ima, ima... :)Citiraj:
koryanshea prvotno napisa
Printable View
ima, ima... :)Citiraj:
koryanshea prvotno napisa
Slazem se!! Ima, ima. :heart:Citiraj:
Kanga prvotno napisa
XCitiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
Ja otkad znam za sebe jedva sam čekala da budem trudna i rodim malu mirisnu štrucu. Sad kad već imam skoro trogodišnjakinju taj osjećaj se nije niti malo promijenio i ne mogu dočekati dan kad ću opet biti trudna. Ne mogu reći da je kod nas sve kao u bajci, pa da ne znam što su pravi problemi s djecom, E. nikad nije bila naročita spavalica, vrlo je zahtjevna i tvrdoglava, nemam nikakvu pomoć sa strane osim MM, koji jako puno radi tako da je uglavnom sve na meni ali ipak me ništa ne spječava da maštam i sanjarim kako ću ubrzo imati vellikii trbuh a nakon toga malu mrvicu. I stvarno ne mogu zamisliti da jednog dana nakon xy djece neću više tako osjećati. :lol:
Meni je sve to i dan danas predivno, ali nije to onaj osjecaj kad se prvi put dogadjalo. To mi je uvijek bilo extra uzbudjenje, zbog nepoznatosti, koja je sad nepovratno nestala. Dodalo se tu jos dosta toga divnog, naravno, ali nepoznatosti vise nema.Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
zanimljivo, ja nemam osjecaj da je nepoznatost nestala, dozivljavam to vise kao sirenje kruga: sto mu je povrsina (recimo da ona predstavlja poznati dio) veca, to mu je i opseg (granica prema nepoznatom) veci, tako nekako. puno me se vise doima koliko toga jos ne znam, nego koliko toga znam. ponekad me gotovo preplasi sve ono sto je u stanju pruziti istinski intiman odnos. ne znam jesam li to dobro objasnila, preplasi nije bas dobra rijec, recimo da se vise cudim onome sto moze pruziti takav odnos nego sto se pribojavam onoga sto ne moze. nije mi to bas jednostavno objasniti, ali potpuno sam uvjerena da su prvi osjecaji zaljubljenosti u punom sastavu uvijek u nama, samo sto im treba znati pristupiti (a to nije uvijek jednostavno).Citiraj:
summer prvotno napisa
i ne, ne tvrdim da mi klecaju koljena svaki put kad ugledam mm-a :lol: , ali da uzbudenja ima, ima - i fizickog i emocionalnog...
Ja se vise referiram na fizicku nepoznatost (a tu, osim sto nas svakom danom ima 'kolicinski' vise za istrazivanje :mrgreen: stvarno nema novosti). Naravno da se jos uvijek inace otkrivamo i da je uzbudjenje tu, ali meni je ono prvo posebno - mozda ga ja intenzivnije osjecam?
Necu vise OT.
kako ne - jel' pratis temu orgazam? :mrgreen:Citiraj:
summer prvotno napisa
slazem se, dosta O.T. :)
Summer - o kakvoj ti količini pričaš? :lol: Mjerenu u gramima ili kg?
Iskreno, čim sam napisala svoj post, htjedoh reći, ima svega i sve je jako i intenzivno i čovjek se može tisuću puta zaljubiti u istu osobu, ali što je, da je, to nešto nepoznato, suprotno od navike, kolotečine, naučenih i stečenih aktivnosti, riječi, dodira, načina ophođenja, tisuće stvari koje o nekom znaš..... više nije tu.
joj, kad će više proći taj pm....s
ajde, razmisli ponovo o tome kad prode :love:Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
:love:Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Ja znam samo to da imam tek trideset i još dobrih petnaestak godina.... Mi smo odlučili paziti neoprezno to jest s personom dakle otvaramo otškrinuta vrata, a kad ovo dvoje malih malo stasa otvraamo i širom. Ke sera sera.... fjučur s not ourz tu sii... :heart: Eto nepoznatog
Summer, ogroman potpis na sve kaj si napisala.
Uh... ja tek čekam prvo a već razmišljam o idućem i nadam se da će sve proći ok i da će mi ta želja ostati. Nekako kad razmišljam o budućnosti čini mi se nekako normalnim da ih imamo troje a ne mogu si nikako objasniti zašto jer do prije pet godina ( znači negdje sa 25 ) sama pomisao na brak mi je grčila želudac a kašnjenje menge izazivalo napadaje panike makar sam već tada bila par godina u vezi sa MM.
ma daj :shock:Citiraj:
pikula prvotno napisa
a ja mislila persona sigurna :?
ja neću otškrinuta vrata, hoću blindirana. :mrgreen:
:lol: :lol: :lol:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
super si.... bas si me nasmijala, i ja ocu isto sto i ti
evo i mene...
porod je bio jako težek, oporavak također a o dojenju da ne pričam,
i ja i muž rekli NIKAD više..
ali evo nakon 20 mj opet razmišljam...
bojim se svojih vena, imam samo 27 ali jako loše vene i unutarnje i vanjske i u zadnje dvi godine su se vidno proširile...
sjedim upravo s umorom u nogama i tipkam...i teško mi je nać energije za ovog švrća a kamoli za dvoje :(
kako su mi prijateljice pred porod, na pomisao još jedne bebe srce mi lupa, a ne želim priznati..
prije tjedan dana bili smo kod kume tek je rodila, mali je šećer, ali kad smo sjeli u auto pogledali smo se i rekli -divni su, ali ne bi bili na njihovom mjestu! i tako sam se osjećala, NO WAY! ali već idući dan...i sad me već par dana drži...razum viće NEEEE a nešto mi neda mira..
moje srce kao da je odlučilo,
ali razum kalkulira, trebala bih sad krenuti na posao da rodim negdje u proljeće ili raano ljeto, jer mi je s venama lakše proć trudnoću u zimi..
a Erik ima tek 20 mj, ne želim ga dati u jaslice, a trbuh i malo dijete hmmm i onda u ljeti biti cijele dane s njima malima :/
pa sam mislila sačekati iduću jesen, mali će krenuti u vrtić, bilo bi mo lakše a i on bi bio veći da zna što se dešava...
nemam pojma, imate neki pametan savijet? :mrgreen:
Uh, ja sam totalno poludila za malom djecom! Od osobe koja nije znala što bi s malim djetetom, što mu reći, kako se igrati, postala sam i ja malo dijete :) . Obožavam svog sina, toliko me usrećuje ( iako je nekad stvarno teško ), a u mom srcu ima još puuuno mjesta. Ukratko, jedva čekam novu bebu! :heart:
Ja se obično raspilavim na baš baš baš malene bebe. Još ako imam prilike uzeti je na ruke...uffff...momentalno bih krenula za Beograd po smrzliće :roll:
A onda mi neki glasić (vragovski/anđeoski/koćegaznatičiji) prišapne da i te bebe porastu, da vrlo brzo naiđe onaj nezgodni period od prohodavanja do trećeg rođendana koji, s obzirom da sam ga preživljavala i savladavala uz blizance, ne bih želela da ponovim ni u najluđim snovima.
I odustanem. Kažem sebi da mi je dosta rađanja. Prizovem i krštenicu u pomoć, saberem se i izvagam da ostajemo na sadašnjoj brojki. A onda se opet rodi neka beba :roll:
Inače, trenutno se raspilavljujem na drugaricinu treću bebu od nekih 10 meseci. Pre nje je bila mala kumica ali je retko viđam pa nisam mnogo u iskušenju. A druga kuma mi se porađa za par meseci i eto meni razonode par sedmica :roll:
Da se nadovežem samo vezano za ovaj moj 'teroristički period' od 1-3 godine. Ja mrzim decu tog uzrasta. Slatki su mi samo dok su gegavci a onda me više ne zanimaju čim lepo prohodaju. Ne želim ih ni pomilovati a kamoli zabavljati. Pa ovaj svoj duo sam savladavala 24/7, muka mi je od dvogodišnjaka i trogodišnjaka. Čim napune 3 vraćaju mi se strpljenje i volja za druženjem :roll:
Btw, jedna moja rodica ima sina od 2 godine i planira drugu bebu do njegovog trećeg rođendana. Sinak joj je nestašan, zahtevan, nerazuman kao i svako dete njegovog uzrasta a ja si mislim kako joj uopšte može padati na pamet da opet prolazi kroz sve, ovog puta i sa starijim prilepkom na nogavici :roll:
Cvijeta71 - ma sigurna je persona :lol: kao stroj je vrlo pouzdana, ali trebaju biti i praktičari istog biti pouzdani i živjeti u skladu s crvenim i zelenim lampicama, a mi smo malo neozbiljni povremeno. Ignoriramo small print
73 -sori
eto, prvo me uplaši, onda mi doda dvije godine... :mrgreen: :*
:heart:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
a sto smo ostvareniji i duhovno zreliji vise slusamo srce, a manje mozak :)
Potpisujem od riječi do riječiCitiraj:
tanja_b prvotno napisa
Isto ovako se i ja osjećam.... i razgovarala sam na ovu temu s nekim starijim ženama koje su ostale samo na jednom djetetu pa su me uvjerile kako im je sada strašno žao što su u nekim periodima svojega života dopustile da odlučuje njihova sebičnost umjesto njih.... ali ja ne vidim ništa loše u tome...ja nisam tipičan tip majke...Citiraj:
mommy_plesačica prvotno napisa
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=64149
tu sam prebacila odgovore na ovu temu koji idu u pravcu odgoja jedinaca...mislim da zasluzuju posebnu temu 8)
Evo mene opet na osnovnu temu ... htjeeti bebu...samo još jednu...
Ooo, da, ja htjeti bebu, BAR još jednu, ali...
Baš jučer dobih "tešku" menstruaciju, samo mi se spava (kao prva tri mjeseca trudnoće), boli me sve živo, nemam snage na nogama da stojim, muka mi je i sva sam slaba i počela su sjećanja da naviru o tih 6 preležanih mjeseci do poroda, o svim aritmijama, variranju pritiska i pulsa, o svim kontrakcijama i krvarenjima, o svim bolovima i beskrajnim čekanjima po ambulantama, o svim neprospavanim noćima zbog nepodnošljivih bolova, a o strahovima za dijete - kako se razvija i kako podnosi sve te silne lijekove koje sam morala piti, da ne govorim.
Pa sam se baš upitala kako bih podnijela ponovo sve to.... :/
A da bih još jednu bebu...bih, BAR još jednu, ali kako?
Ima li mama ovde koje su imale komplikacije sa prvom trudnoćom a sa kasnijim ne?
Na stranu to što moj dr. smatra da ja više ni nemam ovulaciju i da mi je mogućnost zanošenja jako mala...
Da se mene pita - 5 je moj idealan broj!
Ja bih svoju prvu. Jako.
Ali moram cekati, cekati, cekati. Dobro, nije da moram, samo razum kaze da je vise nego pozeljno.
A bioloski sat kuca. =(
meni se oči ispune suzama kad vidim mamu sa malom bebicom i odma poželim da sam na njenom mjestu...
Imam dvoje djece,Tina sam rodila sa 19 godina i mjenjala pelene kad su sve moje frendice tulumarile.Joška sam rodila sa 24,ali indiciranim carskim rezom zbog velke dioptrije, i dok su sve trudnice oko mene bile u strahu od tiskanja i trudova ja sam se bojala anestezije ,operacije i kako će to utjecati na bebu koja se rodila 2,5 tjedna ranije i hipotrofičan,pa smo bili u bolnici 10 dana...
I bez obzira na sve dogodine idemo na curicu...
Jer ja noćima sanjam svoju princezu i jedva čekam da je osjetim ispod srca ,pa da je primim u naručje...
I znam da će me opet biti strah,da ću opet ići na carski, da moj posao ne trpi izostanke , što znači da ću raditi od doma , nema veze...
Anita-AZ, pokrenula si divan topic1
A tek Liamovi zvukići, ahhhh, sjetim se svoje dječice, odmah!
Kako sve to brzo prođe, djeca rastu, rastu (a i mi s njima, jer nas duhovno obogaćuju!).
Razumijem tvoje osjećaje, jer i sama često osjetim isto (P. će uskoro navršiti predivne dvije godine :heart: , a K. priča o svom petom rođendanu.)
Često se uhvatim kako gledam njihovo odrastanje, ponešto sam uspjela zabilježiti (svim mogućim dostupnim tehnologijama), a dosta i pišem.
Npr. vodila sam dnevik u obje trudnoće.
Ne znam što bih ti savjetovala, jer i sama priželjkujem slično.
Što je dobro? Što je logično? Kakav će nam biti život ako se odlučimo na takav korak?
Nema garancije, nema poznatoga, nema istovjetnoga i u tome jest ljepota življenja i iščekivanja.
Sve što vidimo i sve u nama u dubini ima svoju ljepotu.
Možda nam nedostaje hrabrosti.
Možda postoji strah, jer vrijeme u kojem živimo i civilizacija kojoj pripadamo često potiče takva razmišljanja i tjeskobu.
Mogla bih još napisati puno toga pod možda ...
Napisah ti tek svoje viđenje, neki trenutni doživljaj, ali nisam ti ni s čime napisanim riješila pitanja i emocije koje su u tebi.
U svemu pozitivnom i plemenitom sam uz tebe. :heart:
Važno je i ohrabrenje voljenih koji uz nas koračaju stazom života. :love:
Ni o cemu drugom ne razmisljam , samo o tome, i priznajem da sam opsjednuta, ali ja drugih zelja nemam samo to da opet budem trudna! Kad biste vi samo znale koliko je jaka ta moja zelja....
Imam svoju veliku princezu, i ona je moj zivot, ali ja znam da ce ih biti jos, najvise zbog nje jer i ona pati sto nema sestru ili brata (jednom je dosla tuzna iz skole jer su crtali sebe sa bracom ili sestrama, i rekla mi je da je ona jedina u razredu "ostala sama na crtezu!")
I mm jako zeli jos djece, a ja sam vec sludjena sto nam ne uspijeva...
Ali nekako u sebi znam da cu ih imati jos.... :)
Ja puštam vremenu da prevagne prvi dio rečenice. Nadam se da će to biti u slijedećih 5 godina. :/Citiraj:
apricot prvotno napisa
Moj t. je dugo bio sam i to mu je bilo ok, imao je nepodjeljenu našu pažnju i 100 % angažman,a mi smo bili jako racionalni i posvjestili sebi da drugo dijete ne dolazi u obzir. 8)
A onda su se u meni probudili svi ovi osjećaji o kojima sve pišete i jednostavno smo se odlučili na još jedno,pa šta bude... A iskreno mislim da je i t. jedva dočekao jer kad se rodio J. prvo što mi je T rekao bilo je da sad i on ima koga naučiti sve što zna...
Razlika je relativno velika,ali se slažu super i sad nam je dobro, ali mene opet polako jedan glasić podsjeća da nas negdje čeka još jedna bebica i ja znam da neće još dugo čekati...
Od samog početka sam znala da ne želim samo jedno dijete ,sada imam dvoje i mislim da nisam izvršila svoju "misiju ".Jako želim još jedno dijete i ne mogu zamisliti da više neću imati malu bebu
Potpisujem od a do ž.Citiraj:
kinder prvotno napisa
Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
x
mi ćemo sigurno još jedno ako ne i dvoje. već sad imam tu žarku želju da opet budem trudna, ali nećemo sad, odlučili smo se na mrvicu veći razmak. a moram priznati da bih rado upoznala jednu djevojčicu.
I ja bih rado jednu djevojčicu. MM mi je poslije Karla rekao da će 4. biti curica, a sada više nije ni u to siguran. :mrgreen:
Probat ćemo još jednom, pa šta bude (samo nek je živo i zdravo, naravno), a onda se predajem. Drage moje, živjeti samo s muškima nije baš lako. :)
Nakon 5 IVF-ova (i hvala Bogu, jedne savršene trudnoće, poroda i najsavršenije male djevojčice) ovaj čas bi prošla još 50 IVF-ova da ponovo osjetim tu radost trudnoće, poroda i svega isponova s novim djetetom.
Barem još jednim djetetom :saint:
I unatoč tome što ne znam imamo li snage i vremena. Želja za djetetom nam je jača od toga.
Ja se samo javljam da javim da iz ove perspektive, bez dadilje i ičije pomoći, baš i ne osjećam neku želju za još djece.
Zaista mi je divno sa ovo komplicirano dvoje i predivni su, ali toliko je posla oko njih da se nisam sjetila ni pomisliti, a kamoli poželjeti još jedno.
Možda želimo još djece onda kad smo jako odmorni i kad ih netko drugi (bar nekoliko sati dnevno) čuva? :mrgreen: