Draga Ivana :love:Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Ova tvoja banalna i nevrijedna spomena priča je jako velika!!!
Printable View
Draga Ivana :love:Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Ova tvoja banalna i nevrijedna spomena priča je jako velika!!!
Ivana, vidim u tvojim rijecima neku ogorcenost same prema sebi, a to razara. Prepoznala si lose, imenovala ga. Okreni se onom dobrom, treniraj to na sebi i voli se. Dobro je prepoznati grijeh i odreci ga se, ali nije dobro zivjeti u stalnom samoprijekoru koji na momente prelazi u samoprijezir i osjecaj da smo nedostojni Očeve ljubavi.
Neznam se nosti s ovim i neznam si pomoći :cry:
Inače zuba sam se zbilja odrekla bez žicanja :lol:
Presveto s velikim slovom :oops:
priča je prekrasna- hvala ti! i hvala Ocu koji se zaista brine na najdivnije načine....
danas ste mi baš trebale, kroz ovih par postova Isus mi je dao mir, jutros sam bila nemirna.
krštenje je bilo pre-pre-preeedivno! triplići mirni, prava Djeca Božja, Daphnica i cijela obitelj prekrasni. cijela misa je bila posvećena krštenju, svećenik je jako dao naglasak na dar života, na važnost tog sakrametna, na njihova imena, ma na sve bitno. bilo je prekrasno.
a robice, za sada, ima dovoljno, no uvijek će nešto trebati pa tko je dobre volje naći će način. možete i preko mene pitati.
AM, treba li te to toliko mučiti? Pa Bog nam je dao slobodnu volju, dakle i mogućnost da slijedimo i tu svoju volju i usklađujemo je s njegovom? Osoba sam jake volje i ne bih je se mogla odreći, a to ne znači da istovremeno nisam u stanju prihvatiti Božju volju i prikloniti joj se, pa i na uštrb svoje volje i svojih želja.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
nikome nije lako prihvaćati Božju volju. meni prvoj.
koliko god znamo da je Ona za nas najbolji izbor, ipak smo ograničena bića i ne vidimo u širini. vidimo sebe,prije svega, i često donosimo krive odluke.
ipak, naravno, jedina punina blagoslova je ako živimo Njegovu volju.
Otac je prestrpljiv, pustit će nas da u slobodi biramo, lunjamo....tražimo sebe i Njega, tražimo mir.... a On....On ima s nama savršen plan,
i čeka, strpljivo, da ga prihvatimo.
nije lako.
ali isplati se.
ja tu borbu sa sobom isto vodim svaki dan.
eh, kad bih barem imala mudrosti i jačine volje pa da svaki dan počnem časoslovom, ili bar molitvom srca, ali nije tako ....trčim za obavezama i na kraju sam umorna, isfrustrirana, jadna.
upravo čitam, opet, "upravljanje vremenom za katolike" - meni baš to treba, dobar sustav u kojem neću pobrkati prioritete, jer sam sklona obraćati pažnju i gubiti se na sitnicama, pa mi velike stvari promaknu.
molite za mene da se mogu usredotočiti na BV!
Hvala :heart: , trebala si mi rasvijetliti dio u kojem se s teškoćom krećem.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
malo sam u komi Emi je MM pala s bicikla, rasjekla usnicu, razbila nos, i mali zubić koji joj tek niće...kada sam ju vidila svu krvavu ufff..... :cry:
Kako možemo razlikovati svoju od Božje volje?
Može li se dogoditi da svoju volju protumačimo kao Njegovu?
I po meni ne mora to dvoje uvjek biti u srazu, može se dogoditi da se naša volja podudara s Božijom, a mi pomislimo da to nije Njegova volja jer smo se eto oko nečeg složoli s Bogom?
Kako prepoznati ? :love:
nije lako. ne možemo biti sigurni, često ni ne vidimo.
i da - naravno da to može biti isto.
kako ja tražim Božju volju? slušam Njegovu Riječ, otvaram Bibliju, slušam dobro čitanja na misi - kroz RIječ mi GOspodin progovara. uvijek nešto konkretno, točno za trenutnu moju životnu situaciju.
slušam i nauk Crkve.
a kad prođe neko vrijeme, obično mi se objavi što je bila moja volja, što Njegova. vidi se po plodovima.
npr., po mojoj volji, ne bih imala više od dvoje djece.
ali On je utisnuo u moje srce Ljubav da primim još djece. Isus po zagovoru Blažene Djevice.
moja volja = kako je meni lakše, komotnije, ugodnije
Njegova = ono što me vodi u život vječni. Ljubav. darivanje. umiranje sebi.
Zanimljivo.Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa
Ali znaš oko čega se uvije vode razgovori i dvojbe i lome koplja; npr. neki ljudi pa i svečenici tvrde da Bog dopusti neku bolest da bi se čovjek promjenio, rastao u vjeri itd....neki čak svjedoče to svojim vlastitim iskustvom, drugi pak govore da je Bog dobar, da nikada ne bi dopustio,. bolest, patnju, smrt, pa iako na taj način pomaže, tj. možda spašava čovjek od njega samoga, jer je to i uplitanje u slobodnu volju čovjeka???
Zašto je grijeh pitati Boga zašto se nešto događa, npr. nečija smrt, i zašto ne bi imali pravo na odgovor?
Ok. kažu da su ljudi krivi za ratove jer eto Bog im je dao slobodnu volju i ne smije se u to uplitat, ali s druge strane u Bibliji piše; neće vam ni vlas s glave pasti ako On to ne dopusti.....?
Tko odabire koji će to ljudi u ratu poginuti?
Kažu da nam je Bog dao život, i da On zna koji nam je posljednji dan???
Kaže se Bog dao, Bog uzeo?
Svi vjerujemo da je smrt Božija odluka kao i rođenje?
A što je s bolestima, ubojstvima, prometnim nesrećama?
Kako je smrt žene u 35g koja iza sebe ostavlja 3 malodobne djece s mužem PTS-ovcom, dobra.?
Ma kako to možda u budućnosti izgledalo dobro i korisno možda za njihov rast( a može otić i u negativu) uvjek će im faliti MAMA a to nikad nije dobro!
teško je nama gledati iz Božje perspektive. previše smo u našim emocijama, i to je tako dano, i tako mora biti.
naravno da patnja nije DOBRA sama po sebi. u smislu nekog mazohizma.
ali je potrebno trpljenje, da bismo pronašli snagu u vjeri, u oslanjanju na Stvoritelja. potrebno je. bez ikakvog trpljenja- čemu bi nam bio potreban Bog? onda smo sami sebi prvi, sebe slušamo, i onda - Boga nema.
dakle - nije trpljenje samo sebi svrha.
ali postoji.
i iz njega možemo učiti i rasti - ili se zatvoriti u svoju patnju koja nas guši.
ja vjerujem u ovo- pokušat ću reći jednostavno: Bog odlučuje. na kraju, o svemu, On vuče konce.
nama daje izbore, u granicama u kojima nam je dano. nije nam sve poznato, to ja vjerom prihvaćam, da ne možemo sve spoznati, i sada mi to više nije problem prihvatiti kao ideju.
ako tragamo za Njime, ako Ga pitamo da nam se objavi, da nam pomogne, da nas vodi - onda su izbori i slobode koje nam daje obojeni drugom dimenzijom. onda će ponekad i dopustiti kušnje radi odgajanja naše vjere, onda će dati ponižanja da bismo naučili poniznost, onda će dati neizvjesnosti da bismo otkrili pouzdanje u providnost....
ponekad, Bog dopusti da nevini pate.
pojedinačno, ljudski gledani, to je tragedija.
gledano očima Neba, to je tren u vječnosti. nečija patnja može trgnuti drugoga iz egoizma i otvoriti mu srce. ako se obrati, valjda je patnja bila vrijedna truda. ne znam bolje izraziti svoje misli.
to je moje viđenje.ne znam pomaže li ti?
Umiremo zato što smo smrtni. A dok živimo, živimo u svijetu kojeg smo sami učinili takvim kakvim jest. To je cijena slobode.
Hvala vam cure, slažem se s vama, ali ipak morate priznati bez obzira na slobodnu volju i svijtu zla koji smo sami stvorili, i bez obzira što nečija patnaja može, ali i ne mora služiti za nečiji rast, bez obzira na to, što možda zvuči da želimo biti poput Boga, kada želimo spoznati neke stvari, koje nam nisu dane pa se u nama stvara sumnja i strah....teško je gledati kada mala nevina djeca pate...od ruke pedofila, roditelja ...itd.....
Teško je razumjeti kako je Juda imao slobodnu volju da se predomisli, a s druge strane znati da je on Odabran od Boga da bude taj koji će izdati, jer da se predomislio, nitko od nas ne bi bio spašen Isusovim Uskrsnućem?
(znam da je Judin jedini grijeh što se je ubio, a trebao se samo pokajati i Bog bi mu oprostio, ali budemo iskreni, mi kao i Bog koji nas je stvorio smo svijesni da ni jedan čovjek ne bi mogao živjeti s spoznajom da je on taj koji je na taj način izdao Boga, znači osobno njega od krvi i mesa, a ne u svakodnevnom životu, kako mi to činimo, ili kako je učinio Petar- ne razumijem Boga je morao znati da će se on ubiti...zašto je on odabran? je li Bog znao da će se iz anđela kakav je bio kako djete u njemu kasnije stvoriti zlo? je li to namjerno dopustio da bi se ostvario plan Uskrsnuća i muke? Ne želim reći da je Bog zao, mi smo zli, ali Judu je Bog stvorio s jadnom namjerom-tko mu je u srce usadio zlo?????)
uvijek isti usađuje zlo. svi znamo kako se zove.
no ja biram vjerovati u pobjedu Svjetla nad Tamom, života nad smrću. a tu je pobjedu ostvario Isus na križu!
Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa
:* slažem se
Duplica pitaš kako prepoznati što je naše, a što je Božje u našim glavama? Recimo život Majke Tereze je bio inspiriran Bogom i ona je rekla da ni za 1000 dolara ne bi dotakla gubavca, ali bi za ljubav Božju. Majka Tereza je znala što je ljubav Božja i znala je kako je "zaraditi". Ona je sakupljala ljude na ulicama Kalkute izjedene od mrava, štakora i crva i omogućila im da bar dostojanstveno žive u zadnjim momentima svog života. Vrijeme molitve je pored napornog posla bilo čvrsto uračunato u njen radni dan kao i u slobodno vrijeme ako ga je uopće imala.
Ona se znala i uspjela predati u molitvi što meni osobno fali. Molitva je za nju imala ogromnu važnost i snagu i zato nikada nije bila u blokirajućim strahovima. Čitala sam da sestre iz njenog reda bez obzira na ratna žarišta gdje su pomagale nikada nisu stradale.
I ako ti netko kaže iskreno...ti si moj anđeo...onda si već bila jako blizu Boga.
Neke sestre koje su Majci Terezi bile vrlo blizu i s njome provodile život kao sestra Andrea izvještavale su da je Majka Tereza čak liječila rukama makar se o tome tada nije puno govorilo. Sigurno se to ne bi usuđivala na početku svoje karijere, ali s vremenom kako je njena duša i iskustvo zrelilo možda je bila i nagrađena s takvim sposobnostima.
mocna recenica :heart:Citiraj:
Umiremo zato što smo smrtni. A dok živimo, živimo u svijetu kojeg smo sami učinili takvim kakvim jest. To je cijena slobode.
Ne Judin je grijeh što nije priznao...Slušaj:Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Na Cvjetnicu smo u našoj župi imali neuobičajeno čitanje Evanđelja po Mateju. Sjetite se, bila je Posljednja večera. Svećenik je govorio Isusove riječi, a mladi su preuzeli ulogu Petra i Jude, te čitača. Kad je Isus rekao da ga jedan od njih izdaje, Juda ga pita – nisam li ja taj Gospodine? Isus mu odgovara:“Ti kaza!“. Te svećenikove riječi, s tolikom blagošću izrečene djelovale su mi kao da slušam samog Isusa, sva sam se naježila i proplakala. Pomislila sam – Bože što mi je, pa ovo sam sve čula bezbroj puta, zašto me sada toliko dotiče?
I cijelo vrijeme mi nije dala mira jedna pomisao – zašto je Petar koji je Isusa triput zatajio dobio u nasljeđe Kristovu Crkvu, a Juda koji ga je izdao je propao?
I kupim poslije mise „Glasnik svetog Josipa“ koji je već nekoliko tjedana bio na tom mjestu, ali ga prije nisam kupila. I nađem iste večeri u Glasniku odgovor na svoje pitanje – članak pod naslovom:“Svetogrdna ispovijed – Judin poljubac Isusu“. I dobijem odgovor na svoje pitanje. Petar je svoj grijeh priznao Isusu. Juda nije za to imao hrabrosti. Poljubio ga je, ali mu nije rekao da ga je izdao. Da mu je rekao, Gospodin bi mu oprostio, mada je osuđen zbog njegove izdaje.
I mi Isusa izdajemo svojim grijesima. On to jako dobro zna, kao što je znao i za Judu. Ali, on svim srcem želi da mu te grijehe priznajemo, da bi nam ih mogao oprostiti. Ispovijed u kojoj ćemo grijehe zatajiti, svetogrdan je čin, to je poput Judinog poljupca Isusu.
Ne mogu vam opisati kako sam se osjećala nakon ovog članka. Otprilike kao da sam narasla par centimetara. Cijeli slijed događaja za mene je imao točno određeni smisao – Bog mi je nešto sasvim određeno htio reći, obratio mi se s ciljem.
Imate li vi teškoća u ispovijedi, dogodi li vam se da zatajite, da vas je sram, da zaboravite???
Hvala nikad na taj način nisam o tome razmišljala. Ispovjed, da dogodimi se ali se prisilim to reći nekako drugačije, možda nekako ublažim, ili preoblikujem ne direktno, bitno mi je da Isus shvati, ne svečenik....i da to na neki način izađe preko mojih usta...svaki put se lomim i teško mi je...pogotovo kada mislim da to možda nije ni tako bitan grijeh...čim osjetim da se izvlačim, znam da ga moram reć na bilo koji način i to ispovjedam toliko puta, dok ne osjetim kajanje i dok dam ime tome grijehu!!!!!Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
HRISTOS VASKRSNU (ZAISTA)! SRETAN USKRS SVIM PRAVOSLAVNIM VJERNICIMA :saint:
Ispovijedamo se Isusu, ne svećeniku. Kad god mi promakne ta istina, sram me je zbog mojih grijeha i dogodi se da ih ne mogu izgovoriti. Kad to imam na umu, nije me sram jer se ispovijedam onome koji moje grijehe zna, ali želi da mu ih priznam i odreknem ih se.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Ljiljana, ja se masu puta pokajem istoga trenutka kada zgriješim i još istu večer tražim oprost... to se tiče grijeha koje radim u hodu, tipa ružnih misli, nepravde koju sam baš toga dana učinila bližnjima i propusta kojima sam ih zakinula ili ražalostila...
Sve to skupa ispovijedim kao "grupni" grijeh istoga tipa, a kada ima nešto što me muči više od ostalog, tome kod ispovijedi, naravno, posvetim više vremena i pažnje.
Baš prilikom zadnje ispovijedi, pokušala sam se pred Isusom za jedan svoj postupak opravdati. I kada sam očekivala da ću preko svećenika čuti ono što mi Isus ima reći, svećenik je samo pitao: Imate još nešto za priznati? - ne, i završio.
Baš sam cijeli taj i sljedeće dane bila začuđena što je izostao ikakav komentar na moju opisanu, čitavu jednu situaciju. Bila sam pomalo razočarana, ali sam mislila, i svećenik je samo čovjek!
Ubrzo mi je postalo skroz jasno: na najbolji mogući način, Isus me naveo da sama shvatim kako su to greške koje opetovano kroz život ponavljam i kako nema smisla stalno se opravdavati, nego naći rješenje s kojim će se roditi mir u srcu.
Bila je ta šutnja savršen odgovor i kada god pomislim na to, počnem se smijuljiti zbog Njegove nepresušne mudrosti i zahvaljivati što mi je uopće dao kliker da to povežem i shvatim.
Svim ljudima pravoslavne vjere od :heart: želim SRETAN USKRS!!!
HRISTOS VASKRSNU (ZAISTA)! SRETAN USKRS SVIM PRAVOSLAVNIM VJERNICIMA još jednom neka vam je blagoslovljen današnji dan.
i ja se pridružujem čestitkama! Sretan Usrks braćo i sestre!
što se tiče ispovijedi....da, ponekad zaboravim nešto, sjetim se kasnije. ponekad nemam snage direktno imenovati pa ublažavam, muljam....ali često, i sve češće, jednostavno imenujem grijeh. direktno i jasno, bez dugih priča. tipa: "sudila sam muža; bila gruba prema djeci; ogovarala; mrmljala; lijena sam i teško s radošću obavljam rutinske poslove....itd.itd." onda je lakše.
pomaže često se ispovijedati, to je kao tjelovježba - poslije uđeš u kondiciju i ide lakše. :lol:
nisam to ja pitala. :) ali hvala na lijepom podsjećanju na primjer Majke Tereze - bilo mi je osvježenje čitati! :love:Citiraj:
samaritanka prvotno napisa
Imaš pravo duuplice, ti si odgovorila...promakla mi Ivana kao postavljač pitanja, sorry.
ali imaš Duha.
(i ja se zovem Ivana)
Cure, divno vas je čitati :love:
Mene cijelo vrijeme mučilo to što PREMALO molim, i na posljednjoj ispovijedi sam shvatila da nije problem u tome što ne molim krunicu, ne čitam Bibliju... već u tome što se tokom dana premalo obraćam Gospodinu! Ne podcjenjujem ni krunicu ni Bibliju, ni bilo koju drugu molitvu, i vjerujem da ću jednom doći i do toga...
Gospodin je naš najbolji prijatelj! Kad nam se nešto lijepo dogodi, zovemo nekog nam dragog da to podijelimo s njim, ali često zaboravimo nazvati Gospodina... i zahvaliti MU!!!
Kada se loše osjećamo, kada nam ne ide, kada saznamo neku ružnu vijest, to obično podijelimo s nekim, ali podijelimo li to i s Njim?!
Trebamo se truditi da nam čitav dan/život bude molitva...
Truditi se...
- posvjestiti darove kojima nas Gospodin zasipa, zahvaljivati Mu na njima, u hodu!
- Kada puknemo, pošizimo, zamoliti Gospodina za oprost i snagu..., u hodu!
- Kada nam ne ide, kada vidimo nepravdu, zamoliti Gospodina za blagoslov..., u hodu!
Trebamo biti svjesni da je Gospodin stalno uz nas, da nas drži na svome dlanu, i da s njim možemo i trebamo dijeliti sve!
Mene molitve zahvale ispunjavaju... I često mi na neki način bude i neugodno kad shvatim koliko me samo Gospodin obilno daruje!
A glede žicanja... evo trenutno žicam da mi ovaj tjedan uleti 7, pa da se ne moram vraćat na posao sljedeći tjedan 8), nego da mogu nastaviti uživati u predivnom Daru s neba 24/7!
Citiraj:
zoza prvotno napisa
Sorry komp. mi nije normalan, potpisujem i slažem se s svime što si rekla, kao i s ovom 7, samo ja ne znam što bi s tolikim novcem-bolje da ga nemam :oops:Citiraj:
zoza prvotno napisa
da, zahvaljivanje je najviši oblik molitve.
no, često, da bismo mogli u punini zahvaljivati, moramo se naučiti prihvaćati Božju volju. i zahvaliti i na onome što nam možda u taj čas ne paše. i na križevima - oni su nam na spasenje.
i - definitivno - nije Božja volja da dobijemo na lotu. zato nam je dao ruke, srce i um, da se posložimo uz onu Sv.Benedikta: "ora et labora".
pozdrav iz Pule,ovo mi je psihički odmor-MOREEE!
samo ti odmori.... :love:
Cure,treba mi savjet..Možda tome nije mjesto na ovom forumu ali moram vam priznati što me muči i vidjeti kakva su vaša iskustva. Imam 2,5 godišnju curicu koju nastojim polako uključiti i u vjerski život svoje obitelji,upoznati je sa svim što je moja majka i baka prenijela meni..problem je u tome što dok je sa mnom i mojom mamom i MM reagira odlično na priče iz biblije,učenje molitivi i pjesmice,na običaj da se prije spavanja i jela prekriži i pomoli, no međutim kad je u doticaju sa širom familijom MM kod kojeg to baš i nije običaj-nije da nisu vjernici ali imaju pasivan pristup vjeri a ja to ne želim za svoje dijete- situacija se drastično mjenja i to na gore,kao da postane drugo dijete i sav moj trud pada u vodu.Nije da je forsiram jer to ne želim a to onda i nije to ali kad se suočim sa ovakvom situacijom ne znam kako se postaviti a da sve još više ne pogoršam..sinoć me to toliko pogodilo da sam plakala...ne želim djetetu braniti druženje sa MM familjom niti to druženje ograničavati ali imam osjećaj da preodgajam cijelu familiju a ne samo moje dijete a to zna biti fizički i psihički poprilično iscrpljujuće... :(
Mirna, ja bi na tvom mjestu bila potpuno mirna :)
Ti cinis svoje, ponajvise primjerom. A svi oni ciji ti se utjecaj mozda sada ne svidja imaju svoju ulogu, nama pocestu i skrivenu.
Samo Bog zna na koje ce nacine proniknuti u duse ljudi. Ja mislim da ne trebamo ni pokusavati raditi vise nego nam je dano.
A i vaznije vam je zajednistvo u siroj obitelji od vidljivog izrazavanja vjere (mada ovo prvo cak i ne iskljucuje ovo drugo).
Mirna, razumijem o čemu pišeš.
Spoznala sam koliko je važno živjeti vjeru vlastitim primjerom, a da time ne povrijedimo svoje bližnje.
Slijedim Istinu, Put i Život. :heart:
Isus mi je dao snagu koju sam trebala i svakog dana ju trebam.
U iskušenjima sam najviše naučila o sebi i svojim slabostima, o svojim ljudskim ograničenim snagama, a Isus je tako pun ljubavi za sve ljude, pa i za one koji ga (još) ne prihvaćaju, nisu Ga upoznali i dali Mu mjesto u svojim srcima.
Vjerujem da ti je teško, ali budi ustrajna u molitvi za obitelj TM-a.
Čuda su zaista moguća.
Sretna sam da ih vidim svakodnevno u sitnicama, svakodnevnim stvarima, ljudima . sunce, osmjeh djeteta, ptice, more ...
Btb. :heart:
Poruka, 25. travnja 2008.
“Draga djeco! I danas vas sve pozivam da rastete u Božjoj ljubavi kao cvijet koji osjeti tople zrake proljeća. Tako i vi dječice rastite u Božjoj ljubavi i nosite je svima onima koji su daleko od Boga. Tražite Božju volju i činite dobro onima koje vam je Bog stavio na vaš put i budite svjetlo i radost. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
Hvala vam cure...barem malo utjehe i snage za ići dalje...unatoč svemu ne gubim nadu i volju a molitva mi daje snagu :heart:
Draga Mirna, i ja ti mogu reći iz svojeg iskustva samo strpljenje i molitva. Čuda se često odvijaju polako i jedva primjetno dok se ne okreneš iza sebe i ne ugledaš ogromnu promjenu koje možda nisi ni bila svjesna, a za to često treba vremena. Razgovori, dogovori na kraju možda budu i suvišni. Drži se. :heart:
samo hrabro! :love:
i - slažem se s pikulom - bez puno priče. niti si se dužna opravdavati, niti trebaš riječima previše evangelizirati okolinu - možeš, ali važniji je primjer. a riječima....kada budu spremni slušati. ;)
Hvala duplice.. :heart: