Printable View
vidi se da ne pratiš dr. house-a :raspa:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
inače potpisujem seni (koja se čudom čudi), a i magriz. moje dijete zna biti musavo, al nastojim to suzbiti u korijenu :mrgreen: , jer ne volim da mi je dijete musavo, da ima zakorenog oko usta, da ne nepočešljano i da sve visi na njoj, posebice donji dio odjeće. recimo, dođem po nju u vrtić i namjeravam ići dalje do grada. znam da će imati na svojoj majci današnji jelovnik, pa ponesem majicu rezerve.
zar i ti :mrgreen:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
ja ponesem i rezervne hlače i cipele jer ni one nakon vrtića nisu za pokazivanje u "javnosti".
morat ću malo porazgovarat s djevicom u sebi i malo popustit uzde po tom pitanju. do sada nisam baš uspjevala. :mrgreen:
Pretjerujes. :P
Magriz, postujem to sto pises, ali kakve veze ima pijesak s jedenjem?
Kod nas po Becu svaki veci park ima posebno ogradjene dijelove za pse i jako, jako rijetko vidim da se pas sece tamo gdje se igraju djeca. (barem je tako u ovim nasim okolnim parkovima) I nekako se uzdam u to da nitko ne urinira u pijesak, drek nismo vidjeli nikad, eventualno neko dijete ostavi komadic papira od slatkisa za sobom i sl. Zapravo, taj pijesak je puno cistiji nego npr. okolna trava.
Ne kazem ja da je necije dijete istraumatizirano ogranicavanjem prostora za igru. Ali, veliku vaznost pridajem slobodnoj, nesputanoj igri pa zato pitam. Bas jucer smo bili u parku i sva djeca su uzivala u igri po pijesku. Jedan djecak je tamo stajao i mama ga nije pustila jer je vlazno, prljavo itd. Ne mogu bas reci da je mali cvjetao od radosti.
Nažalost tu je sasvim druga priča. Psi su svuda, mačaka koje nitko ne kontrolira još i više. A onda u pješčanicima parazita Toxocara kolilko hoćeš. J se u pijesku igra jedino u vrtiću u zatvorenom pješčaniku.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Auuuu, dosta toga sam ovdje pročitala.
Mi smo, dakle, obitelj ljudova, malih i velikih.
Sve je okej, civilizirani smo, ne jedemo druge ljude, ne lajemo. :P
zanimljivo je da su se javile brojne mame s jednim djetetom, pa se još hvale svojim nemogućim potomkom...
a svatko tko ima više od jednog mora odati bar maleno, sićušno priznanje tim roditeljima što naoko dobro izlaze na kraj s dvoje djece.
Roza, ne znam o kome se radi ali mi se čini da tebi najviše na živce idu zapravo komentari zajedničkih poznanika/prijatelja/rodbine, pa ako se to zaredalo još dok se Tarzan nije rodio onda shvaćam da je to iritantno za poluditi!
i da ne bi bilo zabune - cry i slične metode ne podržavam niti provodim
:lol:Citiraj:
petarpan prvotno napisa
Osobno iskustvo: imam kolegu cija se djevojcica rodila dva mjeseca poslije mog malise. Stavovi prema roditeljstvu ne mogu biti razlicitiji, pec po guzi, cry out, kazne, forsiranja (on, ne ja :mrgreen: ) Njegova malecka nije dojila, moj do dvije godine. I tako dalje...
Malena ne nosi pelene, spava sama u svojoj sobi, sama se uspavljuje, jede samostalno, bla-bla. O ponasanju ne mogu jer je dobro ne poznam, a i malisa je tu super - 'lako odgojivo' i razumno dijete, jos cekamo prvi tantrum.
Ja (u sebi) ne odobravam njegov nacin odgoja i ponekad bih voljela da su moji 'rezultati' bolji - jer valjda svi ipak pomalo patimo za nekom potvrdom ispravnosti naseg puta. S druge strane, smatram da ja, na ovaj svoj nacin, njegujem nesto u nasem odnosu nemjerljivo tim vanjskim manifestacijama. U svakom slucaju, ja se od takvog odgoja dobro osjecam kao roditelj.
Kako znam da postoje razliciti ljudi, postoje i razlicita djeca i ne procjenjujem ih zivahnoscu, musavoscu i mirnim sjedenjem x sati.
Inace, ja sam bila (rekli bi moji starci i ostala :mrgreen:) 'idealno' dijete. Poslusna, dobra, marljiva, samostalna, sa sto ekstra aktivnosti, dika i ponos. Nikad im se nije obilo o glavu, a nisu me dresirali. Nisam (bila) alien. Tako da mi nije tesko pomisliti da ima takve djece, mozda roditelji stvarno imaju neku tajnu odgoja, mozda su djeca takva, mozda se dogodio idealan spoj - tko zna...
pročitah samo prvi post i mislim da se radi o pitanju lagane ljubomore....možda je asocijacija i možda nisam u pravu, ali ja sam eto neko freaky biće pa se uvijek volim družiti s boljima ("savršenijima") od sebe jer intenzivno od njih učim....ALI, ako mi ti savršeniji to stalno nabijaju na nos onda se zaista radi o cijeđenju životne energije te tada svaki odnos prestaje....
Pokušavam ubiti ego još uvijek i mislim da ću biti dosljedna svojoj misiji od kraja jer jedino na taj način mogu biti dobar učenik i, jednoga dana, još i bolji učitelj.... :*
Zaista nemam problema s prihvaćanjem ljudi koji žive bolje od mene, koji svoju djecu uspijevaju bolje odgajati i koji su bolje organiziraniji od mene....iako, moram priznati....okolina i drugi ljudi koji se nalaze u mojoj blizini imaju problem s prihvaćanjem upravo takvih ljudi....smeta im i iritiraju ih "sređeniji" ljudi....ako to stvarno prelazi granice podnošljivosti i ako ih ne možeš više smisliti onda je bolje da se totalno distanciraš jer svako daljnje forsiranje veze bi bilo licemjerstvo....
Eto...iskreno od srca...nadam se da se u ovom mojem postu nećeš prepoznati u nekoj negativnoj ulozi.... :heart:
Ma Roza uopće ne misli za njih da su savršeni.
Priznaj, htjela si da ih malo popljujemo :mrgreen:
Inače, seni je imala odlične postove :)
e baš sam ovo htjela reći - bez obzira na vanjske manifestacije, ja ne bih mogla drugačije. i ja imam prijatelje čije se metode razlikuju, baš ovako kako ih je opisala summer (osim dojenja, njeni su cicali do 2 godine).Citiraj:
summer prvotno napisa
ali, moja priroda i cry out - no way. nema šanse. i kad bi htjela, i vjerovala u to kao u ispravnu metodu, slomila bih se nakon 10 sekundi. prije od moje djece - to sam sigurna.
i to me oduvijek i vodilo u odgoju - moj osjećaj što je ispravno, a što nije. moj osjećaj koje savjete ću poslušati, a koje neću. bolje rečeno, ne mogu.
a vanjske manifestacije...hm, musava mi djeca uglavnom nisu. :mrgreen:
Nekoliko sam puta pročitala ovo gore citirano i nije mi jasno na što se aludira. Nekako tu vidim podcjenjivanje i podbadanje, ispravi me ako sam u krivu.Citiraj:
maxi prvotno napisa
možda je maxi htjela napisati da je lakše odgajati "svojeglavo" :mrgreen: dijete ako je to jedino dijete u kući.
tj. lakše je preživjeti njegove/njene svojeglavosti.
Gdje me nadje? Mi smo skoro upoznali neke bosance. Malena ide sa M. u skolu. Isto ovako ko sto ti opisujes OD A DO Z. Ja se uvijek osjecam katastrofa kada se vidimo sa njima. Djeca jedu za stolom, spavaju sami, prave krevete, malena 5 god. sama se kupa, zna tablicu mnozenja, sabiranje, slova velika mala...mama ne govori dva puta, jedanput i vec je uradjeno. Nema dernjave (ko u nas)...sve ide ko po maslu.Citiraj:
Roza prvotno napisa
I tako ta mi mama neki dan veli nakon sto sam se ja preznojila da mi djeca pojedu koju spageticu :djeca su ti ko auto, hoces lijevo -desno? Ti si za volanom a ne djeca! :shock:
A sto je najgore ova recenica mi se non stop mota po glavi!!! :evil: I jos su nas za vikend pozvali na veceru. :/ Propasti cu u zemlju. ;)
A ja kad vidim savršenu djecu ili savršenu obitelj odmah osjetim nekakav miris da tu ne štima. Možda i štima, ali nekako čisto sumnjam. Tu netko debelo fasuje. A u ovom tvom primjeru čini mi se nažalost djeca.
Ili kad mi netko kaže da se sa svojim mužem/ženom nikad ne svađa. E tu netko onda uvijek vuče debeli kraj samo ne želi priznati.
Samo se ti tješi :PCitiraj:
ivanabokulic prvotno napisa
ali iz prve ruke ti mogu reći da postoje mirna djeca, bez primjene sile i dresiranja, postoje brakovi bez svađa (zavisi što netko smatra svađom, postoje razilaženja u mišljenju ali ne moramo se posvaditi da bismo to dokučili..).. i mrzim osjetit ljubomoru od strane drugih mama :x
heheheCitiraj:
Loryblue prvotno napisa
ima nas još... a nisam djevica :mrgreen:
Zorana - cure su već napisale - u pješčanicima po javnim parkićima ima svega... osim uriniranja mačaka i pasa, njihovog dreka, neki dan sam našla krhotine boce...
mališi dozvoljavam u vrtićki pješčanik, kod prijatelja kojima je ograđen, ali javni... e tamo ne...
ako je kod vas super održavano - blago vama
:lol:Citiraj:
Mercedes prvotno napisa
nemam djecu, ali ovo o braku mogu potpisati, pa ću i ja reći: samo se ti tješi :)Citiraj:
Mercedes prvotno napisa
Joj, sad bismo mogli isprovocirati (opet) neke da osvane tema "Vjerujete li da postoji brak bez svađe?" :mrgreen:Citiraj:
njumi prvotno napisa
hahaCitiraj:
Mercedes prvotno napisa
al ja mislim da se ne bih uvlačila u raspravu jer si ti rekla što je trebalo reći: postoje razilaženja u mišljenju ali ne moramo se posvaditi da bismo to , a osim toga, svaki je par svemir za sebe i svak sebi najbolje zna. I to je to glede (možebitne) teme od mene.
baš sam dosadna, jelde :mrgreen:
postoje razilaženja u mišljenju ali ne moramo se posvaditi da bismo to dokučili , smetnuh zadnju riječ
ok, nisam znala da je u tome problem.
Inace, mene zanima kako vi vlastitoj djeci objasnjavate stvari koje druge obitelji rade drugacije i vi ih ne dozivljavate kao posebno ispravne, da ne kazem ne odobravate ili sami ne bi tako postupali? Kazete li djeci da ti drugi roditelji rade nesto lose ili kamuflirate situaciju? Mi imamo neke poznanike koji ne postupaju bas ispravno u nekim stvarima (lupanje po guzici, vrijedjanje i jos par stvari koje je i samo dijete pokupilo pa se tako ophodi prema drugima itd.) Ne bih htjela te situacije predociti djetetu kao nesto normalno i osobni izbor i stav, a opet....kad se bacim u kritiziranje onda me brine koliko sam dobar ili los primjer sto se tice izbora drustva. A ako odbacim drustvo, onda sam opet los primjer jer odbacujem nekoga radi drugacijih stavova. :/
Zorana, evo prvo što mi pada na pamet je nekorištenje autosjedalica.
Često kad dođemo pred vrtić me moja L. pita zašto neki njeni prijatelji nemaju sjedalice. Zašto, mama, zašto?
Ja joj kažem da mislim da njeni roditelji tu griješe, da djeca trebaju i moraju biti vezana.
Ili ovo lupanje...jednom sam je raspremala u garderobi vrtića kad je njena prijateljica dobila udarac po ruci. Moja je bila šokirana.
I pitaa me zašto ju je mama udarila...i što da ja sad kažem?
Sigurno ne da zato jer je ta curica nešto napravila...
Ja sam rekla da se ta mama sigurno naljutila, da valjda nije znala drugačije postupit i da ju je udarila. Da ja mislim da je bolje razgovarati s djecom i reći im što su napravili loše, da nije u redu tući druge. Djecu.
Opet- ukratko-da je pogriješila :mrgreen:
Pa kad je :mrgreen:
i kod nas je AS najčešće. zxuja samo što jednom nije pala iz svoje AS, kad je vidjela curicu na prednjem sjedalu, i jos mi ta curica, pored otvorenog prozora veselo maše i htjela bi čakulati sa mnom dok čekamo na raskrsnici zeleno svijetlo.
njeni roditelji ne znaju bolje - to je bio moj odgovor. a mi znamo da se trebamo vezati u AS, jer... (i sad nastupa 10 minutni referat o vaznosti AS) :lol:
a najbolje mi je kad mi zxuja veli: mama, jelda ti ne voliš kad ja jedem kroki kroket. :roll: i kad ja velim da je to točno, onda ona slavodobitno doda: a ja baš volim kroki kroket. :mrgreen:
Meni je ok taj odgovor da netko ne zna bolje i sl. ako se radi o nepoznatima. Ali, npr. Zorkin prijatelj kaze djetetu u parku da je idiot, dodje mu mama i nesto mu ruzno kaze ili ga udari po guzi. I onda meni Zorka dotrci po objasnjenje. I sad, imam dvije opcije; ili reci pred njegovom mamom da to nije ok i cekati da ona zapocne raspravu o tome zasto to jeste ok (a nije mi do toga) ili pokusati izbjeci direktan odgovor i dopustiti da me dijete pocne gledati kao muljatora. (jer zna moje stavove i vidjela bi da se pretvaram i naucila da je to ok) Inace, sve takve situacije su mi pomalo blesave jer kao da neminovno dovode do rasprava tipa ispravno-pogresno.
Za kroki kroket :mrgreen:
A joj situacije :mrgreen:
Da me tako pita pred drugim roditeljem, ja bih rekla da ne znam zašto (je udario dijete)... da ne dobijem i ja :mrgreen:
E da, kod nas je lizalica :mrgreen:
Zorana skroz delim tvoju dilemu. S tim što oko mene SVI primenjuju vaspitne metode koje su meni :/ I zaista mislim SVA deca su bar u nekoj situaciji dobila po guzi, niko se ne vozi u AS, "baciš ga tamo u sobu pa ima da spava" je metoda uspavljivanja itd.... I šta sad? Ispada da svi oko mene greše a samo ja radim kako treba. Što mi je opet glupo :/
Pa jos to idi objasnjavati djetetu. :/
Pa će još jedan dan biti: Rekla je moja mama da je tvoja mama...
I moja je dobila jedna takav: Rekla je moja mama da je tvoja mama previše osjetljiva na tebe :mrgreen:
Ne znam. Možda ipak ne treba reći da netko griješi- nego mi to radimo tako jer mislim da je bolje tako.
"Ja tebe neću tući jer mislim da to nije u redu. Razgovarat ćemo." I sl.
Da ne čitam sve, dodala bi samo, nađi si drugo, bolje društvo :mrgreen:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Ja sam ti idealna - moja tvrdoglavica brlja po hrani - nekad s guštom jede s obje ruke, nekad juhu jede vilicom, a ponekad i žlicom. Igračke još niti jednom nije pospremila, još nikad nije zaspala bez mene i ne klima poslušno glavom na moje ideje kak bi mogla jesti ili se igrati :mrgreen:, obuva jednu crnu i jednu plavu papuču... roza, hoćeš se družiti? :lol:
moj univezalni odgovor - da smo svi isti bilo bi dosadno. :mrgreen:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
još nisam nikad ušla u rasprave s jurajem oko ispravnog - neispravnog odgoja. on pita samo tamo gdje ga žulja (tipa "mama, zašto SVI mogu jesti smoki svaki dan, a ja samo na rođendanima i sl), tamo gdje vidi da je u povoljnijoj poziciji, ne čačka mečku. :mrgreen:
na svu sreću moja odlično čita moje neverbalne znakove, pa ne ispituje previše.Citiraj:
Anci prvotno napisa
a prije nekog vremena sam pomislila da nisam normalna. rekla sam joj: i sad da se lijepo ponašaš pred maminom prijateljicom! (to je bilo onda kad sam išla kod anchie po juulove knjige :lol: :lol: )
inače, sinoć se (najvjerojatnije i od umora) rasplakala kad nam je prepričala kako joj je jedan dječak u vrtićkoj skupini rekao da mora ubiti tatu. :( (valjda je ona rekla da joj tata daje zvake). pa se ona rasplakala pred mm i zagrlila ga, pa smo je tjesili. rekla sam: ti njemu drugi put reci da ako nema što pametno reći, nek šuti. na svu sreću sad smo u houmskulingu pa ću je u sljedećoj lekciji naučiti da to isto veli na latinskom. 8)
Da, ali opet, što reći kad ti dijete vidi da drugi roditelj udara dijete :/
Moj štreber pita- što je to bilo, zašto?
jučer u parku pored nas bila jedna curica sa tatom, i dijete ko dijete :mrgreen: , privučeno štandom sa igračkama, otrči tamo, ne obazirući se da je tata doziva nazad (zvao je nekoliko puta, sve ljućim glasom).
I mala se vrati (oko 3g). Pa je onda bila tirada: zašto ti ne slušaš, jesam li te zvao, kad te zovem, ne možeš ići tamo (ali mala može, i već je i pokazala da može :mrgreen: ), uglavnom ništa strašno, većina roditelja bi isto reagirala.
Ali onda kaže on: sad sjedi tu da malo razmisliš o tome :shock: . Mala cvili, pokušava se dići, on opet "sjedi, hoćeš li da idemo odmah doma." I tako par puta. Moja mala gleda i gleda. Meni isto išlo na živce muštranje djeteta, pa rekoh poluglasno, strog tata,a? (ono, ako i čuje, nema veze, možda i bolje)
Nije čuo, ona nije ništa pitala, a ja nisam ništa ni objašnjavala, ali vidjela sam da je "impresionirana". Meni potvrda kako je "mirni kutak " za mene ipak gadna stvar.
jadno to dijete, a jadna i ta mama, valjda ne zna da se moze i bolje, bez batina. bas mi je zao da ne znaju drugacije rijesiti taj problem. - tako nekako ja objasnim.Citiraj:
Moj štreber pita- što je to bilo, zašto?
Mi smo ovo ljeto bili na moru s bratićem od MM, njegovom ženom i klincem koji je 5 mj. stariji od Mihovila. Ja sam mislila za sebe da sam popustljiva, ali oni uopće ne reagiraju na ponašanje tog djeteta, mali radi doslovce što želi. Tek kada napravi štetu, onda dobije po guzi i mora ići u sobu bez objašnjenja. Ako ne pojede što mu je na tanjuru, nema igre, dobije po guzi, mora u sobu, itd. Onda iz sobe plače i viče mama hoću jesti i mama je pobjednik.
Mi smo se većinu vremena osjećali kao idioti Mihovilu objašnjavajući zašto on nešto ne smije, a mali smije. Uglavnom je odgovor bio da zato što mi smatramo da to nije u redu, a njegovi smatraju da je. Ili kada ga je mama udarila, rekli smo da ne znamo zašto je to učinila, ali da mi smatramo da to nije način kako se rješavaju problemi. Do kraja ljetovanja s njegovom mamom nisam razgovarala jer je, navodno, imala komplekse od mene kao roditelja.
Ovo je jedan ekstreman primjer, ali volim vjerovati da svi roditelji odgajaju djecu onako kako misle da je najbolje, u dobrim namjerama.