Biste li se umješali?

Ma nemojte se opterećivati onim šta piše daisy may.
Meni je malo lakše pričati jer moj zapušteni, zanemareni divljak ima već devet godina. U svoje doba je imao hrpu nezaustavljivih tantruma, znao me udariti, i to ne rijetko, zvao me glupačom i tako svašta. Uz to da sam ja s njim bila jako dosljedna. Ko vojnik. Smjelo se puno toga, ali ono što se nije smjelo, nije se smjelo nikad. A on se ipak za te iste stvari koje nikad nije smio borio uporno, burno, mjesecima, kao da mu u najmanju ruku istu stvar jednom damo a drugi put ne, kako nam šune.
Tako, sad se dosta ljudi čudi...trebao je valjda biti delikvent do ove dobi...Pa komentiraju kako je on potpuno drugo dijete, sasvim se promijenio...Nije, on je isto dijete. Isti karakter, zreliji za koju godinu.
Inače, omiljena čuđenja su kako to da je brižan prema bratu i kako to da tako dobro funkcionira u školi (u smislu da poštuje učiteljicu i da je nekonfliktan, očekivalo se da s učenjem neće imati problema).

[quote="Sirius Black"]Pitanje za daisy may:
Ili npr. kad dođem doma s posla ne mogu sjediti i jesti, jer ona hoće mamu i urla, suze joj cure, sva je crvena u licu, vješa mi se za noge i tuli. quote]

znam da je pitanje za daisy may, al smo mi u identicnoj situaciji - dodjem doma oko pol 5, taman MM pokupi malog iz vrtica (ili ja, kako koji dan), i do pol 7-7 slijedi igranje. nema: "mama mora na wc", ide i on sa mnom :oops: o klopi ni ne razmisljam prije nego ga MM ode uspavati. s tim sam se jednostavno pomirila (pojedem nesto prije nego dodjem doma tak da ne umrem od gladi) i to je to 8)

ustvari, najiritantnija stvar vezana za roditeljstvo jest ta da bi svi tuđu djecu bolje odgojili od vlastitih roditelja :roll: svi su jako pametni i puni savjeta, pa tako i daisy may, koja uporno neće shvatiti da nije ona ta zbog koje su njezina djeca poslušna, nego su njezina djeca takva - nezahtjevna.
ne mislim pritom da je njoj lako odgajati svoju djecu, nego samo da postoje zahtjevna djeca koja neće stati niti na treće ne, neće se pomiriti sa situacijom koja im ne odgovara niti nakon petog pokušaja objašnjavanja, nego će se baciti na pod a kad su malo starija onda će samo nezaustavljivo plakati bez mogućnosti tješenja, a kad su još malo veća onda će krenuti komentari tipa: "sad si me naljutila, jako sam tužan, ti meni ništa ne daš, a zašto to ne mogu?, ali nisi mi rekla zašto ne mogu (premda jesam), ja sam velika..." i tako dalje.
blesavo je dijeliti savjete, ako se u situaciji koja zahtijeva savjet nikad nije bilo.

Citiraj:

---

Vishnja prvotno napisa

Da, u takvim situacijama obicno reagujem, pa makar i pobrala kritiku.
Nedavno smo I. i ja cekale u ambulanti kod kardiologa, a u masi sveta bila je i mama sa preslatkom, tek prohodalom devojcicom. Posle n minuta cekanja, malenoj je, naravno, dosadilo da stoji na jednom mestu, pa kad je krenula da istrazuje unaokolo, mama ju je grubo povukla k sebi uz reci:" Sedi tu, ili ce sad doci doktor da te UBODE injekcijom!" Nisam izdrzala, pitala sam je kako misli da ce dete saradjivati pri pregledu ako joj preti. Ona je odgovorila da mora tako, jer je dete bezobrazno. I jos jednom je pljusnula po guzi, za svaki slucaj :x. Tu je stajao i grmalj od muza koji je bas zinuo da mi verovatno "pristojno' odgovori, ali su nas, sva sreca, prozvali, pa sam otisla....
Rezime: svesna sam da cu u povrsnom razgovoru, na ulici ili u ambulanti tesko nekog naterati da makar razmisli o svojim postupcima. Pre ce biti da cu izazvati grubu reakciju, ali ipak, obicno kazem sta mislim...

---

Hm, pozvonila bih vjerovatno na vrata kada bi mi moja intuicija govorila da nešto nije ok s djetetom ili majkom....kada bih čula možda da je riječ o batinama ili sl., ili uporno dozivanje majke ili oca,....

:shock: 8) kao što neko napisa-------"moja tipkovnica ima svoj život!"

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ma nemojte se opterećivati onim šta piše daisy may.

---

šta li sam tako loše napisala?! :/
osim što je sve otišlo jako OT.....

nanuška - a ja mislila da ces nas sada sve prosvijetliti s nekim do sada neizrecenim savjetom :lol:

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ma nemojte se opterećivati onim šta piše daisy may.

---

šta li sam tako loše napisala?! :/
osim što je sve otišlo jako OT.....

---

Pa jesam ja rekla da je nešto jako loše :) ?
Ti se držiš svoga: svako dijete može i mora biti pristojno (otprilike) u svakoj fazi svog života, pa makar imalo 3 godine. Ja, iz moje perspektive, ZNAM da to sve s dvije, tri ili četiri godine može izgledati bitno drugačije, a da je ipak s djetetom i roditeljima sve u redu. A znam i da dijete može do tri godine biti anđeo suradnje, a da stvari onda počnu izgledati sasvim drugačije. Ono što je bitno je da se uči, da se napredak vidi, a to što je D. (drugi sin) proveo razdoblje od 3 do 4 godine vrišteći iritantno čim svijet nije posložen po njegovoj želji - to je nešto s čim ja mogu živjeti. Možda bi neki roditelj to srezao u tri dana - ali taj roditelj nisam ja, i nisam sigurna da bi se to dalo izvesti tako da bude na djetetovu dobrobit. Možda i bi. To bi bio neki roditelj koji bi se u datoj situaciji snašao bolje od nas. Ovako, naše dijete nije naučilo za tri dana, nego za godinu dana (ugrubo, jer još ima takvih situacija tu i tamo).
Na kraju krajeva, odgoj je proces koji traje i dijete je odgojeno kad odraste. Tako da A. ima još vremena da postane delikvent, a D razmaženo derište :mrgreen: .
I da dodam, ona lista koju je Stray napisala je u redu i treba je imati na umu, odnosno, preispitati ritam dana, potrebe djeteta, svoje odluke, postupke...Toj listi samo nedostaje još pokoja stavka.

Citiraj:

---

sladjanaf prvotno napisa

ustvari, najiritantnija stvar vezana za roditeljstvo jest ta da bi svi tuđu djecu bolje odgojili od vlastitih roditelja :roll: svi su jako pametni i puni savjeta.

---

amen :mrgreen:

A jedna od najblesavijih roditeljskih izjava mi je "eh da je to dijete moje, ne bi se tako ponašao/derao/razbacivao..."
Ide ravno uz bok onoj "moje dijete to radi bolje/brže/tiše.."

Citiraj:

---

L&L0809 prvotno napisa

nanuška - a ja mislila da ces nas sada sve prosvijetliti s nekim do sada neizrecenim savjetom :lol:

---

Da, da OT ali moja tipkovnica stvarno ima nekada svoj život.


Na stranu, većina ne voli da mu se miješaju u život, pogotovo roditelji koji spadaju u perfekcioniste.Ipak, djeca imaju svoj karakter i svoju narav.Mislim da je prestrogo govoriti za djecu do 5.-te god. da su nevaspitana, .....Dječja osobnost i njihov karakter se formiraju do 10.-te god. života. Ne osuđujte roditelje koji kažu za svoju djecu da su preživahna da su oni "krivi". Dijete ima pravo da pokaže šta i kako misli o nečemu-druga stvar je na koji način to pokazuju.Neko urlanjem ( mada mislim da je termin urlanje na ovoj temi otišao prepredaleko), neko dijete se povuče u sebe, neko ne želi razgovarati i bojkotuje sve i svašta.
Poštujte dijete i slušajte ga, ima ono u većini slučajeva što reći pa makar i svojim "jezikom". Probajte primjeniti drukčiji pristup u rješavanju tema " ja to ne bih, neću i sl.,...Uporno i dosljedno.

I da, i moja E ima ponekad faze:" Uuuaaaaaaaaaaaaaaaaa, neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, neeeeeeeeeeeeeeeeeeeećuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu!"
Nisam savršena, ali joj dopuštam da se "izrazi", pa onda slijedi moje izražavanjeeeeeeeeeeeeeeeeeee:"Uaaaaaaaaaaaaaaaaa aaaaaaaaaa, hajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjdddeeeeeeeeeeeeeeeeeee eeeee!" I to sve ide u turbo visokom C na koji se obe nasmijemo i više puta mi upali vjerujte nego da insistiram i tulim "moraš, ne smiješ i sl."

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ma nemojte se opterećivati onim šta piše daisy may.

---

šta li sam tako loše napisala?! :/
osim što je sve otišlo jako OT.....

---

Pa jesam ja rekla da je nešto jako loše :) ?
Ti se držiš svoga: svako dijete može i mora biti pristojno (otprilike) u svakoj fazi svog života, pa makar imalo 3 godine. Ja, iz moje perspektive, ZNAM da to sve s dvije, tri ili četiri godine može izgledati bitno drugačije, a da je ipak s djetetom i roditeljima sve u redu. A znam i da dijete može do tri godine biti anđeo suradnje, a da stvari onda počnu izgledati sasvim drugačije. Ono što je bitno je da se uči, da se napredak vidi, a to što je D. (drugi sin) proveo razdoblje od 3 do 4 godine vrišteći iritantno čim svijet nije posložen po njegovoj želji - to je nešto s čim ja mogu živjeti. Možda bi neki roditelj to srezao u tri dana - ali taj roditelj nisam ja, i nisam sigurna da bi se to dalo izvesti tako da bude na djetetovu dobrobit. Možda i bi. To bi bio neki roditelj koji bi se u datoj situaciji snašao bolje od nas. Ovako, naše dijete nije naučilo za tri dana, nego za godinu dana (ugrubo, jer još ima takvih situacija tu i tamo).
Na kraju krajeva, odgoj je proces koji traje i dijete je odgojeno kad odraste. Tako da A. ima još vremena da postane delikvent, a D razmaženo derište :mrgreen: .
I da dodam, ona lista koju je Stray napisala je u redu i treba je imati na umu, odnosno, preispitati ritam dana, potrebe djeteta, svoje odluke, postupke...Toj listi samo nedostaje još pokoja stavka.

---

x
baš mi se sviđa kako si to napisala :)

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Loryblue ja joj baš zato npr. nebi dala da ode po kruh dok se ne prestane derati. Ti si joj time dala do znanja da time može dobiti što hoće. Ona je već dosta velika i kao što i sama kažeš, dovoljno bistra i pametna da sve kuži.

Kod mene se sigurno nebi tako derala.

---

Lory, ja se na tvom mjestu ne bih uopće uzrujavala, lijepo L na ljetovanje kod ovako dobrih duša koje bi to napravile milijun puta bolje od tebe, i na jesen, novo dijete :roll:

---

:*
a bi li ti primila mene na kuru liječenja živaca :mrgreen:

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Citiraj:

---

sladjanaf prvotno napisa

ustvari, najiritantnija stvar vezana za roditeljstvo jest ta da bi svi tuđu djecu bolje odgojili od vlastitih roditelja :roll: svi su jako pametni i puni savjeta.

---

amen :mrgreen:

A jedna od najblesavijih roditeljskih izjava mi je "eh da je to dijete moje, ne bi se tako ponašao/derao/razbacivao..."
Ide ravno uz bok onoj "moje dijete to radi bolje/brže/tiše.."

---

ja ću dodat još jedan amen (za svaki slučaj) :mrgreen:

a meni sve ovo gore ide uz bok onoj: "lako je tuđim k. po koprivi mlatit". tiba i sam ući malo u koprivu pa vidit je li peće.

i ja prosto povremeno zavidim roditeljima koji imaju lako odgojivu djecu. blago im se. i lako je onda takvim roditeljima mislit kako smo mi ostali koji imamo nemoguće teško odgojivu djecu ustvari monstrumi koji ne znaju postavit grance ni sebi, a time ni ditetu. izgleda da smo stvarno labilne i nesposobne osobe. :roll:

Potpis na vertex...
Ovako... ja imam dvije. Kad sma imala samo jedno, bilo je to mirno, poslušno dijete. I kao dvogodišnjak, da. Nije ona slijepo slušala odmah što joj kažeš nego se nije derala, nije se bacala i sl. već je slušala nas što joj govorimo, pitala, tražila što joj treba i tako. U principu razumna.
Onda sam joj rodila sestru :mrgreen:
Majko moja... mala divljakuša :mrgreen:
A i starija cura je onda nakon 3 god upala u neku "fazu" :mrgreen: bunta, prkosa, svađe, grubosti (prema meni i maloj). Poklopila se možda i dob, rođenje sestre i tako. Onda je bilo i tantruma i bacanja po podu.

Mala je još uvijek dosta glasna u svojim zahtjevima, ko što vertex kaže, baš uporna. A ja... nisam baš tvrdoglava ko mazga. Ako nedam, kažem da nedam. Pa me onda pokušaju uvjeriti da trebam reći DA... pa nekad dobiju DA, nekad ono cvijetino povijesno NE. Zavisi od situacije, razloga i sl... nema sad jedinstvenog pravila.
Za neke stvari je uvijek NE... pa nekad opet pitaju :mrgreen: pa se malo odjute pa smire.

Veika zna biti malo luda kad ne spava ili nije ručala... obično se tako poklopi. Dvije, tri minute samnom u drugoj sobi, malo hrane :mrgreen: i dođe na svoje.

kako sam shvatila iz prvog posta živite u kući,ne u zgradi,dijete urla često i ti LeaB se tek sad umiješaš dakle dok urla,sorry ali nije mi jasno da živite u istoj kući obe imate djecu i ti ne znaš zašto to dijete urla,dakle ako nemaš vremena pomoći susjedi na način da vam se djeca druže,a vas dvije pijete kavu otkud ti onda pravo misliti da ga zanemaruju ili nedaj bože zlostavljaju
odgovor na pitanje ne nebih se miješala u odgojne metode meni nepoznatih ljudi,osim ako vidim da zlostavljaju dijete

Citiraj:

---

sladjanaf prvotno napisa

blesavo je dijeliti savjete, ako se u situaciji koja zahtijeva savjet nikad nije bilo.

---

Cijeli post mi se sviđa, ali ovo posebno potpisujem.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Citiraj:

---

daisy may prvotno napisa

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ma nemojte se opterećivati onim šta piše daisy may.

---

šta li sam tako loše napisala?! :/
osim što je sve otišlo jako OT.....

---

Pa jesam ja rekla da je nešto jako loše :) ?
Ti se držiš svoga: svako dijete može i mora biti pristojno (otprilike) u svakoj fazi svog života, pa makar imalo 3 godine. Ja, iz moje perspektive, ZNAM da to sve s dvije, tri ili četiri godine može izgledati bitno drugačije, a da je ipak s djetetom i roditeljima sve u redu. A znam i da dijete može do tri godine biti anđeo suradnje, a da stvari onda počnu izgledati sasvim drugačije. Ono što je bitno je da se uči, da se napredak vidi, a to što je D. (drugi sin) proveo razdoblje od 3 do 4 godine vrišteći iritantno čim svijet nije posložen po njegovoj želji - to je nešto s čim ja mogu živjeti. Možda bi neki roditelj to srezao u tri dana - ali taj roditelj nisam ja, i nisam sigurna da bi se to dalo izvesti tako da bude na djetetovu dobrobit. Možda i bi. To bi bio neki roditelj koji bi se u datoj situaciji snašao bolje od nas. Ovako, naše dijete nije naučilo za tri dana, nego za godinu dana (ugrubo, jer još ima takvih situacija tu i tamo).
Na kraju krajeva, odgoj je proces koji traje i dijete je odgojeno kad odraste. Tako da A. ima još vremena da postane delikvent, a D razmaženo derište :mrgreen: .
I da dodam, ona lista koju je Stray napisala je u redu i treba je imati na umu, odnosno, preispitati ritam dana, potrebe djeteta, svoje odluke, postupke...Toj listi samo nedostaje još pokoja stavka.

---

vertex, super mi je to sto si napisala. malo smo se odmakli od teme...ali ovo mi je i bolje.

dodala bih nesto sto se meni cini jako vazno. uprkos tome sto mi cesto govorimo kako odgoj djece, odnosno nas suzivot s nnima, nije knjiga recepata, pocesto se nesvjesno ponasamo tako.
pa vrlo cesto kazemo da radnja, kao takva, nase ponasanje odnosno drukcije ponasanje moze uvijek i svugdje "rjesiti problem".
to bi tako i bilo kada bi se radilo o radnji-ponasanju kao takvom.

ali posto se radi o interakciji dviju ili vise osoba, dakle djeteta i roditelja, tu se vise ne radi samo o radnji, radi se i o tome sto mi i nasa djeca kao osobe jesmo.

iz cega proizlazi da ce neki roditelj neku stvar moci napraviti na optimalan i pritom jako efikasan i efektivan nacin, jer je njegova osobenost takva. i od djeteta naravno.
neki drugi roditelj to nece moci napraviti na takav nacin i kada to zeli, jer je njegova osobenost drukcija. pa ce proces takode mozda biti optimalan (obzirom na osobenosti aktera i situaciju), ali daleko manje brz , i u ocima onih prvih roditelja zbog sporosti u istoj vremenskoj jedinici manje efikasan.

nadam se da kuzite, ne znam bolje objasniti :)

i to ne znaci da je jedan roditelj nuzno "bolji" od drugog (mada naravno i moze biti).
oni su naprosto drugaciji.

i zaboravih dodati.

i djeca su naravno po svojoj osobenosti drugacija.
a tek ineterakcija osobenosti roditelja i djece... :mrgreen:

i naravno nije smisao ovog posta da slegnes ramenima i "osobenost" uzmes kao izgovor za sve probleme i njihovo nerjesavanje.

smisao je da puno puteva vodi do dobrog cilja. :) a putevi su ovisni ne samo od toga sto radimo, nego cak i vise od toga sto jesmo.

Mislim da je tu i dosta bitna razlika u tome što je nekom roditelju normalno/podnošljivo/zanemarivo, a drugom to nije.

Možda nekome ne smeta što mu se dijete dere bez razloga pa ni ne reagira, a neki drugi roditelj će odmah nekako skrenuti djetetu pažnju da bi se smirilo. Isto tako i za druge stvari, skakanje po kauču, šaranje po zidovima... Svi mi imamo različite kriterije i način viđanja pa tako i način odgoja naše djece. Zato bi u identičnoj situaciji svi mi drugačije reagirali, što ne znači da je nečiji stav bolji/lošiji od drugih, samo različit.

Samo da dodam da ja imam jaaaaaako teško odgojivo dijete od skoro 9 god. koji mi pije krv na slamku svaki dan :mrgreen: Ja se sve nekako nadam da će kod njega pubertet imati pozitivan utjecaj :P

Točno to što si napisala i ja mislim, seni :)

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Točno to što si napisala i ja mislim, seni :)

---

da, ali što ne znači isto tako da te neke stvari koje pročitaš, tuđa iskustva i sl. čak i ako ti se čine totalno neprimjenjiva za tvoj slučaj, mogu koji puta i osvijestiti, otvoriti ti oči. pa kad svoju situaciju gledaš iz drugog kuta, dobiješ i posve drugu perspektivu. i možda čak nađeš i bolji put, pa i kraći put.
i zato se meni, u pravilu, sviđaju ove rasprave o odgoju. :saint:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Točno to što si napisala i ja mislim, seni :)

---

da, ali što ne znači isto tako da te neke stvari koje pročitaš, tuđa iskustva i sl. čak i ako ti se čine totalno neprimjenjiva za tvoj slučaj, mogu koji puta i osvijestiti, otvoriti ti oči. pa kad svoju situaciju gledaš iz drugog kuta, dobiješ i posve drugu perspektivu. i možda čak nađeš i bolji put, pa i kraći put.
i zato se meni, u pravilu, sviđaju ove rasprave o odgoju. :saint:

---

Naravno, bez daljnjega. Smatram da se o odgoju i te kako može učiti, i iz knjiga i od drugih.

N. kada joj izbijaju zubi vrišti (doslovno) iz pete!
Žile na vratu joj se izbace, nos joj krvari od naprezanja. Gelovi, čepići, ohlađena grickalica - ništa ne pomaže.
Boli je da je to prestrašno :cry:

U jednoj od tih "seansa" upala je susjeda.
Pitala je, da šta to radim djetetu???
Rekla sam joj da joj izbijaju zubi ( btw i ja sam plakala skupa s njom). Rekla je susjeda da djeca ne plaču tako zbog zubiju i da NJENI nikada nisu tako plakali.
Pozvala sam susjedu (dovikivale smo se) da sjedne na trosjed i dala joj N. u ruke i rekla joj - ajd je vi smirite.
Izašla sam ispred vratiju i plakala (jako loše reagiram kada N. plače kada ju nešto boli).
Žena je nakon nekog vremena (cca 5 minuta), došla do mene, dala bebu koja je i dalje vrištala, rekla da sam ja kriva što sam je razmazila, jer ovako ne plaču djeca zbog zubiju i otišla doma.
Iskreno, željela sam joj zalijepiti šamar, al je bila brža. :evil:

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

i zaboravih dodati.

i djeca su naravno po svojoj osobenosti drugacija.
a tek ineterakcija osobenosti roditelja i djece... :mrgreen:

i naravno nije smisao ovog posta da slegnes ramenima i "osobenost" uzmes kao izgovor za sve probleme i njihovo nerjesavanje.

smisao je da puno puteva vodi do dobrog cilja. :) a putevi su ovisni ne samo od toga sto radimo, nego cak i vise od toga sto jesmo.

---

Slažem se.
Važno je biti svjestan sebe, i sam rasti, učiti od djeteta i od interakcije 8)

Ja sam uočila da je danas "osobnost" ilitiga fraza "teško odgojivo dijete", ili "zahtjevno" postala izlika za to da se djecu pusti da rondaju i rade što hoće. Odgoj je težak, a djeca jesu divljaci, i na roditelju je da nađe put da odgoji dijete, i uspostavi svoj autoritet i red u obitelji. Ovako ili onako...

Citiraj:

---

ema1 prvotno napisa

N. kada joj izbijaju zubi vrišti (doslovno) iz pete!
Žile na vratu joj se izbace, nos joj krvari od naprezanja. Gelovi, čepići, ohlađena grickalica - ništa ne pomaže.
Boli je da je to prestrašno :cry:

U jednoj od tih "seansa" upala je susjeda.
Pitala je, da šta to radim djetetu???
Rekla sam joj da joj izbijaju zubi ( btw i ja sam plakala skupa s njom). Rekla je susjeda da djeca ne plaču tako zbog zubiju i da NJENI nikada nisu tako plakali.
Pozvala sam susjedu (dovikivale smo se) da sjedne na trosjed i dala joj N. u ruke i rekla joj - ajd je vi smirite.
Izašla sam ispred vratiju i plakala (jako loše reagiram kada N. plače kada ju nešto boli).
Žena je nakon nekog vremena (cca 5 minuta), došla do mene, dala bebu koja je i dalje vrištala, rekla da sam ja kriva što sam je razmazila, jer ovako ne plaču djeca zbog zubiju i otišla doma.
Iskreno, željela sam joj zalijepiti šamar, al je bila brža. :evil:

---

Tvoja N. je još premalena da bi imala izlijeve namjerno. Ako se tako malo dijete dere, ima razloga. Kad su D.izlazili zubi gotovo da nismo ni znali, ali zato kad M dobiva zube, niti spavamo niti jedemo, a bilo je i epizoda neutješnog plakanja :(

A upravo zbog ovog tvog događaja sa susjedom kažem da treba biti sigurni da je nekakvo zanemarivanje/zlostavljanje u pitanju i tek onda reagiranje.

Ok da je susjeda došla vidjeti zašto malena plače, može imati dobre namjere da ti pomogne, ali ti njeni komentari :evil:

Ova tvoja susjeda je tipican primjer susjede koja nije tu da pomogne djetetu ili roditeljima, vec da izvidi sta je, eventualno odrzi lekciju i stekne trach materijal za kaficu s drugom susjedom. I takvih je 90%
Zato bih ja voljela imati susjedu kao LeaB... :*


Btw, Viktor ponekad urla kad mu se ne da sjeci nokte ili mu pri kupanju uleti sampon u oci. Tad mu ja lijepo kazem da bi neko od susjeda mogao pozvati policiju jer misle da ga tucem, pa bi policija mogla i doci....
A onda pomislim...Da bar....
Kraj mojih susjeda, ne dao Bog onog scenarija koji je Sorciere spomenula.

ne živim u zgradi,ali da živim voljela bi imati takvu susjedu :love:
u današnje vrijeme gdje se ljudi koji žive vrata do vrata ne pozdravljaju to je baš lijepa gesta
čula si plač djeteta,zabrinula se i lijepo pozvonila i izvidila situaciju

ja imam blizance;volim ih oboje do neba i natrag :heart: ,odgovaram na svaki njihov kme od kada su se rodili,sve je podređeno njima
J. je tip koji će jako tužno plakati kad se udari ili je umoran,ljut...
K. je mala frajerica koja na iste situacije reagira plačo-vrištanjem toliko glasnim i snažnim :shock: da je to grozno za čuti
kod nje ne pali nikakovo skretanje pažnje,tješenje,nošenje...ona se jednostavno mora izurlikati i tako pokazati svoje negodovanje

ukoliko zaista sumljaš u zlostavljanje probaj ju pozvati na kavu i igranje pa ćeš ju možda malo upoznati kao osobu i mamu,a također i njeno dijete

Larisa urla i vrišti uvijek dok je kupam, dok joj režem noktiće, kad padne i udari se onda se dere i to onako da ostaje bez zraka. Naravno da je tješim. Nikada je nisam niti udarila niti protresla niti imala bilo kakav shizo napad. A niti pomislila da bi itko drugi u zgradi mogao steći dojam da ja nju zlostavlkjam. I da mi susjeda pozvoni na vrata i pita me zašto plače sigurno bi ulovila žuta minuta.


I na istom katu moja je susjeda rodila malog sinčića pred 2 godine. Dobili su MPO i to već malo stariji. Ona ima skoro 40 g. Mi smo sa njima na bok. I mali je prvih godinu dana plakao 24 sata na dan. Iujutro i navečer i po noći. Neutješno je plakao. Meni su ljudi izgledali uvijek ok, ali kad bi ja i mama pile kavu, a njihov mali zaplakao mi bi svašta mislile i komentirale "pa ona ne zna sa djetetom, pa možda nemaju živaca jer..., pa ovo..., pa ono, pa sigurno ga tuku"
I tako prošla godina žena se vratila na posao i svako jutro maloga je došla čuvati njena mama. I mali i dalje plače.
S vremenom plač prestao i jednom se mi slučajno (ja i moja susjeda mama) uputile skupa u grad sa kolicima u isto vrijeme. I kažem ja njoj "joj prestao vam je plakati, jadan, baš je često plakao". Da bi se ispostavilo se je da je imao velikih problema sa probavom duuuuugih godinu dana. Imao neke sitnije zahvate na crijevima, primao terapije i da mu jadničku ništa nije pomagalo, I DA SU ONI ITEKAKO DIVNI RODITELJI, koji su sačuvali živce od tolikog plakanja i bili jako nesretni jer njihovog miška boli, ali strpljivi i pažljivi.
Kažem, ja i mama smo svašta mislile, a ustvari nikad nismo komunicirali osim pozdrava, i nismo ljude tako dobro poznavali. I šta da sam zakucala na vrata. Pa imala bi pravo da mi svašta izgovori.

I sad je malecki veći i njegova nona nedavno u parku trči za njim prema cesti po 100-ti put i pljas po guzici. Meni skočio živac, ali govorim sama sebi "diši...diši...", a mali će na to " moja mama mene nikada ne tuče, zašto si me ti udarila, reći ću te mami".

Dakle eto MAMA GA NIKADA NE TUČE, a ja i moja mama smo mislile da mu tko zna šta radi onu godinicu dok je plakao.

ja sam prije par dana proglasena losom majkom :/ .
nije bilo u zgradi, vec na ulici. pljusti kisa, balerina i ja idemo, bez kisobrana (moja greska zaboravila sam ga na poslu). ona ima kabanicu, ja nista, ja bolesna. imam i kolica. balerina ne zeli u kolica, bilo je ok dok onako je pala koja sitna kap, ali kad je pocelo jace, bilo mi je glupo da se sad setamo kao u ljetnoj veceri. na kraju kad je padalo jace odlucim ja nju staviti u kolica da idemo brze. jos da dodam idemo po BCa. e tu ona dobije tantrum. pocen se valjati po plocniku. ja se par puta odmaknem od nje da ne pukenm. da udahnem (udaljim se par metara, bez nekog drugog cilja, samo da sebe smirim). ugalvnom to traje. ne bas sat vremena, ali par min sigurno :P. scena se odvija ispred kozemtickog salona i frizerskog salona. obje tete su sad vani. jedna u ruci drzi neku cokoladnu glupost, a druga krene na mene.
Gospodjo sta radite to svom djetetu. kako vam nije zao pa to je vase djete.
e tu sam se rasplakala, jer to je moje djete, ja pokusavam je staviti u kolica i otici po drugo djete koje me ceka.
sad te dvije tete odluce prici mom djetetu u zastitu. na sta ova pocen urlati na njih i pobjegne meni. na to ja zamolim jednu od njih da je proba staviti u kolica i da cu joj biti zahvalna. pokusa zena a ova u jos vecu dreku. na kraju a zasto je ne nosite. e pa kako da nosim djete koje se ne zeli ni nositi i gurati kolica, a pri tome se rita ko da je kolju. na kraju ostavim kolica u jednom od salona i odem sa frajlom koja je pobjedonosno drzala tu cokoladnu glupost u ruci s onim pobjednickim smjeskom na licu.
Iskreno u prvi tren sam bila bjesna jer znam da nisam bas tako grozna majka, a kasnije sam bila zahvalna, jer sam ostavila kolica i rjesila se jdenog problema, a i meni su ti mali razgovori pomogli da udahnem i da se malo smiraim.
poslije sam otisal po kolica jos placuci i plakala sam narednih sat vremena sigurno :roll: . cak me ta ista teta poslije tjesila jer i ona je skuzila da je malo malo tantrumasta :mrgreen: .
tako da ne znam da li bi ja reagirala, ali eto meni je pomoglo sto neko je.



a sad o malo tantrumastijim klincima.
moja sestra ima kcer, divno djete, mirno poslusno, ma za pozeljeti. nakon 6 godina rodila je sina, a razlika izmedju njega i BC-a je 10 mjeseci. kad sam ja rodila, NJM mi je lijepo poceo objasanjavati da klincima treba dozvoliti, ali i od pocetka nauciti gjde su granice. recimo kad se ode u restoran, da djete bude pristojno i da sjedi pristojno za stolom dok traje obrok :lol: . slusamo ga MM i ja oci nam onako kao u crvenkapicinog vuka, ali covjek ima tako divno djete (ja sam s frendicama bez frke znala popiti kavu s njom dok je bila mala, svi se divili djetetu).
uglavnom kad je mali stao na svoje noge i kod njih se sve promijenilo. cak nisu mogli s njim ni kavu u miru popiti, a kamoli u restoran na rucak ici :mrgreen: . dakle dok ne dobijes tako zlatno djete ni ne znas sta je to.

Citiraj:

---

sladjanaf prvotno napisa

ustvari, najiritantnija stvar vezana za roditeljstvo jest ta da bi svi tuđu djecu bolje odgojili od vlastitih roditelja :roll: svi su jako pametni i puni savjeta, pa tako i daisy may, koja uporno neće shvatiti da nije ona ta zbog koje su njezina djeca poslušna, nego su njezina djeca takva - nezahtjevna.
ne mislim pritom da je njoj lako odgajati svoju djecu, nego samo da postoje zahtjevna djeca koja neće stati niti na treće ne, neće se pomiriti sa situacijom koja im ne odgovara niti nakon petog pokušaja objašnjavanja, nego će se baciti na pod a kad su malo starija onda će samo nezaustavljivo plakati bez mogućnosti tješenja, a kad su još malo veća onda će krenuti komentari tipa: "sad si me naljutila, jako sam tužan, ti meni ništa ne daš, a zašto to ne mogu?, ali nisi mi rekla zašto ne mogu (premda jesam), ja sam velika..." i tako dalje.
blesavo je dijeliti savjete, ako se u situaciji koja zahtijeva savjet nikad nije bilo.

---

Dobro rečeno.
To ja uporno tupim MM da postoje lako odgojivo djete i teško ali ne on tvrdi da je D takav jer smo ga mi tak odgojili.
Jesmo istina puno se radi ali nije ni toliko zahtjevan.

Citiraj:

---

LeaB prvotno napisa

Cure su am zaspale i u kući je potpuna tišina. Sjedam za komp, a mali susjed počinje neutješno plakati. Doziva tatu, viče boli me i ne pretjerujem urla.

Srce mi se stegne i počne mi udarati kao blesavo i odem u hodnik jer ne vjerujem što čujem. Otvorm ulazna vrata i mali i dalje glasno viče.

Kao da me netko vukao prema katu niže (to je stvarno bilo jače od mene) pokucala sam im na vrata i pitala zašto mali tako viče. Vidjela sam ga da stoji u ručniku okupan a mama je vješala veš. On je plakao.
S obzirom da je zapravo sve bilo ok, ja sam se ispričala i objasnila kako me silno uzruja kad djeca tako plaču.
Ona ja prokomentirala kako je ispalo da ga zlostavlja.
Meni se samo čini da ga zanemaruje i da ga treba utješiti dok tako neutješno plače.

Inače skoro svaku treću večer maleni glasno plače, no ovo mi je bilo too much.

Biste li se umješali?
Ispričala sam se i bila ljubazna u toj cijeloj situaciji. Sad se pomalo preispitujem. Zamišljam kako se žena negdje iznervirala kad me vidjela na vratima.

Uh. Nadam se da ce razmisliti o tome kako je takvo dječije urlanje zapravo reakcija na njeno ponašanje.


:(

---

mislim da se nebi trebala petljati dok ne vidiš svojim očima konkretno što se zbiva...jer stvarno je besmisleno na temelju dječjeg urlika procijenjivati situaciju, s obzirom da ima hrpeeetina djece koja tako maltretira svoje vlastite roditelje, deranjem i vrištanjem, a čisto bez ikakvog razloga...

i sad zamisli da je to dijete upravo takvo , da je zapravo on taj koji zlostavlja, a ne roditelji...a roditelji su glavne žrtve u svemu tome... i ti im još kucaš na vrata sva energična i spremna da ih prijaviš socijalnoj službi....

sory, ali pretjeruješ malo.

i od moje prijateljice je mala s godinu dana vrištala non stop bezveze, al doslovno bezveze, to je bio takav histeričan plač da bi čovjek pomislio da joj ne znam kakve stvari radiš.
a prijateljica nikad nije udarila dijete, još je to smatrala lošom odgojnom metodom i odmah je imala pristup da nema udaranja djeteta nikako.
i tako joj jednom prilikom, nadobudna susjeda poput tebe, nazove policiju... mislim..zbilja...

death, šta smo rekli :P prvo pročitati cijelu temu...

Citiraj:

---

koryanshea prvotno napisa

death, šta smo rekli :P prvo pročitati cijelu temu...

---

ha ha. daaaj...nisam valjda opet ??? :mrgreen:
:lol:

:D :D :D

ok. sory . sory.