zeljka33, :heart:
Printable View
zeljka33, :heart:
moja je postala opasna za sebe i ostale. zakljucava se u sobu pa izgubi kljuc pa su vatrogasci i policija bili dvaput. neda nikome kljuc a padne pa se ne moze dignut. zove upomoc po noci, maltrerira suajede, ostavlja upaljen stednjak itd
ali nije joa skroz da nista ne kuzi i stalno govori da nece ona u dom. nazalost morati cu nesto prisilno napravit a muka mi je od toga
nisu se ni moji predbljezili za dom, pa kad je alo da treba i da bi cak i mama prihvatila da ide u jedan kraj njihove kuce onda nema sanse jer se ceka 8 godina
privatne smo gledali ja i brat i vecina je katastrofa barem oko splita. nasli smo jedan bas veliki u kastel sucurcu i stvarno su profesionalni
banula sam u posjet nenajavljeno i tata mi je izgledao sada bolje puno nego doma kad bi ga zatekla
nije se odvajao od malenog, stalno je gugutao s njim
Zato i rekoh, demencija je jedna potpuno druga priča.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Ovo mi je sad već pretjerano seciranje situacija. Znam ja i ljude koji su dobili dekubituse u bolnici. Ima svega.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Je. Ali samo sam htjela naglasiti važnost pravilne brige o starima. Ponekad i u najboljoj namjeri ljudi naprave veliko sranje.Citiraj:
rehab prvotno napisa
Zeljka, mi smo imali sličnu situaciju s bakom... Suosjećam. :heart:
Iako je bilo jako teško smjesti ju u dom, emotivno mislim, ali odahnuli smo nakon sto je otišla u dom...
No, nemojte misliti samo da se o starijima treba dugo brinuti. Moj tata je legao na popodnevni spavanac, kao i svaki dan svog života. I nije se probudio. A to jutro je još popravljao po kući. Mužev tata je bio bolestan samo par mjeseci, jedva prošao šezdesetu, otišao uvečer u svoju sobu, a ujutro me zove svekrva da ga ne može probuditi. I nije se probudio.
Možda ne treba razmišljati o domovima i pelenama za odrasle, ni brinuti previše unaprijed. Tko zna što život nosi.
Mojca hvala. Ja se nadam da cu to ubrzo rijesiti jer cu inace ja na psihijatriju. Svaki dan strepim kad me nazove zena koja je obilazi sto se dogodilo i pocela sam i zapisnik raditi ....traje vec predugo
problem je i s doktorima jer tek sad kad je stvarno eskaliralo su je poslali na pretrage i vratili je isti dan doma s preporukom da ide hitno u dom.
mislim da kod nas u hr nedostaje kvalitetna skrb za starije i pogotovo dementne
a s druge strane imam strica koji je navrsio 90 i super je bistar...isto tako moja nona je zivjela do 92 i do 90 te je bila super i fizicki i s pameti
Ne treba špaga, već prijava dok si još debelo u snazi.Citiraj:
orange80 prvotno napisa
Zna se da za državni, subvencionirani dom postoje liste čekanja od po 10 godina pa i više.
Ma kako možeš na temelju dva primjera iz svoje okoline davati komentar da se o starijima ne treba dugo brinuti?Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ima ih puno koji se gase polako. I to je užasno teško... kao što je teško i kad odu naglo...
moj je tata dobio obavijest 7 godina od prijave da je dobio dom no tek nakon 10 godina mu je zaista i trebao i tada je tek otisao u njega.
X!Citiraj:
Zeljka33 prvotno napisa
Moja baka je bila u privatnom domu u Sloveniji... to je druga priča.. znam jerkad je svekrva išla u dom obišli smo 15-tak privatnih domova u Zagrebu, ajme i kuku. :(
Nažalost i druga baka ide u smjeru demencije... isto je u domu u Sloveniji (crkvenom, sama je tražila, planirala unaprijed, čekala da se dom izgradi), kao da je u hotelu s 4 zvjezdice.
mislim da ni spaga ne pomaze jer meni od prve rodice rodica radi u jednom domu u splitu pa nema sanse...kao sto je tanci rekla treba se prijaviti desetak godina unaprijed tj dok si u punoj snazi
Ne znam baka mi je imala Alzheimer koji je jako brzo napredovao tako da je u 6 mjeseci od snažne žene koja mi je bila najveći oslonac u životu postala žena koja ne zna tko je ni tko sam ja i radi sve pod sebe, ne izlazi iz kreveta osim da ode pronaći svoju mamu, a moja mama je šizofreničar već dugi niz godina i ponekad ima fazu koja zahtijeva baš jaku brigu. Valjda sam hipersenzibiizirana, kad mi je s ovih malih 33 godine i s dosadašnjm iskustvom prematanja odraslih nekako nehumano nekog protiv njegove volje smjestit u instituciju u kojoj mu se neće davati neka posebna terapija, već samo na brigu. Svjesna sam ja itekako da to utječe na kvalitetu života obitelji, i zato sam i pristala da baku smjestimo u dom. Ipak, mislim da smo mogli i trebali bolje. Nekako ostavit staro i bolesno čeljade kako bismo mi disali punim plućima, to mi je malo preničeovski...
A da je naporno lovit alzheimera po gradu, kupit zemlju s tepiha jer je išla kopat, vratit teče u stan kad ih baci vani jer lovi ribu, a je...
I recimo još da nikad ne bih svoju majku dovela u svoj dom, jer ne želim da moja djeca svakodnevno gledaju ispade. I tu sam spreman smjestit ju u dom, i postupit ne baš moralno prema vlastitoj majci kako bih zaštitila vlastitu djecu. Ali bakin Alzheimer mi nije bio problem.
Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Možda da si pročitala što sam napisala ne bi shvatila da sam na temelju dva primjera dala komentar da se o starijima ne treba dugo brinuti. Ova boldana riječ malo mijenja smisao mog komentara, zar ne?Citiraj:
Mojca prvotno napisa
No, naravno da ne trebaš pažljivo čitati moje komentare, ma ne treba ničije. Ovo je samo forum, ništa znanstveno i sigurno.
Ali, da objasnim što sam htjela reći svojim komentarom, za one koji me ne razumiju, i ljute se zbog toga, dakle (iako se dakle ne treba upotrebljavati) htjela sam reći da se ne treba unaprijed brinuti o domu i/ ili mijenjanju pelena starcima, jer u otprilike pola slučajeva oni odu prije te potrebe. Na žalost ili na sreću.
Upravo tako sam te i razumjela. Ali uvijek ostaje ona druga polovica, koja polako odlazi.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Prvo treba štap, pa hodalicu, pa kolica, odnosno treba supružnika da pomogne, pa dijete (jer supružnik više ne može sam), pa njegovatelja (jer prelazi mogućnosti djeteta)... Odnosno, prvo treba nastavak za wc, pa treba sobni wc, pa pelenu... i sve to može trajati godinama...
I oni su ta druga polovica koja nije ušla u tvoje primjere...
Jednostavno se gase. Sporo i nezaustavljivo. I tu je profesionalna pomoć i te kako dobrodošla. Mi smo spori odlazak prošli sa MD-ovom mamom i ja umirem od straha kako će biti s tatom.
Citiraj:
casa prvotno napisa
Baš sli lijepo to napisala... loviti alzheimera po gradu... baš tako.
Mi smo baku s alzheimerom smjestili u dom nakon par godina sličnih primjera i odahnuli.
Smještanje svekrve bez alzheimera me je pomelo... pomelo... trebala sam tjedne i tjedne da prihvatim da je to jedino rješenje. I dan danas žalim što nismo mogli organizirati 24/7 njegu doma.
uprav takCitiraj:
Mojca prvotno napisa
i moj i njegov otac ošli nenadano moj u 78. nakon obiranja brajde, zaspo i više ga nema, a njegov sam kaj je stupio u penziju, ošo na more i srušio se na plaži.
ali mame s njima je bilo agonija godinama, moja bila jako bolsena, a njegova boesna+ žalosna za mužem.
Dosta državnih domova to ima. U konkretnom slučaju, mislim da je bila riječ o domu Medveščak na Iblerovom trgu, u svakom slučaju neki od domova u centru Zagreba.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ovdje imaš popis zagrebačkih domova koji nude tu uslugu: http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=1815
Moja baka je 10 godina vecinu vremena nepokretna, medicinski neopravdano. Vec prije 10 godina nije mogla ni sjesti. Pa je prohodala s guralicom i sad je vec godinu dana i dementna i nepokretna potpuno. Njezina mama je isto dugo umirala.
Pretpostavljam da je te tri godina morao plaćati dom. Punu cijenu?Citiraj:
larmama prvotno napisa
Nemam nekog životnog iskustva sa demencijama, ali zar osoba u tim trenucima nije svjesna svoje okoline i ne prepoznaje svoje bližnje ? Zar nije potpuno svejedno za tu osobu je li u domu ili u vlastitoj kući ? Ne znam, meni je zasad to jedini slučaj gdje bi bez razmišljanja dala osobu u dom. I naredila svojima da me u slučaju demencije ostave u domu. Preteško je to iskustvo, stvarno razarajuće za obitelj.Citiraj:
casa prvotno napisa
Mislim da si sa bakom "imala sreće", ako se uopšte tako može napisati, da je Alzheimer izmenio ličnost tvoje bake u nenasilnom smeru, pa nisi videla pun opseg onoga u šta čovek može da se pretvori. Konačan ishod može imati totalno iste simptome kao neki oblici šizofrenije.Citiraj:
casa prvotno napisa
Moj deda je isto par godina bio blago zaboravan, a onda se za par meseci sunovratio-prvo je podetinjio, sve zaboravio, zatim je imao halucinacije, a zatim je razvio paranoju u punom zamahu sa ozbiljnom agresijom. Nije više bilo bezbedno ostaviti nikog slabijeg od njega da se brine o njemu, jer je on i dalje bio u dosta dobroj fizičkoj snazi. Tu negde su nam doktori preporučili bolničko lečenje i u bolnici ga je za dan-dva pokosio moždani udar.
Hoću reći, nije sve samo lenjost porodice (iako ima i toga, ne kažem). Nekad bolest prevazilazi mogućnosti, ili znanje. Ja sam bila tinejdžerka, i videla sam po roditeljima da ih je sve to zateklo. Bolest je napredovala rapidno iz dana u dan, a podrška lekara se svodila na pojačavanje doze sedativa do tačke drogiranja, kada su rešili da mora u bolnicu.
Menjanje pelena je u svemu najmanji problem.
Demencije su grozne. I znaju trajati godinama. Nema tu nikakvog dostojanstva više ni smislenog razgovora. Pelene su stvarno najmanji problem
Ne, tek kad je došao u njega. Naravno nije mogao odmah sutra biti primljen nego kad se oslobodilo mjesto tamo gdje mu je trebalo. Tada mu je trebao stacionar. Tako da smo ga iz bolnice najprije odveli u privatni dom. No već drugi dan se oslobodilo mjesto i u državnom domu. Tako da je u privatnom bio samo jednu noć.Citiraj:
NetkoMiOteoNick prvotno napisa
ovdje se u par navrata spominje problem oko mijenjanja pelena ...medjutim nije to samo da je nekome problem pomoci roditeljima vec su to stanja za koje treba biti educiran i kako se ponasati...to je sqmo jedan problem....drugo...mene naravno ubija vec puno vremena rastrganost i tuga sto ne mogu vise pomoci....no alternativa je da dam otkaz preselim se natrag roditeljima, ostavim malu djecu i vratim stan banci? da li bi to onda bilo pravo rjesenje?
Da objasnim , imala mi je baka nasilne epizode, recimo smatrala je da ju moj 11 godina mlađi brat želi silovati, pa ga je tjerala iz stana na sve moguće načine, ali eto i to smo nekako rješavali. Bila je mršava i nejaka, fizički, pa su mi njezine prijetnje bile u rangu s dječjima. Na jedno uho unutra na drugo van, znaš da osoba nije svjesna što govori i ne zamjeraš. Smiriš koliko je moguće, primijeniš fizičku silu kako bi zaštitila brata i nju i ideš dalje.
Rehab, baš to da osoba nije svjesna je meni problem. Nekako to je uvijek razlog da nema moralnih ograda, jer kao osoba i tako ne zna gdje je. Meni je baš to problem, ono ako osoba ne zna gje je ni tko je, nije li to znak bespomoćnosti? Zašto je moralno smjestiti staro i bolesno biće koje nije svjesno samo sebe u dom, ako nam je teško brinuti o njemu? Treba li onda isto tako s malom i bolesnom djecom koja nisu svjesna sebe? Meni to nije prihvatljivo.
Reći ćete da se bira između dva zla, pa se bira manje: smjestiti u dom kako bi mlada obitelj mogla funkcionirati. Meni je to racionalizacija nečeg u osnovi moralno dvojbenog. I meni briga o Alzheimeru ne izgleda osobito zahtjevo, jer ju uspoređujem s brigom o šizofreničaru. Sve to ovisi o kutu gledanja.
Recimo oko mame ne bih imala toliko pitanja, samo jer se sjećam vlastitog djetinjstva i ne bih to priuštila nikome, pogotovo ne svojoj djeci. Ali da ih od rođenja učim da je baka bolesna i da s njom moraju biti strpljivi i pažljivi, učim.
a u zadnje vrijem kako se mama tesko krece i jedva dize iz kreveta, par puta je i pala i zena koja dolazi kas ju je nasla morala zvati pomoc susjeda jer nema sanse da je digne...ni ja je ne mogu dignuti...ima 80 kg i skroz se objesi.
Željka, ili da roditelje preseliš kod sebe? Prodaš nekretninu u kojoj su sada i kupiš dva stana jedan uz drugi... Mislim puno je tu mogućnosti... Nije jedina alternativa ili dom ili ti napuštaš muža i djecu i brineš o roditeljima...
tesko mi je slusati i u okolini kakao ljudi kazu zlocesto da djeca starce smjeste u dom da ih se rijese.. .no nije uvijek tako ...nekad je to jednostavno nuzno. ne kazem da nema i tvih primjera
Pa evo casa, već da ti baka nije bila mršava i nejaka, nego debela i jaka, imala bi problem koji ne bi bilo tako jednostavno riješiti.
prvo mama nece u zagreb...to sam vec pokusala...drugo da su i u istom gradu...ja radim posao koji nije 8 h nego i puno vise...tako da ni mene ni muza nema cijeli dan....
Apsolutno, ali bih ga pokušavala riješiti. Ne mislim ja da je to sve super lako i rješivo, već da činjenica da je nešto teško ne može biti moralno opravdanje. Mnoge stvari u životu su zahtjevne pa se njima bavimo. Mislim,razgovaramo načelno. Ja sam izrazila da mi je smještanje stare i bolesne osobe nesvjesne sebe u dom moralno dvojbeno. I pitam se bi li onda sve kategorije ljudi, koje nisu svjesne same seb, kao djeca, a o kojima je briga zahtjevna smjestili u instituciju? Vjerujem da se na ovom forumu napiše da npr. smještam svoje bolesno i nesvjesno dijete u dom jer je postalo preteško da ga kontroliram, da bi reakcija bila radikalno drugačija. Ili ne bi?
Ali, neće ni u dom. Mislim ako ćeš poštovat njezine želje ostati će kući. Naravno da radiš, ali onda umjseto doma možeš platit nekoga da bude s njom dok radiš...
Ne govorim ti ja da to trebaš napravit, već samo da ima puno nijasni i puno rješenja.
Sigurno da bi, ali što god mi tvrdili, roditelji nisu djeca i radi se o posve drugačijoj vrsti odgovornosti. Zato sam i napisala da mi se video sa početka ne sviđa.
Ja sam u svojoj glavi sto posto odgovorna za svoje dijete, što god bilo, a nisam na isti način odgovorna za svoje roditelje. Što ne znači da neću napraviti sve što je u mojoj moći da im na svaki način pomognem i zbrinem ih - ali dozvoljavam mogućnost da će nešto biti i izvan moje moći. Za dijete ne dozvoljavam da postoji takva mogućnost.
i tati i mami doktori i razne udruge su mi savjetovali da trebaju biti smjesteni u ustanove s medicinakom skrbi 0-24h. tata uredno u domu ima preglede doktora i terapije...nije da su oni samo dementni ima tu jos i niz popratnih bolesti, a mama ima uzasne halucinacije i paranoje tako da me cak nedavno napala da je zelim otrovati kad sam m joj htjela dati lijek...neda mi ni kljuc od stana pa sam strepila svaki put kad izadjem hocu li sa bebom moci uci i kako cu je zateci...pa su dva puta i vatrogasci bili s policijom
Mima, slažem se s tobom, samo mi je upitna ova kategorija izvan moje moći... Kao da kad osoba izgubi svijest o sebi, naša odgovornost prema osobi postaje manja.