Kažnjavanje u vrtiću?

Citiraj:

---

Njuskalica prvotno napisa

Mogu se uvrijedit koliko zele ali cestim boravljenjem u maksimirskom parkicu svasta sam vidjela. Tamo dolaze nakon obilaska zoo puno vrtickih grupa. Mozda da je vise mama napomenulo tetama da ne zele kaznjavanja nebi ga ni bilo. Ne kazem da to sve rade ali se uvjek nadju tete sa starom skolom odgoja.

---

Slažem se sa curama, mislim da nije potrebno takvo što napominjati unaprijed. I mislim da se malo toga dalo isčitati iz gledanja grupe u zoo. Iskreno rečeno, ja jedva mogu kontrolirati svoje dvoje djece (koja inače nisu nešto posebno nemirna i znaju kako se ponašati u raznim situacijama) u zoo ili na sličnim uzbudljivim, zanimljivim mjestima, a ne mogu zamisliti kako je njima kontrolirati cijelu grupu djece. To je jedna potpuno drugačija situacija i ja bi im prva dala zeleno svjetlo da budu strože. Ne možeš ti mirno razgovarati i objašnjavati jednom djetetu, dok horda druge djece leti po parkiću. Treba tu djecu vratiti čitavu, zdravu i u punom broju doma.
U Vikkinom slučaju tete su pretjerale. Imala sam i ja velikih problema s jednom tetom u vrtiću, ali stvarno sam bila otvorena za suradnju, presjekla sam kad je trebalo presjeći i baš jučer govorim mm kako je teta totalno drugačija, mlađi sin je doslovno obožava i sigurna sam da je žena uvidjela svoje greške i odlučila poraditi na njima.
Tako da, ne treba ići apriori sa nekim negativnim stavom. Ako se greške i dogode, to treba rješavati, ali u dobroj vjeri, ne napadima i sukobima. Ako situacija potraje, tek onda bi trebalo ispisati dijete iz vrtića.

Potpuno neprimjerena kazna. "Kazna" bi trebala imati nekakvu posljedičnu vezu s počinjenim "prekršajem". Ovo nema veze ni sa čim. Čak je i okrutno! :(

vikki, svakako razgovaraj s tetama...

Po meni tješilice spadaju u kategoriju potreba, one bi meni bile off limits i za starije dijete ili bilo kakvo ponašanje, nije mi to isto kao oduzimanje neke obične igračke, ukidanje crtića i slično

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Po meni tješilice spadaju u kategoriju potreba, one bi meni bile off limits i za starije dijete ili bilo kakvo ponašanje, nije mi to isto kao oduzimanje neke obične igračke, ukidanje crtića i slično

---

Hm, ja još uvijek ne mogu steći neki određeni stav prema tješilicama. Moj mlađi sin trenutačno ima svoju tješilicu - bočicu. Prvo, meni je ružno vidjeti dijete njegove dobi sa bočicom, drugo on nema mjere s tom bočicom. Non stop mu je u ustima, svugdje je nosi, žvače, razvlači po ustima, ne mora ništa biti u njoj, dovoljno je da je prazna. Zasada mislim da stvarno nije trenutak da mu je maknem, previše je novih događaja u njegovom malom životu i zasad je smatram potrebom. Ali, što kada ta potreba pređe u naviku ? Kako prepoznati trenutak kada to više nije potreba, nego navika ? Samo mi nemojte reći da će je on sam odbaciti kada prođe kriza, jer sumnjam u to. Uvijek mi je na pameti jedno dijete s kojim sam radila i koje je do školske dobi vuklo sa sobom velikog plišanca. Ne znam što se dogodilo kad je krenulo u školu, nisam ga više viđala.

Kazna je svakako neprimjerena i razgovaraj s tetama, ocito se ni one nisu bas najbolje snasle.
Na prvom roditeljskom nakon sto je J. krenula u vrtic je bila i ravnateljica i bas je spominjala te igracke, tjesilice koje nose i rekla da je to njima dio doma i da nas ne treba brinuti sto ih nose da je to njihova potreba i neka ih nose dok im treba.
A sto se tice predrasuda, ne bih vec unaprijed s tetama zapocinjala razgovor o kaznjavanju i nekaznjavanju. Mozda sam naivna ali nekako volim vjerovati da su ta vremena, pogotovo fizickog kaznjavanja u velikoj mjeri iza nas.
Vrlo brzo se nakon sto dijete krene u vrtic dobije dojam kako tete disu i koje je njihovo razmisljanje i metode odgoja.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

Samo mi nemojte reći da će je on sam odbaciti kada prođe kriza, jer sumnjam u to.

---

Mogu ti ispričati kako je bilo s mojima, samo što su njima tješilice bili vlastiti prsti - palac ili kod srednjeg kažiprst i srednjak zajedno.
A. je prestao sisat palac kad sam su objasnila da ga boli jer mu se od stalnog sisanja i vrućine upalila koža (imao je godinu i po, pa to ubrajam u mini čudo)
D. je prestao sa 6 godina, jer je želio prestat, a nije mogao sam (s tim da u vrtiću više upće nije sisao jer mu je bilo neugodno, ali mu je to bilo dosta zahtjevno za izdržat). Kupili smo gorki lak, i kad smo namazali, jednom su prsti poletjeli u usta, a poslije nisu niti u snu. Ne misli da je bila stvar u gorčini, nego je on s time nekako raskrstio.
M. je prestala sama, prije jedno pola godine. Prvo je ostavila sisanje samo za prije savanja, a onda je i to sama sebi ukinula.

vikki, slažem se s ostalima, kazna je neprimjerena i okrutna, iako mislim da okrutnost nije bila namjerna. Vjerojatno tete to ne vide tako.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

M. je prestala sama, prije jedno pola godine. Prvo je ostavila sisanje samo za prije savanja, a onda je i to sama sebi ukinula.

.

---

koja carica :mrgreen:
moji nisu imali tješilice. odnosno, priznavali su samo i jedino THE cicu :mrgreen:

Rehab tako je moj nećak imao bocicu koju je Non stop navlačio, bila prazna ili puna. Sa 3 godine je krenuo u vrtic, imao je kratko vrijeme i onda je sam počeo govoriti da je neće nositi u vrtic, bilo mu je neugodno jer nitko od djece nije imao bocicu. Po doma ju je i dalje natezao jos kratko vrijeme ali ga je onda bilo sram i pred nama pa je tako polako prestao skroz. Ja mislim da to sve dođe a vremenom, vjerujem da su rijetki slučajevi da se tješilica nosi do škole.
I moja malena ima svoju tješilicu i ne trudim se to joj ukinuti kad vidim koliko joj znaci.

Vikki
kazna je definitivno neprimjerena.porazgovaraj s tetama.vjerujem da cete to rjesiti lakse nego sto se sad cini.sretno!!!


ajme njuskalice kakve predrasude imas a bome i negativ stav.dobronamjeran savjet mijenjaj to sto prije.

Jednoj teti sam rekla ujutro kad sam ga dovela, a drugoj na odlasku, kratko, bez uvjeravanja i razuvjeravanja, da molim da mu ubuduće ne oduzimaju zeca, pogotovo za spavanje, jer vjerujem da ima i primjerenijih metoda kažnjavanja. Rekle su da stvarno nisu više znale što bi s njim i da jesu napravile malo ekstreman potez, no neće mu više uzimati zeca.

O ukidanju tješilice uopće još ne razmišljam, ne znam i zašto bih. Ima dana kada je se uopće ne sjeti, ima i onih kad je po cijeli dan navlači u rukama. Na bočicu nikad nije ni naučio piti. Uglavnom, palac, zec i cica. mada je naporno, jer o tom zecu vodim više računa nego o novčaniku, mobitelu i ključevima. Probala sam mu uvaliti sličnoga tigra i slona, u slučaju da izgubimo zeca, ali bez uspjeha.

A prema vrtiću otpočetka imam izrazito afirmativan stav. Bilo me strah jer je bio užasno vezan za mene i nisam se odvajala od njega osim kad bi spavao, inače je urlao bez prestanka. U vrtiću je počeo sve jesti, dotad gotovo ništa od dohrane nije jeo, iako je meni često pljuvao i iskašljavao komade hrane, tamo se začas naučio sve žvakati, s 15 mj. je sam jeo vilicom, s godinu i pol pojede juhu žlicom uz minimalno prolijevanje, već par mjeseci pije iz čaše samostalno, kad se pokaka lupa se rukama po guzi i pokazuje pelenu, puno brže je napredovao u svemu nego što bi da je bio doma.

Dobro si ti to vikki izhendlala.
Tako bi i ja.
Eventualno bi upitala pokoje podpitanje ako namirisem slicnu situaciju u buducnisti, cisto da znaju da pazis i da ne odobravas.

evo podižem temu jer mi je dijete danas kažnjeno zbog neposluha. Moj sin je star 4 god. i vrlo je živahno dijete, ponekad i malo preživ. Danas je kažnjen u vtriću tako da je ostao sam u sobi dok su druga djeca i teta otišli van. Neznam koliko je to trajalo, predpostavljam kratko, on se je plakao u sobi, mm je došao po njega, da bi mu susjedi čije dijete ide u grupu do to rekli. Više nije imao živaca se raspravljat s tetom. Ja sam u šoku, mislim si kakve su to metode kažnjavanja, tko bi bio odgovoran da se mom djetetu nešto dogodilo dok je bio sam. Tražit ću razgovor sa stručnim osobljem jer ovo po meni nije primjereno.

Danas su vrtići moderni jednako kao i odgojne metode, gdje se djeca posjednu za stolicu i dobiju igračku za igranje.. Mislim da je svaka odgojna metoda u vrtiću poželjna i dobrodošla kako bi se djeca naučila ponašat u kolektivu i s drugom djecom još od malh nogu...