MM je bio sa mnom na porodu i zahvalna sam mu do neba! Bilo mi je puno lakse dok me je drzao za ruku i davao mi vode da pijem. Sreca moja :zaljubljen: . Da nije bilo njega bila bih sama jer su doktori isli na veceru i pili kavu.
Printable View
MM je bio sa mnom na porodu i zahvalna sam mu do neba! Bilo mi je puno lakse dok me je drzao za ruku i davao mi vode da pijem. Sreca moja :zaljubljen: . Da nije bilo njega bila bih sama jer su doktori isli na veceru i pili kavu.
moj nije htio ići na porod nakon susjedovog pada u nesvijest.htio susjed biti na porodu prvog djeteta.sve ok bilo dok djete nije počelo ići van i on tras,pade u nesvijest.porod gotov,majka i djete super a tata u susjednom boksu u rađaoni laži na krevetu dolazeći ka svijesti.kaj bi bilo da moraju muški rađat,pa umrli bi od muka i bolova.još dan danas ga zezamo.na rođenje drugog djeteta nije ni pomišlja.na prvom porodu snima kamerom
,al su i snimili i njega na krevetu u boksu za uspomenu i dugo sijećanje.
:lol:Citiraj:
na prvom porodu snima kamerom
,al su i snimili i njega na krevetu u boksu za uspomenu i dugo sijećanje.
ježim se na riječ moć, posebice u ovom kontekstu.Citiraj:
JEST zenska stvar. Nasa tajna moc
stoga, kao dežurni feministički pitbull smatram da je očevima itekako mjesto na porodu, kao što im je mjesto i u odgoju djece (kao i u kuhinji :mrgreen: malo manje pred tv-om, više za peglom i da sad ne idem u tančine). dozvoljavam mogućnost da muškarci možda nisu tako savršeni i sposobni kao žene :mrgreen: , al.. polako - koje stoljeće više i naučit će što naučit imaju.
a za rođenje zxuje mm često zna reći "moj švicarski porod". ;)
Meni mm pomaže na porodu tako da nešto priča, a ja slušajući njegovu priču odmičem koncentraciju s boli na priču i to mi puno znači. Ne znam kako bih da njega nema na porodu, kako bih svladala i podnosila trudove, ovako su mi rekli da sam bolja od većine rodilja jer me se nije čulo.
a ja se ježim ovakvih stavova.Citiraj:
ovako su mi rekli da sam bolja od većine rodilja jer me se nije čulo.
Bambi, stvarno nije ništa osobno.
Nisu mi rekli da sam dobra zato jer me se nije čulo, nego da dobro podnosim, a ja sam sama zaključila da je to zato jer me se nije čulo.[/quote]Citiraj:
ovako su mi rekli da sam bolja od većine rodilja jer me se nije čulo.
ok, to malo ublažava onu rečenicu, ali mi je svejedno koma da se mjeri koliko je neka rodilja "dobra" po tome u kojoj se mjeri, namjerno ili nenamjerno, glasa.
neki "super" porodi prođu uz snažno glasanje, neki skoro pa tiho, to nije mjerilo toga kako se koja žena nosi s trudovima.
i u seksu su neki tiši, neki glasniji, a ne pate, već uživaju ;).
ja sam se zato derala kad su me šivali jer to je bilo 10 puta gore od poroda pa je dr. rekao "ovo još nisam vidio", a ja njemu "zašto mi i sada niste dali da mm bude samnom, jer bih onda mogla podnijeti bol"
Bio sam na licu mjesta kad su stigli moji "paketići", 2 komada :)
Prvi puta sam si mislio, što ću ja tamo, hoću li biti od ikakve koristi... Kada je sve prošlo, bio sam toliko sretan i uzbuđen i nikako nisam mogao razumjeti da netko ne želi prisustvovati porodu.
Drugi puta me je bilo jako strah, "što ako me ne puste unutra?"... Čekao sam u autu ispred ulaza u rodilište da me nazovu (a stigli smo u bolnicu u 2 u noći, bebica je rođena u 6:25).
Sasvim je jednostavno, to su dva najsretnija događaja u mom životu!
Sudjelovao sam na oba poroda. Mogu reći da je to jedno krasno iskustvo.
Svakom bi budućem ocu to toplo preporučio.
Sve sam detalje s oba poroda fotodokumentirao tako da si mogu ˝ponavljati˝gradivo. Ev. treće djete mogao bi poroditi i sam (ne da se hvalim). Stvarno sam bio od početka do kraja, drugom djetetu sam prerezao i pupčanu vrpcu (to vam je kao kada režete svečanu vrpcu).
Ludnica.
Ženama svaka čast, a ˝muškarčinama˝ :heart: samo velim;
Dečki više poštovanja prema ženama jer to kaj one prolaze fakat treba izdržati.
Svim budućim majkama sretno na porodu a budućim tatama obavezno ponesite fotic, nećete požaliti.
kad sam ostala trudna pitala sam ga dali želi biti na porodu, jer iskreno meni bi bilo drago da bude prisutan(ako samo skupa napravili dijete :lol: možemo skupa biti dok se rađa)naravno on se je malo dvoumio ali je drage volje i prista.
jako sam sretna što je bio prisutan jer kako i same uvjek kažemo:porod je nešto nezamjenjivo i neopisivo dragocjeno za ženu i djete.tako isto smatram da je i za mm isto to bio jedan nezamisliv i nezamjenjiv osjećaj(što je i sam potvrdio i savjetoval našim frendovima koji očekuju bebače).
i još ću samo pohvalit svoga muža jer je bio divan u svakom trnutku poroda.bilo ga je svugdje,što sa fotićem što sa kamerom ,čašom vode a opet uz mene u svakom mom trudu. :love:
ako ikad ponovno budem trudna mm će svakako opet bit i na porodu.
Svaka mu čast ;)
malo nas je al smo pravi :mrgreen:
Evo, moje se iskustvo razlikuje od ovih posljednjih. MM nije bio ni na jednom ni na drugom porodu, uglavnom iz objektivnih razloga - prvi put jer ga nisu pustili unutra zbog gužve, drugi put jer sam tako brzo rodila da nije stigao u bolnicu. U retrospektivi, mislim da je i bolje bilo tako. Ni zbog ženske snage/moći isl., ni zbog srama, ni zbog tone drugih razloga, nego prvenstveno zbog naših karaktera. Ja sam osoba koja sve teško voli odraditi sama, a on bi svisnuo da je morao samo stajati i ništa ne poduzeti, jer je inače menadžer koji sve mora imati pod kontrolom. Zato mislim da bi se parovi trebali dovoljno poznavati da procijene što je za njih bolje, a ne ovise o očekivanjima i modi okoline.
MM je bio na porodu i znao je da će biti davno prije nego sam ostala trudna. Ja sam imala viziju u glavi kako će mi masirati leđa, držati me za ruku, podnositi salve mojih napada :mrgreen: i još štošta. Ispalo je sasvim suprotno. Ja sam porod odrađivala mirno i spokojno, u nekom svom svijetu, ignorirala sve oko sebe, pa i njega. On je jednostavno bio tu, bez puno intervencija, za slučaj da mi zatreba. :saint: Uglavnom mi je donosio mokru gazu da se hladim i vodu za piće, ali s vremenom mi više nije bilo do toga pa me uglavnom gledao i proživljavao porod na svoj način. U trenutku izgona me držao da ne potonem i prerezao pupčanu vrpcu.
Iako mi je pasao mir i tišina, drago mi je što je bio sa mnom, a njemu je to prekrasan, nezaboravan i najljepši doživljaj u životu.
Što se tiče tata koji se boje krvi i igala, mislim da im je to slabi argument za nedolazak na porod. Najkrvaviji dio poroda nastupa kad beba već izađe, točnije nakon izlaska posteljice, a u tim trenucima tata već zaljubljeno promatra svoju bebicu. :) Da ne govorim da može sjediti kraj žene i držat ju za ruku, i uopće ne vidjeti što se "dolje" događa, ako ne želi.
No, prisustvo oca na porodu mora biti željeno od strane obiju partnera. Također, budući tata mora biti upoznat i sa mogućnošću da bude izbačen iz boxa ako njegova draga u tom trenutku osjeti želju da bude sama. :trep:
MM je bio na porodu i ne znam kak bi mi bilo da ga nije bilo. Skoro svih 12 sati masirao mi je leđa, držao za ruku, podsjećao me kako disati kroz trud kad bih ja zbog boli zaboravila. Ma bio je sjajan. Namučio se kao da je i on rodio. Stvarno mi je bio prava podrška. I psihika i fizička. Stvarno je lijepo kad imaš nekog svog uz sebe u tim trenucima.
:lol: :lol: :lol:Citiraj:
dtrstenjak prvotno napisa
Meni su najsmješniji oni koji ne žele ići jer se boje krvi i sl. To mi je najgluplji izgovor. Većina njih su vozači i kaj naprimjer da naleti na nesreću gdje ima ozlijeđenih, neće valjda reći "ajd bok ljudi, ja se bojim krvi" umjesto da pomogne
MM je bio sa mnom i puno mi je pomogao.
Prvo, ja sam se jako brzo otvorila (5cm u pola sata) i on je taj koji je digao paniku da dijete izlazi (bila sam sama u boksu jer su sestre i dr valjda morale pit kavu i tračat - i ne, nije bio gužve, ja sam jedina rađala u to vrijeme). Ko zna kak bi završila bez njega, mene nisu previše doživljavali kad sam pokušavala objasniti da se nešto dešava.
Drugo, zadnjeg djela poroda se sjećam kroz maglu, on mi je kasnije sve prepričavao.
I treće, ne bih mu uskratila da on bude prisutan u trenu kad njegov sin dođe na svijet.
A uostalom, ako je mogao biti prisutan kad se L radio, može biti i kad se rađa
prijedlog adminima...
se mogu spojiti teme
evo jos jedne identicne
muzevi na porodu?!?
Moj porod je malo kasnio...upravo radi mog muža....prekasno su ga uveli...pa mu nisu mogli naći veličinu one zelene odore....tak da ono kaj ide na glavu njemu je bilo taman za noge... :lol: kad su ga konačno doveli,uzeo mi je vodu koju sam jedva nažicala, i maramicu...jedinu koja mi je ostala u tom trenu.... :shock: rekao je da ce mi on sve dodavat ak mi bude zatrebalo...no...kad je sestra rekla idemo mama,na sljedećem trudu počinjemo tiskat,moj dragi se srušio....dakle,moj porod je stao jer ga je trebalo izvesti van...a nitko u rađaoni nije bio dovoljno velik da ga digne...naime ima 2,05 i 125 kg...sva sreća kaj je sam došao k sebi i sam ustao....i konačno smo onda moj Ivan i ja došli na red.... :D :D sve je prošlo u najbržem mogućem roku....i što je najvažnije sve ok....dijete zdravo...ja super...jedino kaj sam molila sestru da mi doda mobitel da pitam svog dragog kak je...na sve to skupa one su počele vrištat od smijeha i rekle mi da je inače običaj da muž nakon poroda zove ženu i pita kak je.... :lol: :lol: ..Sve u svemu,nadam se da će jednog dana opet biti uz mene na porodu...budući da je prvi propustio..al ću za svaki slučaj vodu i papirnate držat kod sebe....da i drugi put nebi ostala bez toga... :mrgreen: [/b]
M A M I C A ovo je fantastična priča. Smijala sam se od srca.
Moj muž je bio na porodu. Prije poroda su neke moje frendice u društvu pričale kak je glupo da on ide, da mi ne može pomoći, da je onda bolje da ide moja mama ( na što je moja mama rekla da ako netko treba ići, da je onda to budući tata ), strašile ga s krvlju ( kao da idem na giljotinu ) itd.
Moj muž je na porodu bio divan. Porod je prolazio super, otvarala sam se bez dripa, trajalo je nekoliko sati ali sam s mužem u boksu brbljala, naslikavala se između trudova i puhanja. On je inače vrlo nespretan i smijali smo se do suza kako je stalno nogom udarao o neki stolček, a pošto je bila noć sve je odzvanjalo, zalio me vodom dok mi je vlažio usta...
ovisi o tome kako žena doživljava svoj porod. Mi smo na naš dugo čekali i proživjeli smo ga punim plućima. Da se razumijemo, bilo je i teških trenutaka i jakih bolova ali da nije bilo njega teško da bih se sjetila kako pravilno disati. Ja sam slušala samo njega. On me vodio kroz cijeli porod. Babice su došle na kraju kad je već glavica bila dobrano vidljiva. Čak smo i tiskali sami u boksu. Naravno, uz odobrenje babice.
Ja iskreno nikada ne bih rekla da mm može biti tako mentalno jak da bi mogao podnijeti pola tereta jer je to zaista i ponio. MM isto ne zna skuhati čaj ali je naša djevojčica prvo ugledala svog tatu.