Da li je vrtić djeci zaista potreban?

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

u principu se slazem s nicolom, da djetetu ne treba vrtic tj. institucija da bi postalo 'normalan' covjek.

---

pa i ja ne mislim da je vrtić neka nužnost. i čak mi je i tema ok.

ali nikako se ne slažem s ovom tezom da guši individualnost/osobenjački duh/genijalnost... mislim da tu griješi postavljačica topika.

Citiraj:

---

Svaki vrtić, kao i svaka službena institucija ima svoja pravila. Svaki kolektiv, da bi bio kolektiv ima svoja pravila, jer u protivnom se raspada.

---

i svaka obitelj je zajednica i kao takva i ona ima svoja pravila. koliko god labava bila, koliko god čak mi sami ne primjećujemo ta pravila, možda su baš ta pravila ona koja smetaju razvoju osobnosti naše djece.

ili, možda, čak i nedostatak istih. :/

Pa ako idemo s pretpostavkom da vrtići, općenito institucije, ne potiču baš ekstreme, odnosno nastoje držati neke prosjeke jer se tako najlakše snalaze (i na radnim mjestima zna biti tako - najbolje ako si na sredini nekakve Gauss krivulje) onda možemo zaključiti da se posebnosti u njima ili guše ili lako izgube (ovisi koliko je extremno). A što je dijete mlađe to mi se čini vjerojatnije da se to može desiti jer još nije spoznalo sebe kako treba i ne može se "braniti", sačuvati. Logičnije mi je da će nekakve djetetove posebne potrebe biti zadovoljene u kvalitetnom odnosu 1-1 nego u kvalitetnoj instituciji.
Naravno, vrtići se poboljšavaju, neki brže neki sporije, ali pomaci su vidljivi. Međutim, meni je pitanje trebamo li zato iskoristiti sve što oni nude od najranije dobi ili biti zadovoljni zbog one djece kojima je to nužno, a ipak svjesni da je to svejedno, koliko god bilo super, second best.

Nicola, i ja imam istu dvojbu već 2 god otkako mi je dijete krenulo u vrtić.
Nakon savjetovanja s više psihologa i usprkos tome što ni dan danas 'ne voli vrtić', odlučila sam je ne ispisati jer pokušavam vjerovati psiholozima koji tvrde da je 'mala doza frustriranosti koju dijete iskusi u vrtiću zapravo dobra stvar' jer:
1) djeca psihološki jačaju kroz iskustva nošenja s poteškoćama
2) pretvaranje da je život bez problema, ostavlja djeci pitanje-da li nešto nije u redu s njima kada brinu i strahuju?
3) potiskivanje negativnih emocija dovodi do razvijanja emocionalno nezdravih razlika
4) prezaštitnički odnos onemogućava djetetu da uči kako se nositi s problemima.....itd itd
Ipak... i dalje preispitujem svoju odluku i pitam se da li će zaista te frustrirajuće situacije ( ide se van, spavat-ona ne želi, želi se igrat-drugi joj ne daju u igru...) doprinjeti njenom 'boljem emocionalnom zdravlju'???

Citiraj:

---

Maja prvotno napisa

Pa ako idemo s pretpostavkom da vrtići, općenito institucije, ne potiču baš ekstreme, odnosno nastoje držati neke prosjeke jer se tako najlakše snalaze (i na radnim mjestima zna biti tako - najbolje ako si na sredini nekakve Gauss krivulje) onda možemo zaključiti da se posebnosti u njima ili guše ili lako izgube (ovisi koliko je extremno). A što je dijete mlađe to mi se čini vjerojatnije da se to može desiti jer još nije spoznalo sebe kako treba i ne može se "braniti", sačuvati. Logičnije mi je da će nekakve djetetove posebne potrebe biti zadovoljene u kvalitetnom odnosu 1-1 nego u kvalitetnoj instituciji.

---

hm, ne znam, ovisi što smatraš pod ekstremom. danas u vrtićima, barem u većini vrtića, djeca ništa ne moraju, ne moraju spavati ako im se ne spava (što je meni uvijek bila najveća, odnosno jedina muka koje se dan danas sjećam, iako sam i onda uspjela isposlovati da na kraju ne spavam :mrgreen: ), ne tjeraju ih da jedu ako ne žele (to mi nije bila nikad muka :mrgreen: ali sjećam se jadne djece koja bi u juhu dobila ribu jer nisu stigla pojesti), većina ih ima odvojene kutke za različite aktivnosti, kako kojemu djetetu paše i kad mu paše. a ako tu i tamo zajedno otpjevaju pjesmicu, ili zajedno izlaze na dvorište (da li se baš svaka želja trogodišnjaka u obitelji uvažava ili i u obitelji oni moraju slijediti neki naš sustav pravila?) kako kaže cubana, to ih sigurno neće sputati, naročito one osobenjake. ;)
novi programi po kojima rade su upravo zamišljeni da potiču osobnost svakog djeteta.
a često tete prepoznaju tu osobnost i/ili talent kod djeteta čak i prije nego roditelj.

govorim naravno o kvalitetnim vrtićima i odgajateljima, o ovima drugima, kakvih je i ovdje bilo primjera, nema smisla.

ne, to me definitivno ne muči kod vrtića.

meni je sad, kod adaptacije (klap - drugi put :mrgreen: ) najteže što ju teta ne stigne utješiti kad joj je teško, sad na početku, jer je svima teško. što je ne može odmah zagrliti i malo ponosati. a tako su maleni. što se mora sama utješiti kad se sjeti mame, tate i j.

s time da budimo realni :mrgreen: , teta ju čak i digne i pomazi, a ona se nas sjeti deset minuta dnevno, puno sam i rekla. al ja kad zabrijem u glavi taj tužni film...

Citiraj:

---

nicola prvotno napisa

Još jedna stvar, mnogi genijalci su bili slobodni od svih institucionalnih utjecaja do neke svoje sedme godine i tako su uspjeli pronaći sebe i doprinjeli puno više svojoj zajednici nego ostali koji su bili adaptirani. Mislim da je u životu bitno pronaći zaista sebe, a to sigurno nije putem institucije.

---

imas neke statistike, linkove, istrazivanja?

kada bi to bilo tocno, onda bi do 20 stoljeca kad je vrtic postao uobicajna pojava u djecjem zivotu, svijet bio prepun genijalaca. a u 20 stoljecu bi se njihov broj drasticno smanjio.
no povijest nam zorno pokazuje da tome nije tako. dapace mislim da u danasnje doba "genijalaca" ima procentualno gledano vise.

sto naravno nije zasluga vrtica, jer genijalnost i ne genijalnost nema prevelike veze sa vrticem.

germansko podrucje je "opsjednuto" problematikom institucije jaslica i vrtica, jer kulturoloski i povjesno su u "kultu majke" kao jedinog i pravog
okruzja djeteta do polaska u skolu, a i poslije od podneva (kada skola zavrsava) na dalje.
e sad njihvi susjedi u francuskoj, zemljama beneluxa i donekle u skandinaviji, imaju potpono drugaciji koncept - ranog odlaska u vrtice i jaslice.
i tako njemci vec destljecima ulazu velike novce u raznorazne studije koje bi trebale pokazati benefite jednog ili drugog modela.
osim sto gore navedene zemlje imaju veci natalitet od njemacke, rezultati su sljedeci:

kvalitativne i signifikantne razlike izmedu djece koja pohadaju te institucije i onih koji ostaju kuci jednostavno nema. naravno pod uvjetom da zive u jednm emocionalno zdravm i poticajnm obiteljskom okruzenju.

pohadanje vrtica se kao benefit pokazuje kod djece koja su iz problematicnih obitelji, djece migranata nizeg socijalnog statusa, te opcenito djece iz okoline izrazito niskog socioekonomskog statusa. sto je jelte vrlo logicno.

djeca iz "zdravog" obiteljskog okruzenja mogu u nekim aspektima pokazivati manje razlicitosti u odnosu na odredene "skills", ovisno o tome da li idu ili ne idu u vrtice.
ali ne u smislu da su jedna "bolja" a druga "gora".

sto je takode logicno. na onaj nacin na koji ce dijete koje zivi u malom seocetu u tirolu i svaki dan trci pasnjakom sa svojim roditeljima imati neke drugacije "skills" od djeteta koje odrasta npr. u new yorku a mama mu je npr. dizajnerica kompjutorskih sustava.

inace ako mislis da je adaptiranost mana, a neadaptiranost vrlina (sto je razmisljanja vrijedna postavka) moj bi savjet bio da se ti kao roditelj, te naravno i drugi roditelj djeteta "odadaptirate" (ako ste adaptirani u u vase ukruzenje) , jer mislim da djeca debelo najvise uce oponasanjem roditelja. te su njihova ticala kojim su vezeni za svoje roditelje, (bez obzira na fizicku prisutnost) naprosto savrseno sofisticirana, te roditelje "snimaju" bolje od kompjutorske tomografije.
i to je jako logicno. covjek je cudesno bice koje se prilagodava promjenama svijeta u kojem zivi. inace ne bi opstao. pogledajte samo danas na koliko se razlicitih nacina moze "zivjeti" zivot. od tkz. "primitivnih" naroda u prasumi amazone, preko afganistana do svedske.
a sve to u 21 stoljecu.

osobno nisam uvjerena u uspjesnost metode, "trazenja", "ocekivanja" od djeteta, onoga sto sami roditelji od sebe ne ocekuju, niti zahtjevaju.

a cini mi se da je u zadnje vrijeme postalo jako prosireno.

pa smo imali djecu kao "projekte" koja su s 6 mjeseci ucila francuski, svirala violine, svake sekuden bila "poticana", pa zatim "projekt" djece sretne svake sekunde 24 sata u danu...itd
a sad mi se cini da imamo "projekte" djece slobodne od svih "institucionalnih utjecaja", ma sto to znacilo.

sad covjek bi logikom stvari zakljucio da roditelji s takvim ambicijama love prvi avion za neku prasumu amazone, ili prostranstva tibeta, ili u najmanju ruku idu u neko seoce u dalmatinsko zagori, ili istri i sami "zive" to sto od svoje djece ocekuju.
ali nekim cudom se to ne zbiva. i tako roditelji koji zive u ovom zapadnom svijeta koji je sam po sebi jedna velika institucija, ujutro se dizu u 7 i jure u svoje koorporacije, "adaptirano" se ophode sa svojim kolegama, uredno su adaptirani u svim mogucim zdravstvenim, mirovinskim, kasko i ostalim osiguranjima, placaju poreze, te se naravno i ljute ako im "institucije ne daju" ono na sto misle da imaju pravo tipa pomoc kod nezaposlenosti, djecji doplatak...itd

i pri tom ocito misle da njihova djeca to sve ne vide.

no da se vratim na prvo pitanje.

da li je vrtic potreban za socijalizaciju djece?
ne . moze biti od pomoci u velikim gradskim sredinama, bez podrske sire obitelji, te ako u okruzenju nema djece

da li je vrtic potreban kao oblik zbrinjavanja djece dok/ako roditelji rade?
nekom da, nekom ne.

cini mi se vrlo jednostavno. ako ne zelis dati djete u vrtic, nemoj ga dati. i to je to.

ps. u svemu tome je jasno da bi vrtici u hrvatskoj (a i u drugim zemljama) trebali biti 10 puta bolji. ali ja ne vidim bas puno incijative da se stanje promjeni.

za razliku od većine vas ja vidim konačni proizvod razl tipova odgoja.

nećem dalje :mrgreen: , jerbo bih ostla i bez ovo malo lasi na glavi...

neka svatko od nas miroljubivo koegzistira u svom balonu odgoja, neodgoja i sl

rezultati se vide oko 18-te godine i to jako ;)

Meni i dalje nije jasno što ste napale ženu, niti joj je bila namjera pljuvati po vrtiću i tetama, niti veličati svoje dijete, nego se samo pita da li time što dijete ne ide u vrtić, da li će ga u jednom trenutku (nekoj dobi) zakinuti za nešto ("socijalizaciju") ili neke druge vještine koje su mu potrebne da bi se uspješno uključio u školu.

Pitanje je bilo da li je u nekoj dobi nužno da dijete krene u vrtić, u smislu boljeg snalaženja u školi, životu, što več?
I koliko vidim po odgovorima ako se to sve izjednači do prvog polugodišta - nije nužno.
Ja sam dijete koje je imalo tešku prilagodbu na školu, možda bi bilo lakše da sam išla prije u vrtić, ali sam se vrlo brzo odlično i uklopila i prilagodila, bila sam i predsjednica razreda. :lol: :lol:

Slažem se s mikkom, majom, Bubicom,...

I mogli bi temu možda okrenuti u smjeru: kako djecu koja ne idu u vrtić pripremiti za polazak u školu, što s njima doma raditi i kako, pa da se dobije niz korisnih savjeta, a ne pljuvanje po ljudima. ;)

I nikako ne bih temu svela samo na crno bijele činjenice kako neki navode, ako treba ide u vrtić, ako ga ima tko čuvati ne ide i gotovo. Mislim da je puno nijansi između.

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

za razliku od većine vas ja vidim konačni proizvod razl tipova odgoja.

nećem dalje :mrgreen: , jerbo bih ostla i bez ovo malo lasi na glavi...

neka svatko od nas miroljubivo koegzistira u svom balonu odgoja, neodgoja i sl

rezultati se vide oko 18-te godine i to jako ;)

---

Ako ovime aludiraš da će sad npr. nicolino ili bilo čije dijete biti huligan, jer ga je mama kako se tu tvrdi "veličala do neba" i smatrala genijalcem, a kad tamo obično dijete kao i svako, mislim da si totallno promašila.
I ja poznajem ovakve konačne proizvode stare 18 godina koje ti navodiš i mislim da dolaze od sasvim drugačijih roditelja, a bome i u velikom broju slučajeva "roditelji su najnormalniji".

Meni nije, žena ne vjeruje u vrtić i ima alternativu . Dijete ne ide u vrtić.


Problem bi bio da nema alternativu i da negdje mora s djetetom.


Btw ti očito selektivno vidiš samo nečije " pljuvanje " a slična podmetanaj istomišljenika preskočiš ;)

I da, malo si krivo interpertirala moj zadnji post ;)

Nisam promašila- nemaš moje iskustvo s adolescentima , a ti sad možeš praviti napolitanke od mojih postova do sutra :*

I daj pogledaj značenje riječi huligan i jesam li tu riječ uopće stavila u svoj post :mrgreen: ;)

e, pa ,marija sad me ubi od znatiželje :x
a mene baš zanima tvoje iskustvo (ja te neću počupati, obećajem :saint: )

znači neslaganje s temom je postalo napadanje, aj dobro da znam.

inače apsolutno se ne bih složila da se bilo što guši, nego obrnuto zapravo se potiče, bar u našem slučaju.
moje starije dijete je stvarno po nečemu posebno - po prekrasnom glasu, što je prepoznala njena teta i prenijela to drugoj teti koja se bavi glazbom tako da je moje dijete soliralo već s pet godina.
znači ništa nije bilo nikakvog guenja, dapače poticanje i razvijanje talenta.
danas s 13 godina pjeva već posvuda sa svojim curama od hnk do svjetskih gradova.
ne pišem ovo da bih nahvalila svoje dijete, jer to nikada nisam pisala, nego samo da se vidi da se u vrtiću i prepoznaju neki talenti.

seni, odličan post.

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

Meni nije, žena ne vjeruje u vrtić i ima alternativu . Dijete ne ide u vrtić.


Problem bi bio da nema alternativu i da negdje mora s djetetom.


Btw ti očito selektivno vidiš samo nečije " pljuvanje " a slična podmetanaj istomišljenika preskočiš ;)

I da, malo si krivo interpertirala moj zadnji post ;)

Nisam promašila- nemaš moje iskustvo s adolescentima , a ti sad možeš praviti napolitanke od mojih postova do sutra :*

---

Odmah sam ostavila mogućnost da sam krivo interpretirala zadnji post, pa ako želiš pojasni. ;)
E sad, podmetanja "istomišljenika" nisam niti primjetila (valjda zato jer su istomišljenici) :roll: , ali slobodno mi na njih ukažeš ako imaš volju, ako ne, nema veze.
Nisam nikad niti rekla da imam tvoje iskustvo s adolescentima, ali nismo baš svi tak bez iskustva naspram tebe ili bilo koga drugog. Hoću reči, naravno da ti je dugogodišnji rad s djecom u školi "otvorio oči" na neke stvari koje možda mi koji ne radimo s djecom ne primjećujemo, to svakako priznajem i svaka čast na predanom radu, ali nismo niti mi baš s Marsa pali.
Napolitanke volim. :mrgreen: Šalim se, nije mi namjera tebe ili bilo koga drugog provocirati, nego mi je žao nicole koja se je možda u uvodnom postu nespretno izrazila pa se dosta ljudi zakvačilo baš za spornu rečenicu, a nije bila bit u tome.

I nikako razlike u mišljenjima ne smatram pljuvanjem ili napadom, samo želim ukazati da je dosta postova stavilo naglasak na spornu rečenicu, umjesto da ženi pomognu "riješiti nedoumice".
Dobro, tako je na večini tema, ali ova i mene zanima, pa se tu "pjenim bezveze". :tele:

Tashunica baš mi je drago za tvoje starije dijete, eto to je lijep primjer prepoznavanja talenta u vrtiću. Da više žena iznese svoja pozitivna iskustva, onda bi i mi "protivnici vrtića" lakše neke stvari prihvatili.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Meni i dalje nije jasno što ste napale ženu, niti joj je bila namjera pljuvati po vrtiću i tetama, niti veličati svoje dijete, nego se samo pita da li time što dijete ne ide u vrtić, da li će ga u jednom trenutku (nekoj dobi) zakinuti za nešto ("socijalizaciju") ili neke druge vještine koje su mu potrebne da bi se uspješno uključio u školu.

Pitanje je bilo da li je u nekoj dobi nužno da dijete krene u vrtić, u smislu boljeg snalaženja u školi, životu, što več?
I koliko vidim po odgovorima ako se to sve izjednači do prvog polugodišta - nije nužno.
Ja sam dijete koje je imalo tešku prilagodbu na školu, možda bi bilo lakše da sam išla prije u vrtić, ali sam se vrlo brzo odlično i uklopila i prilagodila, bila sam i predsjednica razreda. :lol: :lol:

Slažem se s mikkom, majom, Bubicom,...

I mogli bi temu možda okrenuti u smjeru: kako djecu koja ne idu u vrtić pripremiti za polazak u školu, što s njima doma raditi i kako, pa da se dobije niz korisnih savjeta, a ne pljuvanje po ljudima. ;)

I nikako ne bih temu svela samo na crno bijele činjenice kako neki navode, ako treba ide u vrtić, ako ga ima tko čuvati ne ide i gotovo. Mislim da je puno nijansi između.

---

Ja ću probat odgovorit.
Ako se pita da li je vrtić nužan, ja bi odgovorila da niti po zakonu nije obavezan, pa tako svako može odlučiti šta je za njegovo dijete najbolje.
S druge strane "mala škola" je obavezna i tu je priprema za školu.
Škola je obavezna za sve.
A što se tiče famozne socijalizacije u kolektivu. Ona se dešava onog trena kad dijete uđe u kolektiv. I to je to, da li bilo sa tri godine u vrtiću ili sa sedam u školi.
I ja sam jedna od onih koji nisu išli u vrtić ( kao i dosta djece naše generacije) jer sam rasla u frendli susjedstvu i imala puno druge djece, baku, dedu, vrt. Imala sam tešku adaptaciju u školi i prošla sam ju i sve pet. Međutim pitam se da li sam mogla ipak imati više poticaja u toj osjetljivoj dobi.
Apsolutno zagovaram obiteljski odgoj i ako ono postoji kao alternativa do određene dobi, "socijalizacija" po meni nije nikako razlog zašto dijete upisati u vrtić, a pogotovo jaslice. Na žalost u današnje vrijeme kad je taj pojam jako raširen, viđam i previše roditelja koji zbog tog razloga upisuju dijete čak i kako jednogodišnjake u vrtić. NJihova stvar, ja im savjetujem da uživaju kod kuće sa djetetom ako imaju tu privilegiju, njihovo je da odluče.
Sa druge strane, razlog da se dijete upiše u vrtić, a koji nije socijalizacija je djetetova prirodna potreba da bude sa vršnjacima. To ne mora biti nužno sa tri godine ( mada se tada javlja ta potreba), ali petogodišnjak ima definitivno tu potrebu.MIslim da nije isto ako se dijete igra u parku sa drugom djecom ili ako ima kvalitetan program u vrtiću, osmišljeno vrijeme i aktivnosti, ako dobiva puno poticaja. To može dobiti samo u vrtiću i to odgovorno tvrdim. NIje isto niti ako mu roditelj daje poticaje jer nema pozitivan stimulans grupe.

Veki, hvala na odgovoru!

Citiraj:

---

kvalitativne i signifikantne razlike izmedu djece koja pohadaju te institucije i onih koji ostaju kuci jednostavno nema. naravno pod uvjetom da zive u jednm emocionalno zdravm i poticajnm obiteljskom okruzenju.

pohadanje vrtica se kao benefit pokazuje kod djece koja su iz problematicnih obitelji, djece migranata nizeg socijalnog statusa, te opcenito djece iz okoline izrazito niskog socioekonomskog statusa. sto je jelte vrlo logicno.

djeca iz "zdravog" obiteljskog okruzenja mogu u nekim aspektima pokazivati manje razlicitosti u odnosu na odredene "skills", ovisno o tome da li idu ili ne idu u vrtice.
ali ne u smislu da su jedna "bolja" a druga "gora".

sto je takode logicno. na onaj nacin na koji ce dijete koje zivi u malom seocetu u tirolu i svaki dan trci pasnjakom sa svojim roditeljima imati neke drugacije "skills" od djeteta koje odrasta npr. u new yorku a mama mu je npr. dizajnerica kompjutorskih sustava.

---

ovdje je naglasak na vještinama, postignućima. No što je s emocionalnim razvojem i zdravljem djeteta?

bravo seni, izvrstan ti je post
jako zanimljiva tema koja se nažalost svela na to da svatko grčevito brani svoj životni odabir, a i vrijeđanje nije daleko

moje dijete je u vrtiću

iz razloga što smo ja i MM toliko građanski uklopljeni u prosjek da mi se pokatkad od toga povraća..oboje smo diplomirali (znači prošli cijeli sustav školstva) , oboje radimo poslove sukladno toj naobrazbi (poslove na neodređeno :roll: , od pon do petka, od 8 do pet, plaćamo sva osiguranja) i još samo fali da uzmemo stan na kredit

eto, obzirom kako smo se 'ukalupili' i ja i on, mala može samo ići u vrtić..ili joj možemo plaćati dadilju (jesmo jedno vrijeme) ili jedan od nas može dati otkaz i čuvati dijete kod kuće..ili je može čuvati baka

i?

koja je razlika?

ono što si svako od nas priželjkuje jest to da je 'bolji' od drugih, pa misli da je drugačiji ako sluša Pixiese, ide na meditaciju i ima pet gay frendica..ali s druge strane svi žele biti dijelom klatna, biti dijelom cjeline, prihvaćeni od strane društva..nitko ne želi biti otpadnik

tako da me zbilja zanima, kako je nicole to zamislila, da njeno dijete ne bude institucionalizirano - da dijete ne ide u vrtić, a ona na posao pa da doma s malom cijelo jutro izrezuje kolaže?

ili nicole fura neki alternativni način života, pa će i njeno dijete biti dijelom toga?

nije provokacija, nego me zanima krajnja izvedba

ili je to samo još jedna jalova tema - moje dijete neće u vrtić..ok, a što će onda?

biti u kvartovskom parku dopodne umjesto?

eto, to me zanima, koja je alternativa institucijama i kako se to u krajnjoj liniji potiče individualnost (a da nije pohađanje igraonice ili glazbenog vrtića)?

zanima me zbog sebe i mog djeteta

a i tvoj je, sofke, odlican.

Ja ne kužim kako se izjednačuje institucionaliziranje roditelja i djece, pa od djece se ne očekuje u krajnjoj liniji niti da se brinu sami za sebe.
Ne kužim ni primjere krajnosti - ne postoji samo 8-17 posao i život u prašumi, postoji puno toga između i mnogi se i odrasli trude pobjeći dijelom od institucionaliziranja, ako već ne mogu i ne žele sasvim. Ima mama koje ne rade a doma su s djetetom i izrezuju kolaže? Ima ljudi koji rade od doma, rade part time, pa nismo ukalupljeni svi toliko da je to za djecu onda automatski samorazumljivo?

čitam i nekako mi nije jasno - pa o kakvim vi to vrtićima pišete?

Petra nije bila ništa više bolesna nego što je bio sin od prijateljice koji je doma i sad s 3 godine u siječnju kreće po prvi puta u vrtić.....

Svaki dan, kad nije kiša idu van, ali svaki dan i svaki dan kad dođem po nju ona je toliko prljava da doma na kraju tjedna mogu sazidati jedan zid koliko mi pjeska donese.... - point - nitko ih ne sputava da se igraju kako i koliko žele i s čim žele

Jučer sam došla po nju - 3 ih je spavalo, Petra i još jedna curica su se igrale u kuhinjici, 2 curice su slagale slagalice drvene, 4 dečkića su se oko njihova stola lovili, jedno dijete je pomagalo teti pospremiti stol, 2 ih je jelo breskve koje stoje u zdjeli i svatko si poslije spavanja uzme kad i kako želi - point - svatko je radio što je u tom trenutko želio, nije bilo da sad svi moraju slagati ili pjevati ili što već.....

Netko je spomenuo da ovo sve gore nije bitno jer dijete prvenstveno treba emocionalno sazrijeti - opet mi nije jasno kako će emocionalno BOLJE sazrijeti uz neku nepoznatu ženu koja ju čuva, nego uz istu tu ženu i 15-ak djece u vrtiću?

Ono može najbolje sazrijeti sa svojim roditeljima, naravno, ali isto 24 sata da se vuče stalno za mnom radi me nervoznom i opet ne mogu biti sigurna da bi to bilo najbolje za nju..... a to što se nas dvije ne vidimo u prosjeku 8 sati dnevno, sve joj nadonadim tokom dana i navečer kad smo skupa..... i mislim da će itekako izrasti u pravu genijalku!

Citiraj:

---

a zakaj prvotno napisa

a i tvoj je, sofke, odlican.

---

x

Citiraj:

---

No što je s emocionalnim razvojem i zdravljem djeteta?

---

za to je bitno:
-razumni roditelji (bez zlostavljanja)
-normalni vrtić (bez zlostavljanja)
-pravilna prehrana (bez junka)

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Citiraj:

---

kvalitativne i signifikantne razlike izmedu djece koja pohadaju te institucije i onih koji ostaju kuci jednostavno nema. naravno pod uvjetom da zive u jednm emocionalno zdravm i poticajnm obiteljskom okruzenju.

pohadanje vrtica se kao benefit pokazuje kod djece koja su iz problematicnih obitelji, djece migranata nizeg socijalnog statusa, te opcenito djece iz okoline izrazito niskog socioekonomskog statusa. sto je jelte vrlo logicno.

djeca iz "zdravog" obiteljskog okruzenja mogu u nekim aspektima pokazivati manje razlicitosti u odnosu na odredene "skills", ovisno o tome da li idu ili ne idu u vrtice.
ali ne u smislu da su jedna "bolja" a druga "gora".

sto je takode logicno. na onaj nacin na koji ce dijete koje zivi u malom seocetu u tirolu i svaki dan trci pasnjakom sa svojim roditeljima imati neke drugacije "skills" od djeteta koje odrasta npr. u new yorku a mama mu je npr. dizajnerica kompjutorskih sustava.

---

ovdje je naglasak na vještinama, postignućima. No što je s emocionalnim razvojem i zdravljem djeteta?

---

nije bio naglask na vjestinama, nego na sveokupnom psihofizickom razvoju, sa mnostvom faktora. te se studije kako to vec njemci znaju raditi, rade vrlo detaljno, u velikim vremenskim rasponima, 10, 20 godina.

prosle godine su isto objavili studije u kojima su 20 godina pratili djecu koja su obrazovana po klasicnom skolskom sustavu i onu po alternativnom - montessori, waldorf i ostalo, da bi ih mogli usporediti.
nemam sad vremena traziti linkove, ali budem kad stignem.

osim toga bi po toj logici stvari njemci recimo bili super psihicki i emocinalnio zdravi narod, jerbo kod njih jaslica skoro pa uopce nema, vrtici takode cesto rade samo ujutro, itd...
a francuzi bi trebali biti emocionalno sakati, nezdravi i tako dalje.
nije mi poznato, da postoji bilo kakvo istrazivanje koje bi to potvrdilo, niti se na "prvi pogled" tako nesto moze reci o francuzima, odnosno njemcima.

osim toga imamo jednu veliko "studiju", a to je amerika 50, 60, 70, godina sa modelom klasicne obitelji, te djece sa mamom kuci, u pitoresknim, da ne kazem kicastim predgradima, u obiteljima dobrog socioekonomskog statusa. dakle rekli bismo na prvi pogled sa svim benefitima. da li je ta generacija bila nesto posebno emocionalno, psihicki, itd.... zdravija, "bolja", ...?

cudesnost covjeka je upravo to, da se on oblikuje u interakciji sa svijetom takvim kakav jest, te i u najboljim i u najgorim okolnostima uvijek postoji onaj djelic odluke u kojem covjek sam "odlucuje" da li ce nadici okolnosti ili ne.

da se razumijem ja uopce ovdje ne zagovaram vrtic kao nuznost, niti mislim da je socijalizacija moguca jedino preko vrtica. niti mislim da je vrtic "stvoren" zbog socijalizacije. stvoren je zato sto danas zivimo drugaciji zivot, bez velikih obitelji, sa radnim roditeljima, u velikm gradovim abez mogucnosti da izades u dvoriste ispred svoje cetvorokatnice kako sam recimo ja radila u svom djetinstvu u malom dalmatinskom gradicu.

isto tako ne mislim da su jaslice pogotovo za djecu ispod godine dana genijalan izum. dapace.
i kao sto je netko rekao vrtic nije obavezan. dakle uzmi ili ostavi.

ali ono sto mislim, jest to da svako drustvo ima svoje "zakonitosti", te da su djeca dio tog drustvenog svemira, a nekog apstraktnog huxliyevog "vrlog novog svijeta".
istrazivanja (bilo je pred neko vrijeme u geo-u clanak) kako roditelji svjesni i nesvjesno odgoj "prilagoduju" drustvu u kojem zive, odnosno onim ocekivanjima koje drustvo ima od svojih clanova.
pa se jako dobro vide razlike "vrijednosnih sustava" i parametara odgoja napr. u japanu, ili kini, ili europi, ili nekom slumu u africkom lagosu.
te naravo kroz povjest vidimo da kako se se drustvena ocekivanja prema pojedincu kao ciniocu drustva mijenjala, tako se i mjenjao nacin odgoja.

i ono sto takode mislim jest to, da je projiciranje , te stvaranja nekakvog "umjetnog" uprosjecenog svijeta dijece koji bi trebao njima dati 100 postotno "savrseni" okvir, dok je okvir njihove najblize i najuze zajednice
ni priblizno savrsen, (ili mozda, rekli bi neki da je upravo u toj razlicitosti savrsen) naprosto sizofrenicno i irealno nastojanje.
koje pri tom nije ni autenticno, nego simulirano i lazno i mislim da djeca to intuitivno savrseno osjecaju.

globalne smjernice psihologa su naravno tu da daju neke globalne okvire onoga sto je pozeljno, te onoga sto nije. tako da je sigurno poztivno to ste se istrazuje, ispituje..itd

medutim te jednostavne matematicke relacije tipa: dijete u vrticu- modelirana uprosjecenost, djete kod kuce- kreativna genijalnost; dijete u vrticu-super socijalizacija, dijete kod kuce- nesocijalizirano;itd...jedinci, pa oni koji bastlaju nasuprot onima koji ispunjavaju exel tabele....

jest meni jedno pojdostavljenjei populisticko sabloniziranje u koje ja uopce ne vjerujem, na razini onih slikovnica "svako dijete, svaka zena...

knjige tipa juula koje nisu recepti (budi kuci, te svaki dan bastalaj kreativne igre, pa ce ti dijete biti prekrasna genijalna individua) uvijek nagalsavaju da je pitanje odgoja djece prvenstveno pitanje odnosa, relacije ljubavi i postovanja, te da djeca savrseno osjecaju da li su u srcima svojih roditelja, da li su roditelji njima dostupni, da li su svi svima prisutni, itd...

da li ce u mikrokozmosu pojedine obitelji tata biti ribar, a mama domacica i dijete ce trckarati po dvoru kuce, ili ce tata biti pijanist a mama raditi u ruderu boskovicu, a dijete ce trckarati u dvoristu nekog (po mogucnosti jako dobrog) vrtica, ili po stanu bake i dide, jest tehnicko pitanje.
i kao takvo nizeg ranga od onog gore nabrojenog, sve dok su roditelji u skladu sa tim sto zive i kako zive, te taj sklad i centriranost i uvjerenja da svoj zivot i zivot djece dobro hendlaju, prenose na djecu.

dakle moj savjet jest da oni koje vrtic preziru iz razloga bilo kojih, svoju djecu ne trebaju tamo slati. djeci nece nista faliti.

oni koji vrtic nalaze dobrim i/ili ga nuzno trebaju, neka se potrude pronaci najbolji moguci. dok djeca razumiju zasto tamo idu, isto tako im nece nista faliti.

ovo sto napisah, nema vise puno veze sa nicol. ponjelo me tipkanje.. :mrgreen:

i za kraj: otkad sam ja na forumu ovo je valjda stoti topik na temu.
a ne sjecam se bas onih koji bi isli za tim da se vrticki "pejsaz" promjeni na bolje. pa da recimo jaslicke grupe budu sa 6-10 djece sa dvije tete. te da se grupe opcenito smanje...uspostavi pozitivna selekcija osoblja.. itd, itd
to bi bila dobro upotrebljena energija

kako god da bilo, meni je divno čitati neke vaše postove i to je jedan od razloga zašto volim ovaj forum
:*

i mene zanima marijino iskustvo :mrgreen:
meni je to sve super, neka radi ko kako misli i može, al frka je kad se uđe u pubertet pa svi polude :mrgreen:

Citiraj:

---

Maja prvotno napisa

Ja ne kužim kako se izjednačuje institucionaliziranje roditelja i djece, pa od djece se ne očekuje u krajnjoj liniji niti da se brinu sami za sebe.
Ne kužim ni primjere krajnosti - ne postoji samo 8-17 posao i život u prašumi, postoji puno toga između i mnogi se i odrasli trude pobjeći dijelom od institucionaliziranja, ako već ne mogu i ne žele sasvim. Ima mama koje ne rade a doma su s djetetom i izrezuju kolaže? Ima ljudi koji rade od doma, rade part time, pa nismo ukalupljeni svi toliko da je to za djecu onda automatski samorazumljivo?

---

biti doma s djetetom i kolazima dok drugi dio obitelji radi ili ne radi 8.18, raditi part time, raditi 8-17 jest sve, jedno te isti sustav u svim svojim varijacijama.
i ta mama i taj part time webdesigner koji radi kod kuce, i taj bogatas s pet vila i siromasak koji radi na traci u borovu, placaju poreze, osigurani su zdravstveno i mirovinski, voze se cestama koje je zajednica sagradila, vode svoju djecu na kontrolu kod zubara, djeca uce pisati i citati, a ne recimo kao voditi kravu na ispasu, jer bez pismenosti ne mogu prezivjeti u geografskom koordinatama zapsdnog svijeta.

nije sustav institucija ludacka kosulja sa samo jednim brojem recimo 32 :mrgreen:
niti onaj koji radi 8-18 jest nuzno ukalupljen, a onaj koji radi kolaze nije.
ja bil gatesa, steva joba, hilary clinton bas ne smatram ukalupljenima. ni najmanje.
ukalupljen je onaj bez obzira sto i kakao radio, ako je u tome nesretan, primoran, neostvareni, nezadovoljan.

ali to sto sam htjela reci jest da ono sto ocekujes od djeteta moras na neki nacim sam biti i zivjeti.

Citiraj:

---

Maja prvotno napisa

Ja ne kužim kako se izjednačuje institucionaliziranje roditelja i djece, pa od djece se ne očekuje u krajnjoj liniji niti da se brinu sami za sebe.
Ne kužim ni primjere krajnosti - ne postoji samo 8-17 posao i život u prašumi, postoji puno toga između i mnogi se i odrasli trude pobjeći dijelom od institucionaliziranja, ako već ne mogu i ne žele sasvim. Ima mama koje ne rade a doma su s djetetom i izrezuju kolaže? Ima ljudi koji rade od doma, rade part time, pa nismo ukalupljeni svi toliko da je to za djecu onda automatski samorazumljivo?

---

biti doma s djetetom i kolazima dok drugi dio obitelji radi ili ne radi 8.18, raditi part time, raditi 8-17 jest sve, jedno te isti sustav u svim svojim varijacijama.
i ta mama i taj part time webdesigner koji radi kod kuce, i taj bogatas s pet vila i siromasak koji radi na traci u borovu, placaju poreze, osigurani su zdravstveno i mirovinski, voze se cestama koje je zajednica sagradila, vode svoju djecu na kontrolu kod zubara, djeca uce pisati i citati, a ne recimo kao voditi kravu na ispasu, jer bez pismenosti ne mogu prezivjeti u geografskom koordinatama zapsdnog svijeta.

nije sustav institucija ludacka kosulja sa samo jednim brojem recimo 32 :mrgreen:
niti onaj koji radi 8-18 jest nuzno ukalupljen, a onaj koji radi kolaze nije.
ja bil gatesa, steva joba, hilary clinton bas ne smatram ukalupljenima. ni najmanje.
ukalupljen je onaj bez obzira sto i kakao radio, ako je u tome nesretan, primoran, neostvareni, nezadovoljan.

ali to sto sam htjela reci jest da ono sto ocekujes od djeteta moras na neki nacim sam biti i zivjeti.

Citiraj:

---

nicola prvotno napisa

Citiraj:

---

genijalci se rađaju, ne možeš postati genijalac

---

Čista glupost, ovo što gore piše.

---

Ne bih se baš složila s tim da je ovo glupost.
Mislim da se genijalci rađaju, ali neće svaki s tim potencijalom postati genijalac. Ali ako nemaš potencijal (IQ) nikakav poticaj ili okoline neće od tebe stvoriti genijalca. Dakle, po meni, treba prepoznati genijalca, a onda ga stvarati.

osobno ne mislim da je potreban vrtić da bi dijete postalo "normalna" osoba, ali isto tako mislim da nije štetan. svaka obitelj bi trebala odlučiti prema svojim stavovoima i mogućnostima što i kako .
nicola, iz tvojih postova mi se čini da ti imaš negativan stav prema vrtiću, i mogućnosti da budeš doma s djetetom. za tebe je to pravi odabir.
što se tiče slobode - primjer skidanja u gaće mi je pomalo smješan. moja cijelo ljeto hoda po kući u gačama. sada i kad pokuša ja joj ne dozvoljavam. mislim da više nije dovoljno toplo. pravilo sam postavila ja, dakle sad to ne može ni doma. isto tako kod nas se jede za stolom i od početka je to bilo tako, isto kao u vrtiću.
ja joj po ljetu dopustim da u parku bude bosa, vjerojatno u vrtiću to ne može. ali ako može popodne ostvariti svoj naum, stvarno ne vidim štetu u tome da se nauči da ne može uvijek sve.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

dakle moj savjet jest da oni koje vrtic preziru iz razloga bilo kojih, svoju djecu ne trebaju tamo slati. djeci nece nista faliti.

oni koji vrtic nalaze dobrim i/ili ga nuzno trebaju, neka se potrude pronaci najbolji moguci. dok djeca razumiju zasto tamo idu, isto tako im nece nista faliti.

---

touche!

Citiraj:

---

treba prepoznati genijalca, a onda ga stvarati.

---

treba mu dati prostora i dovoljno izazova da se razvija
a to najčešće ide u sklopu neke institucije, npr. napredni razredi, vanškolske aktivnosti uklubovima ....

eto npr. da je moje dijete genije za fiziku, ja bih mu bila u potpunosti beskorisna , jer nemam pojma okvantnoj fizici i ostalim divotama
ili da je sportski nastrojeno i ima talent npr. za plivanje
opet sam beskorisna
i u oba slučaja će dijetetu poticaj predstavljati znanje i vještine ukalupljene u instituciju škola ili klubova

na roditelju je da plaća i potiće, da pazi ako je dijete sklono lijenosti da ne potrati svoj dar pa ga malo i nagovarati ako treba

Citiraj:

---

gitulja prvotno napisa

osobno ne mislim da je potreban vrtić da bi dijete postalo "normalna" osoba, ali isto tako mislim da nije štetan. svaka obitelj bi trebala odlučiti prema svojim stavovoima i mogućnostima što i kako .

---

Slažem se s ovim, a u seninim postovima naprosto uživam i guštam ih čitati.

seni, super postovi. sofke isto tako.

A ovo je zbilja jedan sezonski topic, ko što mare kaže. iskrsne svake godine kad su aktuelni upisi u vrtiće. :mrgreen:

Neki ljudi koji bi mogli, a ne šalju svoju djecu u vrtić ponekad pokušavaju uvjeriti one druge da su vrtići koma mjesta za djecu.
A nikad nisam doživjela da roditelji vrtićanaca govore onim drugima da zašto ne šalju djecu u vrtić, jer im je sigurno koma kod kuće s mamom, bakom ili čuvalicom.
Ok je i treba biti siguran u svoj izbor, no to ne uključuje omalovažavanje tuđeg izbora, kako god to omalovažavanje upakirali.

Citiraj:

---

Neki ljudi koji bi mogli, a ne šalju svoju djecu u vrtić ponekad pokušavaju uvjeriti one druge da su vrtići koma mjesta za djecu.
A nikad nisam doživjela da roditelji vrtićanaca govore onim drugima da zašto ne šalju djecu u vrtić, jer im je sigurno koma kod kuće s mamom, bakom ili čuvalicom.

---

meni se upravo cini da je na ovom topiku situacija suprotna

Godinama nisam pratila teme o vrticu jer mi nisu trebale, mozda se zato i cudim sto se digla tolika prasina na, meni skroz legitimnu temu propitivanja uloge vrtica u zivotima nas i nase djece :/

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

Citiraj:

---

Neki ljudi koji bi mogli, a ne šalju svoju djecu u vrtić ponekad pokušavaju uvjeriti one druge da su vrtići koma mjesta za djecu.
A nikad nisam doživjela da roditelji vrtićanaca govore onim drugima da zašto ne šalju djecu u vrtić, jer im je sigurno koma kod kuće s mamom, bakom ili čuvalicom.

---

meni se upravo cini da je na ovom topiku situacija suprotna

Godinama nisam pratila teme o vrticu jer mi nisu trebale, mozda se zato i cudim sto se digla tolika prasina na, meni skroz legitimnu temu propitivanja uloge vrtica u zivotima nas i nase djece :/

---

sad ja moram ovo x

prostonarodski, i moje dijete je u vrtiću, i onda netko dođe i napiše kako vrtići guše u djeci spontanost, i štosvene, a dijete mu uopće ne ide u vrtić :? Koliko je to vjerodostojno?

Ili se roditelj tu ravnao prema vlastitom iskustvu, što isto nije dobro iz više razloga?

klanj i seni i sofke
idem čitat dalje.

Imam jedno pitanje, zašto roditelji koji se protive vrtiću - jer vrtić navodno sputava razvoj djeteta van granica prosječnog, smatraju da su sposobni prepoznati i razvijati iznad ili vanprosječne talente svojega djeteta?
Mislim, da je moje dijete glazbeno nadareno, moglo bi se sa mnom-češkat.
S druge strane, da je matematički genij-možda bi mu mogla pomoći. :/

Uh, puno je toga napisano i ne znam na koga bih se referirala.

Seni, drago mi je što si uzela vremena i sročila sve ovo, jer si stvarno konstruktivno postavila sve.
Na kraju ostaje izbor na roditelju da li će upisati dijete u vrtić i kad ili ne. Zapravo nisam uopće propitkivala tko će ili neće upisati dijete u vrtić, već me zanimalo da zaista ne morate, da li biste to učinili i zašto.
odgovora je stvarno bilo puno i ne trebam se više vraćati na njih.
Slobodu djeteta vidim kao nešto prekrasno, spontano, nevino. Emocionalni pa i duhovni razvoj prvenstveno vidim u obitelji. U zdravoj obitelji.

Zanimalo me da li vas još postoji s razmišljanjem da dijete što dulje ostane izvan oblika ukalupljivanja, onih izvan kojih je to moguće. Hbga moram plaćati struju, voziti se cestom itd kako je netko ovdje spomenuo. Ali na neke oblike institucionaliziranja mogu utjecati, svi mogu.
Isto tako mogu utjecati na njezinu kvalitetu života, što prehranom, što izborom ljudi s kojima ju dovodim u odnose, što kreativnom provođenju vremena s njom te puštanjem nje same da se pronađe u nekoj kreaciji.

Sofke
Alternativa institucijama su kreativni roditelji plus ostatak obitelji s kojom dijete provodi vrijeme. Pa i na ovom forumu postoji obiteljski kreativni kutak. Postoji milijun ideja i za nekreativne roditelje.

Možda je meni žao što primjećujem da roditelji koje sam ja upoznavala vrtiću, školi, glazbenoj školi, tečaju jezika daju glavnu ulogu u odgoju svog djeteta. To i jest jedan od razloga zašto sam pokrenula ovu temu.

I molim vas dosta o genijalcima. Koga briga da li će mu dijete biti genijalac ili ne, svatko radi kako zna (da li se trudi manje ili više, njihov problem). Definicija genijalca nije meni jednaka kao nekima od vas pa je bezveze o tome raspravljati, to je za neku drugu temu. No kao što rekoh, pitanje genijalnosti djeteta koje je bilo u vrtiću ili mimo njega od početka nisam htjela poticati.

Zasad toliko

Citiraj:

---

Neki ljudi koji bi mogli, a ne šalju svoju djecu u vrtić ponekad pokušavaju uvjeriti one druge da su vrtići koma mjesta za djecu.
A nikad nisam doživjela da roditelji vrtićanaca govore onim drugima da zašto ne šalju djecu u vrtić, jer im je sigurno koma kod kuće s mamom, bakom ili čuvalicom.
Ok je i treba biti siguran u svoj izbor, no to ne uključuje omalovažavanje tuđeg izbora, kako god to omalovažavanje upakirali.

---

Ne znam da li se odnosi na mene, ali aj pliz pročitaj sve ponovo.
Svatko se u svojoj situaciji snalazi kako zna, ovo nije tema tko je za i tko je protiv vrtića, ne radim anketu niti pokušavam nekoga uvjeriti da je moje razmišljanje ispravno.
Raspravljamo.
A omalovažavanje mi nije palo niti u jednom trenutku napamet.