Za starije roditelje koje su podigli stariji roditelji

[casa]

Ne znam baka mi je imala Alzheimer koji je jako brzo napredovao tako da je u 6 mjeseci od snažne žene koja mi je bila najveći oslonac u životu postala žena koja ne zna tko je ni tko sam ja i radi sve pod sebe, ne izlazi iz kreveta osim da ode pronaći svoju mamu, a moja mama je šizofreničar već dugi niz godina i ponekad ima fazu koja zahtijeva baš jaku brigu. Valjda sam hipersenzibiizirana, kad mi je s ovih malih 33 godine i s dosadašnjm iskustvom prematanja odraslih nekako nehumano nekog protiv njegove volje smjestit u instituciju u kojoj mu se neće davati neka posebna terapija, već samo na brigu. Svjesna sam ja itekako da to utječe na kvalitetu života obitelji, i zato sam i pristala da baku smjestimo u dom. Ipak, mislim da smo mogli i trebali bolje. Nekako ostavit staro i bolesno čeljade kako bismo mi disali punim plućima, to mi je malo preničeovski...
A da je naporno lovit alzheimera po gradu, kupit zemlju s tepiha jer je išla kopat, vratit teče u stan kad ih baci vani jer lovi ribu, a je...
I recimo još da nikad ne bih svoju majku dovela u svoj dom, jer ne želim da moja djeca svakodnevno gledaju ispade. I tu sam spreman smjestit ju u dom, i postupit ne baš moralno prema vlastitoj majci kako bih zaštitila vlastitu djecu. Ali bakin Alzheimer mi nije bio problem.