Turn the page

Jutros sam vas čitala i dok sam se nakanila uključiti, rasprava je otišla u nekom sasvim novom smjeru.

Mi smo isto u razmatranju odlaska van, ali nas je strah. Mi smo ovako ziheraši po prirodi i sve svoje poteze višestruko analiziramo (zato još uvijek nismo digli kredit za stan :lool:) pa smatramo da ne možemo otići probati, nego ili idemo (trajno) ili ne idemo.

No, situacija je grozna. I ja sam već odavno imala prilike otići (nekakve sigurne ponude su bile u igri), no nisam to učinila jer uvijek nađem neki tračak nade u ovu zemlju. Sad sam pak u situaciji da svakodnevno gledam obitelj i prijatelje kako iseljavaju (Austrija, Njemačka, Švicarska, Nizozemska, Belgija, Danska, Norveška, Kanada, Australija...) pa sam sve svjesnija činjenice da stvarno nije dobro i da stvarno nemamo perspektive.

Netko je spomenuo da je Hrvatska mala i da svi nosimo svoj dio odgovornosti. Slažem se s tim i uvijek to ističem. Dok god je ikome od nas u redu uzimati uredski pribor ili druge stvari s posla, biti prijavljen u Čakovcu, a živjeti i raditi u Zagrebu (manji prirez, jeftinija registracija, putni troškovi), iznajmljivati stan, a ne plaćati porez, naručiti se preko veze na pregled, potplatiti prometnog policajca... itd. da sad ne nabrajam sve poremećaje ovog društva koji su postali NORMALNI i UOBIČAJENI... dok god radimo takve stvari i dok god su nam takve stvari normalne, mi ne možemo naprijed. Ja sam u očima velike većine čudakinja jer mi ovakve stvari nisu normalne... i još prelazim cestu samo na zeleno. :)

Problem je što pravna država ne funkcionira. Najbanalniji primjer - imamo susjede koje tulumare svaku noć i smetaju cijeloj zgradi. Ljudi, općenito, nemaju inicijative i nitko im ne želi zvati policiju, nego se derače i lupaju im po radijatorima. Na kraju ne znaš smeta li ti više njihov tulum ili ovi što ih utišavaju. Mi zovemo policiju. Redovito. I oni redovito dođu, istjeraju van one koji tamo ne žive i to je to. Nema kazne, nema zapisnika. A osobe koje žive u stanu su (dam ruku u vatru za to) ilegalne, odn. nisu prijavljene.

I da, konkretan odgovor na pitanja iz prvog posta, nažalost, nemam. :-/

Al nije fora u tome da platis sto treba da Bandic gradi WC u Dubravi i pogoduje Horvatincicu unistivsi pjesacku zonu s garazom, nego da ne dopustis Bandicu da da posao bratu od strica i da dobije izbore populistickim parolama. Populizam u politici ne bi prolazio da nema nas. Ne bi ljudi glasali ZA na zadnjem referendumu da ne puse price. I evo odmah nam je bolje nego Svedanima. Mi IVFovci smo se jedva obranili skidajuci se do gola pred javnoscu zeljnom nesretnih prica. I to samo par nas, jer su drugi cekali tamo nekog drugog da se izbori. Da nismo, ostale bismo promiskuitetni ubojice.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

U biti ne shvaćam od koga točno biste očekivali da nas izvuče. (pod nitko ne mislim baš zbilja nitko, ali malo tko)

---

Pa od koga bih očekivala da promijeni i prilagodi zakone, uredi područja i sektore rada, promijeni način rada inspekcija, odradi reformu javne uprave i pravosuđa?

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

Netko je spomenuo da je Hrvatska mala i da svi nosimo svoj dio odgovornosti. Slažem se s tim i uvijek to ističem. Dok god je ikome od nas u redu uzimati uredski pribor ili druge stvari s posla, biti prijavljen u Čakovcu, a živjeti i raditi u Zagrebu (manji prirez, jeftinija registracija, putni troškovi), iznajmljivati stan, a ne plaćati porez, naručiti se preko veze na pregled, potplatiti prometnog policajca... itd. da sad ne nabrajam sve poremećaje ovog društva koji su postali NORMALNI i UOBIČAJENI... dok god radimo takve stvari i dok god su nam takve stvari normalne, mi ne možemo naprijed. Ja sam u očima velike većine čudakinja jer mi ovakve stvari nisu normalne... i još prelazim cestu samo na zeleno. :)

---

Ali draga, isto ovo (još i više i gore jer izvoze dobar dio kapitala van zemlje i to sve više i više!) ti rade i Nijemci, i to upravo onih 30% koji drže 90% kapitala zemlje u svojim rukama! Nama, običnim smrtnicima, srednjoj klasi, ne smješi se nešto bolje sutra nigdje, pogotovo generaciji naše djece.

A što se tiče uzimanja uredskog pribora, naručivanja preko veze kod doktora, povalstice kod operacija, da li će te opirati premarijus ili tek mladac koji je završio sepcijalizaciju i sve tako redom, godinama sam živjela u uvjerenju da Njemci NISU takvi, dok malo pomalo nisam dolazila do spoznaje tu pa do spoznaje tamo, i skužila da toga ovdje IMA masovno, i vjeruj te mi na riječ, nije istina da Nijemac ne bi, bi, ali ne smije, i to je ono što vjerujem da ćeli naglasiti Zuska, samo tu je još ta značajna razlika, ako govorimo o kolektivu i kako diše kolektiv.

Naravno da se gospodarstveno i politčki, pa ni socijalno te dvije zemlje ne mogu usporediti, a ni brojčano, a ni povijesno, sve to igra ulogu pri razvoju, ali mnogo toga su izgradile neke prijašnje generacije Nijemaca, i zbog toga jeste Njemačka još uvijek jedno od najsnažnijih gospodarstava svijeta, i to je proces koji je trajao, ništa se to nije dogodilo preko noći, zato su se nakon II. sv. rata nevjerojatno brzo oporavili, što mnoge druge europske zemlje ne bi vjerojatno nikada, da ih je zadesilo to što je njih, kad danas bacimo pogled po Europi, ali to je bilo nekada i to su bile nekadašnje generacije.
Današnje su sve više u modusu samo JA i samo KAPITAL.


Razlike između starih generacija Nijemaca i ovih mladih su nenormalno velike, ne biste vjerovali kolike. Ove stare su razmišljale na takav način - svi snosimo svoj dio odgovornosti - i razmišljali su kolektivno i što je dobro za njihovu zajednicu i društvo u cijelini. Ove mlade su sve više u modusu zdrpi i zbriši.

A još jedan, slijedeći problem koji se pojavio uz nestajanje srednje klase, je i njeno ISELJAVANJE. Vjerovali ili ne, i Njemci se masovno iseljavaju! Jer od svoga poštenog rada, više ovdje ne mogu živjeti. Biti danas vozač autobusa, frizer, pekar, prodavač, sekretarica, daktilograf..u Njemačkoj nije dobro, ti ljudi ne mogu od svojih pošteno zarađenih primanja vše preživjeti od mjeseca do mjeseca! I to vam je ukratko današnja slika Njemačke.

Drugim riječima globalna geo politčka slika se mijenja i mijenjat će se i dalje. Njemci se iseljavaju u nordijske zemlje, Kanadu, USA, Afriku, u Njemačku se useljavaju Ameri, Kanađani, Indijci, Kinezi..

Općenito dolazi do velikih globalnih pomaka, i restrukturiranja, samo što oni još nisu jasno vidljvi, posebno ne još u Hrvatskoj koja se bakće sa svojim problemima, ali bit će.

A evo malo i u iznosima, spominjala su se ovdje i primanja vani. Ovdje nema tajni, to je možda ta druga razlika. Sve se zna, do u tančine, poslovično Njemci detaljisti i velike računđije. Mediji su puni analiza i upozorenja na negativne spirale u društvu, ali političari samo viču, die Mitte (sredina), die Mitte, moramo se koncetrirati na die Mitte! Ali više manje sve ostaje na političkim govorima i parolama.

Danas u Njemačkoj je granica za koliko toliko normalan život, primanja u jednoj obitelji kad se stave na hrpu, 4000 eura netto sa 1 dijetetom. Ako nemaš nasljedstvo, neki uhodani privatni obiteljski biznis, nego familija koja gradi i počinje od nule. Sretnu se, zaljube, krenu živjeti zajedno, dobiju dijete, žive i žele nešto stvoriti, kako to već ide. I sa tim primanjima, ukoliko kupe nekretninu, imaju hipoteku, dva auta, polovna, 1 dijete, kad poplaćaju sva osiguranja, a tu spada i životni i penziono, zubarsko, dodatno zdravstveno, koje skoro pa postalo standard, takvo je naime stanje danas ovdje u zdravstvu, ostaje im za sve ostalo mjesečno, hrana, garderoba, koji izlet, oko 1500 eura. I ok, prećivjeti od mjeseca do mjeseca, bez minusa se može. Ali čim stigne drugo dijete, i kako dijeca rastu, situacija postaje sve nategnutija. A čitava struktura se uruši ko kula od karata, ako jedno dobije otkaz i ne može odmah pronaći drugi posao.

A prosjećna plaća jedne frizerke je oko 1000 eu, jedne sekretarice oko 1500 eu, jednog inžinjera sa 3000 eu netto.S time da ovaj zadnji ima još šanse i prostora i napredovati, do većih primanja i koju stepenicu više, što opet snaćno ovisi i osreći, a to znači poduzeću gdje ga prime za stalno, i naravno podrazumjeva doživotno školovanje, specijaliziranje, seminare i radno vrijeme koje dalko premašuje 45 sati tjedno.

Ovo pišem, ne iz razloga da bi ikoga obeshrabrila, naprotiv, samo opsiujem kako život srednje klase danas izgleda u jednoj Njemačkoj.

Ekoi, malo smo ti uzrpirali topic, povukla sam Zusku, pa ona mene, oprosti:-)

Ono što meni evo ovako pada na pamet, u Njemačkoj dosta žena koje ostaju doma sa djecom pokenu i privat biznis preko interneta tj. e-beya.
naručuju jeftinu robu iz Kine i onda je prodaju preko e-beya. Roba je razna od malih stvari koje ne trbaju neki prostor za skladištenje, recimo jedan ormar doma ili šupa, od recimo ručnih lampi, žarulja, svjetlečkih kablova, pa do većih stvari kao što su, ne znam, tenesice, sucnobrani itd..
Ne znam kako je kod nas sa prodajom preko neta, ali evo samo kao prijedlog, ako išta sa time uopće možeš možda započeti.

Ali, ono što ne znam, koji točno obrt se u Hrvatskoj za to može i smije otvoriti, i koja se davanja odmah od samog početka moraju uplaćivati, i koliko. Početni kapital za nabavku ne bi trebao biti veliki, za početak može biti tek par komada, pa staviti za probu na prodaju, dok se ne vidi kako bi uopće stvar hodala.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Ono što meni evo ovako pada na pamet, u Njemačkoj dosta žena koje ostaju doma sa djecom pokenu i privat biznis preko interneta tj. e-beya.
naručuju jeftinu robu iz Kine i onda je prodaju preko e-beya. Roba je razna od malih stvari koje ne trbaju neki prostor za skladištenje, recimo jedan ormar doma ili šupa, od recimo ručnih lampi, žarulja, svjetlečkih kablova, pa do većih stvari kao što su, ne znam, tenesice, sucnobrani itd..
Ne znam kako je kod nas sa prodajom preko neta, ali evo samo kao prijedlog, ako išta sa time uopće možeš možda započeti.

Ali, ono što ne znam, koji točno obrt se u Hrvatskoj za to može i smije otvoriti, i koja se davanja odmah od samog početka moraju uplaćivati, i koliko. Početni kapital za nabavku ne bi trebao biti veliki, za početak može biti tek par komada, pa staviti za probu na prodaju, dok se ne vidi kako bi uopće stvar hodala.

---

Imaš toga i kod nas, samo što čisto sumnjam da je itko to prijavio. Redovito na Njuškalu nalazim "novo s etiketom" i to mahom Carter's (i ja volim Carter's, ali mi ta opsesija definitivno nije jasna). Kad odeš na e-bay, sve te identične stvari opet vidiš tamo. Jedino što, za moje pojmove, ni to s e-baya nije povoljno, a pogotovo onda ne ovo s Njuškala. :)
U svakom slučaju, imaš ljudi koji se bave preprodajama raznih vrsta (ukratko - šverceri), tako da nije ovo ništa revolucionarno. Bilo bi revolucionarno da netko zbilja otvori obrt. :)

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Ekoi, malo smo ti uzrpirali topic, povukla sam Zusku, pa ona mene, oprosti:-)

Ono što meni evo ovako pada na pamet, u Njemačkoj dosta žena koje ostaju doma sa djecom pokenu i privat biznis preko interneta tj. e-beya.
naručuju jeftinu robu iz Kine i onda je prodaju preko e-beya. Roba je razna od malih stvari koje ne trbaju neki prostor za skladištenje, recimo jedan ormar doma ili šupa, od recimo ručnih lampi, žarulja, svjetlečkih kablova, pa do većih stvari kao što su, ne znam, tenesice, sucnobrani itd..
Ne znam kako je kod nas sa prodajom preko neta, ali evo samo kao prijedlog, ako išta sa time uopće možeš možda započeti.

Ali, ono što ne znam, koji točno obrt se u Hrvatskoj za to može i smije otvoriti, i koja se davanja odmah od samog početka moraju uplaćivati, i koliko. Početni kapital za nabavku ne bi trebao biti veliki, za početak može biti tek par komada, pa staviti za probu na prodaju, dok se ne vidi kako bi uopće stvar hodala.

---

Čak i uz prijavu, to je ok DOPUNSKA djelatnost, ali nikako karijera...

Ma naravn da ne, ja govorim o bar nekom zarađivanju novaca, kao samostalac, ne karijeri, dok se nešto drugo ne pojavi, iskristalzira, recimo prijelazni period, da neka pinka kapa. Tako sam shvatila prvi post. A bome i od revolucionarnog je daleko, samo primjer :-)

A može i kao jedna moja poznanica - skupljati SVE što joj ljudi daju i poklanjaju (robicu, igračke, namještaj) pa prodavati preko oglasa. I tako se ljudi snađu. Meni je osobno to neprihvatljivo (za mene - drugi neka žive kako žele). :štrika:

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

A može i kao jedna moja poznanica - skupljati SVE što joj ljudi daju i poklanjaju (robicu, igračke, namještaj) pa prodavati preko oglasa. I tako se ljudi snađu. Meni je osobno to neprihvatljivo (za mene - drugi neka žive kako žele). :štrika:

---

Baš se ne bih kladila da netko to ŽELI, prije bih rekla da žive tako jer su prinuđeni na to. Da nemam izbora, i ja bih tako.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Baš se ne bih kladila da netko to ŽELI, prije bih rekla da žive tako jer su prinuđeni na to. Da nemam izbora, i ja bih tako.

---

E tu se baš varaš. Ženi je to hobi.

ekoi ja skoro kao ti...ušla u 30te, dvoje djece, suprug radi po cijele dane, ja sam ta koja je studirala dosta dugo na kraju ostala mi zadnja godina koju ne budem završila, imam završenu gimnazijum po struci sam ništa....Vodila sam dugo godina firmu, nemam dana radnog staža, na burzi sam, poslala samo u par mjeseci preko 70 zamolbi, bila na nekoliko razgovora i testiranja ali ništa... Uđem u najuži krug i onda rade veze i vezice. Nadam se možda uleti stručno osposobljavanje...bar...

Nisam krenula na prekvalifikaciju ali razmišljam o tome samo još nisam na čisto sa sobom gdje i što...kažem... razmišljam....ako mi ne uleti posao do kraja godine možda i konačno odlučim i to odraditi ali teško je s lovom i rasporediti klince i čuvanje...

Ne gubim nadu, svi kažu bit' će bolje pa tako i ja pokušavam razmišljati.

Ajd' drž' se...

E da...razmišljala sam i da odemo u inozemstvo, imamo gdje i imali bi pomoć familija ali moj muž ne želi ni čuti...

Citiraj:

---

E tu se baš varaš. Ženi je to hobi.

---

super, spojila je ugodno s korisnim pa dobro.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

super, spojila je ugodno s korisnim pa dobro.

---

Pa je, ako na to gledaš na stvari. A meni baš i nije drago kad ona nešto što sam kupila njenom djetetu i ne otvori, nego samo stavi na Njuškalo. Ja sam tu pak totalno drugačija. Apsolutno sve što je moja djevojčica dobila za poklon, obukla sam joj barem jednom (ako je bilo na knap onda nisam mogla više puta), iz poštovanja prema osobi koja je to poklonila. Zašto je u redu da ja ovoj poklonim stolac za hranjenje, a ona ga proda za 150 kn? Ne, meni to nije OK.

No, to nije tema ovdje.

Citiraj:

---

No, to nije tema ovdje

---

x

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Cvijeto, znam da se šališ, al ako imaš mogućnost birati između 100 ljudi, onda biraš (meni se javi po troje, ne više, nemaju uvjete). Surovo. Nije samo koncept zdravog života. Meni je svejedno je li ide osoba na pilates ili zumbu. Maraton je posebna kategorija. Priprema, planiranje, procjena vremena i mogućnosti i onda 4 sata ponavljaš isto, nema veze samo s fizičkom spremnošću. Odnosno kod nekih stvari držim i do timskog sporta. To sam već govorila da mi se čini da kod nas fali ženama sudjelovanje u timskom sportu. Važno je vidjeti gdje ti stoji suigrač i dodati mu loptu kad si stvori priliku. I važno se znati pofajtat na terenu, a poslije biti u mogućnosti smiriti strasti i otići na pivo.

---

Imamo različite stavove, ja, eto, mislim da je za pretjerivanje u sportu potrebno da ti se nešto marvicu makne u glavi :)

daj krumpi. ja mislim da je Jelena u pravu, to sto neko je igrao timski sport, ili sto je trcao maraton ipak govori o osobi da se moze predati necemu ako mu se svidi/pase/odgovara.
A to da ljudi znaju skrenuti malo u sportu pa znaju, ali zanju i u svemu drugom, jelu/picu/sexu/kockanju/brzini voznje............... uvijek je neka tanka linija

ja se malo zezam, ko da nismo tu temu obradile :P :))) samo zato jer mi je to zanimljiv i smješan kriterij budući da znam ljude koji trče previše (uključujući vlastitog muža) i porive koje čovjek ima i koji ga guraju trčanju i koji nemaju veze s upornošću, nego s hlađenjem glave. Svima koje znam trčanje je meditacija. Tako mogu kategorizirat i neke svoje hobije :)
Meni je pozitivno pogledati na CVu da je netko svestran i da NIKAD ne staje, znači, da je radio i pokušavao štagod može u svim uvjetima u koje je zapao. Bitno mi je prepoznati okolnosti. Ono malo što sam u životu gledala nečije CVove.

ali maraton je ipak specifičan. ljudi jednostavno nisu stvoreni da trče 40 km. nakon maratona, tijelo mora da se osjeća isto kao da ga je pregazio šleper, šta mišići znaju za lude glave, uništeni su preko svih svojih mogućnosti i treba im puno vremena da dođu nase, ako ikad - kad pogledaš te maratonce, brat bratu ne izgledaju baš najzdravije na svijetu :mrgreen:

uletila krumpi - baš to.

Što se tiče odlaska vani, slažem se sa Zuskom. Naravno da je nekom tko ima riješeno stambeno pitanje i puno prijatelja u okolini i roditelje blizu i osjeća se "doma"....kriterij prednosti i mana različit nego meni.
Mi smo i u Zagrebu doseljenici, kvartove mijenjamo, nigdje ne "pripadamo" osim što nam dijete ima određene veze sa školom u koju ide. Roditelji su mi daleko. Ne osjećam te "prednosti" života u Hrvatskoj.
Al se slažem da su te prednosti vrlo vrlo važne.

jesmo obradile smo :pivo: zato sam i napisala, ali nije isto istrcati maraton i trcati da se ohladis.

i u te CV svasta ljudi trpaju. ali bas svasta.
evo koliko ljudi imate da je u CV stavilo da im je hobby citanje knjiga ili putovanje, rijetki su oni koji stvarno putuju iz hobija. da im je to strast. i pitanje je da li zelis nekog zaposliti, kad znas da ce otici na Island ili Aljasku kad je aurora borealis, a ti znas da je to bas doba godine kad treba dati konacna izvjesca ili nesto u tom stilu.

Vezano za Jarun i masaže, naravno da ima ljudi koji se kupaju na Jarunu jer ne mogu na godišnji, ne jer nemaju para za more :)

Ja se ne kupam jer smo mi Dalmatinci razmaženi za poludit.

Cvijeta osoba koju ja poznajem a redovito trci ove HR maratone, mozda nije sav svoj u glavi ali je bio pozdan da sve sto je trebalo je mogao napraviti. ili se meni tako cini. tanja_b ga ipak bolje poznaje od mene.

ma naravno. ovaj moj frend vodi uspješan privatni biznis i ultra je simpatičan. al isto mene takvih malo strah :mrgreen:
ma ono što htjedoh reći, i što sam već rekla - nervira me to s tim životopisima.
a za nekakva normalna radna mjesta.
da se biraju za let u svemir, ajd de.

joj mislim da si preozbiljno to skužila, spajko
mislim da čovjek ne trči da bi nešto postigao nego da se makne i isključi mozak, kao što i ima vrt, živad :), hekla ili volontira
ali ako 2godine imaš potrebu trčati svaki dan, istrčat ćeš na kraju nekad i maraton, jer trčeći, kažu, ne bi ja znala hahah, lako pređeš u meditacijsko stanje, pa što lakše možeš postić klik i postat ovisan, prije ćeš i do maratona doć
meni to nije nikakva prednost za posao, a znam prekoviše ljudi koji puno puno puno trče, to je sada vrlo popularno

mene živcira kad ljudi u životopis pišu kad su piškili, ono, na faksu sam radio projekt blabla s kolegama blabla bla, dobili smo blabla...

pa znas da sam ja jako ozbiljna osoba :P

radim i hladim mozdak na forumu, znas kako je kad te tjeraju ;)

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

Cvijeta osoba koju ja poznajem a redovito trci ove HR maratone, mozda nije sav svoj u glavi ali je bio pozdan da sve sto je trebalo je mogao napraviti. ili se meni tako cini. tanja_b ga ipak bolje poznaje od mene.

---

Prije nego sam došla do spominjanja svojeg imena znala sam na koga misliš :mrgreen: I da, u pravu si, dobro ti se čini. Samo, nekako mislim da ta njegova osobina nema puno veze s trčanjem maratona.

eto vidiš, da se broje forumski postovi u CVu, imali bi i za maraton :P

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Prije nego sam došla do spominjanja svojeg imena znala sam na koga misliš :mrgreen: I da, u pravu si, dobro ti se čini. Samo, nekako mislim da ta njegova osobina nema puno veze s trčanjem maratona.

---

e vidi nje, pokvari mi sad sve :lol:
ajd onda stara skola je stara skola bez obzira na maraton.
idem ja sad i citati , jer fakat broj postova mi nece dati kruh na stol 8-)

Nakon 10 godina života vani jedva sam dočekala povratak u Hrvatsku. Da, tu je situacija loša, ali ljudi očekuju da će otići van i za isti posao bit 10 puta više plaćeni.
Muž i ja smo liječnici, otišli smo u SAD kad sam ja odradila staž. On se prijavio za posao tamo i budući da smo bili mladi i ludi spakirali smo se i otišli, bez velikog razmišljanja i kalkuliranja.
Problem je bio u tome što tamo porodiljni praktički ne postoji pa sam odlučila uopće ne raditi dok su djeca mala. 4 i pol godine i 3 djece kasnije sam se zaposlila. U međuvremenu sam morala polagati njihove ispite i slične administrativne stvari. Muž je radio skoro 80 sati tjedno, cijele dane, stalno na raspolaganju. Kad sam se i ja zaposlila djecu je praktički odgajala dadilja, a ja sam brojala dane do povratka doma :(
Inače, od svih svojih kolegica bila sam jedina koja je imala djecu prije 30. i jedina s više od 2.
Koliko ljudi se rastalo i odselilo u tih 6 godina ni ne pamtim.
Da, zarađivali smo puno, ali meni to nije bilo vrijedno takvog stila života gdje ne vidim muža ni djecu, a obitelj i prijatelji su mi na drugom kraju svijeta.
A nije ni tamo lako pokrenuti svoj posao, korupcije ima, uvijek moraš nekog znati. A tek provjere i dozvole za useljenike...
Tako je i u Kanadi. Za ostale zemlje koje ste spominjali ne znam, ali bi savjetovala da jako jako dobro razmislite ako situacija nije zbilja nemoguća. Pogotovo ako ćete tu razliku trošit na avionske karte :mrgreen: