Printable View
Često znam dati sitno ljudima koji prose, nedavno se pred Konzumom pojavio čovjek u invalidskim kolicima, dosta star, i kako izlazim iz dućana uredno bi mu ostavila nešto ali jučer primjetim nema toga čovjeka ali u kolicima sjedi žena koju sam viđala da dedu vozi valjda doma kada bi Konzum završio sa radnim vremenom. ostala sam u čudu jer žena normalno hoda:-o. I da nakon takvih scena koje me totalno razočaraju pitam se zašto uopće dajem novce i kome to dajem?
Pravo pitanje za filozofski kutak glasi: Da se nađete u potrebi, da li bi pružili ruku za milostinju?
Ja baš ne znam, ali opet, ne usudim se kategorički tvrditi da ne bih nikada.
To bi moralo biti nešto stvarno strašno da me natjera na prošnju, štajaznam da su mi djeca gladna, gola i bosa, a da nema nikakvog načina da se negdje zaposlim ili da izgubim radnu sposobnost. Što druge tjera da to rade ne znam i ne razmišljam pretjerano o tome. Krumpiric je negdje u ranijim postovima lijepo to objasnila. A prosjacima dajem po nahođenju - kakav mi je dan, kako sam raspoložena i koliko je blizu/daleko plaća.
Ono što mene najviše muči je mnoštvo mladih cura s bebama, barem u mom kvartu. Meni je sve to jako scary jer te bebe UVIJEK spavaju. Kao da su drogirane.
Dobro pitanje Peterlin.
baš zato jer ta cura odskače od svih gorenavedenih primjera profesionalnog prošenja koje viđamo, pogotova u ovo doba godine, sam i otvorila temu.
Ne obayirite se na prevare, zbog tih prevatanata ljudi kojima treba dat nemogu doc na red i nemamo povjerenje u njih.
dajem i starcima i invalidima i ulicnim sviracima, kako oko sebe sad nemam lutajuce pse i macke ond hranimo ptice
doniram koliko god mogu i strasno mi je u sto se svijet pretvorio, koliko nemamo osjecaja i solidarnosti za manje sretne. vise dajemo za zivotinje nego za ljude jer ih ljudska okrutnost ne zaobilazi.
ne hodam po kavama, pazim da se oblacimo po rasprodajama da mogu sto vise podijeliti tamo gdje treba
i ja dajem tim gorespomenutim. A i onima koji uz sebe imaju životinje.
Velim ti da mi ova odudara od svega
pa moja je ideja da ce te stici karma, ako prosis iz objesti doci ce ti na naplatu
nije moje da nekome sudim, ja mogu dati ili ne.
da se nadjem u gabuli i ne mogu naci psolutno nista za raditi ne bih se sramila prosjciti da nahranim dijete, nema toga sto ne bih odradila da ga nahranim. ako bih bas morala krasti onda bih ipak vodila racuna od koga otimam :-)
Vidjela sam neki dan na Ilici mladu curu s tim sendvič plakatom sa smajlićima, dobro obučena, drži mobitel...
20 metara od te cure stoji stariji čovjek i drži časopis. Ne vuče za rukav, ne zove, ništa, samo drži taj časopis. Pričala sam malo s njim i baš me rastužila ta priča, čovjek je radio, imao obitelj, vodio normalan život. Žena mu je umrla, a on dobio otkaz s 50 godina, nije više mogao plaćati podstanarstvo i završio je na ulici. U pučkoj kuhinji je upoznao neke ljude koji su ga uputili na prodaju časopisa. Zovu se "ulične svjetiljke" i pišu o beskućnicima, dosta tekstova pišu sami prodavači.
Zbilja me dirnulo kako je čovjek u tako teškoj situaciji odlučio nešto raditi, imao snage i volje pokrenuti se i pronaći način da se uzdržava. Još mi je rekao da ako treba pomoć kod građevinskih radova imaju udrugu beskućnika koji obavljaju fizičke poslove i tako zarađuju.
Nakon toga jednostavno nemam razumijevanja za dobro uhranjene (možda je ružno od mene, ali je činjenica) 25-godišnjake u naponu snage koji stoje na cesti i čekaju da im netko nešto da. Jednostavno ne mogu vjerovati da oni ne mogu dijeliti letke, prodavati novine ili bilo što RADITI, kad te poslove rade i starci od 70 godina.
Da, časopis Ulične svjetiljke i udrugu beskućnika treba podržati.
da.Citiraj:
baka prvotno napisa
isto tako uvijek imam pijeteta spram onih koji prose, makar kakvi bili, mladi, stari, uhranjeni, itd.
mislim da se nitko ne odlučuje lako na taj korak.
svjesna sam da postoje "profići", ali uopće ne razmišljam o tome. kad me netko zamoli za pomoć, u principu uvijek dam, ionako bih tih par kuna potrošila na nekakvu glupost.
a nezaposlenih je skoro pola milijuna u hrvatskoj, čisto sumnjam da ima toliko raspoloživih radnih mjesta, makar kakvih.
moja mati je govorila "bolje ih tisuću nadijeliti,nego enega prositi"
interesantno pitanje,zbilja ne znam da li bi to mogla kad mi je i brata teško prositi kad mi hitno treba...možda zato što sam mlađa pa se koliko toliko snađem za posao i nekako kad je krizno mi pola toga ne trebaCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
i ja ovako razmišljam.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
a čudi me da ranije niste primijetili ulične svjetiljke. evo, već petu godinu izlaze. super mi je taj projekt. ljudima vratilo dostojanstvo. a zna biti i jako zanimljivih tekstova. u zadnjoj ima super tekst o svijetu kriminala. i kako se lako i ta granica prijeđe. i onda gotovo.
to i socijalna samoposluga.
i odlična ideja da skupljaju stvari kod kasa u trgovačkim centrima.
jer sam znala razmišljati da odnesem hranu i ostalo, al onda nemaš vremena, odnosno volje da budemo iskreni, da kupiš u dućanu, raspitaš se gdje je ta samoposluga i odneseš. ovako na ulazu u dućan podijele letke što im treba, a na izlazu im ostaviš stvari. a kad me krene trpanje u kolica, potrpam više nego što sam mislila, i za sebe i za njih :mrgreen:
Sjetila sam se ove teme tijekom svog nedavnog razgovora sa svekrvom. :-/
Naime, moja svekrva nikom ništa ne da. Nama daje povrće iz vrta i sl., ali da bi nam donijela 200 g kave kad dolazi k nama, nema šanse. OK, ni ne tražim to od nje.
No, ono što me zabrinjava je njena generalna škrtost i stav prema nama koji nismo kao ona.
Prosjacima ne bi nikad dala ni lipe. "Da žele, radili bi."
Sad kad su bile ove poplave, nazvala nas je (inače nas ne zove jer joj je preskupo) da bi nas izričito upozorila da ne uplaćujemo nikakav novac i da nikome ništa ne dajemo. :roll:
Moj muž i ja smo idioti jer smo poklonili kolica.
Budale jer smo nekom posudili AS.
Kreteni jer kupujemo stvari za dijete, umjesto da posuđujemo, a istovremeno smo i budale jer stvari od vlastitog djeteta posuđujemo drugima. :zbunj:
Istovremeno, tu ženu uopće nije sram uzeti bilo što što joj netko drugi daje. Još manje ju je sram to isto poslije prodati. Usput, kršćanka je.
Moj muž i ja se rukovodimo onim nekakvim feng shui pravilom - moraš dati da bi mogao primiti; moraš se riješiti starih stvari da napraviš mjesta za nove. Vjerujem da i u Bibliji piše nešto slično. :)
Ja sam prošla rat, a i veći dio života sam bila siromašna. Roditelji mi godinu-dvije uopće nisu dobili plaću. Da nije bilo tuđih donacija, ne bih imala što jesti, ni obući, a ni igračkama se baš ne bih naigrala.
Mislite li vi da smo mi idioti jer radimo sve ovo gore nabrojano? Hrpa vas prodaje svoje stvari pa vjerojatno razmišljate poduzetnije od mene, no mislite li zbilja da sam ja beskrajna budala jer stvari radije posuđujem i poklanjam nego prodajem?
Nisi. I ja uglavnom poklanjam. Prodajem kada bas zagusti. Meni je veci problem sto ccuvam previse stvari.
Dajem i prosjacima. Ne onim profesionalnim kone vec znam po gradu. Cesto kupim nesto sto mi uopce ne treba jer mi bude zao covjeka koji to prodaje
Moja je slična takva. Sve se slaže i sprema. Sve će zatrebati. Baš mi govori prije par dana kako ima robice od mm (samo 30ak god se čuvalo) Moja je katolkinja...ali i ja sam katolkinja. I ne triba mi nitko znati jesam li dala,poklonila,prodala,uplatila ili nisam uplatila. Ne vjerujem u karmu..vjerujem da ima puno ljudi koji mnogo daju,a zauzvrat dobiju malo ili ništa. U jednom sam trenutku pomislila šta će toj ženi te neke stvari koje čuva desetljećima,pa sam se zapitala šta mene to ima zanimati. To nije moja stvar,kao i obratno. ;-)
Ček, ima robice za bebe od tvog muža i nije ti to dala za tvoju djecu? :zbunj:
Ma i ja mislim da ne mora nitko znati što dajem ili ne dajem (i kome dam ili ne dam :lol:), ali me baš razljutila kad nas je izvrijeđala na pasja kola što smo poklonili kolica. Mogli smo ih prodati za 200-300 kn, ali onaj tko kupuje kolica za te novce ionako nema puno više. Barem mislim. :unsure:
Ponudila mi je robicu. Da. Ali nije mi trebala robica koja se čuvala 35god. Imala sam dovoljno svoje. Iskreno neznam šta bi bilo da se nešto uništi :-) Ubuduće joj govori da ste sve prodali pa će odustati. Varaš se za kolica,barem šta se mene tiče. Meni je draže baciti novce na sladolede na plaži,skakanje po trampolinu,kave..nego npr. na robicu koju će djete nositi 3mj(5puta obući) Nakon prve cure moja su kolica bila kao nova,netko bi fino uštedio da ih je otkupio od mene. Nekome takve stvari ne predstavljaju ništa u životu. Svi imamo svoje prioritete. Da čuješ koliko novca dajem za meso zato jer je eko i domaće možda bi mislila da sam luda,al eto,meni je to važno.
Za prošenje i davanje u Bibliji piše: Neka nezna ljevica,što radi desnica" ukratko daj koliko možeš i zaboravi na to odmah,ne hvali se svojom dobrotom,jer onda skoro kao da nisi ništa ni dao....ali teško je to...ljudi smo ;-)
E, tako je! Znala sam da negdje piše, ali se nisam mogla sjetiti točnih riječi. :)Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
A gle, na temi o prikupljanju pomoći mnogi su stavili popis svega što su donirali. OK, ako su time htjeli ponukati druge da i sami daju te stvari (neki su rekli da ne znaju što bi dali), ali neki su doslovno stavili izvješće. No, kao što i sama kažeš - ljudi smo.
Ali da je netko prošao rat i sam živio od donacija, a danas, kad može, ne želi nikome pomoći... E to pak ne razumijem! Da me ubiješ, nije mi jasno.
Ni ja takve ne razumjem,i kod mene je IDENTIČNA situacija. Živjeli su od pomoći drugih,a danas :?: to je tako,nema tu pomoći. Možda je strah nekakav ostao u njima. Neznam. Uglavnom,nastavi ti po svom i bit će sve 5. Popisi su dobri,ponukaju i druge na akciju. Čitala sam negdje da je jedan prosjak sakupio 7-8kn i ponudio ih jednoj djevojci da mu posudi mobitel za jedan poziv donacije. To je srce kao neboder,kad daješ više nego imaš. Mi svi ostali dajemo samo višak. Ovo je priča o Čovjeku sa velikim Č, taman da je 100% izmišljena
Ajme, predivno. Baš me razgalilo. :heart:
Evo da i ja malo probudim ovu temu a ujedno i da si olakšam dušu. Danas mi je bio jedan od najtežih a mogu reći i najgorih dana u životu. Kažu mnogi da muškarci ne plaču. no lažu vas. Ja sam danas dušu pustio plačući i još plačem čim se sjetim tog trenutka. Nisam čovjek od pisanja tako da mi ne zamjerite. Ukratko došao sam u Irsku prije 5 mjeseci u vjeri i nadi za boljim životom. No šipak ništa od toga. Svugdje je to isto. Borba i samo borba. No da se vratim na bit moga javljanja. Kako imam stalnu rutu kretanja kuća trgovina primjetio sam jednu curicu svojih cca 15 ili 16 godina kako na jednom te istom mjestu sjedi i čita knjigu. Nisam obraćao pozornost na to sve do danas. Kiša pada, vjetar piri posebno hladan dan. Krenuo sam u trgovinu sa zadnja 3 eura u đepu. Bio mi gazda kuće i platio mu najam tako da mi ostalo samo 3 eura do 01.08. Idem ulicom sve je prazno jer je vrijeme katastrofalno i naletim na tu curicu na istom mjestu kao i uvijek. Sjedi dole na hladnom betonu i čita knjigu. Ovaj put sam obratio pažnju na nju. Uredna, čista, solidno obučena no neprikladno za današnji dan. Pošto je bucka kao i moja čera koja je ostala u Hrvatskoj podsjetila me je na nju. Sjedi na mokrom i hladnom betonu i čita knjigu. Ispred nje neka majica i na majici sitni novci. Stao sam i gledam. Ništa mi nije jasno. Kroz glavu mi prolazi brdo misli i razmišljanja i sada još razmišljam o tome. No da ne dužim više jer nemam snage da pišem izvadim svoja zadnja 3 eura i stavim joj na tu već mokru majicu. Ona me pogleda, nasmješi se i sa punim očiju suza mi se počne zahvaljivati. Moram naglasiti da on ništa nije tražila niti joj išta piše da traži pomoć. Samo sjedi i čita. Ovim vam želim reći da nije bitno što ja nisam kupio ništa i što sad nemam ništa, ja ču se snaći. No što je nju natjeralo na to, ima li roditelje, uredna je i čista pa vjerovatno ima krov nad glavom, ima li što za jest. Sve su to pitanja na koje ja sad nemam odgovora. Možda ču jednog dana imati. no kada hodate ulicom i vidite takve situacije pomozite jer možda čete sutra i vi biti u sličnoj situaciji. Vjerujte mi na riječ jer ja to najbolje znam. Hvala vam u ime svih siromašnih.
Na konto mog prošlog posta. Danas sam bio u knjižnici i naletio na tu curicu. Koristi kompjuter i fejs u knjižnici pa pretpostavljam da nema doma. Isto je obučena kao i zadnji puta. Pokraj sebe je imala veliku putnu torbu koja me brine. Moram saznati sve o njoj. Ako netko zna dobro engleski da mi prevede par rečenica neka se javi. Pokušao bih ju naći preko grupa u Athloneu.
nažalost nije mi objavljen post prije tako da je ovo sada van konteksta.Citiraj:
Matego prvotno napisa
Podižem temu i ne mogu vjerovati da sam temu otvorila 2012. godine.
Curu sam jučer ponovno vidjela u Staroj Vlaškoj. - Znači cura već 5 godina prosi u tom plakatu/sendviču/panou - kak se to već zove.
Fakat ne znam kaj bih milsila
Da joj se isplati?Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
da se trebas zabrinuti kad nestane?
šeće ona po raznim lokacijama. Periodično ju viđam. Al fakat nisam mislila da je prošlo već 5 godina.
Kaj ju vi ostali ne srećete gradom? Mlada je. Možda sad već ima 30 godina. Karakteristična s tim plakatom. I smajlićima na njemu
Ako joj želiš pomoći odi k njoj i pomozi joj, ovo briganje tuđe brige na papiru mi je bezveze.
ovo je filozofski trenutakCitiraj:
šafran prvotno napisa
ak nije primjereno, nek moderatori brišu
A dobro filozofiraj onda, ako ti je do toga, samo što se ovajk utak više pretovrio u ocrnjivanje svega i svačega samo da bi sprali i opravdali sebe, nego što ima veze sa ikakvom filozofijom...
Šafran, fakat te ne kužim, kakvo ocrnjavanje
Temu sam otvorila davno, ali mi je jednako aktualna i sada. A sve zato kaj si nekako ne mogu objasniti. Živim i radim u centru, i stvarno viđam puno prosjaka,. Ponekad im udijelim novce, ponekad nešto od hrane, nekad samo prođem.
Ovu curu si nikako, ali baš nikako ne mogu objasniti. zaposlena sam, ne znam kako je sada tražiti posao, može li ga čovjek naći. Šta je lakše stajati na ulici, obučen u nekakav smiješni plakat, nego pokušati naći kakav takav posao. Možda fakat je.
Uglavnom, odudara od "prosječnog" prosjaka. ma šta to značilo.
Baš to. :mrgreen:Citiraj:
martinaP prvotno napisa
Zadnja dva puta ju vidim pred kvartovskim dućanom na Folki.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Iznenadilo me u stilu "blast to the past".
XCitiraj:
martinaP prvotno napisa
Pa to je posao, kao i svaki drugi.
Ko hoće, da novce, ko neće, produži.
I zarada je očigledno dovoljno dobra.
Pre par meseci traži naš lokalni seoski prosjak od MM-a 100 dinara. MM iskreno kaže da uz sebe ima samo jednu jedinu krupnu novčanicu od 2 000 dinara. A prosjak na to izvadi svežanj novčanica i mrtav ozbiljan kaže: "Daj, imam ja da ti vratim sitno :-o8-)!"
Dnevna zarada MM-a je cca tih 2 000 dinara za legalan državni posao. Prosjak je u rukama imao znatno više...
Osmogodišnji klinci iz škole, generacija moje devojčice, redovno prose od okupljenih roditelja nakon časova. Osetljiva su socijalna kategorija, besplatni udžbenici, besplatna užina, sva socijalna davanja, donacije u hrani, odeći, sredstvima za higijenu. Besplatnu užinu bace ako nije po volji, kupe u kantini najskuplje iz ponude, na to dodaju sokiće i grickalice iz radnje.
Iz čega zaključujem da i oni ostvare sasvim pristojan džeparac svojim poslom.
Je, vidim ju najčešće kod Importanea, ali i u Gajevoj i u Ilici ... lijepa, čista, djeluje zdrava i pristojna.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Ne mogu a da se ne zapitam da li uopće pokušava naći posao ... Mislim si, pa da si uzela zviždaljku i da pokušavaš nešto odfučkati dala bih ti kao i drugima, ali ovako ... :neznam:
Ja sam ju neki dan vidjela kod Arene.
Morala sam ići tražiti ovu temu a opet sve vezanu na temu prihodi u kućanstvu koja je sada momentalno na ragovoru o čistilici.
Uglavnom, ovu sam temu otvoril 2012. Istu curu u istom položaju sam vidjela prije par dana u Staroj Vlaškoj. Koja upornost - kaj fakat sve ove godine od toga živi - ili s plakatom hoda/stoji između ponekog posla?