Printable View
aleks, nekako mi zvuči da se samookrivljavaš što nisi reagirala prije - mislim da nemaš razloga. V. je pokazala da je jaka
curica, a ni tebe nije bila frka otići tati malog nasilnika i tražiti da nasilje prestane. Puno ljudi se to ne bi usudilo, jer
ako je mali takav..tko zna kakvi su mu roditelji.
Jedino što bi ja na tvom mjestu malo oprala muža..:mrgreen:
aleks, ako je tako i ako sve u tebi govori da nije dobro - reagiraj.
rehab, mislim da pretjeruješ. Odnosno meni je smiješna situacija gdje navodiš:
Mislim da brkaš kruške i jabuke.Citiraj:
Npr. osobno nemam problem s tim što se moj sin i njegov najbolji prijatelj iz susjedstva posvađaju za neku igračku, počupaju se, a onda se za 5 minuta opet super igraju kao da ništa nije bilo.
Ovo situacija "djeca su se porječkala i pomirila" vjerujem da je svima nama redovita svakodnevna situacija, da dodam normalna,... ali mi ovdje apsolutno ne pričamo o tome.
Znači, Aleks, ako se klinac opet pojavi, nasjedni tatici za vrat. Pa koliko on puta tebi pozvoni toliko puta ti njega "ometi" na poslu. I riješi tu malu od svoje prijateljice. Odnosno, okreni svoje dijete na neku drugu stranu.
rehab, malo pričamo o točno određenom primjeru, malo pričamo generalno, teško se tu poloviti.
kod točno određenog primjera mislim da treba reagirati ukoliko se dijete osjeća maltretirano, posebno ako traži pomoć.
općenito gledano slažem se s tobom da se ne treba uplitati oko sitnica.
a svima nam ostavljam na razmatranje pitanje što je to sitnica i kako sitnica utječe na pojedino dijete.
toliko od mene, da ne vrtim jedno te isto :-)
Moji bi rekli da sam bila specijalka :mrgreen:Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Ali svejedno što bi rekli, meni je to razdoblje osnovne škole od 3. (selidba) do kraja ostalo u zbroju u ružnom sjećanju. Sigurno nisam bila užasno nesretna čitavo vrijeme, ali nisam bila uklopljena, nisam imala stvarno prijatelja, imala sam puno situacija gdje sam bila napadnuta od većine u razredu. U prvi razred sam krenula s veseljem i nemam takvih uspomena za prva dva razreda. A u srednjoj školi mi je bilo super.
Alex ne zezaj se i mjenjaj sifru.
prilagođeni u školi se ne javljaju na temu :alexis:
on topic
neki su ovdje spominjali vrtić, mislim da to u ovoj i ovakvoj temi nije usporedivo
vrtić je "niža", a škola "viša" kategorija
u vrtiću se sve rješava prvo preko tete, pa dalje
u školi po mom prvo rješavamo sa svojim djetetom, pa razgovorom sa učiteljicom (i to se odnosi na niže razrede) s tim da nisam sigurna da mislim da bi učiteljica trebala reagirati (tj. sve ovisi o situaciji)
u konkretnom Balarosinom slučaju razgovor s tuđim djetetom meni nije baš drag, ali možda bih pokušala na foru da zajedno sa svojim djetetom pozovem dotičnu curicu i da onda moje dijete zamoli curicu da prestane sa provociranjem (sve ispred mene, a u dogovoru sa mojim djetetom)
poslije toga bih je možda pozvala na druženje doma (ako poznajem barem površno) njene roditelje
Aleks, prestrašno je ovo o čemu pišeš.
Sve do udarca mi zvuči kao malo žešći dječji nestašluk, ali šaka u čelo... Nadam se da si bila žestoka s tatom.
ajme, kako ste me iznenadile na prethodnoj strani :love: evo još jedan :love: :mrgreen:
nego, sve ste rekle, samo da dodam, ovo vezano uz sitnice.
ma što vrijedi da mi nešto percipiramo kao sitnicu kad je to njima problem broj 1, važniji i od svjetske krize i našeg praznog novčanika i svega.
pa zamisli, izađeš iz razreda na hodnik, a pol tvojih idola se dere spec spec.
i sad u tako važnom, problemu broj 1, mama se pravi mutava, što, okreće glavu i pušta te da sam rješiš situaciju, eventualno ti nudi nekakve savjete za samoosnaživanje, kako da se postaviš. ok, i to, naravno. ali meni je skroz čudno to da djeca moraju sa svojim problemima sama nositi. bilo tko. a kamoli djeca.
a vrlo daleko sam od tipa "to će mamica riješiti". i tipa sačekuše ispred škole :lool: iza grma da virim.
Zaboravila sam napisati da meni uopće nije ok sto je Vanja sama išla tražiti pravdu. Sva sreća pa nije bilo nikog doma, ko zna na što bi naletila. I uopće mi se to ne čini kao "hura, bravo" za malu. Sigurno je došla do zida kad joj je to palo napamet.
I još nešto bih dodala, da mene neki klinac tako maltretira, kao što taj mali maltretira cijelu zgradu, ne da bi mu sjedila na glavi, tj. ne njemu nego njegovim roditeljima. Znaš kako se mali zove, znaš gdje živi, pobogu, iskopat telefon uopce nije teško. A ni pogledat u TV program kad su SERIJE. I onda navali narode. On po zvonu, ti po telefonu.
Ma, mene je naživcirala sama tvoja priča o tome što vi trpite. Ja nemam obzira prema svojima ako matretiraju, pa nema šanse da bi drugima dopustila.
marta, mali više ne maltretira, tj. više ne zvoni, tako da su trpili, odnosno više ne trpe.
I ako si se referirala na moj post, nisam mislila "hura, bravo" za malu kao da je
njen potez bilo nešto super pametno- mislim da nije, bilo je riskantno-ali je po meni bilo hrabro, kažem, mojoj to nikad ne bi palo na pamet
i s te strane se divim odvažnosti.
A meni je stvarno žalosno što se moj stav zlonamjerno karakterizira kao napuštanje djeteta i tjeranje djeteta da se samo nosi sa problemima. Tko je stvarno čitao ono što sam pisala, vidjet će da nije tako. Sorry, ja više volim svoje dijete naučiti da lovi ribu, nego da mu je sama lovim i serviram. Mogu razumjeti da se ne slažeš s mojim načinom, ali ovakvi zlonamjerni komentari su zbilja :roll:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Meni se to ne čini kao odvažnost nego kao očaj. Ja jako volim a70v i ona to zna pa mi neće valjda previše zamjeriti kad kažem da je po meni ovdje pogriješila. Slažem se dosta s Martom i s tim da ponekad postoji potreba za tim "drugačijim" načinom iako se bojim da bih osobno prije postupila kao a70v. Ne možemo svi sve. Ja bih voljela da sam majka lavica, ali nisam, nemam to u sebi, preplašena sam. Jednom je teta u vrtiću udarila Tina po guzici. Ta teta je divna, stvarno divna, obožavali su se njih dvoje. To sigurno nije bio neki udarac, ali se desio i on je meni rekao "Teta x me udarila, reci joj da to ne radi.". Ja sam valjda čir razvila dok sam skupljala snagu reći joj njegov doživljaj i molbu i kad sam joj govorila više sam joj se ispričavala nego prigovarala. Da on to izričito nije pitao ne bih ništa rekla. Voljela bih da sam bolja, jača, ne znam kako doći do toga.
A cvijetu najviše volim :heart:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Dijana,
jednostavno se ne slažem s tobom. Nije to ništa osobno. Ja tu ne vidim hrabrost nego očaj.
Što se malog tiče, prestao ne prestao, ja to ne bih trpila ni sekunde. Odnosno, sigurno ne bih čekala da prestane samo od sebe. Ponekad je za nešto dovoljna jedna pristojna molba, a ponekad treba nasjest. Nemam jednostavno živaca njezno nekog gladit percem da mu lagano prijeđe iz guzice u glavu.
ajoj, rehab, nisam baš danas imala vremena, glupo sam napisala, ali vjeruj mi, ništa zlonamjerno nisam mislila. a tvoj lik već dovoljno virtualno poznajem da sigurno ne mislim da ćeš dijete napuštati.
ovo sam htjela reći (pls, nemoj se sad hvatat na svaku riječ jer opet sam u gužvi :mrgreen: ):
stvarno nasilje je - rijetko.Citiraj:
Nastojim razlikovati tipične dječje trzavice od stvarnog nasilja
a sve ovo ja ubrajam u dječje trzavice.
i ova mala koja tina zove spec nije neki delikvent. nego - dobro dijete. kao i njen brat. kao i ti trećaši. kao, vjerojatno i ovaj mali od aleks. a ne bi me čudilo da je i on zaljubljen u tu njenu ljepoticu, tko zna.
sve su to dječje trzavice. i sve su to dobra djeca. a dobroj djeci svašta nedobroga padne na pamet. :mrgreen:
i, kao što trebaju našu pomoć za sto i jednu stvar, tako trebaju i za rješavanje tih trzavica.
kako kaže marta, većinom ih sami riješe. moš misliti koliko ima takvih trzavica dok nas nema i koje uspješno hendlaju. a koji put trebaju našu pomoć.
uh, ja ću samo reći jednu stvar koju upravo učim ovih dana
kad se djetetu neki prijatelj postavi kao alfa i omega, pa neprimjetno kroji njegovo ponašanje, njegovo samopouzdanje i osjećanje, tu treba reagirati
imam sad takvu situaciju i vidim koliko je malo potrebno da ti neke bitne stvari doslovno promaknu ispred očiju
govorim o djeci u školskoj dobi
i koliko je bitno razgovarati sa svojim djetetom i ne zapostavljati tu svakodnevnu komunikaciju radi ničega - ni tanjura, ni veša ni posla ni vježbavnja....
naprosto neka djeca skupa nisu najsretnija kombinacija, vidim kako je tanka granica između benignih dječjih začkoljica i bome ozbiljnog izazivanja frustracija
i kad ti netko svaki dan šalje poruku (na suptilan način) kako je on bolji, jači, pametniji, uspješniji - vrlo lako i sam povjeruješ da je to stvarno tako
pratim temu
pod reagirati ne mislim reagirati prema tom djetetu
nego lijepo ozbiljno razgovarati sa svojim djetetom
i osnaživati ga, poticati njegovo samopouzdanje
usmjeravati ga prema drugim ljudima u čijem se društvu osjeća zadovoljno i prihvaćeno
usmjeravati ga da se bavi onim aktivnostima u kojima je dobar i koje mu idu
ima tu hrpa stvari o kojima sad ne stignem, ali u tom pravcu
kad sam reagirala prema tuđoj djeci, ato je bilo stvarno jako rijetko, uvijek sam to obavljala na način na koji bih željela da netko reagira prema mom djetetu
znači nikad ljutito ni osorno ali dovoljno jasno da dijete shvati da sam ozbiljna
to su bile situacije tipa guranja s tobogana, bacanja pijeska u oči i slično, još u vrtićkoj dobi
ove suptilne situacije, gdje nema vidljivog nasilja, e to mi je viša matematika
jer traže taktiku i promišljanje, traže razrađen pristup
meni su međuljudski odnosi sa svim svojim nijansama i inače tegobni kad nešto pođe krivo
jer puno analiziram i preispitujem, a ponajviše samu sebe...
uh flopica i ja isto takoCitiraj:
flopica prvotno napisa
čitam vas i majkemi strah me toga sto me jos ceka
xCitiraj:
flopica prvotno napisa
Nema ništa suptilno u tim situacijama. Samo ih vrlo često pogrešno tumačimo kao manje nasilne od fizickog nasilja.
Mislim da sve te situacije treba prekinuti.
Ponekad je dovoljno usmjeriti dijete na druge osobe ili društvo. A ponekad se ne može tako lako, nego treba i s naše strane neka manipulacija. Ja se ne ustručavam upogoniti i takve mehanizme. Prvo kažeš što o svemu misliš, onda usmjeriš na neku drugu stranu i konačno, ako treba stvoriš (izmanipuliraš ako treba) situaciju u kojoj tvoje vlastito dijete može shvatiti o čemu je riječ. S obzirom da imam dovoljno djece doma pa mogu na vlastitom uzorku trenirat, vidim da najbolje kuže s odmakom. Znači kad ih se izvadi iz situacije u kojoj netko njima manipulira (ili oni manipuliraju), drži sa strane neko vrijeme, pa ih se kasnije opet pusti u to uz razna objašnjenja. Znam da zvuči komplicirano, samo ne mogu sad neki konkretan primjer izvući iz šešira, moram malo promozgat o tome.
a ne znam, meni se non stop ta mularija muva po kući, pa nemam sad vremena za taktiku, promišljanje i razrađen pristup. kao ni uvijek razumijevanja za suptilne situacije. :mrgreen:
potpis.Citiraj:
flopica prvotno napisa
mi smo ovo prosli u par navrata.
pa cak i kad je rekla da nju to ne smeta.
objasnjavali joj zasto takvo ponasanje nije ok.
i ponavljala da ako je ona u nesto sigurna i zna da zna, da nema te sile koja je treba uvjeriti u suprotno, a najmanje "prijateljica".
i da joj nitko ne moze govoriti sta da radi i kako da se ponasa, osim nas roditelja.
takve razgovore imamo relativno cesto.
e pa ja sam bila ta koja je racunala, razradjivala taktiku, pazila kako i sta reci dok mi nije puko film i vidjela nepravdu. opetovano i opetovano.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
sada prema odredjenoj djeci mogu bez pardona i preispitivanja same sebe, reci sta ih ide.
i vidim da je i takav pristup osnazio moju, jer se polako zna izboriti za sebe gdje prije nije.
Ma nemam ni ja. Nego automatski reagiram. Nemam plan i program koji slijedim, ali se zapravo sve svodi na ono što sam napisala. Izvadiš klinca iz sranja, pustiš ga da se neko vrijeme oporavlja i onda ga ponovo pustiš u sranje da vidiš jel štogod naučio.
Al vidim da nekima ovdje treba razradjen pristup, pa reko, da podijelim.
leonisa, često ti to ne ide samo razgovorom.
pa primjetila sam da treba vidjeti i na djelu, da uci kroz praksu. zato sam na prethodnoj stanici napisala da i svojim djelovanjem osnazujem svoje dijete jer mu primjerom pokazujem kako sta treba. ne radim od nje invalida zato sto ne pustam da sve ona rijesi.
Smatram da za primjer djetetu treba stvari nazvati pravim imenom.
Ako netko pred mojim očima radi sranje, jasno kažem, neka dijete vidi da to ne toleriramo.
isto ovako.Citiraj:
Ma nemam ni ja. Nego automatski reagiram.
de mi malo pojasni ova sranja, dakle:
izvadiš klinca iz sranja, pustiš ga da se neko vrijeme zbroji i onda ga vratiš u sranje da vidiš je li šta naučio?
muči me da to sranje tako dugo traje, zar ga nismo u startu spi*kale? :lol:
@ marta Ne znam, ja ne bih u cijeloj toj situaciji još sjedala alex na muku, napravljeno je što je napravljeno -
a to što ja vidim nešto pozitivno u toj cijeloj situaciji, to stvarno ne moraju drugi vidjet.
Sve 5 :predaja:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
I moja iskustva su vrlo slična. Djecu treba pustiti da sami na svojoj koži osjete da ih netko iskorištava. Često to ne prepoznaju od prve - treba im da na svojoj koži osjete i nauče prepoznati prave prijatelje i one koji ih iskorištavaju. Isto, moraju sami naći i svoju mjeru, ali tu mi je lakše jer mogu koliko toliko utjecati da moji to ne rade drugima. Nisam baš primijetila da bi moji iskorištavali druge, ali sam primijetila neprimjerenu komunikaciju. Rekla sam sinu - pa ne možeš drsko otpiliti prijatelja kad se hoće igrati s tobom, a drugi dan ići k njemu posuditi bilježnicu... Toliko mogu - komentirati ponašanje vlastite djece kad mi se čini neprimjerenim (iako se često pokazalo da imaju razloga, ali to je druga stvar - ne moraš biti drzak ako su i drugi, budi bolji od njih!)Citiraj:
marta prvotno napisa
Trebaju naučiti birati riječi i metode, ali to je proces koji traje do odrasle dobi. Ima nažalost i puno odraslih koji to nisu savladali.
Još bih još dodala da je velika razlika o kojoj se dobi djeteta govori i o kojoj njegovoj životnoj fazi.
Npr. nije isto npr. dijete koje ne ide u vrtić pa se u nekim kasnijim godina (5/6) prvi put onako za pravo susretne s "nasilničkim" ponašanjem, ili dijete koje u toj dobi ide več 4. godinu u vrtić.
Sad sam skuzila da sinoc nisam dobro martu skuzila. Ja ne manipuliram niti stvaram okruzenje, ono samo dolazi jer su djeca naprosto takva. Znaci ponovit ce se, ne trebam ja raditi predstavu. Niti planiram. Nisam takva, to mi je u suprotnosti s mojim bicem.
ma teško je to shvatiti onome tko nema toga šlifa, leo
pa i meni manipuliranje, rješavanje po kratkom postupku ili neki slični termini zvuče jako zadiruće u granice dječjih odnosa ovako kad ih vidim napisane.
ja sam se stranicu ispred zezala, nema potrebe da mi pojašnjavaš, marta.
malo sam se i posramila ispred peterlin kad tako napisa da ni neki odrasli nemaju kulturan riječnik, šta ćeš, da ne kažem jbg :mrgreen: :lool:
ali ja martu kužim sve što je tu napisala, ne kužim ju nego to tako osjećam.
tako razmišljam i funkcioniram i sve mi to prirodno što je napisala bez da imam potrebu vaditi te grubo zvučeće termine iz konteksta i omekšavati ih.
bez brige, skroz su ok primjenjeni.
Ma napisat ću ja što meni znači manipulacija odnosa, nema problema. Peterlin je već načela temu i to stručno i efikasno kako samo ona to zna.
Imala sam tu situaciju da jedno moje dijete pleše po tuđim notama. I to notama koje se meni nisu sviđale. Pa sam prekinula to druženje i uputila dijete na druge. Manipulacija se sastojala u tome što nisam svaki put izričito rekla "ne možeš sad ići kod XY-a", nego bih vrlo često rekla "molim te nemoj sad kod XY-a, zvao te je već prije Z (čak i ako ga nije zvao, znala sam da imam tu slobodu da ga uputim drugome, bez da će to drugome smetati) ili bih jednostavno na licu mjesta izmislila neku obavezu. Usput bih istaknula koje su prednosti Z-a, bez da ga uspoređujem s XY-om. I tako pomalo, dijete izađe iz tog "mora biti kako XY kaze" kruga i onda sljedeći put lakše skuži i odupre se manipulaciji. Kod ovog mog je to dugo trajalo, al na kraju se rasčistilo u potpunosti totalno nefer potezima XY-ovog ćaće prema Z-u. Lego mi je ko kec na 11. Moje je dijete progledalo, a ja sam samo malo tu i tamo pogurala u tom smjeru.
Dijana, uopće ne želim sjedati Aleks na muku, nego bih željela da se prene i izvuče svoje dijete iz situacije u kojoj je završilo.
Pa naravno! Manipulacija u ovom slučaju nije negativno konotirana. To je fino preusmjeravanje pažnje na poželjnu stranu. Nema zapravo nikakve razlike u tom postupku zaokretanja jednogodišnjaka i osmogodišnjaka, samo metode "rastu" s djecom i prilagođavamo ih njihovoj razini razumijevanja.Citiraj:
marta prvotno napisa
Slažem se da nam životne situacije često pomognu u tim nastojanjima - neki ljudi pokažu "pravo lice" i samo je pitanje trenutka kad će djeca to moći samostalno prepoznati. Mi smo tu da ih pratimo. Jednostavno, treba stalno imati otvorene oči. Moji su sad već u fazi da ih ne moram više puno nadzirati, uglavnom samo gledam rezultate ranijih usmjeravanja i prilično sam zadovoljna. Faza mirovanja... ali znam da će uskoro cijeli taj proces krenuti ponovno na idućoj razini itd. dok ne odrastu Svaki put sve više mogu sami, a sve manje trebaju usmjeravanje. Nije to manipulacija, to je odgoj.
Citiraj:
marta prvotno napisa
Ajd da završimo ovu trakavicu, već mi je i neugodno više pisati o tuđem djetetu, jesam li ja nešto propustila ili se Aleks nije prenula i nije izvukla svoje dijete iz situacije u kojoj je završilo?