Zuska, znam, evo čitam te što pišeš i znam (hvala na opširnom odogovoru!), jasno mi je, pravna država NE funkcionira kako bi trebala, ali vjerovala ti meni ili ne, toga ima i ovdje, ali naravno ne uvijek i ne kao pravilo, radi se o pojedinačnim slučajevima, iznimkama, ali ima svega.
Da vidiš samo kako ovdje pravna država funkcionira kod fušeraja gradnje kuća, i to jedno čitavo naselje. Nikako. Kada sam gledala emisiju, nisam mogla vjerovati da govore o Njemačkoj. I nikom ništa. Ljudi su se zadužili preko glave, nemaju za život i prisiljeni su živjeti u takvim napola govotvim i sfušanim kućama jer postoje rupe u zakonu. Vuk ujeo magare. Baufirma pobrala lovu, i još ona tuži ljude jer nisu htjeli više uzimati kredite i uplatiti zadnju ratu dok firma ne sanira katastrofalne fušeraje kod gradnje. Poduzentik koji stoji iza te firme je neki poznati vblasnik nogometnog kluba u tom mjestu, zabroavila sam kako se zove. Sijever Njemačke uglavnom.
Identična priča s inspekcijom (poreznom) kao kod Zuske, identična. Uz maltretiranja zaposlenih, prijetnje, omalovažavanja...grozno nešto. I nema ti izlaza.
Sudovi ne funkcioniraju. Pokušavaš naplatit veliko dugovanje, na sudu si već 6 godina - nema rješenja. Tko može toliko čekat? Dovoljno da nekog manjeg uništi.
To su samo dva primjera.
Vidiš vidiš. Tamo "u firmi" gdje ja radim tisuće i tisuće kn mjesečno prođe na crno,o plaći na crno da i ne govorim i nikada, znači NIKADA nisu dobili kaznu,a bezbroj inspekcija nam je bilo. Tako već gooodinama. Baš zanimljivo
Inspirirala me šafran, no kako smo otišli od teme, predlažem da se otvori nova tema o tome kako je poslovati u Hrvatskoj ili nešto slično.
Naime, imam potrebu napisati kako, po mom mišljenju, znanju i dojmu, izgleda cjelina hobotnice zvane hrvatski sustav ...
1. Svaka normalna država ubire poreze i od njih financira svoje postojanje i svoje javne usluge. No, kod nas to nije jedino difoltno ubiranje države.
2. Kod nas su inspekcije sredstvo represije. One su janjičari sistema, hodaju okolo i ubiru desetine. Naravno, ne svima, ne pod istim uvjetima. U tome im pomažu propisi koji su opširni, višeznačni, u koliziji...dakle, sami propisi inspekcijama omogućavaju lov u mutnom.
Inspekcije imaju naredbu da ubiru pare jer je to način punjenja proračuna, ali i način na koji se podanike drži u strahu i nesigurnosti jer dolazak inspekcije ponekad znači i kaznu za neposlušnike.
Inspektori pristaju na to jer mnogi o njih i sami od toga imaju koristi. Često su povezani s moćnim i uglednim ljudima u svojoj okolini (vlasnici firmi, političari, sucima).
3. E sad, pravne osobe, obrtnici, poduzetnici i ini da bi nešto radili, od nadležnih državnih službi, lokalne smouprave te drugih tijela javne vlasti moraju zatražiti razne dozvole, propusnice, licence, koncesije, vezove i tako dalje. Tu se lokalna razina pokazuje ključnijom preprekom od državne.
Naime, može sve i ne može ništa, ovisno o tome koga poznaješ, jesi li član stranke koja dominira lokalno (jesi li "njihov"), jesi li bio velikodušan prema onima koji odlučuju i sl. Tu caruje lokalni klijentelizam, nepotizam, familizam, korupcija... (sve se može dogovoriti uz određene uvjete).
Postoji i upgrade odnosa, a to je kad npr. lokalna samouprava dodjeluje koncesije, prostore i sl. po netransparentnim kriterijima, odnosno "njihovima", zna se da je netko dobio to i to, ali nema natječaja, nema objavljenog popisa, nema ničeg. Na ovaj način povećava se mreža ovisnika o sustavu, tu se pojačavaju glasovi.
Treća razina je dodjela poslova na lokalnoj razini - teško da neki uljez može tu upasti, a ako upadne..da citiram frenda iz struke koji mi je, eto, baš jučer rekao: "kod nas građevinske poslove dobivaju "naši", a ako slučajno posao dobije netko sa strane, onda ga se gazi da je to ružno za gledati, od rokova do kvalitete isporuke". I kroz ovo se stvaraju ovisničke mreže, ja tebi ti meni odnosi itd.
Kad se pitate zašto u određenom gradu ili općini uvijek pobjeđuje ista stranka ili stranke, probajte izračunati udio obitelji koji na opisane načine ovise o sustavu.
Napomena: naravno, postoje velike razlike među lokalnim samoupravama, niti imaju iste proračune, nisi iste "vladare", niti istu elitu, nisi isto razvijeno civilno društvo ili javnost koja reagira. Tako da ovo gore je shema koja se nekih tiče puno više, nekih puno manje.
Da zaključim:
nema države bez određene razine korupcije. No, pitanje je do koje je mjere korupcija prisutna unutar sistema i kakvi su mehanizmi sistema za obračunavanje s korupcijom. Gleda li se na korupciju kao na devijaciju, ili je ona integrirani dio institucija, procesa i odnosa, ili je nešto između pa je na toj ljestvici bliže prvom ili drugom...
Nije svejedno da li sistem u kojem pokušavaš stvarati ili preživjeti naginje ka jednom ili ka ovom drugom.
Nadam se da nisam bila predosadna.
.
Posljednje uređivanje od Bodulica : 12.06.2014. at 15:03 Razlog: kriva tema :D
Potpisujem cijeli post, a osvrnut ću se na ovo gore
Ja se bojim porezne. Imam firmu 6 godina, svi papiri su mi čisti, sve plaće i doprinosi uredno plaćeni. Ali se bojim da će mi porezna pokucati na vrata.
Neće oni meni naći ništa ozbiljno, ali ako dođu moraju nešto naći. I onda će mi naći neku pizdariju tipa Krivi font, nedovoljno velika slova i slično.
I uzet će mi neki minimalni iznos, 2-3000. Ali meni je i to puno. Ja sam to morala zaraditi.
I sad hoću ugasiti firmu. Firmu koja sve ima uredno plaćeno, nema duga prema državi (oni imaju prema nama), nema vjerovnika. Znate koliko to košta? 10.000 kuna! Halo, odakle!
Nisi dosadna, Zuska.
Dodala bih: i kad se promijeni sam vrh, mreža na nižim razinama ostaje tu, ista.
Točka br2.je meni zanimljiva jer je velikim dijelom zaslužna za rad na crno i propast onih koji rade pošteno i po propisima.
Jedna osoba koju dobro poznam ima kuću za iznajmljivanje u jednom gradiću na obali. Godinama se muči s popunjavanjem tri apartmana. Pred godinu dana postala je načelnica tog mjesta, prošlo ljeto imala je 100% popunjenost. Ne zato jer se više trudila oko toga, nego zato jer su iz lokalne tur. zajednice u namjeri da se dodvore novoj načelnici nemilo slali goste. I tako stvari funkcioniraju. Nažalost.
Uz sve što si ti nabrojala Zuska, veliki je problem "not in my playground". Prevelika masa bi onog drugog mijenjali, a nitko sebe. To je očito i u ovoj temi. Nitko od nas nije suodgovoran. Hrvatska je mala. Jako mala.
Nitko ne pozna regulativu iz svog područja, ima više pretendenata da okrene stranicu, nešto bi trebalo proučiti, nitko baš ne zna točno što. U biti ne shvaćam od koga točno biste očekivali da nas izvuče. (pod nitko ne mislim baš zbilja nitko, ali malo tko)
Jelena...draga....jel da sjednem za telefon i zivkam inspekciju? (znam kako izgleda kad idu na nečiji poziv..popiju kavu,rugaju se s onim tko je zvao,pozdrave se i odu),da se odreknem svog dijela plaće koji primim na ruke,a ne na račun. To će promjeniti nešto? Hoće sigurno,ali samo u mom kućnom proračunu (i mog poslodavca također) Slažem se ja s tobom,ali......ali je veliko draga moja
da se vratim na neke prethodne postove, koncesija za masažu na plaži na krku prije 2 godine koštala je 5 tisuća kn a to nije jedini trošak.
zanima me kolike žnore moraš imati da se recimo domogneš gradskog prostora za najam?
nadalje, prije ove trudnoće imala sam snažnu želju otvoriti udrugu pa su mi rekli da se rekreacijski i sportski sadržaji (ples i masaže u mom slučaju) više ne mogu otvarati na taj način, moraš imati obrt ili d.o.o. (zbog nelojalne konkurencije) iako danas postoji takvih udruga samo u zg na svakom koraku i nikom niš. a da bih radila iste sadržaje za recimo potrebite skupine na volonterskoj bazi (djecu slabog imovinskog statusa, osobe 3. životne dobi i sl.) moram se prijavljivati putem eu projekata a moš mislit kak bi dobila pare, drugim riječima plaćala bih svoje vlastito volontiranje, prostor, sva početna ulaganja. eto kočenja, morala sam odustati prije nego što sam počela raditi.
Zuska je sve napisala. KOd nas su poreznici janjičari, vani su savjetnici.
Ako meni dodju kaznit ce nas jer nemamo stolice s 5 kotačića.
Opet se tu ne radi samo o poreznicima. Veliki broj ljudi ce puno radje pokuditi, nego pohvaliti nekoga. To je isto upadljivo kad se vratis u Hrvatsku.
Nacelno ce stati u obranu nekome, al rijetko ce taj biti netko zbilja kvalitetan. Hrvatska će pokazati srce kad treba pomoci kod poplave, kad treba pomoci Nori. Potencijalno dobrog ne treba potaknuti i poduprijeti da se razvije i povuce jos dvojicu sa sobom, treba ga drzati da ne odskoci previse. A tu sudjeluje mali broj ljudi djelom, a preveliki broj ljudi propustom.
Ja ne mogu gledat vise tu vecinu glava koje gledaju u stol kad ta sacica gazi pametne. Gadi mi se to.
Ekoi, ako imas snage kreni. Ja sam krenula pred 8 godina, nitko mi nije davao dobre prognoze za neke stvari, ali sam napravila dosta. Ne vjerujem da ces ovdje naci informaciju. Dobro je sto si u Zagrebu, odi mozda se i uclani u Pravo na grad, odi u Udrugu poslodavaca, na Zavod za zaposljavanje. Primijeni pravilo drugih vrata. Ako ne zna jedna sluzbenica, mozda zna druga. Nemoj pisati dopise, idi osobno. Dopisi su pismo djedu mrazu.
Otvorila si dobru temu, al smo mi preheterogena skupina.
Kad krenes, shvatit ces i koju regulativu moras prouciti. Onda printaj, potcrtaj i idi sluzbenicima i trazi s propisom u ruci sto ti treba. Prosjecni hrvatski sluzbenik ne zna propise. Trazi nadredjenog ako ti se cini da ne razumiju propise. Ovdje vrijeme ne igra ulogu, posalju te doma tako iz navike. Ne daj se.
Na kraju ce ti malo zadebljati laktovi, netko ce te mozda proglasiti bahatom i arogantnom, pljeskat ce ti dok ti ne krene, a onda ce se pitati tko stoji iza tebe, ciji si ti covjek.
Jutros sam vas čitala i dok sam se nakanila uključiti, rasprava je otišla u nekom sasvim novom smjeru.
Mi smo isto u razmatranju odlaska van, ali nas je strah. Mi smo ovako ziheraši po prirodi i sve svoje poteze višestruko analiziramo (zato još uvijek nismo digli kredit za stan) pa smatramo da ne možemo otići probati, nego ili idemo (trajno) ili ne idemo.
No, situacija je grozna. I ja sam već odavno imala prilike otići (nekakve sigurne ponude su bile u igri), no nisam to učinila jer uvijek nađem neki tračak nade u ovu zemlju. Sad sam pak u situaciji da svakodnevno gledam obitelj i prijatelje kako iseljavaju (Austrija, Njemačka, Švicarska, Nizozemska, Belgija, Danska, Norveška, Kanada, Australija...) pa sam sve svjesnija činjenice da stvarno nije dobro i da stvarno nemamo perspektive.
Netko je spomenuo da je Hrvatska mala i da svi nosimo svoj dio odgovornosti. Slažem se s tim i uvijek to ističem. Dok god je ikome od nas u redu uzimati uredski pribor ili druge stvari s posla, biti prijavljen u Čakovcu, a živjeti i raditi u Zagrebu (manji prirez, jeftinija registracija, putni troškovi), iznajmljivati stan, a ne plaćati porez, naručiti se preko veze na pregled, potplatiti prometnog policajca... itd. da sad ne nabrajam sve poremećaje ovog društva koji su postali NORMALNI i UOBIČAJENI... dok god radimo takve stvari i dok god su nam takve stvari normalne, mi ne možemo naprijed. Ja sam u očima velike većine čudakinja jer mi ovakve stvari nisu normalne... i još prelazim cestu samo na zeleno.
Problem je što pravna država ne funkcionira. Najbanalniji primjer - imamo susjede koje tulumare svaku noć i smetaju cijeloj zgradi. Ljudi, općenito, nemaju inicijative i nitko im ne želi zvati policiju, nego se derače i lupaju im po radijatorima. Na kraju ne znaš smeta li ti više njihov tulum ili ovi što ih utišavaju. Mi zovemo policiju. Redovito. I oni redovito dođu, istjeraju van one koji tamo ne žive i to je to. Nema kazne, nema zapisnika. A osobe koje žive u stanu su (dam ruku u vatru za to) ilegalne, odn. nisu prijavljene.
I da, konkretan odgovor na pitanja iz prvog posta, nažalost, nemam.![]()
Al nije fora u tome da platis sto treba da Bandic gradi WC u Dubravi i pogoduje Horvatincicu unistivsi pjesacku zonu s garazom, nego da ne dopustis Bandicu da da posao bratu od strica i da dobije izbore populistickim parolama. Populizam u politici ne bi prolazio da nema nas. Ne bi ljudi glasali ZA na zadnjem referendumu da ne puse price. I evo odmah nam je bolje nego Svedanima. Mi IVFovci smo se jedva obranili skidajuci se do gola pred javnoscu zeljnom nesretnih prica. I to samo par nas, jer su drugi cekali tamo nekog drugog da se izbori. Da nismo, ostale bismo promiskuitetni ubojice.
Ali draga, isto ovo (još i više i gore jer izvoze dobar dio kapitala van zemlje i to sve više i više!) ti rade i Nijemci, i to upravo onih 30% koji drže 90% kapitala zemlje u svojim rukama! Nama, običnim smrtnicima, srednjoj klasi, ne smješi se nešto bolje sutra nigdje, pogotovo generaciji naše djece.
A što se tiče uzimanja uredskog pribora, naručivanja preko veze kod doktora, povalstice kod operacija, da li će te opirati premarijus ili tek mladac koji je završio sepcijalizaciju i sve tako redom, godinama sam živjela u uvjerenju da Njemci NISU takvi, dok malo pomalo nisam dolazila do spoznaje tu pa do spoznaje tamo, i skužila da toga ovdje IMA masovno, i vjeruj te mi na riječ, nije istina da Nijemac ne bi, bi, ali ne smije, i to je ono što vjerujem da ćeli naglasiti Zuska, samo tu je još ta značajna razlika, ako govorimo o kolektivu i kako diše kolektiv.
Naravno da se gospodarstveno i politčki, pa ni socijalno te dvije zemlje ne mogu usporediti, a ni brojčano, a ni povijesno, sve to igra ulogu pri razvoju, ali mnogo toga su izgradile neke prijašnje generacije Nijemaca, i zbog toga jeste Njemačka još uvijek jedno od najsnažnijih gospodarstava svijeta, i to je proces koji je trajao, ništa se to nije dogodilo preko noći, zato su se nakon II. sv. rata nevjerojatno brzo oporavili, što mnoge druge europske zemlje ne bi vjerojatno nikada, da ih je zadesilo to što je njih, kad danas bacimo pogled po Europi, ali to je bilo nekada i to su bile nekadašnje generacije.
Današnje su sve više u modusu samo JA i samo KAPITAL.
Razlike između starih generacija Nijemaca i ovih mladih su nenormalno velike, ne biste vjerovali kolike. Ove stare su razmišljale na takav način - svi snosimo svoj dio odgovornosti - i razmišljali su kolektivno i što je dobro za njihovu zajednicu i društvo u cijelini. Ove mlade su sve više u modusu zdrpi i zbriši.
A još jedan, slijedeći problem koji se pojavio uz nestajanje srednje klase, je i njeno ISELJAVANJE. Vjerovali ili ne, i Njemci se masovno iseljavaju! Jer od svoga poštenog rada, više ovdje ne mogu živjeti. Biti danas vozač autobusa, frizer, pekar, prodavač, sekretarica, daktilograf..u Njemačkoj nije dobro, ti ljudi ne mogu od svojih pošteno zarađenih primanja vše preživjeti od mjeseca do mjeseca! I to vam je ukratko današnja slika Njemačke.
Drugim riječima globalna geo politčka slika se mijenja i mijenjat će se i dalje. Njemci se iseljavaju u nordijske zemlje, Kanadu, USA, Afriku, u Njemačku se useljavaju Ameri, Kanađani, Indijci, Kinezi..
Općenito dolazi do velikih globalnih pomaka, i restrukturiranja, samo što oni još nisu jasno vidljvi, posebno ne još u Hrvatskoj koja se bakće sa svojim problemima, ali bit će.
A evo malo i u iznosima, spominjala su se ovdje i primanja vani. Ovdje nema tajni, to je možda ta druga razlika. Sve se zna, do u tančine, poslovično Njemci detaljisti i velike računđije. Mediji su puni analiza i upozorenja na negativne spirale u društvu, ali političari samo viču, die Mitte (sredina), die Mitte, moramo se koncetrirati na die Mitte! Ali više manje sve ostaje na političkim govorima i parolama.
Danas u Njemačkoj je granica za koliko toliko normalan život, primanja u jednoj obitelji kad se stave na hrpu, 4000 eura netto sa 1 dijetetom. Ako nemaš nasljedstvo, neki uhodani privatni obiteljski biznis, nego familija koja gradi i počinje od nule. Sretnu se, zaljube, krenu živjeti zajedno, dobiju dijete, žive i žele nešto stvoriti, kako to već ide. I sa tim primanjima, ukoliko kupe nekretninu, imaju hipoteku, dva auta, polovna, 1 dijete, kad poplaćaju sva osiguranja, a tu spada i životni i penziono, zubarsko, dodatno zdravstveno, koje skoro pa postalo standard, takvo je naime stanje danas ovdje u zdravstvu, ostaje im za sve ostalo mjesečno, hrana, garderoba, koji izlet, oko 1500 eura. I ok, prećivjeti od mjeseca do mjeseca, bez minusa se može. Ali čim stigne drugo dijete, i kako dijeca rastu, situacija postaje sve nategnutija. A čitava struktura se uruši ko kula od karata, ako jedno dobije otkaz i ne može odmah pronaći drugi posao.
A prosjećna plaća jedne frizerke je oko 1000 eu, jedne sekretarice oko 1500 eu, jednog inžinjera sa 3000 eu netto.S time da ovaj zadnji ima još šanse i prostora i napredovati, do većih primanja i koju stepenicu više, što opet snaćno ovisi i osreći, a to znači poduzeću gdje ga prime za stalno, i naravno podrazumjeva doživotno školovanje, specijaliziranje, seminare i radno vrijeme koje dalko premašuje 45 sati tjedno.
Ovo pišem, ne iz razloga da bi ikoga obeshrabrila, naprotiv, samo opsiujem kako život srednje klase danas izgleda u jednoj Njemačkoj.
Ekoi, malo smo ti uzrpirali topic, povukla sam Zusku, pa ona mene, oprosti
Ono što meni evo ovako pada na pamet, u Njemačkoj dosta žena koje ostaju doma sa djecom pokenu i privat biznis preko interneta tj. e-beya.
naručuju jeftinu robu iz Kine i onda je prodaju preko e-beya. Roba je razna od malih stvari koje ne trbaju neki prostor za skladištenje, recimo jedan ormar doma ili šupa, od recimo ručnih lampi, žarulja, svjetlečkih kablova, pa do većih stvari kao što su, ne znam, tenesice, sucnobrani itd..
Ne znam kako je kod nas sa prodajom preko neta, ali evo samo kao prijedlog, ako išta sa time uopće možeš možda započeti.
Ali, ono što ne znam, koji točno obrt se u Hrvatskoj za to može i smije otvoriti, i koja se davanja odmah od samog početka moraju uplaćivati, i koliko. Početni kapital za nabavku ne bi trebao biti veliki, za početak može biti tek par komada, pa staviti za probu na prodaju, dok se ne vidi kako bi uopće stvar hodala.
Imaš toga i kod nas, samo što čisto sumnjam da je itko to prijavio. Redovito na Njuškalu nalazim "novo s etiketom" i to mahom Carter's (i ja volim Carter's, ali mi ta opsesija definitivno nije jasna). Kad odeš na e-bay, sve te identične stvari opet vidiš tamo. Jedino što, za moje pojmove, ni to s e-baya nije povoljno, a pogotovo onda ne ovo s Njuškala.
U svakom slučaju, imaš ljudi koji se bave preprodajama raznih vrsta (ukratko - šverceri), tako da nije ovo ništa revolucionarno. Bilo bi revolucionarno da netko zbilja otvori obrt.![]()
Ma naravn da ne, ja govorim o bar nekom zarađivanju novaca, kao samostalac, ne karijeri, dok se nešto drugo ne pojavi, iskristalzira, recimo prijelazni period, da neka pinka kapa. Tako sam shvatila prvi post. A bome i od revolucionarnog je daleko, samo primjer![]()
Posljednje uređivanje od šafran : 13.06.2014. at 09:05
A može i kao jedna moja poznanica - skupljati SVE što joj ljudi daju i poklanjaju (robicu, igračke, namještaj) pa prodavati preko oglasa. I tako se ljudi snađu. Meni je osobno to neprihvatljivo (za mene - drugi neka žive kako žele).![]()
ekoi ja skoro kao ti...ušla u 30te, dvoje djece, suprug radi po cijele dane, ja sam ta koja je studirala dosta dugo na kraju ostala mi zadnja godina koju ne budem završila, imam završenu gimnazijum po struci sam ništa....Vodila sam dugo godina firmu, nemam dana radnog staža, na burzi sam, poslala samo u par mjeseci preko 70 zamolbi, bila na nekoliko razgovora i testiranja ali ništa... Uđem u najuži krug i onda rade veze i vezice. Nadam se možda uleti stručno osposobljavanje...bar...
Nisam krenula na prekvalifikaciju ali razmišljam o tome samo još nisam na čisto sa sobom gdje i što...kažem... razmišljam....ako mi ne uleti posao do kraja godine možda i konačno odlučim i to odraditi ali teško je s lovom i rasporediti klince i čuvanje...
Ne gubim nadu, svi kažu bit' će bolje pa tako i ja pokušavam razmišljati.
Ajd' drž' se...
E da...razmišljala sam i da odemo u inozemstvo, imamo gdje i imali bi pomoć familija ali moj muž ne želi ni čuti...
super, spojila je ugodno s korisnim pa dobro.E tu se baš varaš. Ženi je to hobi.
Pa je, ako na to gledaš na stvari. A meni baš i nije drago kad ona nešto što sam kupila njenom djetetu i ne otvori, nego samo stavi na Njuškalo. Ja sam tu pak totalno drugačija. Apsolutno sve što je moja djevojčica dobila za poklon, obukla sam joj barem jednom (ako je bilo na knap onda nisam mogla više puta), iz poštovanja prema osobi koja je to poklonila. Zašto je u redu da ja ovoj poklonim stolac za hranjenje, a ona ga proda za 150 kn? Ne, meni to nije OK.
No, to nije tema ovdje.
daj krumpi. ja mislim da je Jelena u pravu, to sto neko je igrao timski sport, ili sto je trcao maraton ipak govori o osobi da se moze predati necemu ako mu se svidi/pase/odgovara.
A to da ljudi znaju skrenuti malo u sportu pa znaju, ali zanju i u svemu drugom, jelu/picu/sexu/kockanju/brzini voznje............... uvijek je neka tanka linija
Posljednje uređivanje od spajalica : 01.07.2014. at 10:39
ja se malo zezam, ko da nismo tu temu obradile![]()
)) samo zato jer mi je to zanimljiv i smješan kriterij budući da znam ljude koji trče previše (uključujući vlastitog muža) i porive koje čovjek ima i koji ga guraju trčanju i koji nemaju veze s upornošću, nego s hlađenjem glave. Svima koje znam trčanje je meditacija. Tako mogu kategorizirat i neke svoje hobije
Meni je pozitivno pogledati na CVu da je netko svestran i da NIKAD ne staje, znači, da je radio i pokušavao štagod može u svim uvjetima u koje je zapao. Bitno mi je prepoznati okolnosti. Ono malo što sam u životu gledala nečije CVove.
ali maraton je ipak specifičan. ljudi jednostavno nisu stvoreni da trče 40 km. nakon maratona, tijelo mora da se osjeća isto kao da ga je pregazio šleper, šta mišići znaju za lude glave, uništeni su preko svih svojih mogućnosti i treba im puno vremena da dođu nase, ako ikad - kad pogledaš te maratonce, brat bratu ne izgledaju baš najzdravije na svijetu
uletila krumpi - baš to.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 01.07.2014. at 10:49
Što se tiče odlaska vani, slažem se sa Zuskom. Naravno da je nekom tko ima riješeno stambeno pitanje i puno prijatelja u okolini i roditelje blizu i osjeća se "doma"....kriterij prednosti i mana različit nego meni.
Mi smo i u Zagrebu doseljenici, kvartove mijenjamo, nigdje ne "pripadamo" osim što nam dijete ima određene veze sa školom u koju ide. Roditelji su mi daleko. Ne osjećam te "prednosti" života u Hrvatskoj.
Al se slažem da su te prednosti vrlo vrlo važne.
jesmo obradile smozato sam i napisala, ali nije isto istrcati maraton i trcati da se ohladis.
i u te CV svasta ljudi trpaju. ali bas svasta.
evo koliko ljudi imate da je u CV stavilo da im je hobby citanje knjiga ili putovanje, rijetki su oni koji stvarno putuju iz hobija. da im je to strast. i pitanje je da li zelis nekog zaposliti, kad znas da ce otici na Island ili Aljasku kad je aurora borealis, a ti znas da je to bas doba godine kad treba dati konacna izvjesca ili nesto u tom stilu.
Vezano za Jarun i masaže, naravno da ima ljudi koji se kupaju na Jarunu jer ne mogu na godišnji, ne jer nemaju para za more
Ja se ne kupam jer smo mi Dalmatinci razmaženi za poludit.
Cvijeta osoba koju ja poznajem a redovito trci ove HR maratone, mozda nije sav svoj u glavi ali je bio pozdan da sve sto je trebalo je mogao napraviti. ili se meni tako cini. tanja_b ga ipak bolje poznaje od mene.
ma naravno. ovaj moj frend vodi uspješan privatni biznis i ultra je simpatičan. al isto mene takvih malo strah
ma ono što htjedoh reći, i što sam već rekla - nervira me to s tim životopisima.
a za nekakva normalna radna mjesta.
da se biraju za let u svemir, ajd de.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 01.07.2014. at 11:01
joj mislim da si preozbiljno to skužila, spajko
mislim da čovjek ne trči da bi nešto postigao nego da se makne i isključi mozak, kao što i ima vrt, živad, hekla ili volontira
ali ako 2godine imaš potrebu trčati svaki dan, istrčat ćeš na kraju nekad i maraton, jer trčeći, kažu, ne bi ja znala hahah, lako pređeš u meditacijsko stanje, pa što lakše možeš postić klik i postat ovisan, prije ćeš i do maratona doć
meni to nije nikakva prednost za posao, a znam prekoviše ljudi koji puno puno puno trče, to je sada vrlo popularno
mene živcira kad ljudi u životopis pišu kad su piškili, ono, na faksu sam radio projekt blabla s kolegama blabla bla, dobili smo blabla...
pa znas da sam ja jako ozbiljna osoba
radim i hladim mozdak na forumu, znas kako je kad te tjeraju![]()
eto vidiš, da se broje forumski postovi u CVu, imali bi i za maraton![]()