Printable View
svatko zna najbolje za svoje dijete
samo ne kužim matematku, ako se krene u školu, po tebi prekasno, sa 7 godina i nešto mjeseci, kako će iz srednje izaći s 20?
ako krene sa 6 završiti će srednju sa 18, a ako krene sa 7, završiti će srednju sa 19 godina
pa o tome i pišem,kažem da ga nismo učili ni slova ni brojeve.a ti sad pišeš o tome kao da ga učim.nisam pametovala nego rekla svoje mišljenje kao što ste vi rekle svoje.
bok
Ja sam htjela samo još potpisati čokoladu i dodati ovo:Citiraj:
vlatka5 prvotno napisa
Znanje slova je jedna od manje bitnih vještina za upis u školu. Ono što je zaista važno je slijedeće:
- da dijete ima samopouzdanja i dobru sliku o sebi
- da je u stanju učitelju ili drugoj odrasloj osobi priopćiti problem ako ga ima
- da ga veseli uspjeh, ali i da podnosi neuspjeh tj. ne mora od prve uspjeti, ali mora ustrajati u izvršenju zadatka
- da dijete ima razvijene socijalne vještine, tj. da može surađivati s učiteljem i drugom djecom, odnosno snaći se u ne baš ugodnim situacijama kao što je svađa ili sukob
- da dijete može mirno sjediti bar 20 minuta kad se to od njega traži
- da je dijete samostalno u oblačenju, svlačenju, odlasku na wc, pranju ruku, jelu, prepoznavanju svojih stvari i brizi o njima (npr. odabiru svojih cipela iz gomile)
- da dijete zna svoje ime i adresu + imena roditelja, bar jedan broj telefona za kontakt
Eto, to je važno. Sigurno bi se još toga moglo napisati, ali ovo sam napisala na brzinu iz glave, po sjećanju... Slova će doći prije ili kasnije.
Joooj, ja bih o ovoj temi mogla reći samo: Znam da ništa ne znam!
Što više razmišljam i bavim se time to manje znam jer svako dijete je posebno i ono što vrijedi za jednoga ne vrijedi za drugoga.
Uglavnom, zakon kaže kako su sva djeca rođena do 31.3. školski obveznici. Iznimno, mogu se upisati ranije (daroviti) ili odgoditi ukoliko dijete prema liječničkoj procjeni nije postiglo određenu zrelost za taj uzrast. Tako zakon kaže.
E sad, ono što mi se ne sviđa je to što neki roditelji po defaultu odgađaju školu ako je dijete rođeno između siječnja i ožujka iako je dijete sasvim normalno razvijeno za svoju dob i time ga sljedeće godine dovode u jednu nepravednu prednost. I tako dolazimo do toga da NORMALNO i prosječno postaje NEZRELO.
Ono što se često navodi kao "nezrelost" ustvari je NORMALNO za šestogodišnjake (primjerice, nemogućnost zadržavanja pozornosti dulje od 20 minuta).
Ako "nornalni" šestogodišnjak ima problema u navikavanju na školu, to nije problem prilagodbe djeteta na školu već škole na dijete.
Isto tako, nitko od nas ne zna kojom brzinom će se dijete razvijati. Neka djeca u roku par mjeseci dožive ogroman skok u zrelosti. Evo moja L. je prohodala sa 17 mjeseci i nije ništa govorila do 2. rođendana. Od 2. do 3. godine je doživjela takav skok u razvoju da je od nepričača došla do toga da je prije 4. rođendana već znala slova i počela čitati. Ja iskreno (zasad) ne razmišljam da ću ju odgađati (rođena je 24.3.) jer vidim da razvoj ide kako treba, bez problema će slušati skoncentrirano priču i više od pola sata i prepričati što se dogodilo. A to što mora sve biti po njezinom mislim da je stvar naše nedosljednosti u odgoju, a ne nezrelost :mrgreen: (lijepo mi je rekao I. :Mama, ne smiješ joj popuštati, nije ni čudo da se tako ponaša kada joj sve pustiš. :lol:)
Ja cu vas malo ovako pratiti krajem oka jer cu taj problem imati za godinu dana, a ni sama ne znam sto da mislim. Svako toliko neka od vas govori o nezrelosti prije 7 g, a sin ce mi silom prilika morati krenuti u skolu s 5 g i 9 mj. To je za ove vase parametre drama rano, no on ce ici u skolu u Italiju a tu krecu sa navrsenih 6 g te oni koji do kraja kalendarske godine navrse 6.
Cita pise zbraja i broji do trocifrenih brojeva vec sada, i u neku ruku tako rana skola moze mu pomoci jer je zeljan znanja al se bojim da je to rano. Mozda jer mi je cijeli zivot mozak bio porihtan na polazak u skolu s 6/7 g a ne s 5/6 g
Tiziana, shvaćam tvoju brigu s obzirom na ovo što kažeš (da ti je mozak porihtan na polazak sa 6/7 godina) ali to je sasvim druga priča ako tu djeca REDOVNO kreću sa 6 godina.
Pod tim mislima da je (a nadam se da je tako) ako djeca tu kreću sa 6 godina taj prvi razred u Italiji prilagođen petogodišnjacima/šestogodišnjacima a ne sedmogodišnjacima.
Problem je recimo ako mi upisujemo u 1. razred šestogodišnjake, a zahtjevi škole su narihtani na 7.5 - godišnjake. pa naravno da pola djece nije "zrelo".
Pa kako djeca "preživljavaju" 8 sati dnevno u vrtiću i rijetko tko postavlja pitanje "je li moje dijete zrelo za vrtić" (a ako ćemo pravo, vrtić sam po sebi je za razvoj jednogodišnjeg djeteta puno štetniji nego škola za šestogodišnjaka), već se kaže "on sada mora u vrtić i morat će se htio-ne htio tamo snaći, uostalom, postoje ljudi koji tamo rade i koji moraju naći način kako da izađu na kraj s mojim djetetom".
Dakle, ako je rad s djetetom primjeren dobi ja ne vidim nikakvu razliku između vrtića s 5 godina i prvog razreda s 5 godina. (Ako je to kod vas tako, kod nas je to borba s vjetrenjačama.)
Slicno je i nama, mi smo u USA, i Isidor ce krenuti na jesen u kindergarten, 0. razred, u redovnu osnovnu skolu s 6 razreda (K+5).
Moja razmisljanje idu u pravcu cinjenice da je za njega dobro da ide negde, u neku sredinu, nesto da radi s vrsnjacima i odraslom oslobom koja nije ja.
No ipak, imace 4 godine i 11 meseci kad krene, ne mogu reci da nemam tremu.
Evo nekih novosti, najviše o prijevremenom upisu.
kad je Jurana već podigla temu, da napišem kako je prošlo kod nas, budući da sam puno pisala na ovoj temi
E. je krenula sa 6 godina (u srpnju napunila) i za sada je sve savršeno. Odlično se snašla, zadaće i obaveze nisu problem, potpuno je samostalna. Učiteljica ima samo riječi hvale za nju.
Za razliku od odlazaka u vrtić, koji su bili problem (bunila se odlasku u vrtić zadnje 2 godine jer je govorila da joj je tamo jako dosadno, usprkos tome što je voljela tete i imala puno prijatelja) - odbijala je navečer otići na spavanje, ujutro se nikako nije htjela dići, to su bila stalna natezanja; sad je skroz druga priča, navečer ode spavati kad joj kažemo, ujutro se bez problema i rado diže.
U svom razredu je najmlađa (ali su u paralelnom razredu još dvije curice koje su također ranije krenule), odmah si je našla prijateljice, zaljubila se u jednog dječaka :mrgreen:.
Najvažnije mi je što vidim da je jako sretna i zadovoljna u školi. I zadovoljna sam jer vidim da smo donijeli pravu odluku.
bravo laumi :-D :-D
xCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
potpisujem ovo u potpunosti,,,,,,....Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
slova i brojevi se prije ili poslije nauče....
Ja sam ipak za to da se slova nauče u maloj školi. Ne treba učiti ni čitati niti pisati. Samo znati koje je koje slovo.
Tempo je za djecu koja apsolutno ne poznaju niti jedno slovo prije škole prebrz, sjetimo se da je uvođenjem HNOS-a izbačen 1 sat HJ tjedno, a naravno, nisu izbacili nekoliko slova :-). Nakon 15-ak obrađenih slova počinju im se slova miješati. Isto tako, nedovoljno je vremena za vježbanje tehnike čitanja jer puno vremena odlazi na tu obradu slova (objašnjavanje kako slovo izgleda, kako se piše, pa onda ispisati red slova...).
U 1. razredu umjesto da sve ide laganini, da se slušaju priče, čita, razvija ljubav prema jeziku, doslovno se trči kroz gradivo. Evo sada - još ne znaju pravo ni čitati, a već u 2. polugodištu treba drviti po pisanim slovima i krasopisu. Mislim da program male škole i 1. razreda uopće nema neki logičan slijed.
Iz mojega iskustva puuuno lakše se svlada tehnika čitanja kada se prvo nauče sva slova, a onda ide čitanje na smislenim riječima i rečenicama.
Meni je super da je laumina curica krenula i dobro se snašla :)
Ja sam rođena iza tog 31.3. i krenula sam s nepunih 6,5 i da vam kažem iskreno svejedno mi je bilo prilično dosadno u školi jer sam sve već znala (osim pisanih slova koje me doma namjerno nisu htjeli naučiti uz objašnjenje da bar nešto moram naučiti u školi). Da sam krenula sa 7,5 stvarno ne znam što bi radila u školi taj prvi razred... Svi pišete o važnosti psihološkog i emotivnog razvoja, s čime se slažem, ali isto tako škola je i intelektualni izazov (ili bi bar trebala biti) i dijete koje prva dva razred zna praktično sve što se uči na satu a mora tamo sjediti 4-5 sati svaki dan i slušati ono što već ionako zna isto neće dobro započeti školovanje.
sillyme, zaboravljaš da smo u to doba (dinosaura):mrgreen: svi išli s 6 u školu, granica je kasnije pomaknuta.
generalno nisam za prijevremeni upis ali nije svako dijete isto. moja cimavica je krenila u skolu sa skoro punih 7. maza ce napuniti 7. u 1mj., najmladji
je u razredu i opcenito, nije se bas snasao (pri tome vise mislim na ponasanje nego na skolsko gradivo). :/
to vrijeme dinosaura, u kom se kretalo sa 6 godina, je trajalo kratko, nekoliko generacija
pa se vidjelo da to nije dobro
za većinu djece
jer naš obrazovni sustav nije predviđen za većinu šestogodišnjaka
u moje vrijeme, vrijeme ameba :) išlo se u školu sa 7
kao i u današnje vrijeme
uz mogućnost individualnog pristupa za djecu poput laumine djevojčice
U školu sam krenula 1975. sa 6g i 20 dana, većina nas u razredu bila je isto godište.
krenula `74.
sa 6 godina i 2,5 mjeseca
cijeliu osnovnu bila najmlađa u razredu
u srednjoj je dvoje bilo mlađe od mene
Ovo o čemu je LIMA gore pisala jako je važno. Neprirodan je i nagao skok od dugog crtanja slova do zadataka riječima koje djeca moraju biti u stanju pročitati (već u 1. polugodištu).
Svi mogući problemi prvašića proizlaze iz lošeg čitanja pa se ti savjeti da predškolci ne moraju znati slova mogu slobodnu okačiti mačku o rep. Dovoljni su mali tragovi disleksije, loše koncentracije ili neke slične teškoće (koje su skroz nevidljive ukoliko se u predškolskoj godini ne osvijesti analiza, sinteza, prepoznavanje i crtanje slova, početničko čitanje kroz spajanje glasova u slogove) da djetetu zagorčaju život i uspore ga u sva 3 ključna predmeta.
Ja '75, falilo mi je četiri mjeseca do sedam godina. Svi smo bilo 68 godište, jedan jedini dečko u razredu u osnovnoj je bio '69 i uvijek nam je bio nekako malo čudan.
Zbilja se ne sjećam, koja je bila dobna granica tada? Starija mi je sestra krenula u školu s 5g. i 3 mj. jer su moji tražili raniji upis :roll: .
Dobna granica je bila tko napuni 6 godina do 31.8. Ja sam krenula sa 6 godina i nepuna dva mjeseca. Bila sam najmlađa, najstarija učenica u razredu bila je starija godinu i 3 mjeseca, a bilo nas je negdje pola-pola sa 6 i sa 7. Bilo je potom nekih ideja da preskačem razred, starci su bili protiv jer bi bila prevelika dobna razlika, a ni meni se generacija iznad mi se nije sviđala.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Kako se tvoja sestra snašla, vjerujem da je i ona u razredu imala sedmogodišnjake?
To se mijenjalo svakih par godina.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Za moju generaciju (1975/6) dobna granica je bila 30.6. Par godina kasnije brat mi je kretao u školu i tada je granica bila 31.8. Pa su nakon nekoliko godina opet pomaknuli, ali više ne znam na koji datum.
Uglavnom, i tada se eksperimentiralo s dobnom granicom, opisnim ocjenama, planovima i programima... kao i sada. Ali imam nekako dojam da su bar udžbenici bili konzistentniji i pouzdaniji nego danas.
ja sam krenila sa 6 ipo, '84. vecina razreda je bila '83 godiste. u srednjoj pola pola.
maza je spreman za skolu sta se tice gradiva, neman tu sta rec, ali nije zreo, bar ne kao njegovi vrsnjaci u razredu.
31.8.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
ja nemam pojma koja je bila dobna granica, u virjeme mog upisa. ja sam imala 7 g i 3 m. svi moji frendovi su isli sa 6 i znam da su krenuli "godinu ranije". plakala sto nisam s njima, dok nisu poceli pisati zadace :mrgreen:
u mom razredu su bili uglavnom isto godiste kao i ja.
drago mi je kad vidim ova godišta kretanja u školu, ima još ameba na forumu. ja sam krenula s točno 7. bilo je podjednako starijih i mlađih od mene u razredu. Mudrac je bio (i još je) izuzetno napredno dijete u intelektualnom smislu, ali je rođen krajem kolovoza i ranije mi kretanje (iako je iz vrtića bilo upita jesmo li zainteresirani, znamo li za tu mogućnost) nije bilo opcija (i drago mi je da je tako). bila sam zabrinuta hoće li mu, kako se to kaže "biti dosadno" u školi jer je godinama prije i to sve samostalno svladao većinu gradiva prva 2 razreda (o sadržajima izvan školskog programa da ne govorim), ali se to, barem koliko mi je poznato, nije desilo.
Šeficu sam, ipak, upisala prije vremena. radi se o nekoliko dana, da sam rodila na sam termin, bila bi obveznik, tako da razlika i nije neka drastična, ali je samo dvoje djece mlađe od nje u razredu.
jasno je da nema pravila koje će biti univerzalno primjenjivo na svu djecu, ali granica negdje treba biti postavljena, i mislim da je ovakvo uređenje, uz dopuštena odstupanja uz stručnu procjenu, zapravo najbolje.
najbliže mi je razmišljanje lime - ne treba djecu prilagođavati školi, već školu djeci (pri tom, mislim, naravno na ove prve, polazne godine). i ovo o različitoj brzini sazrijevanja treba uzeti u obzir, neko će dijete koje je bilo manje zrelo, u školi vrlo brzo napredovati i preteći mnoge starije i pri samom polasku zrelije za školu. sve u svemu, teško je odlučiti za svoje dijete, posebno zato što nemaš sliku o tome kako će se stvari u školi odvijati, kakva će biti druga djeca, koliko će truda uložiti učiteljica...
ali, mislim da se već u drugom razredu sve te početne razlike gube i dječica su već ujednačena ekipa, koliko je to, naravno, moguće. ne vjerujem da će, a mislim da se većina roditelja toga boji, posljedice pogrešne odluke i "prerani" ili "prekasni" polazak u školu, pratiti dijete kroz čitavo njegovo školovanje.
S učenjem i praćenjem gradiva i predobro, ali mislim da joj je ta skoro 2 godišnja razlika kasnije u adolescenciji stvarala teškoće (imati 14 ili 16 nije isto).Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Iskreno, ne vidim nikakve potrebe za ranijim odlaskom u školu - kao i ona, i sama sam se (zbog drugih okolnosti) našla s diplomom u ruci s 20 godina, zbilja ne znaš kud bi sam sa sobom osim opet na neki studij.
ja sam u OŠ krenula 1977. godine
tada je granica bila kao i sada
31.03.
Rođena sam 1979., u školu išla s 6 i pol godina i bila među najstarijima u razredu.
i ja sam išla 77 ( u osnovnoj je bio jedan dečko mlađi od mene punih 14 mjeseci ( dobro on je krenuo prvo u austriji u školu,), a u srednjoj je najmlađa bila cura koja je isto bila oko 14 mjeeci mlađa od mene),
a moj brat koji je rođen 27.3. nije išo s 6, nego s punih 7 i skoro pol godina u školu ( on je generacija ispred mene)
kad sam ja krenila bila je granica kao i sad 31.03.
nisan ni znala da nije oduvik tako.
očito ovisi o školi. tad i sad. ja sam isto rođena '79, isto krenula sa 6.5 (16.3. sam rođena) i bila sam u sredini, među mlađima...najstariji su bili u 9 mj 1978.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Mog mlađeg brata su mislili upisati s 5 god i 9 mjeseci (iako je to stvarno rano, psihički je bio spreman, bio je odgovoran i strpljiv, nije imao problema s koncentracijom, a i već je čitao, pisao, računao, bio je stvarno genijalno dijete :mrgreen:), ali je mama odlučila ostaviti ga još godinu u vrtiću da se igra. Te godine ne samo da se nije igrao, nego je postao potpuno drugo dijete, nervozan, agresivan... potpuno je odbijao suradnju s tetama, nisu ga zanimale igre s drugom djecom, jednostavno mu je bilo dosadno i bio je ljut na roditelje.
Cijelu godinu nije naučio ništa novo i vjerujem da ga je to frustriralo. Kad se napokon upisao u školu bio je presretan.
Iako to možda čudno zvuči :mrgreen:, ali ne želi se svako dijete još godinu dana igrat i tu treba dobro promisliti, bolje je ići prije ako je dijete spremno ali i tražiti odgodu ako nije.
Doduše mislim da je pametno ako se dijete već upisuje ranije da barem tu godinu nema izvanškolske aktivnosti dok se ne prilagodi.
bila je i osamdesetih.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
ja sam krenula 84 i bila je to generacija 77/78 s tim da je najstarija bila pocetak kolovoza 77, a najmladji lipanj 78.
krenula sam sa 6g i 11mj.
na faksu sam srela 2 decka rodjena istog datuma kad i ja, jedan je rodjen 76, a drugi 78, bili smo ista generacija (ovaj jedan je krenuo sa 5 i 11, drugi sa 7 i 11mj.)
sto se tice dosade...moja je u pocetku govorila da joj je dosadno jer zna sva slova, no to je ubrzo prestalo kad je pocela uciti pravilno ih pisati (ona je pocela pisati slova s 3 g, prije skole je napisala nekoliko svojih knjiga-stripova, no potezi prilikom pisanja slova nisu bili pravilni, te je sad konacno naucila pisati pravilno. i super joj je sto odlicno cita pa ju uciteljica uvijek proziva da cita i hvali).
tako da je i taj intelektualni izazov, prolazan.
a evo, sad od sljedeceg polugodista krecu s pisanim slovima, sto garant ne zna.
I ja sam 3. mjesec.Citiraj:
ninochka prvotno napisa
ja sam rođena u 7. mjesecu 1979. i krenula u školu sa 6 godina
granica je bila 31.3., čini mi se
bila sam 2. najmlađa u razredu u osnovnjaku
u srednjoj sam bila najmlađa
ta godina mi je dobro došla na faksu jer sam pod kraj faksa rodila prvo dijete
netko je napisao za brata, da je bio nezadovoljan zadnju godinu u vrtiću
točno bi tako bilo s mojom kćeri, da nije krenula ranije
ona je svoju zadnju vrtićku godinu (od 5. do 6. godine) postala prilično nezadovoljna u vrtiću iako nije imala nikakvih problema, voljela je i djecu i tete
jednostavno joj okolina više nije bila poticajna
u školi se preporodila i baš uživa
tako je bilo i sa mnom
teško se tu ograničiti isključivo na dob djeteta, dosta faktora igra ulogu
ma treba se strpiti tamo do 3., 4. mj...sve što mi mislimo o svojim klncima se može itekako promijeniti. nabolje naravno. meni je K. bila totalno nezainteresirana za čitanje za razliku od brata. On je slogove rastavljao i čitao iz tramvaja s 4.5. al do 6 se nije puno pomaknuo. Ona je isto počela tek s 5,5 i mjesec dana kasnije čita i mala štampanan slova i čini mi se da je sad bolja nego je on bio do škole. A ima još ohohoho do škole. Dajte im vremena i ne razbijajte glave (još)
ninochka, ja ću pratiti što ćeš ti s K.
jer pojma nemam što bih ja