Printable View
da mislim da ovo mogu razumjeti sa moje pozicije, tanka je to granica, na prvi pogled nije uočljiva nekome sa strane, ali razlika je ipak drastična.Citiraj:
ronin prvotno napisa
ovoga kod nas nije bilo, oduvijek sam imala osjećaj da se razmijemo jako dobro i nekako kužimo i da je skoncetrirana na sve što radim čak i kao beba. a opet sa druge strane bilo je dana kad sam 100% bila uvjerena da mi je dijete hiperaktivno i da imamo ozbiljan problem.
baš smo pisale u isto vrijeme ronin,ma u biti i meni dobro doše malo izmjeniti iskustva sa ljudima koji imaju ili granične slučajeve ili hiperaktivce ili autizam jer ta sumnja baš nekad zna opteretit da li što poduzet ili pustit
eto to je to moia, točno si shvatila
meni je ta razlika bila jako vidljiva jer mi je malena bila treće dijete.a dečki su bili živahni. no razlika se točno osjetila.
jedan detalj, hiperaktivnost, autizam, senzorska integracija sve to moze biti smuckano u jednom djetetu
sama senzorska integracija moze biti promjenjiva, znaci da nesto sto danas nije osjecao sutra ga moze boliti, struktura neke hrane u ustima, jaina svjetla... sve to moze biti promjenjivo (doslovno u roku par minuta)
sve ovo su vrlo primjenjivi poremecaji tako da isimptomi mogu varirati
Imam jedno pitanje: ne znam vise jel pretjerujem s brigom ili sto ... Mama sam dvije curice: starija, 3 godine, s 11 mjeseci je pravilno upotrijebljavala desetak rijeci, pricala je rečenice od tri rijeci s 17. Druga cura, 12 mjeseci - samo ba-ba, i ma-ma, koje nekad pravilno upotrijebi, nekad ne. Tati je isto zvala, sada vise to ne čini. Općenito, nije pretjerano gugutala, niti sada se često ne glasa, sutljiva je dosta, ne pokušava pričati na nekom svom jeziku. Inače sve razumije, postupa po naredbama (daj, stavi u kutiju i sl.), mase pa-pa, pokazuje prstom sto zeli ili gdje je tko, pljesce, pleše ... Općenito je vrlo društvena, vesela, ali je sutljiva i time toliko različita od svoje seke. Brinem li se prerano? Negdje sam pročitala da bi s godinu dana trebala pravilno koristiti 3-4 rijeci. U stvari, moja zabrinutost proizlazi iz toga sto ne koristi druge glasove osim ba i ma.
Gaja, kod mene je slična situacija, ne brini, to je o.k. ;)
Da se ja pohvalim malo: moja Z. (22 mj.) je sve bolja i bolja pričalica; već par dana me oduševljava kako spoji i kaže "Tata, pa-pa!" (a ja cvatem...), zna reći sad već svašta: pet, tri, šest, dva, slon, još, daj, "Mama, gle!", papa, pa-pa, baba, Aja (seku tak zove), Ije (brata tak zove), teta, amba-amba (lopta, balon, sve okruglo), cece (cvijeće), cetar (smetlar), brm-brm (auto), ata (auto), kakakam (kokakola, a u stvari flašica s vodom :) ), vava (pas i ostali dlakavci), meme (medo), njamnjam (mjau-mjau, maca)... Eto, napredak se vidi...
winnerica :) Moja je jučer konačno, na izlasku iz stana, kada se okrenula i pomahala tati rekla 'book-papa-tata'.. evo još koje dvije riječi da je spojila.
Hvala Winnerica. Meni je problem sto je usporedjujem s starijom curom, iako znam da je svako dijete različito. Još mi nije jasno zašto sapce, naime, kad mase pa-pa, pokušava i reci pa-pa, ali to govori toliko tiho kao da se srami. I da, imali smo malo motirickih poteškoća, blagi blagi hipertonus, ali smo tu dosegli vršnjake, pa ne znam ima li to kakve veze.
mi smo dobili uputnicu za logopeda, ima 21mj. i još ne prića niš osim mama, tata, baba i to je to. Puno frflja na svom jeziku, a sve savršeno objasni pantomimom. razumije (kako se meni cini) bas sve. Nije li prerano za slati kod logopeda?
Nije prerano. U ovoj dobi najčešće ne preporučuju terapiju. Ono što ćeš raditi je logopedska dijagnostika. I moj stariji je tako u dobi od 2 godine govorio desetak riječi, pa smo završili na obradi u Suvag-u i sva sreća da jesmo. Negdje do 3,5 godina išli smo samo na kontrole, a s redovnom logopedskom terapijom počeli smo kad je bio u četvrtoj godini. Do tada - provjerili su mu sluh (i zaista, imao je tešku nagluhost koju smo rješavali kod otorinca, odštopavali začepljene zvukovode, operirali mandule i slično).Citiraj:
mala-vila prvotno napisa
Inače, zakašnjeli razvoj govora je grda stvar i jako je dobro na vrijeme početi. Od dijagnostike (ako se dobro sjećam) imaš logopeda, psihologa, neurologa, a moje dijete je imalo i fizijatra zbog svoje kompleksne dijagnoze.
Da bi dijete progovorilo, potrebno je da bude u funkciji cijeli lanac podražaja - signal mora proći sve karike od uha (slušanje) do mozga (obrada) i natrag do usta (artikulacija). Ne znam ja to baš točno opisati, ali reći će ti pedijatar što sve treba. Ima više mjesta gdje se to može obaviti (ERF - Kabinet za ranu komunikaciju, Suvag, velike bolnice...) Mi smo išli u Suvag jer nas je tako pedijatrica uputila, a i sami smo ustanovili da dijete ne čuje kako treba (od 2. godine djeteta, pa redovito na terapije od četvrte godine do drugog razreda, a sad idemo jednom godišnje na kontrole). Od cijele te priče sa sluhom moj sin danas nema više nikakvih smetnji i među najboljim je učenicima u svom petom razredu, a pedijatrica nam je svojevremeno savjetovala da ga upišemo u Suvag-ovu školu. Nismo, jer je do polaska u školu dijete dovoljno napredovalo da ne treba tu vrstu terapije, a i imali smo sreće s odličnom učiteljicom koja je imala znanja i razumijevanja za rad s takvom djecom.
Da nismo počeli na vrijeme, tko zna kako bi to završilo (ne usudim se ni pomisliti).
Idi s djetetom na dijagnostiku. Za početak ćeš dobiti upute što i kako raditi s djetetom - kako poticati govor i slično. Ne mogu ti ja savjetovati, jer to ovisi o konkretnom slučaju. Kod našeg sina bio je problem sa sluhom + problem sa kašnjenjem u neuromotornom razvoju, ali smo sve to savladali. Traži dosta truda i vremena, ali nema te cijene koju se ne isplati platiti i odraditi (mi za terapije nikad nismo izdvojili ni lipe, sve na uputnicu, ali je pojelo jako puno našeg slobodnog vremena, a bome i radnog) za to da jednog dana imaš zdravo dijete.
Sretno!
hvala peterlin na tako iscrpnom odgovoru! :love2:nisam ja niti mislila izbjeci, već smo se narucili, samo mi se to cinilo prerano za dijagnosticirati neki problem sa govorom, ali ja nemam pojma o tome pa sam eto pitala.
Bit ce to sve dobro.... Nije to nikakva tlaka, a savjeti koje dobijes mogu ti biti od velike koristi. Tko zna, mozda na kraju terapija ne bude ni potrebna... Nekoj djeci se jednostavno ne da govoriti (pa ce ti logoped reci kako da s tim izadjes na kraj), ali bolje je puhati na hladno.
Moja mala je u toj dobi isto govorila samo par riječi.Isto je sve savršeno razumila i koristila pantomimu za objašnjavanje.Nisu nas slali nigdje.Pisala sam već o tome.Sada trndža 100 na sat,sastavlja rečenice,razgovaramo...Samo što ne izgovara tečno i lijepo,nego riječi nekako uvrne.Npr. jagoda je govorila jakija(ni slično).I onda:Mamaaa,ja oću jakiju,mama daj jakiju!!!Da nas neko sluša možete misliti kako zvuči:-).Koja to budala daje djetetu rakiju:lol:!Trajalo je oko 7 dana i sad lijepo kaže jagoda.Č joj je k(ne kaže čiko nego kiko),i tako...Kao što rekoh zna izvrnuti riječi,ali čini mi se da sam pročitala (ovdje negdje na temi),da je dopušteno da interpretira riječi kako ih ona čuje.A jakija-jagoda je primjer da se ispravi.Pa ne znam...trebam li se zabrinuti?Možda griješim što sam opuštena.
Čuj, ima tu više kriterija... Ako vidiš da dijete razumije govor, već ti je otpalo više od pola razlog za brigu. Ako ne razumije... to je druga priča. Mi smo potražili pomoć zato jer smo primijetili da nešto sa sluhom kod djeteta nije u redu a imao je i problematičnu motoriku (nije mogao skočiti s dvije noge istovremeno do pete godine). Ako je dijete samo mala mudra lijenčina, nema nikakvih razloga za paniku. To roditelj često najbolje zna. Ne škodi pitati pedijatra, ali bez obaveze.Citiraj:
silkica prvotno napisa
Inače, nije loše otići na konzultacije ako roditelj u bilo kojem trenutku posumnja da nešto nije kako treba. Logopedi u pravilu ne daju savjet ni mišljenje dok ne vide dijete, ali ima i nekih stvari koje mogu načelno reći. Tko želi čuti nekoliko umirujućih savjeta od stručnjaka - logopeda, može pitati i pročitati razne komentare na logopedskom forumu Specijalne bolnice Krapinske toplice: http://www.sbkt.hr/djecji/phpBB3/index.php
Maleni ima godinu i ne govori nista. Ni mama. Nekoliko puta mu je izletila poneka rijec kad ponovi za nama, dok se igramo, ali ni to nije odavno. Izgleda da ce biti na mene, ja sam do 22 mjeseca znala reci ma, ta, do (voda)... I onda progovorila punim recenicama. Prva je bila odricna i sastavljena od 4 rijeci. Onda sam rekla da sam ja sve to zeljela reci ali nisam znala kako. Neka blokada je postojala.
E sad, s obzirom na to, nisam zabrinuta, ali postoje li neke igre ili nesto slicno da potaknem govor kod malog? Slucno vjezbama za motoricki razvoj?
Ima vjezbi, naravno, ali ne potice se govor na isti nacin kod djece koja su gluha ili nagluha i djece koja imaju neku drugu smetnju u razumijevanju govora. Zato se ide logopedu i ostalima na pregled, da se ustanovi gdje je blokada.Citiraj:
alef prvotno napisa
Ja sam za svoje dijete koristila knjige Ivane Herljevic PROGOVORI (ali to je za gluhu i nagluhu djecu) i brzo smo ih prerasli. Poslije sam ih dala u Suvag (a to i jest njihova literatura).
Ima dobra knjiga s pjesmicama koju je ista autorica napisala zajedno s Ilonom Posohkovom. Zove se GOVOR-RITAM-POKRET. Nismo je koristili jer je izasla iz tiska kad nam vise nije trebala. Od iste autorice ima i slikovnica KUCICA U GLJIVI. To su sve pjesmice i vjezbe za poticanje govornog razvoja i fine motorike.
Inace, ima nekoliko opcih pravila kojih smo se mi pridrzavali. Tesko mi je sad to sistematizirati, bilo je davno ali evo bitnoga:
- gledati dijete u oci kad mu govoris (cucni ako treba ili sjedni kraj djeteta, obracaj mu se "s njegove razine")
- govoriti razgovijetno, ne gutati glasove, govoriti kratkim recenicama
- govor popratiti gestom i pratiti da li dijete razumije
- pitati dijete da odgovori onako kako moze (da, ne - gestom, pokazivanje prsticem i slicno) jer to nije samo govor nego rana komunikacija
Ono sto se ne smije raditi
- biti nestrpljiv (ufff, to mi je bilo tesko) i ne docekati da dijete smisli odgovor
- zavrsavati recenice umjesto djeteta
- skakati s teme na temu
Uostalom, mislim da je vec bilo o tome rijeci, cak vise topica. Evo, nasla jedan primjer bas o poticanju govora: http://forum.roda.hr/threads/53037-K...BEbanje-govora
Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
Evo nas nakon 5mj...
Sad ima 22mj i isti vokabular od te tri riječi....
:-(
Moj ima 21 mj i vokabular od 8 riječi, koje ne povezuje.
Jako puno razumije, čak sam iznenađena koliko nas prati dok mi razgovaramo: npr., igra se, mi odrasli nešto razgovaramo, onda ja kažem MM-u, npr. baš mi danas curi nos, a on se ustane i donese mi maramice!
Tako da nisam previše zabrinuta, vidim da nas dobro razumije, a kako kroz koji dan krećemo u vrtić, pričekati ću da vidim kako mu ići komunikacija sa vršnjacima.
Mog je teško i zaokupiti nečime,
samo što on želi i kako želi....
Moj 20-mjesečni sinčić (posvojen prije 3 mjeseca) je prije mjesec dana počeo pričati. Više je to govor kojeg samo mi ukućani razumijemo ali s obzirom da nije pričao ništa kad je došao k nama, moram biti zadovoljna!
Razumije dosta toga kad mu govorim, posluša moje naredbe i to napravi ali ne razumije sve!
Jako se veseli stvarima koje su mu drage.........kad je u pitanju hrana, teletabisi, kad treba izaći van, njemu dragim ljudima........i jednostavno se nadam da će i govor polako krenuti!
Za sada zove: mama, tata, Dora, Karla (sa francuskim r), baba, dide, nona, nono. teta, ana ..... (ukućani i bliža rodbina)
opa i dige - kad želi da ga se digne
nana- spavati
goga - noga
papa, go - doviđenja
kok - sok
duda - duda varalica
voli skrivati predmete i postavljati pitanje. Di je? i odgovarati: Tu je!
ato - auto
atr - traktor
kaka - pokakati se (okrene se guzom prema meni i pokaže prema guzi)
bavo - bravo
vau, vau- pas
mjau - mačka
koka, jaje....................
Ali nema nikakvih rečenica................nadam se da će i to polako!
Pa on priča super!
I moj je napokon pravo propričao: sa 20 mjeseci riječi samo teku kao bujica............već pjeva čitave kitice, broji do 10, ma priča ko veliki ;-). A mislila sam da neće tako skoro jer do prije 2 mjeseca govorio je tek 10-ak riječi: baba, dida, tata, mama... i sl.
ma mislim da to ovisi o djeci, nečak 26 mj, priča oko 3 - 4 rječi, mama. tata, baba i nešto kao delj, e sad jel to rječ neznamo još... nema značenje, sve ostalo mu je "mmmmmmmmm" i pokazuje prstom.
Dok je moja (sad 21 mj) propričila sa 13 mj prve rečenice, tipa "mama daj" "ode tata" i sl... a sad priča sve razgovjetno, pjeva par pjesmica, broji do 6...
ali manje više svi oni u kasnijoj dobi budu isti :)
mi. odnosno curka oko 2.rođendana razumljivo propričala, do tada samo šifre, a sad je nezaustavljiva blebetuša :)
Potpis od riječi do riječi! Naša cura je za 2. rođendan kada smo je upitali što ima na torti rekla "mau" (Hello Kitty :-)) i to je bilo to. Nakon 3 tjedna smo išli na rođendan kod jedne curice i kupili joj majicu, a L. je iz čistog mira ispalila: Ne Neji (Neri) majicu! To je bilo prvo što je rekla, zezamo se da je ko Crnogorac u onom vicu "Nijesam imo primjedbi" - al doslovno:lol:. Sada više ne zatvara usta. Sve je stigla, čak i prestigla.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Zaboravih napisati, za djecu koja ne govore (a to je za neke od njih vrlo frustrirajuće), možda pokušati znakovni jezik za bebe, moja prijateljica na taj način uredno komunicira s bebačem od godinu dana (pokaže joj kada treba piti, jesti, kakati... 8-))
Meni moj sve objašnjava pokretima, i to mu čak odnemaže kod govora, ja mislim....
Jednosavno nema potrebu...
Jer kad je neka sila panika onda pokušava neš reći... ALi ako je situacija pod kontrolom, nema šanse....
Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
uh i mi smo u istom problemu! Planiram do logopedice, baš se brinem.
Mi smo bili kod pedice prošli tjedan,
objasnila sam joj o čemu se radi,
rekla je da ćemo napraviti obradu pa mae onda pitala;
Maleni je star kolko... Dvije godine i ...?
Ja velim da će za mjesec dana dvije... Nakon toga rekla je da nema još razloga za brigu....
Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
mi smo naručeni sutra kod logopedice.
Znam da večini zvuči pretjerano ali baš me brine... sve razumije, priča na svom jeziku a opet... ne zanima ga govor!
Evo danas ga je napao mačić pa je vikao NE-NE-NE (od straha:mrgreen:)!
Mi bili danas kod pedijatrice, bolestan je,
ali usput nam je dala u uputnicu za psihologa...
Veli , s time ćemo krenuti (kad ozdravi)....
Jel tko bio s dvogodišnjim djetetom kod psihologa? Što mogu očekivati na pregledu?
Ništa strašno, ispitivanje se provodi kroz igru, malo crtanja,slaganja kockica, itd. Dijete ne bi trebalo ni osjetiti da je ispitivano.
Moj mlađi sad ima 2,7 mj. Imao je sve razvojne faze u govoru ok, ali propričati nikako. Sve razumije, ali priča na svom jeziku. Oko druge god je govorio samo prva dva slova riječi ma-mama, ta -tata, da-dado(brat), papa-za jesti i još ponešto ali uglavnom to je to. Bili smo kod logopeda sa 2 god ništa posebno nije rekla kaže dođite sa tri sad se ne vidi ništa. Kod psihologa isto ok dođite sa 3 god. I onda je na ljeto znači sa 2,5 god tek počeo nas zvati mama, tata, dado, dođi, i tek je onda počeo sa oponašanjem životinja ono kad ga se pita kako kaže maca? Isto tu negdje je i izgovorio i prvu rečenicu "Mama ide go!"- Mama idemo gore! Evo sad 3 mj kasnije priča sve, ne sve baš čisto još tepa i neke riječi ga je teško razumjeti, ali priča naveliko. A znam i za jednog dečka koji nije ništa pričao pa je počeo sa 2,10 mj. Tako da ja mislim da treba pustiti da prođe neko vrijeme propričati će neko prije neko kasnije. Nadam se da sam nekom pomogla. Pusa velika svim kasnim pričalicama!
on ne crta, niti ne sudjeluje u igri s nepoznatima.... Budu valjda smislili neš za njega :)Citiraj:
rehab prvotno napisa
Ako si bila na razgovoru za vrtić sa bilo kojim djetetom, onda imaš neku sliku kako to izgleda. Vrlo slično... Mi smo bili kad je stariji bio u trećoj godini, isto zbog zakašnjelog razvoja govora. Uđeš s djetetom, razgovaraš s psihologom o općenitim stvarima (porod, obitelj, ostale njima važne stvari). Psiholog nenametljivo "usput" uspostavlja kontakt (ili barem pokušava). U sobi su različite stvari koje privlače pažnju - npr. mali stol s bojicama i igračkama i slično.Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
Psiholog gleda kako dijete reagira, ništa ne forsira, ali prati da li se drži za tebe (moj se držao ko čičak), da li obraća pažnju na okolinu, da li se u stanju odvojiti od roditelja, da li mu smetaju jače svjetlo i zvuk, da li komunicira verbalno ili neverbalno.
Nama psiholog nije bio prva stanica, nego druga (bili u Suvagu, prvi dijagnostičar bio je logoped, a onda smo dobili uputnice za kompletnu obradu - to ovisi o pojedinom djetetu, kod nas je to bio otorinac, neurolog, fizijatar i psiholog, valjda nisam nikoga ispustila). Ovisno o reakcijama djeteta psiholog nenametljivo usmjerava razgovor, tako da ti to za svaoko dijete izgleda drugačije. Moj sin baš i nije bio spreman na neku suradnju (u toj dobi držao se samo poznatih osoba i poznatih stvari, npr. svoje najdraže igračke) ali to je s vremenom prerastao. Kasnije smo viđali psihologa 1x godišnje (u školskoj dobi čak i rjeđe), a ostalo su odrađivali drugi stručnjaci.
Eto, nadam se da će se još netko javiti da dobiješ bolji uvid s više strana.
Hvala ;)
Da, bili smo sa starije dvoje kod vrtićke psihologice prije upisa.... Samo oni su bili stari 5,5g i 4g pa je bilo lakše nego s ovim malim zvrkom)
Pa meni je zapravo najbolja opcija pustiti dijete da se igra samo, i krajičkom oka ga pratiti dok razgovaram s roditeljima. Ako dijete ne želi surađivati samnom, onda zamolim roditelja da u igri izvuče iz djeteta ono što želim vidjeti. Ono što bi ti ja savjetovala je da djetetu ponudiš olovku i papir i da vidiš kako drži olovku, što crta, da ga promatraš u igri i da vidiš kako se igra (npr. jel razbacuje kockice ili pokušava složiti nešto od njih, jel samo stavlja životinje u red ili ih "hrani", izmišlja neke razgovore između njih...), obraća li ti se samo kada nešto želi ili dijeli s tobom i svoja emocionalna stanja, npr. oduševljenje nekom scenom iz crtića. Prisjeti se kako je tekao djetetov motorički razvoj, reci psihologu kakav je u interakciji sa braćom i sestrama i ostalom djecom (igra li se s njima ili ih samo ignorira). Sve su to činjenice koje je važno psihologu da čuje.Citiraj:
Cheerilee prvotno napisa
ja bila danas kod logopeda u vrtiću na razgovoru, ja ošla i pitala.
Ona misli da je on tu negdje, sad priča par riječi,sve životinje osim lava, mede, mačke i ptica su vau-vau ( to je i ona skužila), medo je me, lav je lav , mačka je ma ( ali ma je i majca i još štošta), večina riječi su mu pa - i čarapa, i šlape,spavanje,cipele,park neke malo više rastegnute, neke cvileće, i kad dobro pogledaš možda ima smisla. Svi auti su mu tu-tu koji idu brum-brum. On je Mo, ali odaziva se i na ime, pa kad ga pitaš gdi je S, veli Mo. Bojim se da bu dete prije pričalo francuski nek hrvatski. Cvijeće, drveće, lišće je ceće. Cica je titi, ili cmakanje, ali cmakanje je i kreker. Duge riječi su mama, tata, papa, njam-njam, vau-vau, tica ( ptica), teta, mu-mu, dabadabadu
Predlog logopedice je bio da se polako imenuje svaka stvar i više puta mu se ponavlja.
dete crta, nacrtalo danas kravu i reklo da je mu-mu, pokazalo mi i oči krave koje baš i nemaju veze s tijelom, ali ok. Slaže piramide u zrak, sprema.
Jelena . kolko je staro dijete?
Mi dobili termin kod psihologa, u ponedjeljak....
Sad sam se malo raspitala, kod nas u bolnici je samo jedan psihlog, radi s djecom, i odralima, naravno ima više odrasli (većina)... Nalazi se na odjelu psihijatrije...
Navodno nema puno prakse s djecom...
Tak da razmišljam da odemo i poliklinuku helena...
Recite mi, jel bio netko sa svojim djetetom?