaviti V. doma i s njim provesti prijepodne.
Ispričavam se na OT, ali ovo ne mogu vjerovat da je istina. Sa -3.5 (i astigmatizmom) da se ne može dobiti dozvola?Citiraj:
Ima dioptriju -3.5 i astigmatizam i ni ne može dobiti vozačku dozvolu.Ako ne ide,ne ide.
Ronin: Imas pravo, to je jedna od ideja, no nekako je u stvarnosti tesko provodimo - Zrinka uleti i odmah skine cipele i dojuri do MZ dok se Vedran izvali na pod pa kontemplira jos 10 minuta dok napokon ne skine cipele ... jedan od varijanti koaj nekad radi je da Vedrana posaljem samog gore,a ja sa malom jos malo proseecem uokolo.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Zdenka: jest, radili smo mi to da je MZ ostala doma sa Vedranom koji "radni" dan, i to je bilo OK, mislimo da je pomagalo, no situacija s poslom se promijenila, prvo je MZ radila honorarno 3 mjeseca i nije bilo te mogucnosti, a sad je dobila posao u skoli koji joj isto oduzima puno vremena (rascjepkani raspored u dvije prostorno odvojene skole, relativno dugo putovanje, pripreme koje sve treba raditi iznova jer nema kvalitetne od prethodnika, a nije nikad ni radila dosad u struci) tako da ce sad imati tek jedan slobodan radni dan tjedno svaka dva tjedna. Prvi takav je sutra i Vedran ce ostati sa njom ... eto, planirali smo koji put mi (MZ i ja) ostati malo zajedno kod kuce bez djece (to si mozemo prisutiti eventualno jednom mjesecno nedjeljom), no sad Vedran ima visi prioritet pa ce se sutra oni zajedno zabaviti kod kuce.
a sto vedran na sve to kaze? da li ste ga pitali kako on vidi situaciju u vasoj obitelji?
On ne zeli o tome razgovarati, bilo da ga pitamo direktno bilo onako nekako naokolo, uvijek skace na neku drugu temu.Citiraj:
flower prvotno napisa
Ali s vremena na vrijeme kaze da bi zelio ostati doma s mamom pa onda mi to pokusamo uplanirati (napravimo mi to i bez njegova trazenja, no posljednjih mjeseci zaista nema puno mogucnosti za to).
Da,nije prošla liječnički.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Moj brat sa -5 uredno vozi i to godinama. :?Citiraj:
ronin prvotno napisa
Možda zbog astigmatizma.
Ja imam -6 i astigmatizam i vozačku
Znam čovjeka koji ne vidi na jedno oko a na drugo je kratkovidan i vozi (nisam sigurna da bih se vozila s njim doduše :/ )
Drajveri, ajmo nazad na temu ... ;)
Vedran nam je jucer digao opet tlak, sad je pak bila druga sablona ... :/
Jucer je napokon ostao doma sa MZ - pola dana je bio u vrticu (na svoj zahtjev, imali su probu za vrticku predstavu, da je htio mogao je ostati doma citav dan),a pola dana solo sa MZ doma. Zabavljali su se, igrali kreativno i rekreativno,a ja sam namjerno jos kasnije dosao doma sa Zrinkom, tek oko 18h, da im dam malo vise vremena za druzenje. I tako dosli mi doma, bacili se na presadjivanje cvijeca (Vedran vrlo vrijedno suradjivao), poslije se klinci igrali sa grahom (Zrinka je bila neuobicajeno samozatajna, potpuno se zabavila prebacivanjem graha zlicama i sefljama iz jedne u drugu i trecu posudicu) i tad su pocele iskrice, Vedran je tu i tamo gnjavio malu, uzimao joj grah itd, no sve su to bile tek iskrice.
E, nakon toga je poceo show, bilo je vec skoro 21h, ja uzeo malu u krilo da se inhaliramo uz knjigicu, a Vedran je trebao vecerati i to mu se nije dalo nego je dosao nama pa nam je prvo uzimao knjigu, onda isao glavom o glavu tuci Zrinku, ja sam ga odmicao i pokusavao skrenuti paznju na nesto drugo ... mala, isto umorna kao i Vedran, se rasplakala, a on je pak uzeo igracke i razbacao ih po sobi. Bio sam ljut, ali ajd, upozorim ga i krenem spremati pred spavanje, a on ide istrgavati meni stvari iz ruke i razbacivati uokolo, udarati k'o bijesan Zrinkinu lutku i opcenito iskaljivati bijes (otkud bijes? direktnog povoda nije bilo ali bas nikakvog ...) na svemu do cega je stigao. :shock: :roll:
A nis, MZ je uzela Zrinku i po kratkom postupku ju odnijela u kupaonu na spremanje na spavanje, a ja sam uzeo malog i iznio ga na balkon dok se on derao kao da ga kolju (bez zezancije, ispustao je neartikulirane glasove neusporedive sa bilo cim). Nije reagirao na uobicajene rijeci smirivanja, no onda sam ga bocnuo jednom neuobicajenom pricom as igralista i u roku 15 sekundi se vratio u normalno stanje, usli smo u sobu, pojeo je pahuljice, uz pricu smo obavili kupanje itd.
Koji je tu sad zakljucak: umor + nesto (sto? nemam uopce ideju!) je dovelo do izljeva bijesa, no meni se cini da je to bila barem dijelom gluma nego pravi afekt ... i sad se pitam sto je dovelo do toga i kako to sprijeciti.
Danas popodne/navecer je MZ sama sa klincima, ja moram biti u firmi - znaci, imamo zonu visokog rizika. :roll:
U subotu i nedjelju sam ja sam sa klincima (MZ na tecaju) - vidjet cemo sto ce biti.
Rekao sam MZ da cim nanjusi danas popodne opasnost u zraku nek zavrti novi DVD - to ce ih sigurno zabaviti, a i tako nisu nista gledali vec tjedan dana. Mozda nije najpedagoskija metoda, no bolje to nego da si medjusobno pocupaju perje.
Tatek, koliko sam ja shvatila tvoja obitelj je tjedno/mjesečno veoma aktivna. Dosta putujete, često izletujete, često se družite s većim ili velikim brojem poznatih, manje poznatih osoba.. vaš ritam (u odnosu na ritam moje obitelji) je turbo dinamičan.
Jesi li razmišljao da ste Vedranu u tolikoj mjeri podigli kriterije aktivne (samim tim i pasivne) svakodnevnice, da njemu, prosto rečeno, treba puno viši, drugačiji, različitiji poticaj od onog kojeg mu za obična dana (i kada ste vi zauzeti poslom) možete pružiti?
Ili ga ponekad te silne aktivnosti u tolikoj mjeri zamore, da se dijete na dnevnoj bazi dovoljno ne odmara? Manjak sna, kronični umor, razdražljivost i ljutnja naizgled bez povoda.
Ja vidim da vi puno truda ulažete (koliko vam obaveze dozvoljavaju) u bavljenje djecom i znam da vam nije problem prepoznati kada vam je dijete pospano, ali mislim na drugačiju vrstu umora: onu kada obožavaš putovanja, ali sada želiš odmor o toga što voliš, jer ti treba promjena.
Čitala sam da ste putovali na Cres nedavno, ako se ne varam. Možda je djetetu takav vikend+radni tjedan koji je nemilosrdan jednostavno posijao umor, koji je producirao nervozu, ljutnju i naoko bezrazložne reakcije.
Mislim da nije to.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
On dosta spava (cca 8-9 sati dnevno), mirno i kvalitetno, tu i tamo odspava i u vrticu, no opcenito je sa spavanjem OK.
(tu smo mi, roditelji, koji smo kronicno neispavani, sto zbog Zrinke,koja se cesto budi po noci, sto zbog posla)
Meni se uopce ne cini da je klincima nesto naporan tjedan - bude se svaki dan nesto prije 7, idu u vrtic, nakon vrtica idu 3-4 puta tjedno direkt doma, a ostalih dan-dva odemo u neku kupovinu ili prosecemo po kvartu i slicno. Jedan dan u vikendu smo uglavnom doma (i Vedran cesto zeli nekud ici,a ne biti doma),a drugi dan smo dijelom na nekoj setnji/izletu, a dio doma. Mislim da je to sasvim OK, dapace, vjerojatno u nekom prosjeku (ne idemo recimo puno po gostima, niti u grad/kupovinu, nema nikakvih treninga i sl.)
A umor ... navecer smo svi umorni, sto god da radili. Ja mislim da ako je kome umor problem u nasoj obitelji, onda je to MZ i meni. :/
Meni se isto čini da bi umor mogao biti problem. Isto tako dirigirane aktivnosti: koliko on sam bira aktivnosti u kojima će sudjelovati a koliko ipak vi. On je vjerojatno kao i moj osam sati u vrtiću i to je vrlo strukturirano vrijeme, ako mu još cijelo poslijepodne mi strukturiramo djetetu je to puno.
Bilo pedagoški ili ne moje dijete svaki dan kada dođe iz vrtića odgleda malo crtića. Ja sam primjetila da to vrijeme njemu treba da se jednostavno odmori, pogotovo sada kada u vrtiću ne spavaju. Ja mogu razumijeti da nakon cijelog dana više ili manje kreativnih aktivnosti i igre u vrtiću on nema snage čim dođe doma ponovno ulaziti u isto. Sat vremena odgleda crtiće a onda je već puno više suradljiv i spreman za nove aktivnosti.
Pisali smo u isto vrijeme...
No, ne izražavamo svi umor na isti način. B kada je najumorniji ili anksiozan on po pokazuje na taj nacin da pocne divljati, dakle, motoricki je aktivan. Sada sve manje ali do sada je to bio glavni način pokazivanja umora ili straha, anksioznosti. U čekaoni kod doktora on bi 1000 puta prohodao ili pretrčao hodnik, ja znam da to nije zato jer je zločest nego zato jer ga je strah, na taj način prazni svoju tjeskobu (za razliku od dječice koja se stisnu uz roditelje).
Slazem se, da mu je jos i popodnevno vrijeme strukturirano bilo bi to previse ... no, kod nas to nije slucaj, on sam bira sve sto zeli raditi - mi ponudimo (kao recimo jucer presadjivanje biljke - sam je htio),a on izabere ili kaze "hocu sad ovo" ili pak si jednostavno sam nadje nesto,a mi ne navaljujemo.Citiraj:
Bubica prvotno napisa
Inace, da citiram jednu poznatu djecju psihologicu - dijete se najbolje osjeca kad je "u strukturi", te kad nema previse izbora - za djecu ove dobi 2 mogucnosti su sasvim dovoljne, inace imamo frustrirano dijete.
Usput, hvala vam svima na doprinosima diskusiji - ako mozda i ne pomogne u nasem slucaju, mozda bude nekome drugome u nekom drugom slucaju.
Potpisujem. Što je mene masu puta znalo zavarati, a onda bi mi se dijete doslovno skljokalo od umora. Kada sam to prepoznala, riješila sam veliki dio dnevne frustracije.Citiraj:
Bubica prvotno napisa