Dakle, astral - obzirom da je moja cura po opisu kao tvoja, skupljaj strpljenje, trebati će ti - to ne prolazi, bar ne kod nas (4 godine ima)!
Printable View
Dakle, astral - obzirom da je moja cura po opisu kao tvoja, skupljaj strpljenje, trebati će ti - to ne prolazi, bar ne kod nas (4 godine ima)!
da, i moja je takva: ne možemo razgovarati jer se i ona ubacuje stalno u razgovor. sama se zaigra max pola sata ali uz stalno: mama daj mi ovo , mama daj mi ono. idemo prošetatat, ona hoće da je se nosi (MM ludi na to), još se nismo odvikli sisanja po noći jer je stanju plakat cijelu noć a ja to ne mogu slušat.
mislim sve je sada puno lakše nego kad je recimo bila mala, tuširanje je bilo nemoguća misija, čak bi i svekrvi u rukama plakala ko luda. kolica smo počeli koristiti tek sa 2 godine.itd mogla bi vam dati primjera kolko hočeš.
ma, ne žalim se, bože sačuvaj, nego eto jadam se malo, nekome ko zna o čemu govorim.8-)
ma ne prolazi to nikad.
jadan brat kad ga ona dohvati. on joj jadan sve popusta. meni sve dode zao kad vidim kako nas pomete uragan njenog karaktera.
za samo jednu raspravu s njom ja izgubim tjednu zalihu energije.
:lol:
da tako i ja , raspravljat s njom nema smisla jer uvijek završi kako ona hoće i još mene napravi ludom i izviče se na mene da joj " punim gavu gupostima" a na svaku moju ima spremna bar dva odgovora- ma mali filozof8-)
pridružujem se klubu. samo što moja nema braće ni sestara pa smo joj mi jedina zabava. moze se sama zaigrati samo ako mi sjedimo pored nje spremni skociti kad odluci da joj treba drustvo. jucer sam bila s njom doma cijeli dan i navecer sam bila iscjedena. danas sam radila i osjecam se daleko manje umornom. a pritom je jucer bila prilicno dobre volje....Citiraj:
mikka prvotno napisa
u biti, po kuci i na sigurnom je ona dosta aktivna, nije da cjeli dan sjedi na jednom mjestu, ali definitivno ne divlja, u motorickom smislu je uzasno oprezna i pazljiva - zato se i kasno posjela i prohodala. ali na nepoznatom prostoru, nema sanse da ju skinemo sa nas. i niti glasa ne ispusta, niti se smije, niti govori, nista. ko mali mrgud sjedi i eventualno bi se sa mnom ili zakonitim s necim igrala, ali tek kad se malo opusti. do tada na rukama, jedna ruka na cici i ni makac. s ljudima koje ne vida na dnevnoj bazi jedva uspostavlja bilo kakvu komunikaciju, a kamoli da bi pristala s njima ostati na samo. kad joj netko nepoznat ili manje poznat pride i obrati joj se, odmah je u suzama...a s nama koje zna je najveca maza i uzasno je slatka i draga. ponekad mi bude bas tesko sto svi drugi misle da je mrgud....
dok je bila beba, sve kao sto su cure vec pisale. urlala, urlala i urlala i danonocno bila na rukama i cicala zilijon puta dnevno i po noci, spavala nikako (i jos uvijek je s nama u krevetu i minimalno dva puta se probudi tek toliko da provjeri jesmo li tu). nikada s nicim nije bila sretna, osim s cicanjem i nosanjem (ali niti to uvijek). a i jos uvijek ima dana kad nije sretna s nicim osim da je nanasamo...
Tajuska kao da si opisala moju malu- isto!
samo što se puno bolje izražavaš od mene- nisam baš sklona pisanju:roll:
Skroz te razumijem, moja 2 godišnjakinja je identična. Čak zna gledat u mene onim pogledom e sad ćeš ti vidjeti i onda namjerno lupit glavom u rub stola, u rub ormarića, u rub štoka, uvijek baš u rub tako da bi mogla bolje plakat i izazvat moju reakciju da bude po njenom. Čvoke i plave flekice su bile u prvo vrijeme stalno tu, sad ih je manje jel zna ona da to jako boli nju samu pa ipak to napravi tako da se ne povrijedi, ali urlike demonstrira vrlo zorno. Mislim da sam u zadnjih pola godine ostarila bar za 5 godina. Ignorancija je najbolje rješenje mislim isto. To je užasno teško jel naravno hoćeš svisnut od straha da se ne povrijedi ozbiljno, ali kroz ignoranciju koliko mi god bilo teško nekako su se i ti ispadi prorijedili. Bilo je tu bacanja i svom snagom lupanjem glave o parket ili zid, ma bože strava. U prvo vrijeme sam skakala ko opaljena i odmah je primala tješila mamino zlato, ispadi su bili tim sve češći i gori, dok nisam počela ignorirati. Sad prođe i po 2 dana bez ispada, a nekad kad je sreće i tri. Isto dobijam packe da sam ju razmazila, ali mogu se zaklet da nisam jel ima dana kad stvarno super surađuje, a opet ima dana kad me tjera na rub zdravog razuma da vidi gdje konačno okidač kad će mama puknut i odreagirat.Citiraj:
Nikolina_S prvotno napisa
Kažu tete u jaslicama, ide popodne 4 sata dnevno, da je iznimno živa i znatiželjna, da kad dođe tamo prvo sve isprevrne, čitave jaslice na glavačke, sve mora vidjet, isporbat, rastavit ako se može, na sve se popest pa čak i ako ne može, juri 100 na sat i tako sve dok se ne umori, nekad po 2 puna sata, a onda sjedne na pola sata i mirno slaže puzle (doma so to još nikad nije desilo da ona pola sata mirno sjedi!) i onda opet sljedečih sat vremena ludilo. I da ispada ima i tamo još kakao, zna čak i zveknut drugo dijete ako ne uspije od prve sprovest svoju zamisao. A bogami znala je i nas zveknut, ogrebat, počupat i to onako iz snage, sad se to prorijedilo. Kažu tete nije u prosjeku, ali je sasvim normalno, nema razloga za brigu, imali su već takve djece. Spavanje je isto oduvijek bilo oko minimuma za njenu dob od kada se rodila. A tako je i danas. nema ona vremena za spavanje osim ako se već počne rušit od umora. Sa godinu i pol, ovo ljeto igrala se sa četverogodišnjacima svaki dan u parku, spuštala sama (nzistirala je na tome!) niz tobogan i to onu veliku zatvorenu i vijugavu cijev, uporno i uporno se htjela penjati na drvene kučice sa ljestvama, muž i ja smo svaki dan na kraju dana bili u komi, iscrpljeni do beskraja jel to dijete se nije jednom sjelo u pješčanik i gralo ko njeni vršnjaci, ne ona je uporno sa dečkima na livadi uz parkić htjela igrati nogomet, ono, šta da kažem. Ali svi kažu kad je vide kako se ponaša da mala ima pogled odraslog čovjeka, ono što se kaže stara duša u bebi tijelu.
astral - ja bih ipak rekla da je tvoja zahtjevna ili kako god to definirali :) nije ni bitno. ja sam o svojem dosta toga napisala na početku ove teme, sad je prošlo nekih pola godine i stanje je malo bolje, no i dalje su budi, sisa, gnjavi, jurca, tisuću puta ponavlja mama...nakon poroda sam izgubila 8 kg u 4 mjeseca i tek sad (nakon 2 godine) ih počinjem polako vraćati...međutim, mogu ti ispričati primjer svoje mame. ja sam bila zahtjevano dijete po definiciji - jurila, razbijala sve pred sobom, svađala se, bila tvrdoglava, nisam spavala, nikad mir. moja dosta mlađa sestra uvijek na miru. sjedila bi u krilu kod mame, lijepo spavala kraj mame, uvijek super jela (kad je mama u blizini), ali psihički...uf, uf i tako od prvog dana. nekad cvili, nekad jauče, sve joj je najteže na svijetu, njeni su problemi najveći, nerješevi, uvijek mami za vratom, uvijek traži njenu pažnju, a mislim da nikad nije ozbiljnije pala. uglavnom, moja mama kaže da radije bira harambaše, nego 'mirnu' zahtjevnu djecu :) iako da se razumijemo, moja sestra je predivna samo nekad stvarno naporno
ha ha potpisujem, i onda stalno čujemo moji/naši nisu bili takvi, a mi trčimo i u pauzama od puf puf pant doviknemo a naša je:love2:Citiraj:
crnka84 prvotno napisa
Beti, u jednu ruku imaš pravo - dijete je dijete, treba ga prihvatit, voljet i pomoć mu da se ponaša prihvatljivo i tu nema filozofije.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ali, ima djece zahtjevnije od druge... tko nije probao, ne zna.
Mitovski, suosjećam! I za kile i krv, sve sam to prošla :)Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Za oblačenje sam i ja prošla krize i muke, dok mi nije dojadilo i dok nisam rekla - sine, nećeš se obuć, dobro. Idemo u park. I pustila ga golog golcatog da ide van. On veselo otrčkao - i ja znam da je ugodnije biti gol, nego obučen i da je ugodnije hodati nego se oblačiti - malo je tabanao po dvorištu, a onda je bome rekao - mama, buci. Vratio se, i obukao u miru i nakon toga NIKAD više nije bilo toliko drame oko oblačenja. Bilo je tu i tamo, ali nikad više da se preznojim. Znala sam ga pustit i s jednom cipelom da hoda u šoping centru. Nije htio obuć i gotovo. Ja obučem jednu, on skine drugu. I dobro. Hodao par minuta, i tražio cipelu. Nikad više...
Probaj. Pametni su oni, neka sami zaključe.
Za nošenje - pogledaj je kao da govori nešto čudnovato - da te nosim?! Mamu leđa bole. I onda reci: stupamo! I kreni stupat i ludovat. To će joj biti zgodno, i krenut će stupat. Uvježbaj je na tu fintu, radi. Oni ti ne vole dosadu, čim je zabavno, sve može. Možda ne odmah, ali što je više puta pogledaš u čudu (neodobravanje) to će prije skontat da to nošenje nije isto kao i prije. Reci joj da je velika, teška i da je to za bebe.
I trebaš se pribrati, odmoriti, jer ako je kao moj sin, onda ti se kači i na tvoj umor i neraspoloženje. Što sam ja umornija bila, to je on više ludovao.
Ne samo da čita sva moguća slova, i njemačka i hrvatska, i velika i mala, i engleska, i naopako, nego čita i moje unutarnje emocije, prije on zna što je u meni, nego ja, časna riječ!
Tako da ti klinci stvarno trebaju ne samo okvirni autoritet, nego stup iznutra i izvana jer su baš kako ljudi kažu - živo srebro. To se prelijeva, ide, traži, pika, ne staje.
Mene je znalo bit strah ujutro dana koji je predamnom. Je, priznam. On je znao biti tako naporan kad sam ja bila bolesna - a ne tipa da ležim, nego onako, sporiji si, šmrkaš, uzrujao bi se valjda i bio živčan, a ako bih ja sjela i pila čaj i kunjala (uz crtić), on ne bi obadavao crtić nego bi doslovce mahnitao, penjao mi se na glavu, gazio me po ramenima dok ja sjedim. Uzrujan do srži. Nema ti tu pomoći, ako i vičeš, ako ide na zločestu stolicu, ako ga grliš, pričaš, zabavljaš - ma vidi, kuži, zna, osjeća da nešto nije okej, i tjera da istjera, da skuži, da bude kao inače. To u toj neartikuliranoj fazi.
Sada sve to skupa znači da je senzitivan, da se ponaša kao stara bolničarka kad je netko bolestan, da je duhovit, da se zna nadovezat na razgovor... al do recimo pete godine... uf.
Inače, moj sin u pozadini ima neke manje, ali iritantne zdravstvene probleme povrh svega, tako da ja vjerujem da je dio tog mahnitanja bilo i u tome.
Jooj Ifigenija tebe kad čitam kao da svoje misli čitam. Sjećam se kako je i mene bilo strah dana koji je predamnom, pa bih se ujutro ustala i rekla uh ajmo preživjeti još jedan dan :lol:, a navečer bih legla i rekla uh dobro je preživjeli smo još jedan dan, ajmo sad preživjeti noć.
Meni je puno lakše kako je počela spavati noć i prestala cicati sa 17mj i sada se ona probudi 2-3 puta, traži vode i zaspe.
Što se tiče presvlačenja situacija je ista kao i prije, bacanje, urlanje i vrištanje. Od rođenja je urlala i plakala čim bi ju se spustilo u vodoravan položaj. Tako da sad imamo presvlačenje koje moramo pripremiti, zapričati, pjevati, skakati, brojati, ali nekada ni to ne pomogne.
Ne znam kakv je tvoj bio kad bi bili negdje vani, ono što mene zna izluditi je što ona uopće ne gleda gdje smo mi, ona jednostavno ode i kad joj kažem, a ništa ja onda odoh, ona meni još maše.
Ono što sam pisala i na drugoj temi da kazne ne pomažu, npr. danas je namjerno poderala tapetu u sobi i za kaznu sam joj uzela plastelin s kojim se obooožava igrati i ona meni na to govori pospremi onda i ovo (kalupiće za plastelin) i apsolutno ju ne dira to što sam ja uzela plastelin.
Mislim, ona je predivna i pričalica je i nije da samo plače, smije se puno ali zaaaaahtjevna do bola.
MM se puno bavio s njom ali kako sam ja bila kući a on radio nije imao cjelovit uvid i sad kako su se uloge promijenile i kako je on s njom kući a ja radim, dočeka me na vratima jadan sav iscrpljen i samo mi kaže:Ja ne znam više šta ću s njom?:lol:Sad je dobio ponudu za dobar posao i mora brzo početi raditi i sad pod hitno moramo naći neki prvatni vrtić, ali me jako strah kako će to ići i kako će se prilagoditi, a još me više strah kako će nju tete prihvatiti jer s njom stvarno nije lako.
:lol::lol::lol:Mitovski, umirem od smijeha, jer je moj sin za ovo kažnjavanje radio isto što i tvoja curica - dobro, evo ti i oivo. Nije se dao kaznit. Ja mu uzmem knjigu, on baci hrpu slikovnica u smeće i kaže - eto tebi sad. I tako. Lud i luđi. Namjerno drapanje, demoliranje - ma sve to znam. Moj i dan danas ima povremeno drive pijanog bad blue boya, i puno ga korigiram, razgovaramo, trudnimo se savladati taj unutarnji vulkan i puno je bolje, ali da je strastven - strastven je.
I isto je htio ostat u parku, otić sam, ništa se nije bojao niti oklijevao. Pitam ja njega kad neće ići sa mnom - hoćeš onda ostat s ovom tetom, a on će - da, primi tetu za ruku i ide on nekamo, u avanturu.
Što se vrtića tiče - ne brigaj. Čim je ekipa, puno ljudi, stalna akcija - sve pet. Takvima je vrtić spas. Mi idemo u odličan privatni vrtić, divno rade, sve razumiju, ako te zanima mogu ti dat kontakt na pp.
mitovski, zašto je ležećki preslačiš?
Mi smo svojeg samo isprali pod pipom, obrisali, on je stajao na nogama i stavili smo pelenu.
Anemona, uteče dijete, nema ti tu čekanja na dosadne stvari.
A što misliš da ostala djeca meditiraju dok mama čita Gloriju i usput ga preslači?:mrgreen:Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Skineš ga u letu, jednom rukom držiš čvrsto ispod pazuha, ubaciš u bide ili umivaonik, opereš guzu.
Dok ga držiš u zraku jednom rukom, drugom rukom ga brišeš.
Spustiš na pod i dalje držiš jednom rukom, a drugom navlačiš pelenu.
Mada kad je guza oprana i obrisana, meni više nije bilo bitno da li odjuri par krugova. Obično sam ga i znala pustiti neka malo jurca po kući, pa kad se s nečim zaigrao na prepad staviš pelenu.
Anemona, znam ti ja to. Imam dvoje. Jedno koje sam tako, uz povremene ispade, naravno. I golotrk po kući i stepenicama (mislim da ima i topic o toj nemogućoj fazi inače pitomog djeteta) i drugo koje je imalo križarske ratove protiv pelene, s agendom, jasnim ciljem...
Platnene pelene + cover - nekad ni s 4 ruke i noge (moje i muzeve) nije moguce staviti. To je bacanje, koprcanje, izvijanje- vristanje- a sve zato sto se ne da da legne. On nikad ne lezic, osim kad spava... Stojecki? Ma nema sanse da ga obucem stojecki. On je brzi gonzales, nema sekunde mira. Jedino logicno objasnjenje njegove pothranjenosti i zasto sa 21 mj jos nema ni 10 kila je u tom da previse trosi.
Al moram priznat da je puno lakse otkad prica pa je manje frustriran :)
Vec sam napisala da je prestao biti tako zahtjevan, al prvih 18 mj su bili pakao.
Mitovski- ne brini za vrtic. Mene je taj vrtic spasio! Vidit ces! Isto kao i posao.
Joj, sad sam se sjetila da sam za presvlačenje oboje (dok je bilo u granicama normale, prije nego što sam golo dijete poslalo na snijeg da samo uoči vrijednost i važnost odjeće) imala sijaset interesantnih igračaka, a i ne samo igračaka pri ruci. Davala sam im bočice od krema, šuškalice, knjižice za kadu, sjajne papire, ključeve (jesam, nemajka), stvari iz kućanstva. i to sam davala sam kod presvlačenja, da ne izgubi privlačnost.
Ma joooj presvlačimo se mi svakako i na stoječki i na ležečki i u hodu i u letu a nekad i ostane pokakana jer se jednostavno neda, pa ju pustim 20min i onda presvučem.
Ifigenija može info o vrtiću na pp jer nam je baš hitno.
Meni je iskreno malo bezveze toliko napominjanje kako je dijete teško presvuči, zato jer je zahtjevno. Poznajem samo jedno dijete koje legne i čeka da ga se presvuče (dakle postoje), a ostala se bacakaju, jure, viču,...
I ja sam koristila svakakve metode i dodatke, ali ne smatram da je radi toga bio ekstra zahtjevan. Bio je i ostao živahan i brz poprilično iznad prosjeka, ali sam uvijek rekla da mu je to "posao".
Obično sam u tim trenucima uvalila mobitel, ili tako nešto što inače nije dobivao i viđao.
Moj MORA da drzi u rukama nesto dok obavljam stvari koje su njemu gubljenje vremena - presvlacenje recimo ili hranjenje. Za hranjenje mi je najvise frka jer krece u vrtic, sve mislim tamo nece nista jesti jer jede samo ako nesto gnjavi po rukama.
Iskreno ni ja to ne smatram za nesto preterano karakteristicno za zahtevnu decu, dodje mi normalno da im je kad otkriju kretanje to prosto dosadno, nego ne znam kako to da resim, sa hranom narocito. Od kako je poceo da zvace jos je gore jer mu treba vise strpljenja, duze traje obrok. Ranije samo zguta kasicu i ode, sad jedva izguramo obrok
i ja sam se prije brinula kako ce u vrticu jest jer isto nije doma htio bez zanimacije, ali u vrticu su neka druga pravila i jedino sto ce dobit u ruku je zlica s kojom ce morat sam jest... pa mu se to pretvori u zanimaciju... ako nece - nema jela, malo ce ga mozda probat nahranit ali bez igracaka... nakon par dana ce shvatit da ce ostat gladan i naucit ce... nama je vrtic bio spas jer je to ponasanje prenio doma (iako doma zna i dalje iskoristavat situacije pa ga se ponekad mora nahranit, recimo dorucak)
nije im ni prvi ni zadnji koji je takav tako da ne brini :-)
inace pratim ovu temu jer mi je nekako sve teze s mojim - pa nikako da si poslozim u glavi dal je on zahtjevan ili sam ja prezahtjevna i ocekujem od njega nesto sto jos u toj dobi nije u stanju bit...
Jooooj Anemona pa daj nemoj sve shvaćati tako doslovno. Zar stvarno misliš da ja mislim da je moje dijete zahtjevno zbog presvlačenja. Ja ne znam kakvo je tvoje dijete i ne pada mi napamet prosuđivati tvoje mišljenje. Nisam nikakva kukava osoba, čak štoviše dosta toga nosim na svojim leđima ali nebitno je jer me ne poznaješ. Imam puno prijateljica koje su rodile u nekom kraktkom vremenskom razmaku od mene i sve su mi rekle da ne znaju kako preživljavam, pogotovo kad je bila manja, sad je to već druga priča, ali i dalje je zahtjevna.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Ono što sam ja s njom prošla prvih godinu dana, a pogotovo prvih 6 mjeseci riječi ne mogu dočarati i šta god da napišem ti bi vjerojatno smatrala pretjerivanjem, možda bih i ja tako mislila da nisam rodila takvo dijete. Ona je nekoliko puta kao beba ostajala bez glasa zbog vrištanja, prvi puta u rodilištu nakon tri dana, a svi nalazi kod lječnika pokazivali su da je s njom fizički sve uredu. Onda smo čekali da prođu grčevi pa će biti bolje, pa kad počne sjediti, pa kad počne puzati, pa hodati, pričati i sada je bolje ali je i dalje strašno zahtjevno dijete. Ja i MM moram često puta u danu duboko udahnuti i smiriti se jer ti ponekad dođe da vrištiš, kao i svima drugima, samo u slučaju zahtjevnije djece puno češće.
mitovski, krivo si me shvatila, ja uopće ne umanjujem zahtjevnost tvojeg, ni bilo kojeg drugog djeteta.
Vjerujem da ti je stvarno teško i naporno, ni malo u to ne sumnjam.
Ono što mene, uvjetno rečeno smeta, je što se svaki "nestašluk" gleda kroz prizmu zahtjevnog djeteta.
Samo sam željela reči da je rijetko koje dijete mirno dok mu se mijenja pelena, bilo ono i inače zahtjevno, ili ne.
Ustvari me je ifi povukla za jezik, kao da nemam pojma kako to izgleda kad dijete bježi i ne da staviti pelenu.
ovo kao da sam ja napisala.suosjećam ;)Citiraj:
anamix prvotno napisa
matej je turbo zahtjevno dijete,karakterno uporan ali uvredljiv,tvrdoglav i samostalan,presladak i veseljak....prohodao s nepunih 9mj,samo trči po svuda i za njega je najveća kazna kada je šetnji kraj...obožava šutat loptu i viče goollllll kad vidi nogomet na tv-u....bit će novi messi ;)
ništa se bez mateja nemože obaviti,ni pranje,ni kuhanje,ni wc,,,,
Meni je zahtjevno mijenjanje pelena cim moram mozgati da kombiniram presvlacenje da bude barem sat nakon jela tako da ne povrati od vristanja. I jedno vrijeme sam bila uvjerena da ima problema s kicmom jer je toliko vristao kad bi se polegao da me pravo bilo strah.. Mobiteli i ostale stvarcice su palile prvih par mjeseci. Sad za nefalit ima fazu da stavlja ruke u guzu cim mu maknem pelenu... Zamisli kad se pokaki!
Al kazem, promjeni se to- vise nije bas toliko zahtjevan.
[QUOTE=S2000;2094390]Meni je zahtjevno mijenjanje pelena cim moram mozgati da kombiniram presvlacenje da bude barem sat nakon jela tako da ne povrati od vristanja. I jedno vrijeme sam bila uvjerena da ima problema s kicmom jer je toliko vristao kad bi se polegao da me pravo bilo strah.. Mobiteli i ostale stvarcice su palile prvih par mjeseci. Sad za nefalit ima fazu da stavlja ruke u guzu cim mu maknem pelenu... Zamisli kad se pokaki!
Al kazem, promjeni se to jednog dana
]Meni je zahtjevno mijenjanje pelena cim moram mozgati da kombiniram presvlacenje da bude barem sat nakon jela tako da ne povrati od vristanja. I jedno vrijeme sam bila uvjerena da ima problema s kicmom jer je toliko vristao kad bi se polegao da me pravo bilo strah.. Mobiteli i ostale stvarcice su palile prvih par mjeseci. Sad za nefalit ima fazu da stavlja ruke u guzu cim mu maknem pelenu... Zamisli kad se pokaki!
Al kazem, promjeni se to jednog dana
vidišovak nekaj moja deca ne bi nikad napravila sama.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Anemona, ja se s tobom potpuno slažem. iskreno ne vjerujem u te razlike zahtjevno/nezahtjevno. sva su zahtjevna, samo svako na svoj način. moja eto prvih 6 mjesec je malo plakala, vozi se u autosjedalici i kolicima bez previše deranja, ali dijelom i sebe smatram zaslužnom za to jer sam uvijek jako pazila na sve, razmišljala pet koraka unaprijed, gledala reakcije pa samu sebe korigirala, a oko nekih, za mene važnih stvari jednostavno ne popuštam. što se tiče tog presvlačenja, kod nas su svaki put traume, ali je pokakanu ne ostavljam bez obzira na urlanje jer mislim da je manje zlo da se dere zbog gluposti nego da bude zakakana. iskreno vjerujem da njima ostaje u glavi svako popuštanje/nepopuštanje kod stvari koje ne želimo da budu takve i da to kasnije postaje obrazac i tzv. zahtjevnost. na kave s njom ne idem jer pretpostavljam kako bi to izgledalo (5 minuta sjedenja i dalje trčanje za njom), oduvijek kuhamo tako da je većinom priljubljena uz mene ili blizu, na wc-u sam rijetko sama i nakon više od dvije godine iako bi i dalje uvijek spremno potvrdila da mi je dijete vrlo dobro i nimalo zahtjevno...Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Po tvome bi sva djeca istih roditelja trebala biti ista?
A oni koji imaju troje ili cetvoro djece pa kazu da je jedno od njih najzahtjevnije? Lazu?
Ne mislis da postoje razlike u karakterima, vec da je sve u odgoju?
Drago mi je da se ti osjecas zasluzna za dobrotu svog djeteta, ali pak mislim da ne mozes skuzit ovu temu jer nemas zahtjevno dijete.
Istina, sva su zahtjevna, ali neka su ipak zahtjevnija.
ja sam tak mislila ko lola, da mame pretjeruju.
a onda sam rodila k. :mrgreen: hahahahaha. i skuzila o cemu se to pisalo.
covjek ne zna dok ne dobije tak nekaj. ovo drugo dvoje su mila majka za nju, iako zadnja pomalo pokazuje i svoj karakter, ali k. je tesko nadmasiti :mrgreen:
lola3, ja smatram da zahtjevna djeca itekako postoje, to nikako ne negiram, mene samo smeta da se ponekad svaki dječji nestašluk (koji i druga djeca rade) gleda kroz prizmu zahtjevnosti. Npr. to bježanje, vikanje, bacakanje, urlanje kod mijenjanja pelene,...
lola3, po mom mišljenju, ti si sasvim u pravu.
Ti sitni svakodnevni poslovi oko bebe, kao pranje, presvlačenje, hranjenje se jednostavno obavljaju. Kad je mami to normala i usput, i dijete tako shvati. Ali, ako se mama budi misleći kako će presvući pelenu, dijete to itekako zna i iskoristi.
Nije zahtjevnost ako dijete želi mamu 24/7, ako spava samo sat dnevno, ako prohoda sa 9, trči sa 11, penje se sa 12 mjeseci, ako se budi noću, ako nešto voli jest, nešto ne, ako plače...To je normalno. To su bebe.
Plače jer mu nešto nije po volji. Na mami je da to otkrije, nije lako, ali ni teško. To ulazi u mamin posao. Što prije otkrije, prije će plač prestati. A uvijek prestane, zar ne?
Sa iskustvom dolazi i lakoća svakodnevnice. I lakše otkrivaš što treba ovom drugom, trećem djetetu. Jer, toliko su različiti, svatko zahtjeva svoje.
Najgore je kad se roditeljska očekivanja ne poklope sa djetetovim ponašanjem. Zato ne očekujte nikakav obrazac, svako je dijete jedinstveno, kao i svaka mama.
Treba jednostavno uživati što imate dijete. Jer alternativa nije tako lijepa.
Beti, potpis. Ima nešto i u karakteru, slažem se, ali ostalo... Mitovski, znam da je teško ne imati nikog svog blizu, i meni je tako, bez obzira što sveki ponekad uleti. Mislim da je dobro što si otvorila ovu temu, čisto da se ponekad možeš požaliti, ispuhati i sl. Ali, opći dojam mi je da neprestano tražiš neki čudotvoran recept za ponašanje svoga djeteta, jer "ono je ipak drukčije"... Mislim da ti samo treba malo odmora i koji zanimljiv predah od svakodnevice. Sad kad ti ta mala "jurilica" krene u jaslice, sve će doć na svoje-vidjet ćeš! Pozzz...... :love2:
Meni je drago da vi mislite da moje dijete nije zahtjevno tj. da je meni zahtjevno jer ja to tako gledam. I baš mi je simpatično kako je uzrok 'zahtjevne' djece uvijek nemogućnost roditelja da prepoznaju djetetove potrebe ili su pak nedovoljno dosljedni i popustljivi.
Beti3 napisala si da je svako dijete jedinstveno, ali nevoljko priznaješ da u toj jedinstvenosti postoje ipak zahtjevnija djeca.
I ne shvaćam što ti ovo znači da treba uživati u svojoj djeci? Zar stvarno misliš da ja ne uživam u svojem djetetu nego da cijeli dan razmišljam kako je moje dijete zahtjevno, pa mi se sa svojim djetetom i valjamo po podu i plešemo i ludiramo i crtamo i idemo na Sljeme i na izlete i uživamo svakodnevno u njoj. Nije ništa crno ni bijelo, ako kažem da je moje dijete zahtjevno ne znači da ne uživam u njemu i da se bavim samo razmišljanjem o zahtjevnosti svog djeteta.
Smajlich ne tražim ja čudotvoran recept za ponašanje svog djeteta, ali ne mislim da sam bogom dana kao majka i da sve na svijetu znam, pa propitkujem sebe i svoje postupke da vidim radim li nešto krivo i mogu li bolje ili drugačije i onda ta svoja razmišljanja napišem ovdje.
lola3 vidiš i ja sam radila skoro pa isto sve kao i ti ali je moje dijete drugačije od tvojeg.
Ne znam cure, ali po ovome kako vi pišete ispalo bi da postoji recept po kojem bi svi odgajali djecu i ako svi primjenjujemo iste metode dobiti ćemo isti rezultat a nije tako.
ma svako dete je drugačije, bar moja su potpuno drugačija
sori beti ali na ovo se samo mogu nasmijati :lol:Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
nema lakoce svakodnevice s ovakvom djecom :mrgreen: evo ovaj moj uragancic, svaki nam dan priredi novu epizodu, po vise puta. kad jednostavno nemas kaj. znam ja sta bi trebalo u tom trenutku napraviti (kad se ona baca po cesti i urla i nece nista, i ako joj se netko obrati ukljucujuci mene bude samo jos gore), trebam ju dici i odnesti--ali imam jedan problem, nosim bebu, i ruksak, i jednostavno ju nemam gdje strpati. da ne pricamo o tome da nemam ni snage za, uza sve ostalo, jos podici jednu 20+ kilasicu koja se baca i otima. to je nasa svakodnevica, koja ne postaje nista laksa sto je ona starija, jer njoj ne mozes nista, ne moze joj se nista objasniti, mozes samo sjesti i cekati pola sata da odurla svoje, sto zna biti nezgodno ako moras negdje stici :)
i tako dalje, da sad ne nabrajam :mrgreen:
Ja itekako mislim da nisu sva djeca zahtjevna. Moj stariji sin je zahtjevno dijete, a mlađi je lakše odgojivo dijete, čak i sad kad se približava drugom rođendanu.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Mitovski, mnogi se s tobom slažu i razumiju te, pročitaj samo ponovo ovaj topik. :love2:
Neću ti u detalje pisati kakav je moj stariji bio kad je bio star kao tvoja curica jer mi se ne da toga ni prisjećati. Mogu ti samo reći da ipak postaje lakše kako odrastaju.
Više puta sam se, u trenucima kad sam mislila da ne mogu više, zapitala: Zašto ja? Zašto je mene dopalo ovakvo dijete? Zar nije moglo barem malo lakše?!
A onda sam, u svjetlijim momentima, odlučila to prihvatiti kao kompliment: O, mora da Bog ima jako dobro mišljenje o meni kad mi je poslao ovakvo čudo. :mrgreen: