A to valjda samo potvrđuje činjenicu da i društvo čini svoje, koliko god odgoj dobar bio ponekad ovo drugo prevagne. A opet nešto je i do same osobe. Netko ispadne iz doma- gdje se malo odgaja, pa bude skroz OK.Citiraj:
štrigica prvotno napisa
Printable View
A to valjda samo potvrđuje činjenicu da i društvo čini svoje, koliko god odgoj dobar bio ponekad ovo drugo prevagne. A opet nešto je i do same osobe. Netko ispadne iz doma- gdje se malo odgaja, pa bude skroz OK.Citiraj:
štrigica prvotno napisa
Moja mama je odgajala mog brata ovako kao a zakajina i martina njihovu (moj je apsolvent, inače jaaako fin, pristojan, duhovit 8) ) ali jedna joj je crta kod tatine familije jako smetala - sklonost cugi. Sve je moglo, sve, sve, ali na tu je stvar kod njega jasno utjecala.Citiraj:
štrigica prvotno napisa
Možda da je ovo, možda da je ono... u slučaju tvoje susjede, ja zaista ne znam što je ona mogla preventivno (a što nije) napraviti da ga spasi od tog pakla. :(
Naravno da joj ne možeš osporiti ni jedno ni drugo, ona je samo radila najbolje što je mogla i znala. Time se ja uvijek rukovodim, ali i onom da može bolje :mrgreen: (ovo nevezano uz slučaj tvoje susjede)Citiraj:
ajde ti toj ženi reci da nije napravila sve šta je mogla da izgradi normalnu osobu od svog sina... i da ga nije volila...
svaki čovik je priča za sebe i ne možemo se trpat u škafetine ja sam dobar, ti si loš, ja radim dobar posao što se tiče odgoja a ti ne...
čovik je kompleksno biće pa od gena, preko odgoja i učenja do društva - sve ima utjecaj...
ožemo se samo molit da baš to šta sad radimo pali za našu djecu i čekat da prođe tih famoznih 20 godina...
i znat reć NE... :)
:bye:
:bye: evo i tebi jedan mah. :)
Inače, bezveze si moje postove okarakterizirala kao onoga koji trpa u ladice "dobar", "loš", "zao". Pišući ove postove ja i samu sebe preispitujem u nekim stvarima i uspoređujem sa poznatim mi primjerima i osobama. Ništa loše ne misleći. Još mi je bezveznija insinuacija na nekakvo nadmetanje među nama ovdje, "ti dobro", "ja još bolje." Nebuloze.
Zaboravila sam reći da moj sin ne sliči ujaku, ni moj brat mom ujaku. :mrgreen:
:lol:
AM - mislim da si me krivo interpretirala u zadnjem postu... ja ti se nikad ne ljutim na ono šta ljudi napišu - jer svatko ima pravo iznit svoje mišljenje i drago mi je to čitat (zato i jesam ovde a ne da dilim pamet :lol: )
mah je zbog toga šta moram ić ća pa više ne mogu pisat a zadnji post je bio kao neki moj općeniti zaključak na temu pošto idem :* :love: see you sutra
Da, uz nadu da je očigledno :mrgreen: .Citiraj:
fegusti prvotno napisa
xxxxCitiraj:
vertex prvotno napisa
i pisana kao novinska vijest, a ne kao opservacija nekoga tko pozna situaciju doticnog decka i jos se i razumije u tematiku odgoja kao takvog.
samo dalje, vertex :P
po mom misljenju, trpas razlicite stvari u isti kos. nedostatak kazni u odgoju ne podrazumijeva nuzno i nedostatak ogranicenja. osobno, ako se dovedem u situaciju da mi je potrebna kazna (ili nagrada, whatsoever) za odrzavanje ogranicenja, znam da sam negdje debelo zabrazdila. a i to se dogodi zivom covjeku (srecom, pa i u roditeljstvu postoji "popravni" :P ).Citiraj:
maria71 prvotno napisa
sto se tice clanka, potpis na vertex!
koliko od vas koje ste se javile - ima djecu 13-18, ili je profesionalno u doticaju s njima ?
Isto tako ja ne moram shvatiti da je kazna ako zbog necega djetetu uskratim npr. gledanje crtanog ili igranje video igrica (što na razini psihe smatram nečim sličnim kao junk food na razini tijela).Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Kanga, sto konkretno radis kad zelis postaviti neko ogranicenje?
Ako bi mi jedna tvoja dobra ideja pomogla da do kazne ne dođe, ja bih je rado primjenjivala.
Inače, sa starijim djetetom imam dogovor da je naš zajednički cilj da bude sve manje i manje kazni - uskraćivanja (s moje strane) i neposlušnosti (s njegove strane).
Ovo ljeto ga je jedna rođakinja pitala daje li mu mama više kazni ili nagrada, on je rekao nagrada (ja nisam bila ni blizu). To meni dovoljno govori.
Osim toga, zar i mi odrasli ne živimo u svijetu u kojem za prijestupe bivamo (ili bi trebali biti sankcionirani)? Do koje dobi dijete trebamo zaštićivati od te istine? Intuitivno osjećam da im time kao društvo ne činimo dobro.
Radim s mladim ljudima. Ne biste vjerovali kako se već u toj populaciji prepoznaju vječito zaštićivane osobe i one koje se sa životom znaju kvalitetno nositi već u mladenačkoj dobi.
Što mislite o mami koja dođe s 11 godišnjim djetetom na ručak kod prijatelja. Domaćica je spremila ukusni rižoto s komadima mesa. Majka djevojčice kaže: A, ne, moja B ne jede takvo meso. Izvadi iz njenog tanjura sve komade, ostavi rižu i u tuđoj kući ode i skuha - hrenovke.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Drugi dan prijateljica spremi ribu. Ponavlja se priča - njezina B ne jede ni ribu. - Ponijela sam hrenovke, ne brini. S osmjehom kaže mama i kuha ih.
Ista mama stalno svojoj djevojčici prigovara kako ne zna jesti,kako je nesamostalna (brisala je curici guzu do 3. osnovne). A djevojčica sasvim zdrava, simpatična, pametna. U kući se radilo i danas se radi sve što djevojčica hoće. S 4 godine rušila se sa stolca u ponoć, jer nije htjela ići leći i roditelji je nisu prisiljavali.
Mama je međutim počela piti sredstva za smirenje. Strašno se grize zbog male i zabrinuta je.
ajde, ajde - čovjek kad nas čita, ima dojam da je taj život koji čeka našu djecu jedno zmajevo gnijezdo.
a život je u stvari maskenbal. 8)
ma, danas mi je pukla guma na autu usred prometnog kaosa u radno vrijeme. ja, desni žmigavac, auto uz kraj, izašla iz auta, vidjela što se desilo, i ajoj kukulele - ne da ne znam promijeniti gumu, nego ne znam niti di dotična prebiva u autu, niti di je dizalica, ni ključ - nula bodova.
i, oko mene se u roku sekunde skupilo lijepo društvance - nešto penzionera svaki sa svojim savjetom, ali i dva mlada dečka (nešto preko 18, čini mi se) koji su mi se odmah ponudili promijeniti gumu, prionuli poslu, spretno sve obavili u par minuta, kao da u kući imaju automehaničarsku radnju. pitala kako da im se zahvalim, oni rekli da ih prebacim do škole jer su propustili bus (stala sam na autobusnoj stanici).
ne znam tko ih je i kako odgajao, dal' permisivno, autorativno ili ap, al' vala, hvala mu od sveg srca.
da ne bude zabune, nisam ni blizu pamele anderson, a bome ni nalik severini :mrgreen:
Slažem se da uvijek raspravljamo o nekim teškim ekstremima i onda njih "primjenjujemo" na našu svakodnevnicu. Čovjek se zapita kako su se odgajala djeca prije knjiga i foruma :? . Najčešće je bilo potrebno ljubavi i malo zdravog razuma.
I ja se slažem, sad mi se smijte, ali ja fakat jesam zabrinuta, ne direktno zbog tog malog, već bilo kojeg drugog, sličnog, a vidim da nisu ničija uobrazlija već crna stvarnost.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Moje dijete ima 16 i hoda po gradu, da imam malo dijete, sigurno se ne bih sekirala još 10 godina.
mislim da je imati sina od 16 i ne sekirati se oksimoron. :*Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
a takvih ekstrema je bilo i kad smo mi imali 16. nisu baš ni onda bili svi miroljubivi. :/
Biće da je tako. :)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ja razumijem Mariju
mozda ovaj novinski primjer i nije najsretniji
ali: nadrljacemo kroz 10 godina zbog entropiranog morala drustva generalno i 'permisivnog' odgoja (ovdje tako cesto tumacenog kao odgoj u kojem je glavni izostanak kaznjavanja, a to on nije...)
djetetu, kad vam vrijedja granice, morate s mjerom i ponekad uzvratiti isto, inace potpuno izgubi komaps i mogucnost empaticnoti za vrijedjanje tudjih granica
i jos fali (i to jako) vracanje hijerarhije i autoriteta (obicno ljudi skoce kad im to kazem) ali stvarno mislim da uciteljima (pa skoli kao instituciji) i policiji po hitno treba vratiti autoritet kojega su izgubile onoga dana kad su roditelji odgojno zapustene djece krenuli u svoj boj protiv svakog onog tko se drzne njihovom 'zlatu' ista reci/napraviti (ne mislim pri tome 'napraviti' na ikoju vrstu fizickog kaznjavanja)
Ja ne vjerujem u katastrofalna predviđanja ovoga tipa :mrgreen:
Generalno, ne mislim da je svijet puno gori nego što je bio prije X godina i da su "mladi gori nego što su ikad bili".
Sjećam se jednog slučaja premlaćivanja, frend od brata, sluh mu stradao, užas. Samo eto, prošlo bez novina.
Ma razumijem je i ja. Samo bih voljela u više od jedne rečenice zaista i pročitati što ona misli o tome. Bojim se da će tebe sad potpisati, a šteta da netko tko ima toliko iskustva ne progovori o tome nama, roditeljima koji žele čuti jer su u žiži.Citiraj:
anledo prvotno napisa
ja vjerjemCitiraj:
Maja prvotno napisa
jer to profi pratim 18 godina
pa nam broj kaznenih djela maloljetnika drasticno opada iz godine u godinu
ali zato broj posebno okrutno i sivrepo pocinjenih delikata nasilja raste nemilice
i dok je prije tipicni maloljeticki prijetup bio razbijanje trafike, sad je neki od delikata nasilja (dakle kombinacija imovinskom i k.d.-a protiv života i tijela)
a vidim i strukturu ekipe po domovima, unutra su sad samo 'akademci' :/
a ako pogledamo strukturu vrste izrečene odgojne mjere prema maloljetnicima, vidjet ćemo da se i broj ozbiljnijih (dakle zavodskih) mjera povecao (a kapacitet ustanova nije)
uglavnom, moja tvrdnja nije vradžbina, više je znanstvena i relativno lako dokaziva vec uvidom u obicnu deskriptivnu statistiku
o cinjenici da se dobar dio ranije prijavljivanih i sankcioniranih kaznenih djela sada bagatelizirao pa se i ne prijavljuje (cesto, npr. gore spomenute trafike) - bolje i ne govoriti...
:?
mene jedino strah što nas neke čudne face gledaju iz novina i što su ljudi iz polukriminalnog miljea došli na naslovne strane istih kao uzorni građani.Citiraj:
Maja prvotno napisa
uvijek je bilo odgojno zapuštene djece, potencijalnih nasilnika koji su čekali svoju "priliku". pitam se jedino, da li im danas ta prilika djeluje još primamljivije i dostupnije nego prije.
po meni, to je pravi razlog brige, a uopće ne stoji da se moramo brinuti o porastu nasilja iz razloga što se pristup odgoju djece promijenio. :/
Je li tocno da je vecina nasih roditelja odgajana autoritarno? Ako jeste, odakle onda skretanje u toliku krajnost i okretanje permisivnom odgoju? Radi li se cisto o tome da ljudi zele bolje, a ne znaju kako ili je nesto drugo u pitanju?
mislim da je ta promjena pristupa odgoju djece itekako utjecala na porast nasilja:Citiraj:
po meni, to je pravi razlog brige, a uopće ne stoji da se moramo brinuti o porastu nasilja iz razloga što se pristup odgoju djece promijenio.
prije 20ak godina su i nas na faksu (erf) itekako usmjeravali prema permisivnom odgoju, danas je taj 'pokret' kudikamo tisi, zapravo cini mi se trenutno prilicno odbacen kao koncept pokusaja prevencije ili rjesavanja mlt. del.
znam i zasto: permisija podrazumijeva odgovorno i educirano roditeljstvo
znaci: odgovorne i educirne roditelje
dakle, nedostaje nam kadar
jer koliko god se ta tvrdnja o manjku kadra ne odnosi za populaciju koja se okuplja na ovom ili slicnim forumima, toliko bas mi ovdje nismo reprezentativni uzorak za ista, najmanje za roditelja vulgarisa, prosjecnog hrvatskog (onog sto grca u materijalnome svijetu bez obzira da li u minusu ili plusu, onome sto je i sam vise neobrazovan nego obrazovan (7%VSS u cijelo zemlji i to sa pribrojenom VŠS), onome koji je dočekao demokraciju pa je sad tumaci sa 'ne bu mene niko biiiib...'
necu vise, uvijek me permisivni odgoj odvuce direkt na maloljetnicku
ne zato jer je on njezin izvor, nego zato jer ipak u praksi nije pokazao da je bolji od one druge krajnosti - autoritarnog odgoja
a ako idemo primjeniti analogiju (dakle primitivan nacin zakljucivanja) ostaje cinjenica da smo ranije imali 'strozi' i vise ogranicavajuci odgojni stil, nesto veci broj kaznenih djela i njihovu relativnu bagatelnost (pretezno imovinska djela), a sad imamo 'blazi' i manje ogranicavajuci odgojni stil, nesto manji broj kaznenih djela i njihovu tezu posljedicnost (djela su cesto protiv zivota i tijela i imovine)
za promotriti treba onu neku vecu brojku onih koji se nikada sluzbeno ne ogreznu o zakon, ali permisivno odgojeni sve manje uspjevaju preuzeti odgovornost za kasniji samostalni zivot
tu bi Maria, ako ulovi vremena, moga dati znacajan doprisnos raspravi o tzv. 'normalnoj' populaciji
jesi sigurna da je to zaista tako? :/Citiraj:
Zorana prvotno napisa
a ako je, onda jedino to mogu protumačiti nedostatkom vremena i izrabljivanjem radnika do krajnjih granica kad više nemaju volje za ništa, a najmanje za djecu.
iako, iskreno, ja ne vjerujem da nam prijeti pošast permisivnog odgoja. i s tim povezano, porast delikventskog ponašanja tinejđera. :/
Znaci, drustvo nije zrelo za permisivni odgoj? :mrgreen:
Ali cvijeta, i prije su ljudi jako tesko radili. I kad nisu imali dovoljno vremena za djecu (koja su bila mozda jednako toliko prepustena sebi), zahtijevali su slijepu poslusnost i sav autoritet se bazirao na strahu. Jesu li prije bile zrtve djeca, a danas roditelji? U biti, tko danas uopce preuzima odgovornost onako kako bi trebalo? Kao nekakve krajnje drustvene mjere "odgovornosti" imamo manje-vise neucinkovite kazne. A sta je sa svim onim prije toga?
vjerojatno da i to zbog inertnosti i tromosti pravnog sustava.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
koliki su kriminalci, zadnjih godina, saslušavani, sudilo im se i na kraju su završili na slobodi.
mito, korupcija i zastrašivanje na svakom koraku.
i gdje da omladina nađe uzor, u čemu da vidi perspektivu?
definitivno je veliki dio krivice na društvu a tek onda na pojedincima.
nekako mi se čini da se utapamo u u nekoj sveopćoj letargiji.
fali mi entuzijazma i poleta, pozitivnog naboja.
upravo sam o tome razmišljala...Citiraj:
Je li tocno da je vecina nasih roditelja odgajana autoritarno? Ako jeste, odakle onda skretanje u toliku krajnost i okretanje permisivnom odgoju? Radi li se cisto o tome da ljudi zele bolje, a ne znaju kako ili je nesto drugo u pitanju?
u sridu!Citiraj:
znam i zasto: permisija podrazumijeva odgovorno i educirano roditeljstvo
znaci: odgovorne i educirne roditelje
dakle, nedostaje nam kadar
i opet dolazimo do preblema širih razmjera i odgovornosti društva a ne pojedinca.
ma joj! koliko navaca odlazi na pitaj-boga-što a tako se malo izdvaja za stručne kadrove i obrazovanje.
pa jesmo li mi ovdje zreli za permisivni odgoj ?! :mrgreen: kad imam prilike pročitati kako dvogodišnjaci tuku svoje roditelje, a ovi mu ništa ne mogu... :?Citiraj:
Zorana prvotno napisa
anledo, uživala sam čitajući tvoje postove. :) ne vjerujem da će se maria javiti, a upravo bi nam ona mogla reći s čime se svakodnevno susreće u školi.
Mene bi ustvari bas zanimao profil jednog tipicnog, zrelog, za permisivan odgoj spremnog, roditelja. :mrgreen:
I kako bi isti reagirao u tim nekim zeznutim situacijama tipa agresija djeteta prema roditelju, agresija jednog djeteta prema drugom....ili se takve stvari zrelim permisivcima ne mogu uopce desiti?
Ja sam se jucer bacila u autoritarne vode pa sam potjerala Jasenu u sobu nakon sto je (opet) mlatnula sestru. Znaci, nisam reprezentativan uzorak. :P
ja nikako ne vidim poveznicu. :/Citiraj:
anledo prvotno napisa
mislim da je promjena pristupa odgoju djece donijela uglavnom dobre stvari, nikako loše. porast nasilja treba tražiti u nekim drugim postulatima promjene društva, a ne u ovome.
loš odgoj je loš odgoj - u kakve god ga etikete stavljali. nekome se ne da bakćati s djetetom pa mu zvizne šamar, drugome se neda bakćati s djetetom pa mu ne postavi nikakve granice. bojim se da je krajnji rezultat isti. :/
mislim da se omjer loših i dobrih roditelja nikako nije promijenio unazad trideset godina. po meni, kad je riječ o onome o čemu ovdje pričamo - nasilju - promijenile su se prilike koje su utjecale na to da li će djeca tih, loših roditelja postati nasilnici ili ne. :/
nisi shvatila, ili namjerno banaliziras, ne radi se o nekoj konkretnoj akciji nego vise o onom sto roditelj u globalu radi, postupcima. misli se na to da dijete ne dozivljava roditeljeve osjecaje, nego postupke! najekstremniji primjer koji on daje je recimo neki pijanac koji cijele dane sjedi u birtiji, kad dode doma mlati zenu, al tvrdi da on nju jako voli. njegovi osjecaji mozda govore o ljubavi, ali postupci ne. kuzis sad?Citiraj:
mama courage prvotno napisa
to je bilo u vezi ove razlike osjecaja i djelovanja. nema puno veze s temom :mrgreen:
al ima veze s ovim da je ljubav dovoljna za dobar odgoj. nije. kao sto ni za dobar brak nije dovoljna samo ljubav. vazno je i ono sto radimo, ne samo ono sto osjecamo. svaki roditelj voli svoje dijete, razlikuje nas ono kako tu ljubav pokazujemo.
i slazem se s curama, uopce ne mozemo razgovarati o ovom konkretnom slucaju, jer o odgoju tog djeteta nemamo pojma
tu se u osnovi razmimoilazimo, a polazna je tockaCitiraj:
cvijeta53 prvotno napisa
ja spadam u one koji jos uvijek vjeruju da je upravo roditeljski model presudan
i ne bih primarno krivila prilike, okolnosti, drustvo, vrsnjacke skupine i ostalo, a tek onda 'lose' roditelje
da banaliziram (mozda neumjesno) ali da nema losih roditelja i prilike i okolnosti i vrsnjacke skupine i ostalo bi bilo bolje
odricanje odgovorosti roditelja (ne kazem da ti to radis) je takodjer dio koncepta permisije koji podrazumijeva odgovornost djeteta i kompetenciju (dvije inace izvrsne stvari ako dijete ima doma osobe od kojih ce vidjeti sto one znace)
dakle ti roditelji cine ono sto nazivamo 'drutvom', a njega volimo proglasiti dovoljno losim da moze utjecati na devijantne pojave...
:roll: i onda se čudiš što ja ne mogu skužiti o čemu ti to.Citiraj:
meda prvotno napisa
nisam shvatila da je itko rekao da je ljubav dovoljna. nego da ljubav može ponekad biti previše.Citiraj:
al ima veze s ovim da je ljubav dovoljna za dobar odgoj. nije. kao sto ni za dobar brak nije dovoljna samo ljubav. vazno je i ono sto radimo, ne samo ono sto osjecamo. svaki roditelj voli svoje dijete, razlikuje nas ono kako tu ljubav pokazujemo.
poznam samo nezrele permisivce :mrgreen: , tipa majke koja je svakog polugodišta obilazila profesore srednje škole njenog sina i plakala da mu daju dvojke. još jednu samohranu majku poznam koja je to činila. jednu koja je svakog mjeseca išla u minus da bi svom djetetu mogla kupiti sve što bi ova poželjela. ta ista je onda početkom rata bila kod mene. i pokrala me. nije joj bilo bitno što joj majka nema novaca za ogrjev, njoj su bile bitnije pete 501. znam jednu koja je prilično stara dobila djevojčicu. ta mala je bila živi vrag. dziz, uvijek je morala biti u centru pažnje.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
anledo, i ja. koliko u tom pogledu uopće možeš kriviti društvo ?! tj. konkretno o čemu se radi... veli meni jedna lječnica da se nikad nije bojala da će joj djeca otići u ovisnost (da će eksperimentirati, to da), jer je znala da ih je odgojila dovoljno jake. i da u biti društvo može biti "loše" koliko hoćeš, ako si odgojio čovjeka, nema šta da se brineš. koliko u tome ima istine ?! iz nekog razloga ni ja ne vjerujem u tu spiku "lošeg društva"... a možda griješim... :?Citiraj:
ja spadam u one koji jos uvijek vjeruju da je upravo roditeljski model presudan
Ovdje je zaista nastala pomutnja, ne kuži se razlika između blagog odgoja s minimalnom količinom kažnjavanja (o kojem na primjer priča azakaj-da ima tako odgojenog buraza-koji je postao ferovac (šta znači da mora valjat :lol: ) ) i totalna permisija-koja je samo druga krajnost totalnoj autoritativnosti i automatski je jednako zlo.
Permisija ne znači posvećivanje do te razine da izanaliziraš da s dobivenom osobicom možeš i lagano, permisija je totalno prepuštanje.Valjda.Uzroci su joj jednaki uzrocima pretjerane autoritarnosti-lijenost i nezainteresiranost.
da li bi netko bio tako dobar da definira sto se to smatra ili sto doticna osoba smatra permisivnim odgojem.
dok te definicije nema, mijesaju se i kruske i jabuke i spade i bate.
i inace ako se misli na "duh foruma" u smislu pozivanja na juul-a, samo da po tko zna koji put napomen on nikako na zastupa "permisivni" odgoj, niti odgoj bez granica. mislim da je to zorana lijepo objasnila.
njegova knjiga "kompetentno dijete" upravo pocinje razmatranjem autoritativnog odgoja nasih djedova i baka, te apsolutnog "laissez faire" hipi generacije, te proglasava oba modela nedovoljnim.
Der dänische Familientherapeut Jasper Juul stellt fest: „In der Eltern-Kind-Beziehung gibt es keine Demokratie, dem Kind dürfen nicht Entscheidungen zugemutet werden, für die es noch nicht reif ist."
u prijevodu: u odnosu roditelj-dijete nema demokracije, dijetetu se ne smije dopustiti odlucivanje o stavrima za koje nije zrelo.
razmislila sam i ako bih krenula opisivati konkretne primjere zadirala bih u privatnost tih osoba.
anledo, klia, mc , sve ono što i sama mislim puno ste rječitije iznijele.
mamu ne poznam, pa principjelno ne mislim nista. :mrgreen:Citiraj:
klia prvotno napisa
ali salu na stranu, to je upravo primjer nedostatka vodstva od strane roditelja. jer mama ocito ne razumije da su najbolje postavljene granice one koje postavis oko samog sebe u odnosu na druge.
medutim vodstvo ne znaci da ja trebam prisiliti dijete da jede meso ili ribu koju ne voli.
takode niti da nosis i kuhas hrenovke (ovo sad naravno ovisi o kontekstu - ako znam da ina popodne dovodi prijateljice na igranje, onda bas necu spremiti miso juhu i tofu za veceru, ako znam da to ne jedu)
naravo kad ides kod nekoga koga ne poznas bas najbolje, ne mozes znati sto ce biti na stolu.
ako bi napr. bile tripice ili mlijeko sa skorupom i ja bih se pristojno zahvalila i ne bih jela.
vodstvo znaci da dijete moze uzeti sa ponudenog stola ono sto mu pase, da se na onom sto ne voli ljubazno i pristojno zahvali (ne hvala, ne bih vise..ili tako nekako) pa cak ako mu se i nista ne svida, nece umrijeti od gladi, a malo kruha, jabuka ili slicno nade se u svakoj kuci.
znaci roditelj postavlja granice oko sebe - svoje granice u odnosu na hrenovke i ino.
dijete postavlja takode svoje granice oko sebe u odnosu na hrano koju jede ili ne jede kao i na kolicinu hrane kou zeli pojesti
pogotovo ako se radi o 11-godisnjem djetetu.
xxxCitiraj:
Maja prvotno napisa
Meni je bas dobro sjelo ovo sto je anledo napisala. :)
još jedan X!Citiraj:
seni prvotno napisa