to je bilo to? sad si me ubila u pojam.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Printable View
to je bilo to? sad si me ubila u pojam.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
kad jednom dodjes do skole, pocnes plakati za vrticem :/Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Kud ode ova rasprava....a sve je pocelo zeljom jedne tete da joj se olaksaju muke oko polaska djeteta u vrtic.
Marpesia kako ide?
da se malo pojasnim...
naši prijatelji koji imaju djecu odgajaju ih slično kao i mi, svaka situacija u kojoj se oni nalaze kontrolirana je na način da mi svi potičemo djecu da budu defenzivna...posvade se oko igračke, a nas 5 uleti :daj igračku L, a frendica: daj igračku Marinu...blabla...
totalno neprirodno.
Pustit ih da sami rješavaju sukobe-zasad ne funkcionira jer ih mi želimo (nesvjesno) "smirit" i održat normalnu razinu komunikacije, tako da svaka smiruje svoje dijete :mrgreen:
Uostalom, to je "birano" društvo-one koje smo MI djetetu izabrali. A ne koje si je izabrao sam i možda karakterno uopće ne odgovaraju našoj djeci. :/
Promatram o kome M najviše priča kad dodje iz vrtića, o dva dječaka koja su jako kul. Nisam znala da to postoji u tako maloj dobi, ali on im se divi jer pričaju o pištoljima, imaju velika auta i brzo voze guralicu :mrgreen: i oni su za njega face.Nerijetko pokušava slijedit primjere i radit "važne i opasne stvari". :roll: Mislim da tako, nesvjesno, uči kakav je stvaran sustav i poredak svakog društvanca, bez obzira na dob.
Ipak, njegov najbolji vrtićki frend, sličniji je Marinu, on si je sam odabrao dječaka s kojim se može složit i to mi je divno. Jer to nije dijete naših prijatelja, nego samo njegov frend.
Jako je vezan za svoju grupu, non stop o njima priča i zajedno su mu s tetama bitan faktor njegova mala života, jedva je čekao da završi godišnji da ih vidi, da se igraju. I to mi je isto divno. On ima malu "obitelj".
Tete su mu ok, jedna nježna, mlada i educirana, druga stara škola, al opet ne stroga, nekakav ok balans. Voli ih i priča o njima stalno.
Uči neke stvari koje znaju druga djeca, baš kao što azakaj kaže, jako je znatiželjan i brzo pokupi. Ima tu i stvari koje ne želim da zna, ali tako je to...pokupimo cvijeće, bacimo korov i dijete puno nečeg za što ja i mm, a ni teta čuvalica nebi imali vremena, volje...a možda ni znanja...
Sprema se za školu i boravak u njoj, koji njega nužno čeka, jer druge opcije nema. U vrtiću je +9h i njemu je to normalno, ne smeta mu sustav, ni činjenica da nije s nama, i jednog mu dana neće biti teško bit školarac.
Negativne strane vrtiića su sigurno BOLEŠTINE, to da, makar bi dijete dobilo sve to i da ga ja vodim po igraonicama i parkićima...
Negativna strana je i manjak kontrole ako si controlfreak, a teta nije pričljiva, onda kad je dijete premalo da sve ispriča...umireš od straha šta je radio, jeo, pio...
Negativna je strana ŠTA NIJE SA MNOM.Ali sa mnom ionako ne može biti.
Radije biram dvije dobre tete i hrpu ekipe nego tetu čuvalicu za koju NEMAM pojma kakva bi mogla bit i šta bi mogla radit s mojim djetetom.
Marin je u vrtiću sretan. To je uostalom JEDINO BITNO
ma prepotetna pretpostavka, ne čitaju oni to u vrtiću nego M mene i mm-a tjera da mu čitamo 6 puta dnevno Mali bontončić pa samo šeta okolo i govori "ruka se mora držat kad kašlješ" , "ne smije se puhati balone na slamčicu", " ne smije se mljackati"Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
pa pretpostavljam da tako pila mozak drugoj djeci u vrtiću :mrgreen: :mrgreen:
krumpiric, jako lijep post! :heart:
hvala! :heart:
aha :)
super ti je ovaj dugacki post! bas mi je bilo drago to procitati.
uskochila mi zhabica :)
Mogu, ali, iskreno, nisam inspirirana za to (jasno mi je da se moji stavovi ne podudaraju s vecinom, i to mi je ok). Puno bih radije pricala o prednostima vrtica, kad bih ih doista i vidjela.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Ok! Već sam prilično pozitivna prema vrtiću. (dadilja još odrađuje, pa ću upis odraditi kad budem spremna, a sve sam spremnija, odgađam samo maximalno ovaj tjedan, usmjeno sam obavila dogovore)Citiraj:
lane prvotno napisa
Molim svakodnevno da dobijemo super tete.
Imam ok osjećaj. Ustvari, kao da sam tek sad nekako svjesna da ZAISTA nemam izbora, pa mi je time nekako olakšala odluka i onda znam da će uspjeti kad sam sigurnija u ono što radim.
Ustvari sam počela razmišljati o onome sto JJ kaže kako je ustvari dosta pogrešno za djecu što nikad ne nauče granice ako su stalno sa ljudima koji su tu SAMO ZA NJIH.A to se događa sa dadiljom, pa zatim kad smo mi doma, posvećujemo im se. Uvijek su u centru. A to baš i nije tako sjajno!
Navika i očekivanja su dosta tricky stvari... pa je možda bolje na vrijeme djetetu postaviti granice, tako da ono ne bude razočarano jer nije ni očekivalo (da ga netko drži na dlanu cijeeli dan, svaki daan.. zauvijek?!! kako se njemu vjerojatno čini).
Ma znam da je sve to ok... Za mlađe od 2g. ne, ali sad eto uvjerila sam nekako samu sebe da je to sve ok, a može biti i odlično ako nam se posreći sa tetama.
Više ne znam da li se zagnjurujem ili stvarno pozitiviram? Vi recite meni! :love:
Krumpirić :love:
Eto i ja se kao i Marpesia ohrabrujem! :D
Ja si više ne mogu priuštiti dadilju iz razloga što si ne mogu priuštiti iznenadni otkaz ili bolest ili nemogućnosti čuvanja jer u mojem poslu nema bolovanja, godišnjeg, bar ne plaćenog. Znači, ako radim - ima love, ako ne radim - nema love. Ako me vlastita mama uspjela zeznuti na način da 3 mjeseca nisam uspjela raditi kako treba i stvaaarno smo zaglibili u minus... da li mogu nešto više očekivati od nepoznate osobe?
I da... ja želim da on bude u društvu sa djecom, neka dalje razvijaju svoj magični svijet. Ma koliko sustav i tete bili kruti (a možda i nisu tako, tko zna), tamo su djeca koja će razbiti tu krutost ili je bar nadomjestiti.
Kad vidim nesavršenosti tete čuvalice (ili bake) i gledam kako je to JEDINO što cijeli dan upija, moram priznati da i nisam presretna! Ne postoji savršena osoba.. (vjerojatno se ni sama sebi ne bi svidjela) i zato je upravo ok upravo ovako.
zapravo mi izgleda lošije naslijediti NEČIJE STRAHOVE, nego slijediti sustav. Naravno, pod uvjetom da ne vrišti 20 dana pri svakom ulasku u vrtić. A nekako znam da tako neće biti.
Mi ga upisujemo u privatni vrtić. 2 su tete na 25 djece (a možda se i ne oformi tolika grupa). Jel to ok? Slijedeći tjedan krećemo. Imam tremu, ali nemam grižnju savjesti niti neke bad osjećaje. Biti će super! :D
Meni je ovo bio glavni pokretač "za" vrtić.Citiraj:
Anita-AZ prvotno napisa
eto, ja bih npr. voljela da moje dijete nikad ne prestane vjerovati da ce ga netko drzati na dlanu cijeli dan i zauvijek :)... sto ima lose u toj vjeri? nije li s njom lakse nego bez nje preci preko svake prepreke koju zivot donosi, a donosi ih - i u vrticu i izvan njega? granice nemaju veze s tom vjerom - one se prirodno namecu i postoje (mogu zamisliti da ima primjera kada one nisu zdravo odrzavane, ali to je drugi par opanaka...)Citiraj:
Marpesia prvotno napisa
Pa tu vjeru (u držanje na dlanu) i mogu zadržati!! Ako se uz tu vjeru nekako ispreplela praksa poštivanja granica drugog bića (i roditelja), to je onda odlično!
Ali kužim što Marpesia misli. Jer je mojoj djevojčici bilo dosta teško suočiti se sa svojim nekraljevskim podrijetlom koje joj je osvješteno u školi. :mrgreen: Ona još uvijek zna da je ona najvažnija osoba u životima svojih roditelja, ali joj je teško bilo shvatiti da nije najvažnija u životima svih koje upozna. Egocentrik preslatki. :heart:
[quote="Kanga"]mojega vrtić nije spriječio da prestane u to vjerovati. i s takvim očekivanjima je i krenuo u vrtić. i očekivao je da tete, kao i mi, odgovore na svaku njegovu potrebu i želju.Citiraj:
Marpesia prvotno napisa
a svoje potrebe i želje je, naravno, prilagodio situaciji. kao što ih i kod kuće prilagođava.
gle, moje dijete zna da ću ga JA uvijek držati na dlanu...i da će to UVIJEK ostat isto, samo će se smanjivat njegova potreba.
Činjenica je da će se smanjivat-htjela ja to ili ne-jer će jednom on nekog drugog morat držati na dlanu. A ja mu ne želim odmoći u postajanju sposoban za tako nešto.
Potpis, Cvijeta.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Svoju djecu prestajem držati na dlanu onog trenutka kad ih skinem sa sise :mrgreen: , nakon toga se trudim zaštititi ih gdje je potrebno, ne izlagati ih gdje nije, ali držanje na dlanu mi je rezervirano za bebe, za koje jedine možeš reći da im nikako neće škoditi to štićenje od svega i svačega. Pa i tu ne treba pretjerivati.
traume kao takve su vrlo zanimljive, jer su utvrdili da nisu dogadjaji ti koji oblikuju traumu vec interpretacija istih.
znaci - ako mama ima film u glavi da ce dijete imati teske dozivotne traume od vrtica, onda ce ih sa 100% sigurnoscu i imati.
Flower :)
flower i cvijeta X
Anita - već sam napisala, jedino čega sam se bojala u vrtiću su bolesti, sve ostalo, ako su tete ok, je manje strašno... :*
potpuno se slazem s prvom recenicom, pogotovo kad je u pitanju odrasla osoba. sto se tice, druge :/ . dozvoljavas li da dijete ima svoj film u glavi, neovisan od onoga koji ima mama? znam da mama igra jako bitnu ulogu u formiranju djetetovih interpretacija, ali ovo mi se ipak cini previse smiona izjava.Citiraj:
flower prvotno napisa
btw, malo mi je tuzno sto komuniciramo u terminima "teskih dozivotnih trauma". pa, grom i pakao, valjda ipak racunamo na malo vise standarde kad se radi o zivotima nase djece!
Slažem se sa Kangom.Citiraj:
Kanga prvotno napisa
pitanje je što su viši standardi i zašto smatraš da vrtić to nije?
kanga, naravno da dozvoljavam da dijete ima svoj film. no tesko je da ce moci stvoriti svoj dozivljaj ako od pocetka njegovo najmilije bice i bice kojem najvise vjeruje salje signale da je tamo (u vrticu) nesto prestrasno. pogotovo dijete od 20 i nesto mj.
Ja nekako ne mislim, čak i da vjerujem da vrtić donosi teške traume, da će ih dijete 100% imati. Ipak je ono biće za sebe. (naravno, ako mu svjesno ne prenosimo svoje strahove, ali to mi je pak bolesno).
Što se tiče trauma, i "viših" standarda koje očekujemo za djecu, pa i ne komuniciramo u terminima "teških trauma". Ne znam da li i traumčica, možda će i dijete koje je s našeg gledišta sasvim lijepo prihvatilo vrtić, za deset godina nama reći da je bilo nesretno u vrtiću. Što će biti, tko to može znati, ali treba gledati ono što nam pokazuje i kako reagira sada i na temelju tih povratnih informacija i naših mogućnosti odlučiti kamo ćemo s djetetom. (da'l dadilja, mi kod kuće ili vrtić)
ajme zbrljanog li posta. :roll: Dakle čak i ako mi vjerujemo da vrtić donosi teške traume, ne mislim da se to obvezno prenosi na dijete.
oprosti flower, nadam se da ovo nece zvucati grubo (ako hoce, ispricavam se unaprijed, nemam vremena uoblicavati recenice u nvc). ovaj komentar zaista dozivljavam kao floskulu koju vrticko osoblje prodaje roditeljima kada ne moze rijesiti problem koji se osjeca odgovornim rijesiti (taj je problem mozda objektivno i nerjesiv, ali valjda je veci bed to konstatirati, nego okriviti roditelje). iz onoga sto si napisala, zakljucujem da smo si svi mi cija djeca imaju problema s prihvacanjem vrtica zapravo sami za to krivi, ako ne zbog svjesnih, onda zbog nesvjesnih signala koje odasiljemo. ja trenutno odasiljem iste signale prema dvoje svoje djece (koji su u istoj vrtickoj skupini), ali, zanimljivo, jedno od njih nema problema s odlaskom u vrtic, dok je drugom u glavi sasvim drugaciji film. i, na zalost, van pameti mi je izjava da je njegova reakcija "samo predstava za mene" :roll: .Citiraj:
flower prvotno napisa
i da, zaista bih voljela vidjeti nemajku koja ostavlja svoje dijete na mjestu koje smatra "prestrasnim". zvuci cak malo uvredljivo. mislim da ima roditelja koji smatraju da vrtic nije idaelan nacin brige za svako dijete (tu sam), ali to je daleko od toga da ga smatram neprihvatljivim rjesenjem u danoj situaciji i prestrasnim mjestom (da je tako, onda dijete tamo ne bih vodila, pod bilo koju cijenu). stvari nikad nisu tako crno-bijele kako si ih oslikala (tj. kako sam te ja shvatila), zivot je skup optimalnih kompromisa koje zrelo i svjesno prihvacamo.
nisam htjela reci da vrtic nije "visi standard" nego da mi je degradirajuce pricati o tako negativnim stvarima kao sto su "dozivotne traume" . pretpostavimo da ce rijetko koje dijete imati tako ozbiljne posljedice. zar nam svejedno ne bi trebalo biti bitno da stvari poboljsavamo u korist i malih prednosti ovog ili onog nacina zbrinjavanja djeteta?Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
voljela bih da rasprava ide u smjeru - sto pozitivno vrtic pruza u odnosu na druge opcije. tvoj je post bio dosta konstruktivan u tom pogledu, ali treba imati na umu da su djeca razlicita i da ono sto tvom djetetu odgovara u jednom stadiju zivota, ne mora u istom stadiju odgovarati i drugom djetetu. moji su npr. asocijalci. zapravo, jako se vole druziti, ali u neformalnim skupinama (obiteljskom okruzenju). i jos uvijek puno im je draze provoditi vrijeme s nekim odraslim nego s vrsnjacima. najstariji je napunio 7 godina kad je proplivao u vrticu. sve ono prije bilo je nepotrebno lomljenje, to mi je sad potpuno jasno. da dijete s veseljem odlazi u vrtic od dana 1, da, to mi je recimo dovoljno visok standard.
svakako to uce s bracama i sestrama, mi ih nemamo.Citiraj:
meda prvotno napisa
mislim da bi i u dvoristu to prilicno naucili, mi dvoriste nemamo.
sa susjedima je vec druga prica, a igre u parku potpuno treca.
ovo ljeto sam povela desetogodisnju necakinju na more. osim sto sam to ucinila iz malo sebicnih razloga :mrgreen: (koje ne bih priznala ni da mi danonocno pustaju severinin "gas, gas"), vidim da sam ucinila jako dobru stvar za moju zxuju. njih dvije su se igrale iz dana u dan. al doslovno tako (osim sto bi jele i gledale crtice... i spavale). neumorne su bile u toj igri. da nisam necakinju povela, ja bih to morala "odradjivati" :/ , al nikad to ne bih mogla raditi na nacin i tim tempom (i pored najvece volje, a priznajem da ponekad i nemam volje za takvim igrama) :roll: kao sto su to one cinile.
najradije bih necakinju uzela iz skole (sta ce joj ionako) i zaposlila je kao dadilju. :lol: elem, shvatih ne samo da se djeca mogu igrati vise nego sto odrasla osoba moze i pojmiti, nego cuh i kako je tekla interakcija izmedju njih dvije, kako se znalo dogoditi da necakinja odbije igru ako ova moja bude previse naporna s zapovjednickim tonom joj komandira. i kako bi se ova moja znala ispricavati za svoje ponasanje. i sve to... po meni je socijalizacija. i mislim da je moja jedinica, inace predestinirana starmala, mezimica svih, samo profitirala od tog susreta. (a i ja sam imala malo svog mira :mrgreen: )
Za početak uče se životu bez roditelja.Prvi dodir sa nekakvom samostalnošću,prvi tragovi odgoja,sve što kući nije pod moraš,u vrtiću je.Nekome je to možda okrutno,ja smatram da nije nego da je odličan uvod u svijet samostalnosti.I uz sve to,djeca u vrtiću ništa ne rade sa osjećajem prisile.Rade to zato što rade i ostali i uči se nekakvom ponašanju van zidova svoje kuće.Nije isto imaju li kući braću ili sestre,ogromna je razlika u odnosima s vršnjacima nego sa "svojima".Uče se poštivanju autoriteta (teta,kasnije će to biti učiteljica u školi), uče se različitostima promatrajući drugu djecu sa drugačijim navikama...mogla bih nabrojati tisuću pozitivnih stvari u vezi vrtića.
slažem se s mc, (nekoj) djeci užasno puno znači društvo. Moja kći je tip da joj tete nisu nikada bile neki poseban faktor, ali djeca itekako.
I nikad, ali stvarno nikad joj dosta igre sa djecom. Npr. igra se cijeli dan u vrtiću, onda kad dođe doma nema vremena ni jesti odmah se igra sa malim prijateljem i navečer kad treba konačno ući u kuću, urla da se ona "ništa nije igrala i da bi ona joooooš". :?
A jučer mi je rekla kad sam došla po nju u vrtić: "Čuj mama, mogla si ti i malo kasnije doći. Sutra dođi kasnije."
A vjerujem da puno roditelja to doživi.
Samo da razjasnimo - vi pricate o vrticu, ili i o vrticu i o jaslicama skupa?
Mislite li da prednosti koje sta nabrojali pocinju od jaslica - dakle kad dijete ima godinu i sitno, ili od 2, 3, 4... godine?
Ovisi o djetetu, koliko je prilagodljivo (koliko se to već može procijeniti). Skroz malima (od godinu dana) najvažnije su tete, i igra je još manje-više individualna. Tu najviše ovisi o tetama kako će se dijete osjećati u jaslicama. Valjda ne treba ni govoriti da bi za tako malo dijete bilo najbolje da je sa mamom, ali ako nije izvedivo, važno je naći tople tete.
Kako dijete raste, djeca u grupi postaju sve važnija, i jednog dana doživiš da te dijete pošalje da se šetaš vani dok se ono još poigra s drugom djecom. A ja čak mislim da smo mi imali težu prilagodbu, plakala je tri tjedna, doma je bila čičak (držala sam je i dok sam kuhala), tražila je u vrtiću da je zavežu u kolica (valjda je tako mislila da će prije doma). Onda nismo imali tete koje imamo sada, s jednom smo bili izrazito nezadovoljni (ali ona čak i nije bila pedagoške struke, već med. sestra) i čim smo mogli, prebacili smo je u drugu grupu.
Uza sve to, ne vjerujem da je to ostavilo ikakve emocionalne traume na njoj. Teško će dijete biti sada sretno, a onda odjednom iskoče neke traume, mislim da se to primjećuje, iako naravno, ne isključujem da je i to moguće.
Trina, zasto bi se ucili zivotu bez roditelja? Zar nije to nesto sto dolazi samo po sebi, prirodno i spontano?
Kakav prvi dodir sa samostalnoscu? Meni su prvi dodiri sa samostalnoscu neke male sitnice koje djeca rade i doma jer osjete da su za to spremna, penjanje po toboganu bez pomoci mame ili tate jer dijete moze samo itd. Zasto bi se pojam samostalnosti odredjivao vrtickim parametrima pa znaci ako mozes ostati sam, samostalan si???
Dalje, nije mi jasno sta se to u vrticu mora, a kuci ne? Nase iskustvo vrtica nije bas takvo da se tamo nesto MORA, barem nisam dobila takav dojam. A smatram da je takav stav roditelja upravo ono sto nije dobro jer ide u pravcu: naucit ce tebe u vrticu pameti. S ovim sto si rekla da se nesto mora je upravo kontradiktorna tvoja druga izjava gdje kazes da nista ne rade s osjecajem prisile. Kakav izbor ima jedan malisan u vrtickoj grupi pa da mozemo pricati o prisili ili slobodnoj volji?
Dok je moja Zorka isla u vrtic, pojedine tete su bile u "autoritet filmu". I rezultati su bili i ne bas bajni za moje dijete. S druge strane, sada je krenula u skolu i uciteljice i ucitelj su u filmu ravnopravnosti i postivanja, a dijete reagira odlicno. Motivacija joj je takva da sam i sama sokirana.
Kojim se to razlicitostima uce djeca u vrticu? Da jedan voli plave, a drugi crvene patike?
Oprosti, ali takvim razlicitostima se uci i gledajuci ljude kako prolaze ulicom.
Inace, anledo je jako dobro opisala neke stvari. Isto tako smatram da se ne moze generalizirati i da sva djeca vrtic dozivljavaju drugacije.
Medjutim, kako bi bilo postaviti stvari na svoje mjesto i sagledati ih i iz nekog drugog kutka, npr. djecjeg??
Nekoliko teta koje su se izmjenjivale tijekom Zorkinog vrtickog staza su meni rekle da djeca u velikoj vecini prihvate vrtic zato sto moraju. Znaci, kako je rekla anledo, adaptiraju se. Ni manje ni vise od toga. Dobar broj djece postane blago agresivan, nervozan, moja Zorka je u tom periodu uzasno grizla nokte itd.
Ne kazem da je vrtic ultimativno zlo i da nema djece koja vole otici u vrtic i poigrati se. A i tu opet postoji razlika od moranja i odlazenja na igru. (zavisi u koju svrhu koja obitelj koristi vrticke usluge)
Ono sto mene uzasno nervira je uporno predstavljanje vrtica kao nekog divnog, krasnog mjesta na koje djeca, eto, prakticki umiru od zelje da krenu i bez vrtica bi bili totalno nesposobni za zivot.
Ono sto mi se isto cini donekle logicno je da djeca koja su isla u vrtic vjerovatno mogu lakse funkcionirati kasnije u skoli koja radi po istom principu.
Medjutim, kod svog djeteta, koje je krenulo u prvi razred gdje se radi po nekim slobodnjackim, malo drugacijim nacelima, gdje sva djeca nisu vrsnjaci, gdje nisu izdriblani pricama o autoritetu, primijetim koliko je ustvari promjena okoline i ljudi s kojima se susrece olaksavajuce i pozitivno.
nema šanse da je penjanje po toboganu sam dodir samostalnosti. Sorry, to su savršeno kontrolirani uvjeti.M ima 3,4 godine i poprilično je spretan, pa ja svejedno ne klafram nego ga promatram i gledam kako ću uletit ga čopit, dok izvodi opasne radnje. I ON TO ZNA.Citiraj:
Trina, zasto bi se ucili zivotu bez roditelja? Zar nije to nesto sto dolazi samo po sebi, prirodno i spontano?
Kakav prvi dodir sa samostalnoscu? Meni su prvi dodiri sa samostalnoscu neke male sitnice koje djeca rade i doma jer osjete da su za to spremna, penjanje po toboganu bez pomoci mame ili tate jer dijete moze samo itd. Zasto bi se pojam samostalnosti odredjivao vrtickim parametrima pa znaci ako mozes ostati sam, samostalan si???
ima izbor, al je definitivno uži, prilagođen je I DRUGOJ DJECI. M je jedinac, njegovi se izbori doma prilagođavaju samo meni i mm-u, a jasno je da mi ipak zanemarimo svoje potrebe nauštrb njegovih. Mislim, šta neko iz gušta gleda "Čimpanze u svemiru":)Citiraj:
Dalje, nije mi jasno sta se to u vrticu mora, a kuci ne? Nase iskustvo vrtica nije bas takvo da se tamo nesto MORA, barem nisam dobila takav dojam. A smatram da je takav stav roditelja upravo ono sto nije dobro jer ide u pravcu: naucit ce tebe u vrticu pameti. S ovim sto si rekla da se nesto mora je upravo kontradiktorna tvoja druga izjava gdje kazes da nista ne rade s osjecajem prisile. Kakav izbor ima jedan malisan u vrtickoj grupi pa da mozemo pricati o prisili ili slobodnoj volji?
Slučajnost, mogle su i učiteljice bit autoritetne.Citiraj:
Dok je moja Zorka isla u vrtic, pojedine tete su bile u "autoritet filmu". I rezultati su bili i ne bas bajni za moje dijete. S druge strane, sada je krenula u skolu i uciteljice i ucitelj su u filmu ravnopravnosti i postivanja, a dijete reagira odlicno. Motivacija joj je takva da sam i sama sokirana.
nebi rekla, M ima jako malo godina, a kuži da se tuđi roditelji ne ponašaju jednako kao njegovi, da druga djeca doma čuju neke druge stvari, upoznaje druge male ljude...to se ne može ako samo prodješ kraj njih na ulici.Citiraj:
Kojim se to razlicitostima uce djeca u vrticu? Da jedan voli plave, a drugi crvene patike?
Oprosti, ali takvim razlicitostima se uci i gledajuci ljude kako prolaze ulicom.
ja gledam iz dječjeg, MOJE dijete voli vrtić.Citiraj:
Inace, anledo je jako dobro opisala neke stvari. Isto tako smatram da se ne moze generalizirati i da sva djeca vrtic dozivljavaju drugacije.
Medjutim, kako bi bilo postaviti stvari na svoje mjesto i sagledati ih i iz nekog drugog kutka, npr. djecjeg??
a jel djeca VOLE tete čuvalice ili bakice ili bi radije bili sa svojim roditeljima?Citiraj:
Nekoliko teta koje su se izmjenjivale tijekom Zorkinog vrtickog staza su meni rekle da djeca u velikoj vecini prihvate vrtic zato sto moraju. Znaci, kako je rekla anledo, adaptiraju se. Ni manje ni vise od toga. Dobar broj djece postane blago agresivan, nervozan, moja Zorka je u tom periodu uzasno grizla nokte itd.
Pa da, Marin u vrtić MORA. Jer ja raditi moram, jer jesti moramo. Tu nema nikakve bajke, jer tako funkcionira stvaran život. Ja nemam opciju ostati doma, imam opciju vrtić/teta. Ja duboko vjerujem da su kontrolirani uvjeti, kontrolirana hrana, hrpa dječice i educirani odgajatelj bolja opcija od tete čuvalice u mirovini ili studentice.Što je toliko loše u činjenici da se nešto mora. I što to znači da zato takav život nije lijep? Uostalom, u školu se mora.Citiraj:
Ne kazem da je vrtic ultimativno zlo i da nema djece koja vole otici u vrtic i poigrati se. A i tu opet postoji razlika od moranja i odlazenja na igru. (zavisi u koju svrhu koja obitelj koristi vrticke usluge)
Poštujem. Državni vrtić i nekakva waldorfska ili slična škola nisu uopće dio iste priče. Tako da mi je ovo promašena usporedba.Citiraj:
Medjutim, kod svog djeteta, koje je krenulo u prvi razred gdje se radi po nekim slobodnjackim, malo drugacijim nacelima, gdje sva djeca nisu vrsnjaci, gdje nisu izdriblani pricama o autoritetu, primijetim koliko je ustvari promjena okoline i ljudi s kojima se susrece olaksavajuce i pozitivno.
Pitanje je šta ko želi. JA OVO ne želim, jer bi htjela djetetu otvoriti opciju upisivanja srednje škole vulgaris i jednog dana fakulteta vulgaris. Ne jer sam kapitalistička aždaja, nego jer svijet funkcionira tako kako funkcionira i pitam se mogu li dijete naučiti biti istinski sretan ako nema što jesti.
al kak ne kuzis da je to dobitak za tebe, ne za dijete.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
btw,moje dijete je stavljanje ruke na usta savladalo nedavno, ima 26 mjeseci, da te jos malo ubijemu pojam :mrgreen:
kad vidim sta sve djeca prolaze kroz te adaptacije, ovi dorianovi vrsnjaci ,stalno cure pisu o tim adaptacijama nakon svake bolesti, godisnjeg...nocima djeca vriste...stvarno mi je smijesno, spominajnje takvih banalnosti kao jedenje i pijenje, i zijevanje :mrgreen:
mislim, zalosno mi je :/
cure, nemojte me krivo shvatiti, ja stvarno ne mislim samo loseo vrticu,i za starije dijete (recimo 4+) je to skoro pa nuzno mjesto, i stvarno moze biti ok,i lijepo i zabavno, al samo zbog danasnjeg nacina zivota (sto sam na pocetku i napisala, al ocito su neki propustili vidjeti :mrgreen: ). nije vrtic neophodan da bi se djeca socijalizirala nego ga je danasnji nacin zvota (pogotovo u gradovima) napravio takvim. dijete nema s kim biti pa ide u vrtic. al onda i ovo koje ima s kim biti mora ici jer su sva djeca u vrticu.
a ono sto je meni glavna mana ako govorimo o mladem djetetu to je odvajanje od roditelja, od kuce, poznatog okruzenja, koje djetetupuno znaci, i gubljenje odnosa 1 na 1. oni se jos uvijek ne vezu za djecu kao takvu u smislu nekog drustva nego za tete. koliko ih reagira ko da su prvi dan dosli kad se promjeni teta. zato mislim da je cuvalica bolje rjesenje, najvise zbog toga sto dijete ostaje doma, a to mu puno znaci, i ima jednu stalnu osobu za koju se veze, pa makarona ne bila savrsena. ni ja nisam :mrgreen:
[quote="Marpesia"]ovo je vrlo interesantna konstatacija.Citiraj:
magriz prvotno napisa
obzirom da smo prije nekog vremena imali raspravu o jedincima, da li ta tvoja teza ide u prilog da bi sva djeca trebala biti jedinci.
jer tada se, bar teoretski, ne bi morali "boriti poput zivotinja"?
(da se razumjemo , to uopce nije nesto sto bih ja zastupala, ali mi je vrlo interesantno kako se argumenti prevrcu i zavrcu ovisno o temi)
u životu se treba naučiti i boriti. I to nema veze s ovim o čemu pričaš.
eto.
Uostalom, M je bio i ostao defenzivac. Djaba vrtić. Možda da radjam drugo.
potpisujem prvi pasus u potpunostiCitiraj:
Zorana prvotno napisa
za skolu nisam sigurna. mislim da tu puno vise ima utjecaja obiteljsko porijeklo,stavit cu link na neketekstvoe o tome