Printable View
Ne znam jel ovo retoričko pitanje :lol:Citiraj:
aj sad takvom djetetu recite da može dobiti samo jednu stvar, ili čak nijednu Confused (starost cca 3-4 godine)
Mi imamo dogovor prije ulaska u dućan: jednu ili dvije stvari. I to funkcionira. Traži ona, naravno i više toga, ali joj pripomenem dogovor pa onda kombinira. Vraća par puta nešto iz kolica, nosi drugo...
I ona ima ove fore s karticom, ali nekako smo joj objasnili odakle novac "na kartici".
Mislim da se moram zahvaliti nekom gore na svom djetetu, kad pročitam ovakve priče kosa mi se diže na glavi od užasa......
mM smo jučer išli kupovati poklon jednoj curici u onetoplay i on je kao vojnik odradio ti cijelu proceduru i nije ništa tražio za sebe , onda sam si ja išla kupovati bluzu i išao je sa mnom u kabinu dok sam isprobavala i strpljivo čekao da ja obiđem cijeli dućan
i onda smo išli doma
( u dućanu sam mu kupila 2 čarapica jer nam se misteriozno gube )
na putu doma me je zamolio da mu kupim perec jer je gladan , i onda ja kukam da je on naporan
stvarno se trebam koji put mlatnuti po glavi
Svaki put kada vidim u inboxu reply na ovu temu mi na pamet padne ideja: nalupati ga dobro
- što ti je odgoj, dio koji sam nesvjesno upila.
Čitajuči i proučavajući ovaj i slične topice, stekla sam neku sigurnost u sebe i svoj odabir i super mi je jednostavno izletjeti iz dućana čvrsto držeći svoje dijete dok joj šapćem na uho "nemoj ljubavi, volim te, u redu je da si ljuta..."
Stvar je u tome da mi se to prije nije događalo (sad je tek 14 mj) a prestravile me horror priče o takvim situacijama.
neki dan u DMu je neka baka tako opsovala unuka (mislim i lupila po ruci) koji je nešto držao , ostala sam pod totalnim :shock: - za par godina će se žaliti da je on ne poštuje i da je psuje (pitam se zašto)
Citiraj:
Girica prvotno napisa
Potpisujem ovo o fazi prkosa. Smatram (i više puta sam to sebi potvrdila radeći psihoterapiju s adolescentima i odraslima) da je vrlo važno da djeca prvo nauče reći NE (i sve što ide uz to) da bi mogla stvarno (iz sebe, a ne zbog nas) reći DA. Vidjela sam hrpu odraslih ljudi koji svašta rade zbog drugih i što im to čini- pa mi je drago da moje dijete traži svoju autonomiju i bori se za sebe i svoje (ma koliko nerazumne) želje.
Ogledalo-dijelom, jer takvih ispada ima više kada sam ja nervozna ili umorna (pa ne skuzim predznake). Isto tako znam da je njegovo odbijanje obuvanja i sl. obrana od frustracije-jer tek uči sve to sam napraviti i ne ide mu uvijek super- ali znam i da ga ja moram pogurati prema samostalnosti i biti uz njega dok šizi. Uopće ne smatram da je on zbog toga divlje dijete-samo je normalno dijete.
Istovremeno, sasvim je jasno da postoje razlike u temperamentu, mog opisuju kao "živo srebro", kad ga nešto zanima bavit će se tim satima i borit se iz sve snage da ga ne prekinem, a ako nešto ne želi...sretna sam kad postignemo "to je jedan dogovor" (tako to on zove), umjesto "to nije moja ideja, to nije fora, neću ništa (kad mu postavim nemio izbor)". I trpim razne ispade. Sve više nam pali "napravi dok izbrojim 1,2,3, ili..." pa to koristim i svima je lakše (čini se i njemu).
Meni je bitno da vidim da ima progresa-a to vidim, svki dan je sve razumniji, sve više toga hoće sam, nekad opet korak nazad- pa još malo naprijed. Čini mi se to dobar ritam odrastanja.
Baš bezveze! Kod nas to vode ne pije. Ne, i gotovo. Koja suzica ga neće ubit.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Citiraj:
prestravile me horror priče o takvim situacijama.
Malo sam citirala nešto što mi je baš "upalo u oko"Citiraj:
Mislim da se moram zahvaliti nekom gore na svom djetetu, kad pročitam ovakve priče kosa mi se diže na glavi od užasa......
Ja da ovako razmišljam, mislim da bih ispalila na živce davnih dana. I bila bih vjerojatno stalno nezadovoljna.
pa kaj ti je upalo u oko, sretna sam što imam dijete bez takvih tantruma koji su opisani ovdje
a svi koji ga poznaju, a ima oh ovdje mogu to i potvrditi
i bez brige, dobro stojim s živcima
a ti si kaj ,psiholog pa tako olako daješ dijagnoze.....
gle jako sam sretna i ispunjena osoba, a ti si misli kaj hoćeš
Gle, nisam ništa loše mislila. Ja sam govorila o sebi.
I nisam psiholog.
Ništa ne komentiram tvoje živce.
Sorry ako sam te uvrijedila.
Samo sam htjela reći da meni ti tantrumi nisu nešto užasno i strašno.
S obzirom da svjedočim (ajde ne baš čestim) tantrumima svojih cura, htjela sam reći- da u slučaju da to smatram nečim užasnim, bila bih nesretna i u grču.
Kužiš me što hoću reći :)
Sva su djeca različita.
Sori još jednom ako je nespretno ispalo.
joj, moj juraj je imao nekih desetak puta te tantrume i bilo mi je stvarno strašno. svaki put smo bili kući, ali grozno mi je bilo gledati ga, a nikako mu ne mogu pomoći, a on bjesomučno urla i urla. stvarno ne znam što bi napravila da se to desilo negdje vani, mislim da ga u takvom stanju ne bi uspjela strpati niti u auto.
s ovim nekakvim cendranjima - tipa kupi mi ovo/ono, ja bi ovo/ono, neću/hoću se znam nositi, ali s pravim ispadima bijesa - meni je to stvarno bilo traumatično. i sad kad razmislim, uopće nisam kužila što bi dovelo do toga. u dućanu nikad nije bilo problema ako nešto nije dobio, vani isto tako ako bi npr. otišli od nekud ranije nego što bi on htio i sl.
što je to kod kuće bio "okudač" nikad nisam uspjela skužiti - uvijek nekakva sitnica kad ja/mm nismo napravili nešto što je on očekivao da ćemo napraviti i onda, kad krene urlaona, kasno je bilo za bilo koji popravak. nakon par minuta on se uopće više ne bi sjećao zašto urla i NIŠTA više nije pomagalo osim prolaska vremena. i onda bi se najednom smirio i kao da se ništa nije desilo.
a znam da nemaju sva djeca tantrume i usrdno se nadam da ćemo ovaj put proći bez toga. a ako ne - ha, preživjeti ćemo nekako već i to. sad barem imam forum za jadanje :)
mislim da je sve stvar o intenzitetu i ucestalosti tih tantruma. sigurno je teze to trpit 2-3 put dnevno do 20min trajanja neg 1tjedno. a vjerojatno vecina djece, i roditelja! to prolazi.
ali cudi me, vidm ovdje na forumu, dosta mama pise da se prije ulaska u ducan dogovore s djecom da mu kupe 1-2 stvari.
zasato mislite da je to dobro?
kaj i vi uvijek u ducan idete i sebi nekaj kupite?
kaj mislite da je to ok?
drugo je kupiti meso za rucak il sredtvo za cisenje, ali govorim o onoj nekoj ugodi. mislim da ne bi trebalo uciti djecu da svakim ulaskom u ducan i ono nesto dobiva. kao svaki dan je darivanje, ma makar ono i u sitnicama bilo. ne bil li to darivanje trebalo raditi radije cesce na drugom planu? ne bi li veselje i radost trebali ici prvenstveno drugim kanalima, ne materijalno?
Ja da :mrgreen:Citiraj:
cudi me, vidm ovdje na forumu, dosta mama pise da se prije ulaska u ducan dogovore s djecom da mu kupe 1-2 stvari.
zasato mislite da je to dobro?
kaj i vi uvijek u ducan idete i sebi nekaj kupite?
Pa kupim nam sladoled. Ne vidim u tome ništa loše. Zašto ne bi obje imale to zadovoljstvo?
Pa naravno. Nitko niti ne tvrdi suprotno. Zašto bi jedan sladoled to isključivao? :)Citiraj:
ne bi li veselje i radost trebali ici prvenstveno drugim kanalima, ne materijalno?
Potpisujem :love:Citiraj:
BusyBee prvotno napisa
Htjela bi predložiti da se opustimo malo!!! Opće me nije briga kaj ko misli o meni, ja sam mama svojoj djeci, educiram se, trudim se, uspješna sam i griješim.
Ne zanimaju me drugi u tom smislu da ću se nad njima zgražat. Nemam ni vremena za to.
Ja sam svojih proteklih osam godina potpuno posvetila svojoj djeci i nema šanse da sam mogla više, a ipak Sara histerizira i baca se demonstrativno. Meni je to komično i ne namjeravam se niti crveniti niti uzrujavati. Trudim se da doprem do nje i da ostvarimo dobru komunikaciju kao što ju imam sa Josipom, ali to je i stvar karaktera, a ja i dalje radim na sebi i na mom odnsu sa njom i neću odustati.
Odgajanje je najteži posao i svatko ima svoje razloge za postupke i često je sve stvar intuicije i okolnosti. To je preintimno područje i ne može se generalizirati nikoga i ništa. Da su neka riješenja ili modeli uspješniji ili bolji za djete, slažem se, ali roditeljstvo traje 24/7 cijeli život, pa pokažite mi nekoga ko nije požalio neki postupak il ko nije izgubio strpljenje.
U načelu intuitivno od početka provodim povezujuće roditeljstvo, ali nisam savršena i često pogriješim i ne treba mi nitko to nabijati na nos (dosta sam si sama kritičar). Taj model je jedan ideal i dobro je da postoji, ali ne moramo se kritizirati onda kada ne uspijevamo u potpunosti. Bolje djeluje ohrabrenje i razumijevanje?! To i je neko načelo ili griješim? :)
Zato evo ohrabrujem sve mame i tate koji su pogriješili u bilo čemu, da ne klonu duhom, da duboho udahnu i krenu dalje kao ispočetka i da rade na sebi, svojim odnosima sa partnerom i djetetom koliko god mogu i znaju. I sretna sam da postoji roda koja i mene ohrabruje i usmejrava..
Zaključak: ajmo se svi mi roditelji više hrabriti i pomagati, a ne očekivati savršenstvo.
MartinaK :love:
naravno da svaki odlazak u dućan ne znači da ću i meni i njemu nešto kupiti, ali ove velike tjedne nabavke uvijek završimo, kako kaže anci, makar sa sladoledom. i kad je bio manji, uvijek bi dobio bar neku sitničicu (i sebi sam, za svoj gušt, uvijek kupila neku sitničicu 8) ).
kad idem po kruh i mlijeku ili kad kupujemo nekome poklon ili kad ja kupujem sebi/njemu odjeću - to je drugo.
ja to isto prakticiram, i super funkcionira :love:Citiraj:
bebelina prvotno napisa
Meni se Josip nikad nije bacao! jupiCitiraj:
kuku.tree prvotno napisa
Sara je sve nadoknadla !! jupi
Baš me zanima kaj bu Ema Nina izvodila!
Forka, dobar ti je potpis i uistnu lijepo zvuči, no niije rješenje za ovu situaciju kad je riječ o konkretnim opasnostima jer ako ćemo ga ići doslovce prenositi na ovu situaciju, dijete u tom trenu ne promatra roditelja već žuri prema svom cilju (koji se nalazi na vrlo prometnoj ulici), a onda ti itekako znači to što te ne sluša...[/quote]
Meni je Josip ne mogu se sjetiti kada točno, moralo je biti do treće godine, tukao djecu u parku i nije me htio slušati, i onda šest mjeseci nismo išli i prošlo ga je. Sad si sami sklapaju prijateljstva i nikad im nije dosadno i ne tuku se. Možda da izbjegavaš situacije koje ne možeš kontrolirati? Dakle da se ne ide u taj park?
[quote=
i da, to je faza, proći će
sad cendra :mrgreen:[/quote]
I Sara! :bye:
Citiraj:
Girica prvotno napisa
:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
:love: :love:Citiraj:
Anci prvotno napisa
Ja za sada se izvucem tko da kupim Malome kiflu ili neko pecivo, a i tako on voli i mora dirati stvari na policama (dozvolim mu ako su to deterdzenti i sl. u plasticnim bocama). Pretpostavljam da uskoro kifla nece biti dovoljna...
A kada dijete moze shvatiti pojam "nema para"?
Ja to ovako: ne kažem da nemamo novaca, već da ne želim potrošiti sve novce na sličice/ogračke.Citiraj:
kada dijete moze shvatiti pojam "nema para"?
Novac mi treba za druge stvari.
Znači: imam, al nedam :mrgreen:
Moze ga shvatiti kad ga upotrijebis.Citiraj:
Aneta prvotno napisa
:lol:Citiraj:
Anci prvotno napisa
Hmmm... evo da i ja dam svoje misljenje.
Inace po struci nastavnik, a prije faksa sam cuvala djecu preko deset godina. Tako da sam u tom vremenu naucila dosta stvari koje ce mi sad, kad ocekujem svoje dijete, spasiti zivce.
Dakle, dijete samo po sebi nije zlocesto niti zahtjevno, ono samo radi ono sto zna da ce kod roditelja postici zeljeni cilj. Kod nekih je to bacanje po podu i vristanje, a kod drugih nije. Odgoj je iskljucivo na roditeljima, i djeca se tome podrede. Znaci ako ne zelite da vam dijete ima sizeve po ducanima i restoranima, OD POCETKA morate imati JASNE granice ponasanja (tj. sta se podrazumijeva pod "OK" i "nedopusteno".
Jedna od najvecih (!!) greski koje sam vidjela da roditelji rade je ta da kazu jedno, a rade drugo. Npr. ako ne prestanes vristat, neces dobit bombon/sladoled itd. Onda se klinac jos vise baci u siz, baca po podu i opcenito natjera roditelje da se srame toga sto ga ne mogu kontrolirati. I onda, da bi se rjesili situacije i da bi djete "usutkali", roditelji ipak djetetu daju nesto (nije vazno sto, moze biti i paznja).
Sve sto je dijete iz toga zakljucilo je: kad vristim, dobijem sta hocu.
Ono sto je meni jako puno pomoglo je slijedeca recenica (netko mi je to rekao prije puno godina): svaki glumac treba publiku.
Dakle, dokle dijete dobiva paznju (cak nema razlike da li je pozitivna ili negativna), ono nastavlja sa losim ponasanjem.
Probajte ovo (najbolje kod kuce); kad slijedeci put vase dijete pocne zanovijetati da hoce nesto, pa se baci na pod, izadite iz te prostorije. Garantirano je da ce ili prestat u roku od minute, ili ce doci za vama (i eventualno se ponovno baciti u plac/na pod). Zvuci smijesno, znam, ali funkcionira. Kad se dijete smiri, TEK ONDA mu dajte paznju.
NIPOSTO, NIPOSTO, NIPOSTO se dijetetu ne obracati kad je u sredini vristanja i zahtijevanja. Tocno to je ono sto dijete zeli postici, i u tom slucaju poruka ce opet biti ista "kad vristim, dobijem da se mama lomi oko mene".
Ukoliko ga/ju ignorirate na krace vrijeme dok se lose ponasa, a obratite paznju i bavite se njime kad je dobro, onda je poruka obrnuta: kad sam dobar(a), mama me slusa.
Pretjerana objasnjavanja djetetu zasto ne moze dobiti ovo ili ono su cisti gubitak vremena, pogotovo ako je dijete premalo da uopce razumije o cemu vi govorite. U tom slucaju se vracamo na to da je dijete usprkos losem ponasanju IPAK dobilo paznju od vas, sto je suprotno onome sto zelite.
Javite kako vam ide!
Vjerujem da se dijete ne bi ni ponasalo lose da je dobilo paznju kad ju je trebalo dobiti.
:lol:Citiraj:
marta prvotno napisa
Zato ja volem martu.
Hocete reci da su sva djeca koja imaju tantrume zapravo zanemarena djeca?
a zakaj, znaš da sam uz tebe u ovoj bitci (iako mislim da neću jutros moći pisati). Svak se svrbi tamo gdje ga češe :mrgreen: .Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
znam, vertex :)
i ja sam danas sebi dala cpr da necu forumirati, pa me marta povukla za jezik.
Nenenene, i moji imaju tantrume. Andrija se nabrisao podova po ducanima. Meni u pocetku nikako nije bilo jasno, otkud mu to odjedamput. Onda je, jednom (ne)prilikom otisao s bakom i didom u ducan i vratio se s "necim" i meni je tad sinulo da to nije prvi puta. Pa sam malo procackala mecku i shvatila da BiD padaju na vristanje u ducanu i kupuju sta god se pokaze prstom. Pa je momak prestao ici s njima u ducan, al je sanacija brisanja podova trajala jos prilicno dugo.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Lovro nema tantrume, ili ja njegove izljeve nezaodvoljstva (nakon svih onih obrisanih podova s Andrijom) uopce ne dozivljavam tako.
Vid je nedavno imao prvi, bio je jako nesretan sto u DM-u nije bilo malih kolica za guranje.
ALi za djecu koja (pre)cesto imaju tantrume mislim da nisu dobila neku paznju koju su trebala dobiti. Ne mislim da su generalno zanemarena.
i ja ću se počet bacat po podu jerbo me država zanemaruje i ne cijeni dovoljnoCitiraj:
a zakaj prvotno napisa
Draga anye želim ti puno sreće jer ton kojim pišeš mrvu je presiguran u sebe. Kad si mama osjećaji često poremete racionalne odluke, a s druge strane ti nas isti osjećaji spase kad je sve ostalo izgubljeno. Želim ti da zaboraviš dio znanja koje imaš i da učiš ispočetka sa svojim djetetom, da mu dozovliš da te u nekim stvarima vodi i da otkriješ mnogo toga što ne znaš o sebi, odgoju, životu. Neka to bude prekrasno putovanje. I javi kako ide.Citiraj:
anye prvotno napisa
Ako ces pred Sabor i ja cu ti se pridruzit. Vec sam zamislila scenu, nekoliko stotina ljudi se trza na cesti ispred Sabora. Neopisivo.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
pikula, kako si lijepo to rekla :love:Citiraj:
pikula prvotno napisa
ovo boldano posebno
velika istina
Baš sam nedavno o ovome raspravljala s MM. Tin je prošao fazu da nikako ne želi doma i često smo ulazili u kuću s jako puno buke, a za kraj bi se bacio u hodniku na pod i vrištao. Nije to tantrum već samo jako glasno protestiranje. MM uvijek inzistira na tome da ga ignoriramo s čim se ne slažem. Ja mu dam desetak sekundi da se izvrišti, a onda ga pitam:"Tin, jesi jako uzrujan?" na što on odgovori s jednim odlučnim "DA!" :mrgreen: i zatim mu kažem da mi je žao što je ljut, ali to nešto mora biti tako i tako. On se redovito nakon toga smiri. Vjerujem da to nije nikakvo popuštanje već mu omogućava "dostojanstveno" povlačenje i nitko nije u toj priči poražen, a mislim da to nije moguće u situaciji s ignoriranjem. Dakle, nikako se ne bih složila s boldanim. I nije svako vikanje i bacanje po podu baš potreba za pažnjom.Citiraj:
anye prvotno napisa
Naravno, ne tvrdim da je to neki univerzalni lijek već je to "recept" za moje prilično razumno i kooperativno dijete. Zasad :mrgreen:
Točno to.Citiraj:
Balarosa prvotno napisa
Ja isto, npr. kad stojimo u redu u dućanu, ona je gladna/umorna i nešto počne izvoditi, ne ignoriram to.
Kažem joj da znam da je umoran i gladna i da joj se neda biti u dućanu ali da sad nemamo druge nego čekati.
I doma- ako se ljuti i vrišti zbog nečega- kažem joj da razumijem da je ljuta ali eto, tako mora biti.
I nju to smiri.
Bitno joj je valjda da osjeća da je netko razumije.
Ali nisu kod nas baš česte te situacije, ali ih ima. I to onako, pravih :mrgreen:
Vidjet ćemo kakva će biti mlađa. Već sad je prava mala divljakuša :mrgreen:
I naše mlađe je Sultanica kako je deda zove i ne popušta ni pred kakvim argumentima, dobro je dok je mala pa se brzo umori i povremeno pali skretanje pažnje, ali ne znam što ćemo kad malo naraste. Zasad je zaslužila i nadimak od brata Ja bi-ja bi :oops:
:mrgreen:Citiraj:
pikula prvotno napisa
Najčešće riječi moje mlađe kćeri su "ja" i "moje" :roll: