Ma ne brinem se ja zbog sebe, imamo mi još oho-ho do škole. Žao mi je da imate problema, tim više jer mi se situacija ne čini nepopravljivo teškom.Citiraj:
anki prvotno napisa
(nije se lako mimoilaziti sa mnom, jel'da? :mrgreen:)
Printable View
Ma ne brinem se ja zbog sebe, imamo mi još oho-ho do škole. Žao mi je da imate problema, tim više jer mi se situacija ne čini nepopravljivo teškom.Citiraj:
anki prvotno napisa
(nije se lako mimoilaziti sa mnom, jel'da? :mrgreen:)
Jumbina, zaista se divim današnjim učiteljima i profesorima. U moje vrijeme je nepoželjno ponašanje bilo sankcionirano. Danas ne smijete ništa i to ne opravdavam. Da, danas je zlostavljanje ako se dijete koje remeti nastavu pošalje da sjedi izvan razreda.Citiraj:
jumbina prvotno napisa
I sama sam nekoliko puta bila u situaciji da sjedim na hodniku, stojim pred pločom, jednom je i mama bila pozvana u školu....nisam bila zlato, moje neprimjereno ponašanje je bilo kažnjeno i danas odgovorno tvrdim da su profesori SVAKI puta bili u pravu i vidim da zbog toga nisam frustrirana niti imam psihičke posljedice zbog tog "zlostavljanja". Naravno da mojoj mami na pamet nije palo da se žali ravnatelju, piše u ministarstvo pritužbe na profesore niti je preda mnom govorila išta protiv profesora (čak i kad je vidjela da nisu u pravu, to mi je priznala nakon mature :) ). Zato sam sretna kad vidim da se naša učiteljica služi koliko smije starim metodama i na prvim informacijama sam joj rekla koje su prednosti i mane mog djeteta, molila je za savjet kako postupati s djetetom školske dobi i rekla da ću biti uvijek na raspolaganju čim se pojavi neki problem, dok ne bude kasno, jer ona i ja imamo isti zadatak. Epilog toga je da danas s njom imam super komunikaciju, požalim joj se čak i ako kod kuće imam neki problem s M. i ona mi ga u školi pomaže riješiti, M. je obožava, sretna ide u školu, a ja sam prezadovoljna. Ako i roditelji i učitelj ulože trud mislim da svaki problem može biti riješen, ma kako velik bio. I, da, naša djeca u razredu smiju ustati i prošetati, ali moraju objasniti zašto. Učiteljica kaže da je ponekad bolje da ih pusti da jedan drugom kažu to što imaju nego da poskrivečki brbljaju i ometaju nastavu.
Epilog objašnjavanja proste riječi: M. se rasplakala i pita me zašto joj je to * rekao. Najradje bih joj odgovorila-zato jer je neodgojeno derište. Nisam, ne želim da se uči tom riječniku. I to je odgoj.
razlika između opisanog dječaka i djece "nas na drugoj strani" (kako ste nas okarakterizirale) je u tome što njegove roditelje očito baš briga za njegovo ponašanje, dok se mi trudimo popraviti situaciju.
a ako je moje dijete toliko neodgojeno, onda mi nije jasno zašto se taj problem pojavio tek u školi?zašto se nitko u vrtiću nikada nije žalio na njega?
Anki, nisam ni rekla da je situacija ista, navela sam da dječak s kojim imamo problem u razredu ima i neke druge karakteristike. I svakako nisam rekla da se ne trudite, ali probaj razumjeti i drugu stranu: mi trenutno također imamo problem kojeg ne mogu riješiti jer mi je dijete frustrirano i nesretno, a odgoj drugog djeteta ne ovisi o meni niti ikako mogu utjecati na njega. Naravno da se dogodi da komunikacija s učiteljicom nije uvijek najbolja i žao mi je što imaš problem. Iznijela sam svoje osobno mišljenje, svoje loše iskustvo i sa svog stanovišta pohvalila učitelje jer nikad nisam doživjela ništa neugodno u školskom sustavu: ni u moje vrijeme, ni sada kad sam mama školarke.
Iskreno, ne vjerujem kako se vaš problem pojavio tek sad u školi. Vjerojatno se djetetu prelazilo preko takvog ponašanja jer je bilo malo, možda su i tete u vrtiću bile popustljivije, a također nije bilo ni tako strogo utvrđenih pravila. Uči se na malim stvarima, prije škole. Obično se dogodi da roditelj, iako je svjestan da ponašanje njegovog djeteta krši neke općeprihvaćene norme i pravila, staje na stranu djeteta bez da razmisli koliko je to za njega dobro. Nadam se da pred tvojim djetetom niste razgovarali o negativnim stranama učiteljicinog ponašanja. Ako jeste-to je pogrešno. Očito je da ona nema prirodni talent u stvaranju autoriteta, ne trudi se baš da ga stvori, a ako joj u tome vi ne pomognete-ne može biti dobro.
Ma koliko mi voljeli svoju djecu-ona nisu uvijek u pravu, a meni se čini kako svi roditelji djece s problemima u ponašanju ipak traže uzrok tome u nekom drugom, a zaboravljaju svoje propuste i zatvaraju oči pred dijelom krivice svog djeteta, a najviše sebe. Ne shvaćaj osobno, govorim općenito iz primjera koje sam imala prilike vidjeti, a trenutno sam u jako ljutitoj fazi jer sam upravo čula najnovije događaje iz škole. Opet. I što da radim? Kako bih trebala objasniti kćeri da je test za koji se spremala cijelo jutro odgođen za petak jer je učiteljica opet imala posla s istim dječakom i nije ga mogla održati? I sad neka 28-ero djece ponavlja gradivo za petak samo zbog toga jer će se roditelji opet smješkati nad njegovim nepodopštinama? Koliko god se trudila razumjeti-ne mogu.
mim, prije nekih dvadesetak minuta - razgovarala sam s ankinim djetetom. i on mene svaki puta :D i :lol: ...
živahan je (nema šansi biti na miru), ali izuzetno bistar. i iskren :lol: ...
uz podršku učiteljice, uvjerena sam da bi se moglo puno napraviti na tome da on funkcionira na drugi način.
za neku djecu škola je veliki stres, i ako im se ne pristupi na pravi način - njihovo ponašanje postaje neprihvatljivo.
što se tiče problema o kojem pišeš - zašto se 28 roditelja ne udruži, i nešto ne napravi? naime, ja sam čak i SAMA uspjela ishoditi mjere kojima su se rješavali takvi problemi, a kad sam imala podršku drugih roditelja - bilo je još lakše.
kako si ti reagirala kad si bila u društvu s tom mamom? da li si joj rekla kako ti doživljavaš njeno ponašanje, i kako druga djeca doživljavaju ponašanje njenog sina? da li je BILO TKO od drugih roditelja nešto rekao? da li ste tražili roditeljski sastanak zbog tog problema? uključenje czss??
pa ne može učiteljica sama rješavati problem cijelog razreda! :?
Kad se dogodila scena s ovim uvredljivim izrazima koje mali dijeli šakom i kapom svima oko sebe rekla sam to mami na što se ona nasmijala grohotom i rekla ono što sam već napisala. Na sve probleme reagira smijehom i vrlo agresivno brani svoj stav da je dijete živahno, ali da to tako treba biti i da je i ona sama takva bila, ali joj zbog dobrih ocjena nitko ništa nije mogao ( :shock: ). O djetetu u najvećoj mjeri brine baka jer roditelji rade (tatu nisam nikad ni vidjela u školi). Mi roditelji međusobno razgovaramo, ali se mami nitko osim učiteljice ne usudi ništa reći jer je u društvu vrlo dominantna i preagresivno brani svoje stavove, ne popušta ni milimetra od onog što je zacrtala te bi svako uvjeravanje u to da nije u pravu vjerojatno završilo velikom svađom, a ne konstruktivnim razgovorom jedino što svi dajemo potporu učiteljici u rejšavanju problema. Ona to donekle drži pod nadzorom, koliko god joj to ovlasti dopuštaju i moram priznati da sam zadovoljna jer o tom problemu razgovaraju na SRZ-u, djecu pita za mišljenje i komentare.... Na roditeljskom se priča općenito, tek ove godine je mali postao zaista nesnosan, a do sad se donekle držao reda. Sutra oboje roditelja i mali moraju psihologici na razgovor, a učiteljica je rekla da će svakako biti prisutna tome i da će dati svoju preporuku da dijete krene u kliničku obradu. Vidjet ćemo što će biti. Uglavnom, mali se iskaljuje najviše na curicama (izrazi koje upotrijebi nisu za forum, prostitutka je jedan od blažih). Pitam se gdje je korijen takvog ponašanja, što je jednog vrlo inteligentnog dječaka natjeralo da postane takav i kako roditelji ne vide da dijete ima problem???
Naravno da je to jako daleko od ponašanja jednog živahnog djeteta kakvo je prema opisima Ankino. Njemu očito treba učiteljica s velikim iskustvom i dodatna stimulacija uz neagresivni autoritet.
Anki, nisam uspjela shvatiti pohađa li tvoj sin neku slobodnu aktivnost? Za živahno dijete je to po mom mišljenju neophodno. Taj višak energije (a vidim ga kod svoje kćeri unatoč glazbenoj školi i treninzima) negdje se treba ispucati. Još kad bi našao nekog trenera/profesora/što god koji bi mu se znao i želio posvetiti...
hm, daaaa....a ja sam se samo :oops:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
ne znam da li polako ulazi u pubertet ili se samo htio praviti važan, ali ono kolutanje očima i one "frajerske spike"...mislim :roll:
mim, možda nisi čitala sve, a i ja sam vjerojatno zbrkano pisala :)
ne mislim ja da je on idealan, a da je učiteljica loša. da se razumijemo, on je užasno zahtjevno dijete! ne samo da nema mira nego stalno traži pažnju. i meni je jasno da on nije u školi 1na1 nego da je njih 20 u razredu i da svi zaslužuju jednaku dozu pažnje. k tome još u razredu imaju jedno dijete koje ne govori hrvatski i jednog dečka sa dijagnozom hipreaktivnosti koji stvara slične probleme kakve ti opisuješ.
naš sin je jedino dijete u široj obitelji i uvijek je imao svu pažnju; moram priznati da i nama, koliko god ga volimo, zna biti jako naporno s njim.
ja sam itekako svjesna da postoji problem, da je problem u njemu (i nama) i htjela bi to riješiti. kod učiteljice me konkretno smeta to kaj ne želi baš surađivati. bilo bi mi draže da me pozove na razgovor i kaže: čini mi se da vaše dijete ima taj i taj problem, dajte probajte s njim otići na savjetovanja, na neke radionice....i da onda sljedeći put prokomentira napredak ili stagnaciju u ponašanju. kad sam joj rekla da ćemo ići kod psihologa, onda je rekla da pretjerujemo i da ona misli da to nije potrebno; a da uostalom imamo psihologicu i u školi pa da će ona malo porazgovarati s njom. drugi tjedan ju pitam je li razgovarala s psih. ili da li je poslala maloga na razgovor, ona veli da nije jer nije napravio ništa groznoga.... :/
u dogovoru s učiteljicom malom smo zabranili da slavi rođendan dok se ne popravi i zamolili smo je da nam svaki dan napiše rečenicu dvije o njegovom ponašanju kako bi to doma mogli prokomentirati (jer on sve zaboravi). u dva tjedna nije napisala niti riječ. kad sam je pitala zašto, rekla je da je zaboravila, a da je i ova kazna s rođendanom stvarno možda bila malo previše...onda sam pukla i zderala se na nju da stvarno mislim da nije fer jer ako ja tako jako kaznim dijete onda očekujem od nje barem toliko suradnje da napiše rečenicu dvije. to je klapalo dva tjedna, sad opet ništa. pa kaj to traži toliko vremena?
velim, svjesni smo mi problema i trebamo jaaako puno raditi; on mora shvatiti da ne može uvijek biti u centru pažnje; samo isto tako mislim da je za potpuno rješenje problema potrebna suradnja svih koji sudjeluju u životu djeteta; dakle to se ne odnosi samo na nas koji smo tu najbitniji i na učiteljicu koja također ima veliku ulogu, nego i na bake, dede, tete i ostale kod kojih zna biti neko duže vrijeme. džaba nam sve kad on ode na vikend kod bake i dede i vrati se ko centar svijeta, legne se na trosjed i veli skinite me i donesite mi nekaj za piti :/
a što se tice aktivnosti, ima ih i previše; ni ja više ne mogu pratiti taj tempo! ali trudimo se, nek sam odluči od čega će odustati....
a što se tiče vašeg problema, ja mislim da bi trebali pokrenuti tu temu na roditeljskom ili čak sazvati jedan roditeljski samo zbog tog dečka. dok njegovi mama i tata ne shvate da imaju problem, mali se sigurno neće popraviti! jako je žalosno čitati takve reakcije roditelja. ja bi propala u zemlju da mi neka mama dođe i kaže da je moj mali njenoj kćeri rekao da je prostitutka! ne bi mi palo na pamet da se smijem i branim ga.
a šta školski psiholog kaže na sve to?
čitam mimine i ankine napise, i iskreno suosjećam sa ankom, jer i sama imam slično dijete.
Anka, to su jednostavno drugačiji klinci, i svaki rezred ih ima, i mi smo ih imali , barem jednoga. Imaju sreću što imaju odgovorne roditelje.
ljuti me što se olako krivnja za njihovo ponašanje uvijek predbacuje na roditelje, i moj mali psuje djevojčicama, i narvno da djelujem u času. Zašto ? Ne znam , neka mi odgovori netko tko zna, zato što žele se osjećati odraslima, jer čuju sa strane, u obitelji, u školi, i baš im je guba, a ni sami ne znaju što te teške riječi znače puno puta.
Roditelji koji okreću glavu, i te kako su odgovorni, meni nije ugodno kad se takve situacije dogode, ali zahtijevam da se dijete ispriča za svaku nepravdu učinjenoj drugoj djeci.
Roditelj koji nema življe i teško odgojivo dijete teško će razumjeti i dijete i roditelje.
Iz mimine priče, definitvno problem treba riješiti, u dogovoru sa učiteljicom, napraviteprvi korak, netko mora.
Trošim silnu energiju u odgoju svoje djece, i ne sviđa mi se kad mi se natukne da je dijete neodgojene. Istina, nitko mi to nije direktno rekao,ali....
U globalu, moje je dijete kao i svako drugo, neiskvareno, iskreno, malo viže osjećajno, impulzivno, al to nikome ne daje pravo da ga se degradira.
da, teško je razumjeti "drugačije" dijete; teško se saživjeti s problemom dok te direktno ne pogodi :/
kod našeg malog u razredu ima jedna curica koja je strašno emotivna. ona plače doslovce ako ju netko krivo pogleda. često se družimo s njenim roditeljima koji su sušta suprotnost njoj; druželjubivi, otvoreni, brbljavi, borbeni....a ona, ko mimozica. i imaju strašnih problema s njom; zna se desiti da cijelo popodne neutješno plače jer joj npr. učiteljica nije pregledala zadaću...nama je to u početku bilo jako čudno, mislili smo da je razmažena, da su je tak odgojili...ali ne, ona je jednostavno takva! s njom se mora malo pažljivije postupati i onda je sve super. meni je to isto u početku bilo teško za razumjeti jer je moje dijete sasvim drukčije; mislila sam si: o Bože, tako mirna i dobra curica, a oni misle da imaju problem....a oni se čude nama kak je naš mali super jer se zna izboriti za sebe....i tak se mi uzajamno čudimo :lol:
kad je moje dijete u pitanju - skidam glavu ako treba. i vrlo teško mi je prihvatiti da je jedna "agresivna i dominantna" mama - jača od 28 roditelja.Citiraj:
mim prvotno napisa
ja sam bila i agresivna i dominantna kad je bilo u pitanju 28 djece - čiji roditelji su se povlačili kad je trebalo rješavati probleme. visila sam kod učiteljice i kod ravnateljice, zivkala telefonom - ali nisam odustala. i uspjela sam.
možda će netko reći da sam preradikalna - ali ako se netko povlači iz rješavanja problema - ja odbijam slušati žalopojke.
mogu odustati od npr. penjanja na mont everest :mrgreen: - ali samo zato što mi to nije bitno u životu. za bitne i važne stvari se borim.
p.s. anki - imam prijateljicu koja me pozove na kavu. i onda mi nakon nekog vremena kaže da više nema vremena sjediti i pričati. vrlo otvoreno i iskreno. i volim ju jako - baš zato što uvijek znam da će mi reći ono što misli. zato mi se sviđa i tvoj sinko :love: .
zato kaj nam je mali vragec rekel da smo dosadne i da bi rađe išel na sladoled? je, za razumet je, a kaj bi on s dve babe koje su se nasred ceste našle razgovarati? :lol:
osim što je iskren - dobro postavlja i prioritete! :lol: :lol:
Anki, iz pročitanog vidim da ti ustvari nemaš toliko problem sa sinom nego s okolinom koja ti "baca klade pod noge" što se tiče odgoja. On je jedinac i naravno da je navikao na svu pažnju. Znam kako ti je, i sama odgovaram na milion pitanja i M. je navikla da sam uvijek tu samo za nju. To s bakama i djedovima je neispravljivo: i mi liječimo posljedice boravka kod mojih jednom mjesečno. Čudi me stav učiteljice: kaže kako s njim ima problem, ti joj serviraš rješenje na tanjuru, a ona ga ne želi prihvatiti, trudiš se postići dobru komunikaciju s njom i pomoći joj, a ono-ništa. Šteta. Umjesto da shvati kako bi bilo super zabaviti malog, dati mu dodatne zadatke i imati jedno krasno, inteligentno dijete u razredu. Mi imamo sreće: učiteljica je našima fotokopirala sve kaj se moglo, mi smo još nakupovali dodatnih listića i stalno se nekaj rješava, zadaju se projekti... Bila sam prisutna u jednom tjednu na integriranoj nastavi i nevjerojatno mi je što je sve žena napravila da s njima odradi jednu lektiru. Vjerujem da bi tvoj mali uživao u takvom okruženju. Budući da po HNOS-u roditelji imaju pravo predložiti neke projekte probaj nešto smisliti, razgovarati i s drugima da se djeci osmisle kreativni zadaci.
Pafi, ako ti dijete kaže neku prostu riječ ili opsuje kažeš li mu točno što znači to što je rekao? M. je jednom opsovala nekaj u stilu PM. Vrlo plastično sam joj objasnila što je točno rekla na što je ona sama rekla: "Joj, koja glupost, zakaj ljudi to govore kad je fizički nemoguće" :) . Prostačenje je isto tako privlačenje pažnje na sebe.
Vrlo mali postotak djece pripada u kategoriju teško odgojivih. Mislim da je nekim roditeljima lakše reći kako im je, eto, dijete teško odgojivo pa se onda ni ne trude. A ovu, u mojim prethodnim postovima spominjanu, mamu bi trebale vidjeti i doživjeti. Shvatile bi u čemu je problem. Sorciere, divim ti se ako si uspjela voditi rat s nekim takvim. Uglavnom, danas ta obitelj ide psihologici pa ćemo vidjeti što će biti. Učiteljica je vrlo uporna u rješavanju tog problema i nadam se da će se nešto pomaknuti na bolje.
ma drago mi je da nije agresivan, mislim da bi to bio puno veći problem. nikad ne maltretira drugu djecu, nema nekih sadističkih naznaka kod njega; i ne psuje; uvijek opomene nekoga od odraslih kad mu se "omakne"; veli: brzo si pregrizi jezik ili odi si oprati jezik sa sapunom :roll:
voli nekad izigravati frajera, ko kak je jučer pred sorci, u stilu " znam se ja dobro tuci", ali zapravo je strahopezdec; jučer je došao iz škole sav zadihan jer je "morao bježati" - vidio je neke dečke pred školom da imaju upaljač i da se igraju s njim...a oči su mu bile :shock:
Klasični pametni jedinac, nemaš brige. Kad ti izda naredbu da ga obučeš, nekaj mu doneseš ili općenito obaviš nekaj umjesto njega lijepo mu sa smajlom reci da skuha umjesto tebe ručak, oriba pločice u kuhinji i ispegla veš i da ćeš mu onda rado ispuniti sve njegove želje. Probala sam. Trebala si vidjeti izraz lica M. :lol: .Kratkoročno se možda isplati obaviti umjesto njih većinu toga jer si skratiš vrijeme objašnjavanja, ali na duže staze se isplati ponavljati 100 puta. Isto vrijedi i za školu. Reci mu kako se osjećaš kad učiteljica ima prigovore na njegovo ponašanje. Pitaj ga kako bi bilo da se tvoj direktor/šef/tko god njemu žali na tebe. Budi otvorena i iskrena, reci mu kako bi i tebi i njemu bilo lakše da se stvari promijene. Mislim da s njim neće biti problema kasnije. Previše se trudiš a da nešto od toga ne upali. Samo budi dosljedna, ignoriraj bake, djedove i ostale i radi onako kako ti misliš da treba. Nadam se da imaš podršku TM i da ste oboje dosljedni u odgoju. Drži se!Citiraj:
anki prvotno napisa
trebala si ti vidjeti L. izraz lica kad ga je MM pozvao iz wc-a da mu obriše guzu :lol:Citiraj:
mim prvotno napisa
Pafi, ako ti dijete kaže neku prostu riječ ili opsuje kažeš li mu točno što znači to što je rekao? M. je jednom opsovala nekaj u stilu PM. Vrlo plastično sam joj objasnila što je točno rekla na što je ona sama rekla: "Joj, koja glupost, zakaj ljudi to govore kad je fizički nemoguće" :) . Prostačenje je isto tako privlačenje pažnje na sebe.
.[/quote]
pa iskreno i nisam, vidiš, vidiš, psuje, ali točno ću mu pokušati i ja predočiti neprimjerene izjave.
Moram se pohvaliti, iako kad god se pohvalim, zažalim ubrzo, ali cijeli tjedan u školi je bio super , bez ijednog incidenta. Izgleda da se isplatio moj jednosatni razgovor sa psihologicom i učiteljicom , koja je vjerojatno ipak na moju molbu malo promijenila pristup.
vidjet ćemo kako dugo će trajati mirno razdoblje
Nema veze ako ne bude idealno i dalje. Imaš sad ovaj tjedan mira da mu ga navedeš kao primjer da može. Svakako mu naglasi da si presretna, da te oduševio jer si uvijek vjerovala da može biti bolje (ne on nego situacija!), a isto reci i učiteljici. I odrasli vode da ih se pohvali. I svakako joj zahvali (nema veze na čemu) pa je pitaj što misli da je pomoglo od onog što si je zamolila. Tako ćeš je malo podsjetiti na ono što si rekla, a i ona će se zapitati. Cvati sad malo zbog idile, nema veze koliko će trajati. I ponašanjem pokaži malom da si sretna. A plastične opise obavezno upotrijebi i ne štedi ga s detaljima. Reci TOČNO što je rekao ma kako bila ružna psovka. To pali.Citiraj:
pafi prvotno napisa
hvala mim na savjetima,
nego , s obzirom da je zaista pokazao da može biti drugačiji na satu, u školi, razmišljala sam o tome treba li ga nekako nagraditi ili je dovoljno što sam mu rekla da sam sretna , izljubila ga i izgrlila. Neki put ne mogu biti objektivna, a ne bih htjela pogriješiti.
Uveli smo i mi ocjenjivanje ukućana, tako da se međusobno darivamo smajlićima i tužnima. Jednom davno je to dobro funkciniralo , ali kratkog vijeka je bilo.
Uspjeli smo danas lijepo učiti, pospremala se soba cijelo prijepodne.
:D
Možda će ti čudno zvučati, ali ja to ne bih posebno nagradila. Hvali ga, budi nasmijana i svakako provedi s njim vrijeme u nekoj igri koja je njemu super, naglašavaj kako si predobre volje zbog njegovog dobrog ponašanja i kako imaš energije s njim se igrati i biti mu bolja mama baš zbog toga, ali ništa mu ne kupuj. On mora shvatiti da je lijepo ponašanje samo po sebi-lijepo, da se time dobiva nešto više nego što je to neka igračka, igrica ili bilo što: da dobiva super-mamu i da je zbog toga sretan. Naravno da mu možeš kupiti neku sitnicu tipa: diploma najboljem sinu na svijetu ili nekaj ako idete šetati zajedno, ali ne mu naglašavati da je nešto dobio zato jer je bio dobar. Eto, ja bih tako. Kod mene pali kad M. treba nagraditi nečim, a ne želim da bude materijalno. Priuštim nam "ženski" dan tj. odvedem je u akciju mirišanja parfema po parfumerijama, posudimo neki mama-i-kćer film, ispečem kokice, radim s njom nakit, lakiraju se nokti s cvjetićima....jednom riječju-samo sam njena. Nekako po njenom sjajnom pogledu na kraju dana skužim da je to više od bilo čega što bih joj mogla kupiti.Citiraj:
pafi prvotno napisa
evo, mi obavili testiranje...ispalo je da je iznad prosjeka, tj. da ipak nije bedast :mrgreen: :D nema poremecaja pažnje, hiperaktivnosti niti neuroza...
grozna mama! :lol: ja sam ti to rekla i bez testiranja :mrgreen:Citiraj:
anki prvotno napisa
čuj, a da se ti prekvalificiraš? obzirom na cijene, sljedeće sezone škodilaka bi zamijenila mercedesom :mrgreen:
iskreno? da ima novi renault 5 - ja bi rađe njega :lol: :lol: ... ovo mi preveliko :/ ... vozim puno praznog prostora...Citiraj:
anki prvotno napisa
pa nisam rekla da kupiš okana :mrgreen: A- klasa ti ne odgovara?
Upravo tako Marija. Potpuno se slažem s tobom. Da djeca odgoj nose od kuće. Danasnja djeca su prezaštićena i veoma upuštana. Ija radim u školi kao nastavnik i susrećem se sa raznim problemima u vezi s ponašanjem učenika. Učenici imaju sva prava, a nastavnik nesmije ništa. Nema nikakvih mjera koje može poduzeti. nažalost, ali tako je.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
najbolje knjige o učinkovitoj disciplini koje sam ja pročitala su knjige thomasa w. phelana. zovu se 1-2-3 uspjeh za odgojitelje i učitelje, i 1-2-3 za roditelje.
knjiga je bazirana na primjerima iz prakse. počela sam primjenjivati tu metodu u razredu čim sam pročitala knjige, treći dan je bila uspostavljena disciplina! pročitajte, nećete požaliti. zbilja djeluje! postoji i njegova knjiga o add-u koju još nisam uzela u ruke. knjige imaju oko 250 str, čitala sam ih po 2 dana.