-
Da malo podignem...
Ja se usred noći trgnem iz sna, vidim da mi dijete nije u naručju, panika, pipam u mraku po krevetu da mi se nije otkotrljao iz naručja...
I onda pogledam u kinderbet, dijete mirno tamo spava...
Moje zadnje sjećanje je da ga držim u naručju, dojim. Pojma nemam da sam se ustala s njim iz kreveta, napravila nekoliko koraka do kinderbeta i spustila ga.
To mi se dogodilo nekih 10-ak puta, i svaki put se užasno prepadnem da mi je ispao iz ruku.
A masu puta npr. pitam/kažem mm nešto i on u mene bijelo gleda, kaže pa sad si me to pitala prije 5 minuta... Ja razmišljaaaam i ne mogu se sjetit.
Mogla bih nabrojati milijardu primjera :)
-
Jella, baš mi je drago da si podigla temu jer sam se već ozbiljno zabrinula i spremala otići do doktorice da me pošalje na pretrage.
Uhhhh...
:))))
-
Sve je ovo prisutno i kod mene! :-)
A posebno ovaj dio o obavljanju deset poslova po kuci u isto vrijeme.
I naravno, ni jedan ne napravim kako treba, pa me ulove zivci, pa stres itd itd!
A tek kada si ujutro napravim salicu bijele kave i onda ju vucem sa sobom iz prostorije u prostoriju (ovisno gdje sto moram ZAPOCETI raditi), pa ju putem negdje zaboravim. Onda popodne najdem tu istu salicu kave, ali ne znam je li od jutros ili od jucer ujutro............provam......mlijeko se nije zakiselilo......ma dobra je, ionako nemam vremena napraviti si novu kavu! ;-)
A uz frisku mamneziju tu su jos i hormoni od nove trudnoce od kojih stalno nesto placem i cmoljim. Ali usred epizode placa zaboravim sto me rasplakalo. Ni ne moram pisati koja je to sapunica moja svakodnevnica. :lol:
-
3 godine nakon poroda kod mene gore nego ikad...
Al sad vec svi oko mene znaju, pa kad me netko zamoli neku uslugu posebno mi napominje nekoliko puta da ne zaboravim i jos me mora podsjetit bar 3-4 puta. Iako, ipak se moze dogodit da zaboravim...
MM je postao gori od zene, stalno mi predbacuje "pa ti mene uopce ne slusas, koliko sam ti puta vec to pricao". Nije da ga ne slusam al ono...ispari za sekundu.
Prroslu nedjelju sam Svena ujutro digla za vrtic, srecom pa ga nisam i odvela, sjetila sam se kad smo se vec obukli, pa smo se vratili u krevet :lol:
-
to valjda počne još u trudnoći...
idemo MD i ja cijepit psa... izašli kroz vrata ispred zgrade kad se ja sjetim - e, a trebali bi povest psa!!!:lol:
tu priča ne prestaje... vozimo se prema Dubravi kad se ja sjetim - e, al nemamo novce... ma dobro, budemo negdje na bankomat...
došli do okretišta u Dubravi - e, al nemamo knjižicu od psa!!! :lol:
naravno da smo se vraćali po to doma...
eto... ali stanje se ne poboljšava... :mrgreen:
-
-
- izlazim van, skontam da sam zaboravila kljuceve od auta, vratim se doma, odem na wc i naravno opet izadem van do auta i onda se sjetim da sam zapravo isla po kljuceve...
- konstantno zaboravljam MM-u kupiti sto mi kaze, cak i kad zapisem obicno mi papir ostane kuci...
- nerjetko uđem npr u sobu i pitam se po što sam zapravo došla
..... itd itd... kod mene je kronično :( :mrgreen:
-
nakon 2,5 godine još me uvijek pere. baš nekidan trčim pod gablecom kući ogulit krumpir da nam ručak bude što prije gotov kad dodemo kući. Usput obavim nekoliko poslića, 3x pokisnem, trčim navrat-nanos da stignem, vratim se i sjetim se da sam opet zaboravila ogulit krumpir
