a sorc, moš gledat i s dr strane: kaj bi njemu bilo? ionak bu u dr sobu!! :PCitiraj:
sorciere prvotno napisa
Printable View
a sorc, moš gledat i s dr strane: kaj bi njemu bilo? ionak bu u dr sobu!! :PCitiraj:
sorciere prvotno napisa
Evo,MM je isti takav i to je kod nas jedan od problema,Ja poludim kad on krene nešto radit jer to onda traje cijeli dan.Nismo isti,jednostavno,a ja to izgleda teže podnosim.Mene to nervira. :PCitiraj:
sorciere prvotno napisa
mimoza, da i kod mene je tak...iako on ajd napravi...ja ipak za to tribam dušu ispovraćat! sve triba reć. koma. jednom je nagomila neke gluposti na balkonu. ja čekam :cekam: i :cekam: i :cekam: ..i na kraju "bla bla kad ćeš više" i onda hop drugi dan maka
opet ja... :mrgreen:Citiraj:
zmaj prvotno napisa
1. ne bi bilo ništa da si pričekala 5 minuta..
ALI
2. smatraš da bi činila u tom trenutku ono što je NJEMU milo
3. viš ova ogromna slova "kak ja kontam"? zašto misliš da je tvoje mišljenje jedino (važno)?
4. uopće se ne bi trebala vraćat usisavaču. mogla bi se fino naslonit na njega, i s blaženim smješkom promatrati kako on njega presvlači... dakle - bio bi ti i dalje usisavač u rukama.
(a sad me stvarno zanima - kak se netko može tako emocionalno vezati za usisavač????? :shock: )
i sad za ozbač: stvarno si me umorila (kak je tek njemu jadniku :lol: ), i idem si nešto prigrist... imam natikače, tako da ne skupljam prašinu s poda na čarape... :P (dva metra od mene je usisavač, i tak me milo gleda... a i ja njega... samo gledam... naša ljubav je čisto platonska :mrgreen: )
the end
fine
kraj
ende
fin
itd...
Pa o tome i pričam!!!!Zašto danima čekati da TO napraviš?Pa normalno da ja onda ispadam aždaja koja ti svaki dan govori da to napraviš a ti ništa!Žalio se na kavi frendu(preda mnom),da bi mu netko ženu trebao otet i odvest jer sam naporna i samo zanovjetam i hodam za njim govoreči mu šta još treba napravit dok se dijete ne rodi!E," mjeseca nije u stanju kinderbet složit!!!Mene to nervira,nemrem si pomoći.Ne shvačam u čemu je toliki problem?!?Citiraj:
zmaj prvotno napisa
meni isto nije bas jasno zasto se nesto mora sad bas odmah trenutno. to mi je ko kad mi jedna moja draga teta maltene istrgne tanjur cim zagrabim zadnju zlicu. :?
takodjer, prestala sam ocekivat od muza da mi cita misli, znate ono, ako ti SAM ne znas sta je ja ti sigurno necu reci... jer sam se u jednom trenutku prosvijetlila i shvatila da gospon nema telepatskih sposobnosti. pa sad ako nesto hocu, kazem sta i kad. uglavnom. ;)
A,ništa,zmaj,mi ćemo ovako 8) i ovako :) pa šta bude.Kuća u neredu,neispeglano,zmazano i laganini!!!! :mrgreen:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
ajme... doći ću u situaciju da suosjećam s muškim rodom... :lol: :lol:
Ne treba sad i odma,ali u nekom pristojnom vremenskom razdoblju bi bilo poželjno.A ne,danas ti kažem a ti to napraviš za 2 tjedna!Pa ako sam ti to sad rekla,valjda to treba u neko dogledno vrijeme napravit.Jer da je drugčije,nebi ti rekla sad nego za 2 tjedna.Kužiš?Citiraj:
marta prvotno napisa
A da ti nisi neki prikriveni muškarac? :lol: :lol: :lol:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Znaš, čitala sam preko nekoliko tvojih postova, i čini mi se kao da sebe čitam.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
jesam... bar 50% :mrgreen: . i to onih 50% koje bi reagiralo na zapovjedi...Citiraj:
mimoza prvotno napisa
mimoza - da li si probala radove tipa "sastavi kinderbet" - staviti na papir? pa s magnetom na frižider, ili negdje slično?
vrlo je jednostavno: uzmeš dva papira, i svakom od vas dvoje napišeš zaduženja prije dolaska bebe... ono napravljeno zaštriguliraš, a ostaje otvorena opcija da ti njemu ili on tebi - dopiše nešto što treba napraviti...
npr. ako on treba sastavit kinderbet - ti trebaš složit torbu za rodilište. i kraj toga napišete ZAJEDNO krajnji rok do kojeg to treba biti napravljeno...
sorcie, nevjerojatno kako si praktična i na jednoroditeljskoim i na dvoroditeljskim :lol:
Jesam,i to sam probala.ALI ON JE JEDNOSTAVNO TAKAV I MOŠ GA je.....!!!!Citiraj:
sorciere prvotno napisa
I tu se sad ja pokušavam skulirat i prihvatit to da je on takav.Al,hebate,teško mi to ide. :lol:
pa vidiš da sam fifti-fifti :lol: :lol:Citiraj:
apricot prvotno napisa
mimoza, koliko godina živiš s čovjekom - za kojeg nisi rekla niti jednu lijepu riječ? :/
E,sad ga ti pretjeruješ!Ne pričamo ovdje o ljubavi nego o tome kako su ponekad nemarni i ne obaziru se na nas.Volim ja njega i imam ja isto tako PUNO toga lijepog reći za njega! :*
pa daj onda reci :mrgreen: . predstavila si ga kao 100% negativca. i ne, ne trebamo pričati o ljubavi. ali trebamo i o dobrim stranama.Citiraj:
mimoza prvotno napisa
To što sam ja rekla nekoliko negativnih njegovih osobina,po meni ne znači da tu nema ljubavi.Jednostavno ne bacam problem pod tepih i ne glumim idealan brak.Imamo uspona i padova a da bi došli do više uspona,treba vremena vjerojatno.A da ti na pitanje odgovorim.Godinu i pol smo u braku.Različiti smo.I to je to.A i bilo bi nam dosadno da smo isti. :love:
:lol: Evo,mazi me,pazi,objesi veš,usisa,govori mi da sam mu lijepa(a ja ogromna i celulitna),mazi bebu u bušici,spekao mi je palačinke neki dan.....SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE!!! :love:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Jel sad malo bolji dojam?
Koliko sam ja kao majka koja bukvalno sama odgaja blizance evo već 2.5 godine, održava kuću i pritom uredno ide na posao shvatila jeste da se tate angažuju tek negde nakon drugog rođendana. Tad su klinci artikulisaniji, razumljiviji, bezpelenaši, umeju da se zaigraju i sami a i sa tatom, daju ruku u šetnji i razmeju i tu i tamo prihvataju kad im kažeš "Kupićemo samo kekse, ne i čokoladu", ne prosipaju sok u restoranu, budu fini sa osobom koja ih ne čuva stalno (dok npr sa mamom znaju poprilično da tantrumišu)...retke su tate koje zaista kapiraju i male bebe i posao oko i pored njih. Njih, bre, sve to smara. Gledam mog dragog...taj prihvata da je meni preteško (i bilo a i još uvek je) ali se do skora nije umeo zaigrati sa njima. Valjda ne kapira da je jednom jednoipogodišnjaku svake zabave dosta nakon 3min
Nakon svega ovog nameće se jedno bračno pitanje: je li se može muž uopće voljeti ili se muž može samo tolerirati (i u kući mirna Bosna)?
je... :mrgreen:Citiraj:
mimoza prvotno napisa
Ma da vam kažem što sam skontala u zadnjih pra dana.
Ja inače imam faze kad me nered u kući jako, jako smeta i fazu kad me previše ne tangira, pospremim samo ono glavno i ne ulazim u detalje.
I dakle što sam skužila?
U fazi kad me nered ne tangira sam puno, puno sretnija i zadovoljnija i puno više uživam.
Zašto?
Ne zato jer volim prašinu.
Neee.
Zato jer ne živčanim ako mi je mali na rukama a ja bih trebala pobrisati pod (kao što inače radim kad sam u fazi pospremanja iliti PMS-a), ili mali spava a ja ko luđak trčim po kući i neznam čega bi se prije uhvatila, neo se ako mi MM kući uvalim u njegovo krilo ili se uvalim pred komp i na rodi odmaram mozak.
Eto više vremena posvetim sebi.
A kuća?
Pa ionako ju pospremit moram prije ili kasnije. A ako sada mogu uživati onda bolje da ju pospremim kasnije (barem do sljedećeg PMS-a)
Eto sada sam se odkad mali spava i povaljala u MM-ovom krilu, i večerala i bila na rodi a sada idem staviti sušit pelene, možda koji komad robe popeglam, a možda se vratim MM-u u krilo.....
:*
Ovako ću i ja kad rodim :lol: .A to je skoro.Citiraj:
ivanabokulic prvotno napisa
Sad imam vjerojatno preveč vremena pa sve primjećujem. :mrgreen:
primi se posla a ne prigovaranja :P :lol:Citiraj:
mimoza prvotno napisa
ako kinderbet stoji 2 mjeseca, već si ga mogla i sama sastaviti :mrgreen: .
:lol: :lol: :lol: Bi,vjeruj mi,ali moram mirovati!Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Mimoza to sa previše vremena za primjećivanje svega je zbilja istina. I meni je bilo tako u trudnoći jer sam morala ležat i mirovat i vidjela svako zrnce prašine koje do tada nisam ni znala da do tu može zać prašina :lol:
Stavi 8) i sve će biti bolje.
evo mene. mi razgovarali, pa me ni bilo. da lagano odgovorim sorc o mom "važnijem" mišljenju. to je ugl istina. što i on ponekad prizna. ja razmišljam šire i više vidim. on kratkoročnije i suženije. stog, vrlo često kontam da je, recimo to tako, moje mišljenje važnije.
da se vratim na njega i naš razgovor. valjda nismo 100god vako razgovarali. čak je i on prizna masu stvari. kao i to da kad kaže da me razumi i shvaća i cijeni sve što sam prošla, da ustvari samo misli i sebi laže (i meni) da shvaća. jer da shvaća onda bi i pokaza, a ne pokazuje. ugl sve se svodi na: 1. il se rastat, 2. il će on otić negdje od nas na neko vrime recimo radit negdje dalje, možda i van Hr, il 3. uložit na sve (il ništa9 i pokušat svim svojim snagama, on svojim ja svojim da uspije ono čemu smo rekli u dobru i zlu...
...odlučili smo se za 3opciju...pošto smo vjernici ić ćemo na temeljitu ispovijed i razgovor kod jednog svećenika...
...ukoliko se uspijemo vratit pod okrilje Božije i ukolik nam On bude alfa i omega, znat ćemo da smo uspijeli i sa nas dvoje i sa samima sobom ponaosob...
MM bi znala uhvatiti "kriza prljavštine i čišćenja" kad bi bio slobodan. To me počelo smetati, jer bi samo slobodnim danom primjećivao da treba spremiti kuću. Naravno, prigovorila sam da osim subote i nedjelje postoje i drugi dani u tjednu i da ostavlja iza sebe, ne bi imala toliko posla, da nisam super žena i da ne mogu sve sama, da ako mu smeta nek uzme krpu i obriše prašinu.... Tada još nismo imali M.
Sada, to je muž kakvog se može poželjeti :heart: . Stvar razgovora, dogovora, poštivanja i tolerancije. Ako ja perem suđe on usisava, sve radimo skupa. Ako ja idem s M. vanka on sprema kuću ili obrnuto, a ako smo zajedno u šetnji, dok M. spava ili ga otpeljamo baki, zajedno spremamo. Niti on može sve sam niti ja mogu sve sama. Kad dođe s posla (budući da sada radi teški fizički posao) spava, ali kad se probudi igra se s M. da se ja mogu odmoriti.
vodenjak, :heart: za stari avatar
Pa avatara nije bilo samo neko kratko vrijeme, ali zato mene nije bilo dugo....Citiraj:
apricot prvotno napisa
meni falio avatar, lako ćemo za tebe :lol:
:aparatic:
kao prvo, ovdje se miješaju situacije u kojima roditelj barata s jednim djetetom ili dvoje (ili više), te jesu li ta djeca male bebe ili ne...
dok je Vid bio mala beba, a Eva Marija isto tako zahtjeva curica od četiri godine vrijeme koje sam provodila sama s njima je doista bilo našpanano na sekundu - znala sam da u trenutku kad Vid zaspe na cici moram lagano, lagano izvući se od njega i otrčati uspavati Evu Mariju koja me čeka. isto tako sam znala koliko točno minuta imam za skuhati ručak jer inače ga neću ni skuhati ako maloga uhvati nacicavanje. isto tako sam znala u koliko sati ih moram počet uspavljivati jer inače će se unervoziti i neće zaspati sljedeća dva sata.
itd. dakle, nisam pila kavu kad mi se pila nego kad sam imala rupu u rasporedu, nisam usisavala kad mi se i koliko mi se dalo nego kad bi bilo fakat prljavo a procijenila bih da su se djeca dovoljno zaigrala da će me pustit tih 15 minuta da proletim usisavačem po kući, pa makar ja bila fakat gladna u tom trenutku...
i jako bi me naljutilo ako bi mm, u trenucima kad je bio doma, moju molbu da nešto on obavi shvatio olako - napravit će on to, ali evo trenutno baš čita knjigu / lijepo se igra s djecom / spava / štogod...
dakle, to je bilo tada.
sad više situacija nije tako napeta, djeca su veća, zaigraju se, ne plaču neutješno ako obrok nije u minutu gotov, kašnjenje s uspavljivanjem prolazi bez posljedica i slično... ja se polako rješavam stresa onog čvrstog rasporeda od prije dvije godine, vraćam se i svojim potrebama, ujutro si prvo skuham kavu, a tek nakon toga počnem sjeckati povrće za ručak, odem se popišati kad mi se piša i tako...
samo, proces je dugotrajan i još uvijek se ulovim kako vičem ako se dan ne odvija onako kako sam ja zamislila, a sve od tjeskobe da će se sve raspasti...
i, da, pomalo zaboravljam kako je napeto bilo. tako da, Sorcie, ne zamjeri, ali mislim da ću za desetak godina još više zaboraviti kako je napeto bilo i govoriti mlađim majkama: pa opustite se, neće svijet propasti...
[quote="aleta"] odem se popišati kad mi se piša i tako...
fakat si se raspustila...
a ovo mi je tako dobro poznato...Citiraj:
samo, proces je dugotrajan i još uvijek se ulovim kako vičem ako se dan ne odvija onako kako sam ja zamislila, a sve od tjeskobe da će se sve raspasti...
MM i ja smo skupa 11 godina. Živimo zajedno 9 godina. Dovoljno smo se skužili, ali se ipak povremeno posvađamo (valjda da nam slučajno ne bi bilo predobro i premirno :lol: ). Dok sam doma s klincima, moj je zadatak da kuća i klinci štimaju najbolje što je moguće a MM će se slomiti i zaraditi najviše što može. Kad krenem raditi a klinci krenu u vrtić, dogovor će se mijenjati shodno situaciji. O tom kad za to dođe vrijeme.
Naravno, svakih pola godine ja njemu prigovorim zašto uvijek sa kašnjenjem otplaćujemo kredite, a on meni prigovara zašto mi treba par mjeseci da pobrišem prašinu sa frižidera (on je visok pa vidi, a ja sam niska pa skroz zaboravim da i to treba ponekad pobrisati :lol: ). I u tim prigovorima 2x godišnje se posvadimo, izgalamimo i onda je opet neko vrijeme mir. Ništa si ne obećavamo, ne uzimamo jedno drugo zdravo za gotovo.
I eto tako to kod nas funkcionira.
E da, najvažnija stvar... shvatila sam što mogu očekivati od sebe a što od njega, i vjerujte mi tako je puno lakše. Ne mogu mijenjati MM-a, ali ne mogu ni sebe, ipak smo već oboje prestari za preodgajanje.
I tako se naučiš živjeti sa nepopeglanim vešom i računima koje plaćaš malo kasnije, i život ide dalje, djeca su zdrava, vedra i vesela, zdravi smo nas dvoje, volimo se (ponekad ko pas i mačka, ali Bože moj...)
aleta, :heart:
aleta, ovo si baš lijepo napisala. Imat ću to u vidu kad rodim još jedno dijete :heart:
aleta, smatraš li da trebamo ustrajati na našem ponašanju i našim riječima - čak i kad se pokažu potpuno neučinkoviti? (čak i kontraproduktivni...)