Ali pomina mala ne mora obuti papuče :mrgreen:
Printable View
Ali pomina mala ne mora obuti papuče :mrgreen:
pazi da ne moram tražiti da te banaju :nope:
koga?
ne tebe :mrgreen:
sori, ja i Svimbi smo prešle na neke interne fore :-)
8-)
Ja sebe ne smatram niti malo kompetentnom za "miješanje" u dječju socijalizaciju.
Tako se i ponašam otkako je L. prohodala.
Tu sam, kao paun, ne skidam oka s djece, pazeći da njihova igra i "udaranje" ne prijeđe u ozbiljnije razmjere.
Ponekad udare L. ponekad se ona povuće, a ponekad vrati (rijetkost češće verbalizira što jako zbuni djecu).
Sa dvije godine je u jednom parku šetala za dječakom pilajući ga "baco zato si me udalio" ;) izazvala je poglede svih koji su se tu našli.
Pokazivala je različite reakcije u različitim situacijama i pustila sam je.
Naravno kad je bila manja nije mi bilo drago da je netko udari, posebno ne stariji, ali znala sam, doći će i njeno vrijeme i zaista jest.
Sada itekako zna sama ocijeniti gdje može zagristi, a gdje ne. Da se razumimo ona ne udara prva, rijetko će gurnuti ili sl.
Skužila je i da zaštitu može dobiti od starije djece, tako će se vječno u situacijama gdje ima puno nepoznate djece zakačiti za stariju djevojčicu (6. god) i s njom pokušati ostvariti kontakt.
Zadnje vrijeme one "najagresivnije" pokušava pridobiti za sebe, tako da ima manje problema, verbalizirajući i tražeći da s njom pričaju. Čak dijeli i igračke koje inače nije sklona dijeljenju.
I to sve dijete koje ne ide u vrtić. Dijete koje pod mojim nadzorom svu socijalizaciju obavlja vani, u parkovima, nekad igraonicama i sl.
Ja naravno ne skidam oko s nje NIKADA i ne ostavljam je samu. Uvijek promatram do koje granice ide neka "rasprava".
Najfascinantnije od svega je što ona niti u jednom trenutku ne pogleda u mene tražeći odobrenje ili sl. za svoje postupke.
Ja sam tu ako zagusti, ali u principu njen je izbor da li će se povući ili uzvratiti, a za taj izbor treba ona odlučiti, a ne da je ja učim što da napravi.
Moj savjet kao majke često će biti pogrešan, a za nju je gore da ja pogriješim nego da ona sama pogriješi i iz te svoje greške izvuče neki zaključak.
Pojedinci koji se izdvajaju iz grupe uvijek postoje, u svakom vrtiću i u svakoj školi.
Problem je kad nam takvo dijete maltretira naše dijete.
Problem je i kad imamo plaho dijete, a kako ga pobogu naučiti da vrati, pa udarit će pa će ga ovaj drugi izmaltretirati, jer nam dijete nema tu crtu agresije.
Ako nam dijete nije toliko plaho onda će uzvratiti i samo riješiti problem.
Ne znam, lakše je možda s curicama.
Moja prijateljica je prve dvije godine svog sina kukala svaki dan kako ga tuču, kako uvijek dobije batine, kako se ne zna obraniti i sl.
Danas joj dečko ima tri godine kao moja L. i on je taj koji uvijek prvi udara. Kako ga sada naučiti da sve ono što je on trpio dvije godine ne smije raditi drugome.
Ok, mi nismo imali problem s tim da malog netko udari ikad, osim kad se igraju tamo nekih heroja, ne znam ni ja kak se već svi ti zovu :roll:, ali oduvijek ga učim da nikad nikog ne udara i tu se recimo mm i ja totalno razilazimo u mišljenjima jer po mm je najnormalnija stvar uzvratiti udarac (ne prvi započeti naravno), ovo je samo moje razmišljanje...
update od mene, razgovarala sam u međuvremenu s tetama i ispalo je da zaista dijete na kojeg se mala žalila nije zaista agresivno, nego se zapravo želi s njom družiti ali ne zna granicu (a moja je očito ne zna dovoljno jasno postaviti). Bit će valjda sve ok, premda ima zakašnjelu reakciju na vrtić, ne želi ići i svaki dan tuguje kad se ide.
Iskoristit ću ovu temu iako sam mama djeteta koje sve više počinje udarati druge. I ne znam od kuda joj to. Onako, samo te klepne. Kad joj se što ne svidi, udari mene, MM, baku, dedu... koga stigne.
E sad, fora je da je nama to smiješno, ali ne pokazujemo nego joj uvijek govorimo da se to ne smije, nije lijepo, opasno je, bla bla... I što sad, svaki puta je staviti u kaznu zbog toga mi je malo blesavo jer je to stvarno onako, sitno. Ne znam, mi ju malo nešto zezamo, ona odmah udari.
Kažem joj da se smije naljutiti, izvikati na nas, što god, ali da ne smije udariti. No, imam osjećaj da uopće ne kuži, odnosno, da ne želi skužiti.
Sve to i ne bi bio toliki problem da udara drugu djecu. I to onako, iz čista mira. Evo, prije deset dana sjedimo u crkvi, hoda po klecalima, dođe do malog koji je stariji od nje i udari ga. A da ju je dijete jedva pogledalo. Baš mi bude bed u takvim situacijama. Izgrdim ju, ali ne vrijedi.
Prije je bila plaha i čim bi netko krenuo prema njoj, ona bi se povlačila, a sada je postala baš pravi harambaša. Ne znam je li to faza jer se mali susjed jednako ponašao u njezinoj dobi, a sada je skroz drugačiji.
Što raditi, staviti ju u kaznu za svaki udarac ili? Što raditi kad smo vani i kad udari neko dijete?
rekla bih da je faza, i da je nije potrebno baš svaki put staviti u kaznu.
Ja bih je malo izgrdila, ali s ozbiljnim izrazom lica, neke pute bih se i zbilja naljutila kad bi me klepila :roll: U kaznu ponekad stavim sada dijete od već 4 godine ako joj kažem par puta a ona i dalje gnjavi psa (kad nema braće :-) )
Ako udari drugo dijete kad ste među ljudima, reci joj strogo ne, i makni od tog djeteta. Bitno je da reagiraš, ali mislim da se ne moraš brinuti, proći će je.
poznato mi ovo :roll: prvi put je ruku digla sa negdje 7 mjeseci. i iz kolica klepila J.
sikapika, ne znam jesi čitala kad sam napisala legendarnu rečenicu od J (M još nije išla u vrtić, imala je oko 2 godine) - mama, ona uopće ne zna da boli kad te neko udari, jesi ti sigurna da mi radimo dobro što joj ne vraćamo? :lol:
dakle, faza je, sad uglavnom više ne udara nikog, osim J :roll:
koji ju debelo zna izludit, ona mu ne može verbalno parirati pa ga klepi. i to pošteno. al sad zna i on njoj vratit.
šta smo radili? ovo kako piše pomikaki, plus što bismo joj svaki put kad uspijemo, kad god digne ruku i krene da će udarit, uhvatili ruku u letu. iako za to trebaju dobri refleksi :mrgreen:
jedino kad sam se zabrinula je bilo kad je krenula u vrtić i kad je prva dva tjedna tukla svu djecu i svima vadila dude iz usta i bacala po sobi. moš mislit urlika i dreke nakon toga. onda sam se ozbiljno zabrinula da će trajat vječno i da sam negdje debelo fulala u odgoju.
al ispostavilo se da je to bio njen način prilagodbe :mrgreen:
pomikaki, tako i radimo, budem ozbiljna iako nekada u sebi umirem od smijeha
evo, jučer me je totalno zbunila, pišemo pismo Djedu Mrazu i ja joj kažem da i ona nešto "napiše" uz to što ja pišem, ona krene, napravi neku crticu, baci pastelu, sruši meni naočale s očiju i u plač jer ona ne zna pisati
duboko sam udahnula, izgrdila ju što mi je zbacila naočale, rekla joj da će naučiti, bla bla..., i ona odmah - opoti mama i ja joj odmah kažem da joj opraštam, ali da idući puta pazi, bla bla..., a ona još deset puta oprosti
uh, nekada me i to umori
cvijeto, e jesi me nasmijala sa sinovom izjavom, a i ovo što ti je kćerkica radila u vrtiću - kontam da bi se i moja M. slično ponašala
nekada mi starci i baka idu na živce jer kad ona udari, onda se prave kao da plaču ili joj kažu da je više ne vole, ali sam skužila da se uopće neću petljati u te njihove fore jer sam par puta rekla pa nije vrijedilo, jedino mi je tada bude žao jer niti je to odgojna mjera niti mi se sviđa kad se onda ona sva rastuži zbog toga pa ne zna što bi sa sobom (tim više što su uglavnom svaki taj udarac zaslužili jjer ju nemilice gnjave, kao da je štene)
Svašta je ovdje već pametno rečeno, a i rasprava se malo odmakla od naslova, ali našla sam zgodan citat pa ne mogu odoljeti: "Na silu se nikad ne odgovara silom - dapače, sila se svladava neprestanim uzmicanjem." (Tao mede Pooha :-))
Inače mi se najviše sviđa što je napisala Zdenka.
Hm, gledam kroz ovih par postova i vidim par stvari.Citiraj:
VGmama prvotno napisa
- moj mali -> udara druge, ima kratki fitilj i to je kao ružno ali rezultat je da i dalje udara i maltretira druge. Treba imat puno razumjevanja prema mom malom.
- Ako netko drugi udara mog malog onda je to grdo i to treba svakako spriječiti, nikako učiti djecu da ovakvim vrate.
- bilo bi bolje da mi ostali naučimo svoju djecu da se mirno odmiču od vašeg djeteta s kratkim fitiljem, ili da nastave glumit trening vreću vašem malom.
Došao sam na ovaj forum, jer eto imam problem, nažalost ispisujem svoje dijete iz privatnog vrtića, jer eto upravo jedan takav s kratkim fitiljem terorizira ostalu djecu.
Radi se o privatnom vrtiću, mala grupa od 10-12 djece. Nažalost, od 1 godine do 6+.
E pa upravo taj od 6+, od prvog dana valjda terorizira sve na koga naleti, pa je tako s vremenom naletio i na mog sina.
Već mi je bilo neobično, prvi dan privikavanja, vidim djeca se igraju s nekom kućom za lutke, moj sin također, njih 3 složilo neku priču, dižu dizala, pomiću stvari po kući, i eto stiže tasmanijska neman (6god).
Iznervrian što se ostali valjda slažu i dobro zabavljaju (3, 4.5 i 4 godišnjak) krene im bacati stvari, klinci ljepo lagano mirno ponovno slažu natrag, a ovaj s kratkim fitiljem sve više i više na agresivu, baca lupa, nabija.
Klinci i dalje, molim te pusti nas, mi se igramo, nemoj nam to radit itd itd. Ja kao roditelj, gledam i čekam neku reakciju, a onda je krenulo nabijanje i bacanje cijele kuće, ja se ustanem i tek u tom trenutku dolazi "dadilja" i prima tog divljaka za ruke i objašnjava mu kako se sad treba ići igrat negdje drugdje itd. Klinci završavaju s igrom.
Pitanje je bi li uopće bio spriječen da se nisam ustao ,ili bi to dadilje pustile klincima da se izbore ili ih jednostavno nije briga. No činjenica je : da je to dijete dobrih 2-3 minute maltretiralo troje normalne dijece.
Što su ta djeca trebala napraviti? Udariti ga? Gdje bi stalo da se nije umješao dadilja? Znači ne može mi netko govoriti da je Živćo dvije godine stariji i desetak kila teži, onaj koje treba žaliti i puštati da se iživljava na dijeci.
Uglavnom, progutao sam knedlu, i rekao ajde probat ćemo, možda ipak paze na njih, ali mi taj mali nije nikako sjeo. Moj klinac je prihavatio vrtić odlično i s veseljem išao svaki dan tamo, budio nas u 5 ujutro da ne zakasnimo.
A onda nakon mjesec i pol, ne želi ići, suze, grčevito odbijanje. Teta u vrtiću krivi naš "permisivni odgoj" , moš si mislit permisivni. I jedno jutro ga zgrabi i zadrži u vrtiću, kao malo je plakao ali se kasnije smirio, to je neka zakašnjela reakcija.. dobro glupi roditelji kaj mi znamo. Inače moj sin zna što može i što ne može, za sve se možemo dogovoriti i nema drame oko bilo čega, osim odjednom od vrtića.
Drugi dan, i svi dani nakon, moj mali ne želi u vrtić, plaće , zove upomoć ukoliko ga pokušam odnjeti (sve pametni savjeti), baca se, pokušava me udariti šakom i nogom??? Pitam ga di si to naučio? Nije imao gdje. Vrišti zove upomoć. ok, razmišljam, ovo nema smisla, ne želim svom djetetu biti otmičar, ako treba otkazujemo vrtić, i djetetu se boja polako vraća u lice.
Kroz par dana pokušavamo, razgovarati kada bi trebao ići u vrtić ili da bi sutra išli i sl. Na spomen vrtića, djete mjenja boju, postaje nervozno i uznemireno.
Kroz par dana saznajem kroz razgovor sa sinom nakon što sam obećao da više nećemo ići u vrtić i da idemo pokupit stvari koje su ostale:
- moj sin je crtao, doletila je tasmanijska neman, bacila mu stvari na pod, on je pokupio i zamolio da mu ne baca, neman je nastavila s maltretiranjem
- par puta je zamolio da to ne radi, a onda je neman nastavila udaranjem šakama u trbuh. eto, nije bilo druge djece da ih maltretira ili da im trga igračke, pa je danas moj sin došao na red.
- nakon toga ga je još udario nogom i tek tada je došla dadilja da ih razdvoji. A on je odšetao držeći se za trbuh po lego katalog.
Pa eto, rezime, da sam umjesto, trebaš biti dobar, fin, pazit na drugu djecu itd. prešao odmah na ninjutsu i krenuo trenirat sina od treće godine, ovoj tasmanijskoj nemani bi slomio zglob i više nebi ni njega, a vjerojatno ni drugu dijecu maltretirao, a ja bi bio loš roditelj.
Ovako, ovaj mali terorist maltretira već generacije dijece i polaznika tog vrtića, a moje djete je izgubilo vrtić u kojem se odlično slagao sa ostalom normalnom djecom, pri tome naglašavam normalnom. Jer tog divljaka ne treba žaliti, niti njegove roditelj, već ga treba propisno pedagoški i psihološki obraditi, kao i vjerojatno iste te roditelje od kojih je to nasilje i poteklo.
Prvi problem je u sastavu grupe.
Uopšte nije lako na kvalitetan način organizovati vreme tako da budu dobro zadovoljene potrebe i jednogodišnjaka i šestogodišnjaka. Ono, može da uspe ali u idealnim uslovima sposobnih teta i neagresivne dece.
Drugi problem su tete/teta (ne mogu da pohvatam da li sa njima radi po jedna pa na smenu ili dve koje su stalno tamo?). Ako je jedna teta, to je previše posla za nju ako se uzme u obzir da su u grupi i jaslička deca koja zahtevaju puno više pažnje. Ako su dve, u tom slučaju jednostavno tete ne rade svoj posao. Kako god, grupa je očigledno loše organizovana.
Tek na trećem mestu je problem agresivnog deteta. Takva deca itekako postoje i njihovi roditelji su često noćna mora svakog vaspitača i prosvetara. Dodatno, ako je on najstarije dete u grupi, i praktično ima jednog -dva vršnjaka koji verovatno povremeno izostaju, po svemu sudeći dete je, osim naučenog agresivnog obrasca, dodatno frustrirano time što se - dosađuje. Predškolci bi trebali da imaju nekakav program priprema za školu koji bi ih okupirao bar sat-dva u toku dana, i trebalo bi im pružiti neku zabavnu konstruktivnu zanimaciju dok mlađi spavaju.
Što ne znači da opravdavam agresivno ponašanje, ali s obzirom da je vrtić privatni, odgovornost je isključivo uprave i teta što nisu prvo bolje organizovali grupe, a drugo, bolje organizovali dužnosti teta u grupi.
Tj. uopšte nije nemoguće obuzdati agresivno dete i usmeriti ga da radi nešto konstruktivno, ali je često teško i traži puno truda. Ako tete ne žele da ulažu taj trud, onda je verovatno bolje potražiti neku drugu opciju- ako ništa drugo bar grupu koja se sastoji samo od vršnjaka, pa je bar srazmera težina/visina približnija :/.
(Ali ja sam odavno poznata kao kritičar vrtićkih teta, tako da će se verovatno javiti neko sa objektivnijim pogledom na situaciju).
Dvoje su, muška i ženska "dadilja" u privatnom vrtiću, vrlo vjerojatno nemaju vremena da se posvete djeci, jer ujedno i kuhaju i pripremaju hranu, bave se malenima, presvlačenjima i sl.
Nažalost, nasjeo sam na prekrasne montessori instagram slike i sl marketing gluposti.
U grupi postoje dva 6+ , s time da je drugi normalan, a ovaj očito ima problema sam sa sobom, no kako je vrtić privatan, kako se financira, jasno je očito kako je prvi prioritet novac.
Iskustvo je dobiveno, a to da vrtići s mješovitim grupama ne mogu funkcionirati, jer nisu svi na istom nivou.
Ako sve to treba da uradi dvoje ljudi, onda vrtić definitivno cicijaši na ljudskim resursima - tu fali treći radnik, previše je to posla za samo dve osobe.Citiraj:
wora prvotno napisa
Onda je to problem uprave, koliko i samih radnika (realno ako treba toliko stvari na dan da urade jasno da nemaju volje da konstantno paze na jedno problematično dete).
Mešovite grupe bolje funkcionišu u manjem rasponu godina- moji su išli u državni vrtić, mešovite grupe 4-6 godina i imali su "sreću" da su mali agresivci bili njihovog uzrasta a ne stariji.
Iz iskustva, za rešavanje vrtićkih (i školskih) problema važno je da se roditelji "umreže" u grupu, naravno isto važi i za decu, samo njih to treba prvo naučiti.
Lakše se agresivnom detetu suprotstavlja grupa vršnjaka nego pojedinac, takođe će puno jači utisak izazvati kod teta ako se na ponašanje nekog deteta žali troje - četvoro nego samo jedan roditelj.
Što se tiče marketinga, to rade sve ustanove od vrtića do fakulteta i instagram može dati iskrivljenu sliku, ali može biti i verodostojan, ja se ne bih oko toga nervirala na vašem mestu, uostalom, bar se na fotkama vidi okruženje, raspored prostorija, ponuda igračaka, lica teta itd., što je sve korisno.
Nema savršenog vrtića niti savršene grupe, a i tete nisu roboti pa i najbolja ume da ima loš dan, bude nepravedna ili nemarna ponekad.
Sad sa više iskustva procenićete bolje, raspitajte se o veličini i sastavu grupa, broju i zaduženjima teta, pogledajte u obilasku interakcije i reakcije dece, što međusobno što na tete.
I ako možete, raspitajte se i insajderski, kod nekog čije dete ide u vrtić koji vam se sviđa- mada je i to dvosekli mač, jer kriterijumi roditelja umeju da budu jako različiti.
Mješovita vrtićka grupa može odlično funkcionirati ako su odgojitelji/ce dobre. Moja velika išla je u jednu takvu grupu u državnom vrtiću.
Šteta da ste se morali prebaciti u drugi vrtić, ali to je zapravo vjerojatno najbolje što ste mogli napraviti kad već nema sluha da se problem riješi. A najčešće ga nema, samo deklarativno i kozmetički. Na žalost, očito živimo u društvu tko jači taj kvači i s time se treba pomiriti
Kako odgojiti dobro, drago i pristojno dijete u takvom društvu, na to još nisam našla odgovor, iako pokušavam godinama različitim pristupima. Uvijek je neki nasilnik kojime se svi u školi bave i od njega strahuju. On stvarno i treba pažnju, ali na drugim, stručnijim mjestima.
Vama je samo nadati se da će djetetu biti bolje u novoj sredini i nekako ga pripremiti da se to ne ponovi.
Isto ovako - bolje je funkcionirala mješovita grupa u kojoj je bio stariji sin nego dobno jedinstvena grupa u kojoj je bio mlađi (u istom državnom vrtiću). Problem kod mlađega riješen je kada smo ga prebacili u grupu koja je učila engleski jezik, ali nažalost, isti nasilnici i ometači dočekali su ga koju godinu kasnije u kvartovskoj osnovnoj školi. Puno je vremena prošlo, ali i dalje pamtim te muke kad živiš u strahu kako će dijete provesti dan, a nemaš mogućnosti puno toga promijeniti....Citiraj:
čokolada prvotno napisa
@wora - sretno u traženju odgovarajućeg vrtića, nisu svi loši (ni državni ni privatni). Slažem se da djetetu treba promijeniti okolinu ako vidite da mu u sadašnjem okruženju nije kako treba.