Da baš. Svi koji drugačije razmišljamo ne radimo ništa drugo negoli moraliziramo :roll:Citiraj:
no@ prvotno napisa
Slažem se Mima. Mislim da dio odgovora leži u postu od tang.
Da baš. Svi koji drugačije razmišljamo ne radimo ništa drugo negoli moraliziramo :roll:Citiraj:
no@ prvotno napisa
Slažem se Mima. Mislim da dio odgovora leži u postu od tang.
Meni je normalno da mi nisu svi prijetelji moja cetiri sina jednako simpaticni, ali sasvim mi je neobicno da me dijete od 5 godina bez razloga toliko zivcira da otvorim temu. Nesimpaticni prijatelji moje djece su mi na razini nesimpaticnosti...cim produ kroz moja vrata van, ne razmisljam o njima... Ono da razmisljam o svakom pojedinom djetetu kad nije kod mene u posjetu, hebateled cijele bi dane razmisljala o prijeteljima moje djece.
I vama je ista razina...nesimpatican mi je i ide mi na zivce? Meni nije... I zapravo i radim s djecom i ne mogu se sjetit ni jednog djeteta od 5 godina koje me zivciralo svojom pojavom. Sve ovo iz cipela zene koja je odabrala rodit cetvero i jos i radit s djecom...
I ja svoje dijete ne bih voljela slati igdje gdje odgovornu osobu zivcira svojom pojavom.
Ne bih znala to razdvojiti. Mislim da bih morala neke akcije i reakcije analizirati, a ja sam reakcija u tom slucaju.Citiraj:
vertex prvotno napisa
ma nije ni nužno da ideš u pretjerane detalje, ne znam šta ti podrazumijevaš pod seciranjemCitiraj:
Jelena prvotno napisa
po meni je već velika stvar kad si svjestan da je stvar u tvojim osjećajima, to čini razliku šta ćeš smatrat uzrokom problema
na banalnom primjeru, neki Seinfeld kriterij tipa ne volim kad ljudi imaju razmaknute prednje zube (netko spomenuo gore)
i upoznam Maricu koja ima takve zube i odmah mi je ono - minus
ako sam svjesna toga da to inače ne volim, pomislit ću "a da, ima te zube, zato mi se ne sviđa"
ako nisam toga svjesna, možda ću tražit razlog u Marici "ne sviđa mi se, intuicija mi kaže da je loša osoba"
Uh, ja onda svojih dvoje nikad nisam trebala slati ni u vrtić ni u školu :).Citiraj:
casa prvotno napisa
PA to da u vrtićima i školama rade osobe koje djeca živciraju samom svojom pojavom, to je zaista žalosno.
Sto se tice prikladnosti teme, istina je da je forum na kraju neanoniman. Samo na ovoj temi pise barem 4 osobe s kojima sam pila kavu i koje su mi drage, ukljucivo pokretacica teme :heart: A jos za neke znam da imamo zajednicke poznanike, sto sigurno i one znaju :)
Ne znam, mozda je nespretno. Al meni su puno nespretnije one o muzevima.
Ja sam prije bila mrvu hrabrija u davanju primjera. Otkad sam posvojila, postala sam malo paranoicna. Na pravom djecjem se ne usudim skoro nista ni pitati. Cim mi padne na pamet pitanje, vidim par potencijalnih odgovora i odustanem. I eto autocenzure.
Takvima isto preporučim, iz najbolje namjere, da pošalju svoju djecu kod mene na igranciju i kažem da ih mogu podučiti kako ja mislim da nema Boga jer mislim da bi bilo dobro da znaju i tu stranu (ako moju malu, iz "dobre namjere", uče molitve i kako da se krsti). :angel:Citiraj:
tangerina prvotno napisa
A možda Mojca podsvjesno želi da mama dotične djevojčice pročita temu i prestane slati dijete k njoj doma, pa je zato otvorila temu.
Pa, pulinka, to sto se to dogada ne znaci da je manje bolno. Dijete to boli cak i kad odgovorna osoba pokusava sakrit svoj osjecaj" fakat me zivciras pojavom".
A to da ima ucitelja, teta u vrticu koji su nedorasli, valjda svi znamo. Samo ovdje se javlja netko tko to radi prijatelju svog djeteta... I ne mogu napisati..to ti je normalno i samo nastavi isto.. Skrivaj a u sebi ludi kad vidis malenu. Pozivaj ju k vama i trpi. Nek i mala trpi...očeličit će...
Tang, ja kao Lili, nemam takve seinfeld efekte. Ja ni ne primjecujem puno stvari u RL. Ne znam sto je tko obukao, je li otvoren ducan mimo kojeg sam upravo prosla i sl. Ako netko nosi narukvicu iz medjugorja, to vidim, al nije problem onda u narukvici, nego u slobodi misli i govora s obje strane.
Isto ne bih rekla ni ucitelju ni teti. Mozda mojci ovo pomogne da promijeni osjecaje...ili bar da ne zove malenu...
Ali je istinito, i šta sad?Citiraj:
Mima prvotno napisa
Neka su to i retki primeri, šta ćeš ako te zapadnu i nemaš izbora?
Eto ovo kod Mojce su bliske drugarice, i ja ne mogu da zamislim da ne bih poslala dete na igru kod nekog zato što je moje dete antipatično odgovornoj osobi.
Ili sam ja naivna pa polazim od toga da je odgovorna osoba relativno normalna ličnost pa će se prema mom detetu ponašati normalno?
I ipak je velika razlika u zivcira me odrasla osoba ili dijete...
Pa, pulinka, rekla bih da grijesis u procjeni kako se tvoje dijete osjeca dok zivcira svojom pojavom. S tim da vec sam rekla meni antipatican mi je i zivcira me svojom pojavom nije ista razina.
Al kad nemas izbora, onda ga nemas. Al da ucitelj kojeg tvoje dijete zivcira svojom pojavom inzistira biti njegovim uciteljem jer mali ide na natjecanja npr. onda mi je to jos gore.
Pa ako je istinito ne znači da ne trebam i mogu reći da je to loše, žalosno i neprihvatljivo. Mislim, naravno da je istinito, svjedoci smo tome svaki dan. Ali je i dalje jadno.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Opet, kod škole i vrtića čovjek u principu nema izbora, ali da bih recimo dala dijete na čuvanje osobi koja je prema njemu hladna - ne bih. To mi je recimo bio glavni razlog radi kojeg sam pristala da moja mama čuva moje dijete, iako je to nosilo silne negativne posljedice. Ali ono prvo i najvažnije mi ej bilo da osoba koja ga čuva dok je tako malo voli dijete. Isto tako da primijetim da mama neke prijateljice mog djeteta ne podnosi moje dijete, pa sigurno da ne bih slala dijete u tu kuću na igranje.
Jasno je da ja svoje dete uopšte ne procenjujem. Da mogu da razmašem svoj idealni svet, oko moje dece bi bile samo tople, nežne i blage osobe koje apsolutno vole oba moja deteta i to podjednako.Citiraj:
casa prvotno napisa
Ali verovatno je stvar u tome da tebi i meni "živcira" nema isto značenje, tj. ja se držim onog Mojcinog objašnjenja negde davno sa početka teme.
Tj. nisam baš jasna - ja ne mogu puno da utičem na to kako će drugi proceniti moje dete.
Ali čini mi se još gore uskratiti detetu prijatelja zbog sakrivenog osećanja prijateljevih roditelja.
Ne znam, napisala je da ju mala zivcira i da ju zivcira sve i nista kod male. Eto, ja bih svoju djecu postedjela toga ako mogu. A ne moraju prijatelji dolazit kod kuce na igru. Mogu biti prijatelji u vrticu.
Moguće i da je štos u tome što su mame prema jedincima intenzivnije jer je samo 1, a ne 4 u igri. Sigurno se ni ja ne bih npr. toliko školom bavila da to moram s 4 radit, i onda još predavat npr. u školi. Iz svog majka jedinice iskustva mogu reći Mojci da to nije toliko nenormalno i da su to prva prijateljstva koja ti možda doživljavaš intenzivnije, poslije će ti to izblijediti. Nemoj se toliko grist oko toga... možda ti razlog nadođe, a možda ne nadođe. to je OK. Nemojte pretjerivat u druženju, tj. svedi to na tebi prihvatljivu dinamiku. Ili ih pusti u sobi same. Ili definiraj neka druga pravila koja ti pašu.Citiraj:
casa prvotno napisa
Vjerojatno ina, samo toj djevojcici nije zato lakse...
Najvjerojatnije je da obje - ni kćer ni prija uopće niti ne kuže ništa (s obzirom na dob i Mojcino ponašanje koje je inviting i trudeće, sudeći po opisu). Možda malo ipak da svi smanje...kako ću lijepo reći... dramu :mrgreen:? Braniti prijatelja u vrtiću (a najvj se vrtića neće nitko sjećati nego kao mutne mrlje neke, osim zadnje 2 god). I Mojca smanjiti angažman? Možda je to rješenje...Citiraj:
casa prvotno napisa
Mozda, a mozda mala kuzi da nesto nije kako bi trebalo biti. Javile su se i tu na temu neke koje se sjecaju da ih roditelji nekih prijatelja nisu voljeli...
Ja mislim da baš obzirom na dob dijete može primijetiti da je prijateljičina mama hladna ili da odreagira netrpeljivo, kao prvo zato što mama puno sudjeluje u druženju, a kao drugo zato što tako mala djeca od odraslih očekuju pažnju i toplo ponašanje. Cura od 12 godina koja se dođe igrati kod prijateljice možda niti ne primijeti prijateljičinu mamu.
Pa da, ali djeci je to...nebitno.Citiraj:
casa prvotno napisa
Imam ja frendicu čiji me starci ne podnose cijeli život, još sa osam godina smo se smijale tome. Čak i rolajzale, ono, joj ide mi stara i sad će mi kljucat kaj sam opet s tobom bila.
Ovdje mi se čine ključne 2 riječi kojima je M. pokušala objasniti razloge osjećaja: da je dijete "površno" te da ona sama s mamom mora voditi "isprazne razgovore".
Ja to u glavi ovako prevodim: možda je uzrok osjećaj da dijete, gost na igranju, nije dovoljno "kvalitetno" za njeno dijete, tj.nije joj možda ravno u mogućnostima, mašti, znanju, što se još više pojačava jer je u paketu i mama s kojom htjela-nehtjela mora isprazno čavrljati čega se inače užasava.
A možda sam i promašila ceo fudbal pa se unaprijed ispričavam :škartoc: .
Ma ja isto mislim da Mojca ima visi razlog od razmaknutih zubi, al sad ne moze tu detalje iznositi. Svejedno joj je neobicno da je kod sebe prepoznala da joj neko dijete ide na zivce.
Slažem se.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ali vjerujem da je puno nas osjetilo to isto i nije se puno više trudilo razmišljati o tome... Dijete ti se ne sviđa - ok, ne učiniš ništa (kao što ni ona nije učinila kod kuće, ali je otvorila topic), a ta nelagoda je samo znak da druženje treba nadzirati. Ako krene u lošem smjeru, interveniraš. Ako krene u dobrom smjeru - nikom ništa. Osjećaj se može i promijeniti...
Uostalom, djeca će kako odrastaju kontaktirati sa sve više ljudi (ne samo djece i vršnjaka nego i odraslih) a mnogi od njih se nama neće sviđati. Isto kao što se ni mi nećemo nužno svidjeti. Mojca je savjesna pa to promišlja. Ja puno manje, pa sam na to potrošila manje vremena...možda i premalo, jer da sam revnije slušala svoje instinkte, možda sam mogla preduhitriti neke ne baš ugodne događaje. Nema veze. Iskustvo je ono što dobiješ kad ne dobiješ ono što želiš.
Možda je čokolada na dobrom tragu, ali na kraju.... ovaj dobar zaključak je baš OK kao zaključak. Kao dijete raste i majčini će osjećaji postajati manje intenzivni, neke će stvari više tolerirati, bit će manje "ugrožavajući", manje će se živcirati oko toga. Mojca - sudar s HR školom će ti ziher pomoći u otupljivanju kriterija i fokus senzibilnosti usmjeriti na neka druga područja.:angel:.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ma ne slazem se nikako. Imala sam jedinca devet godina, sad ih imam cetvero. I nikad me nijedno dijete nije zivcirali be razloga iliti zato sto je u dobi od pet godina bilo mozda povrsnije.. Uopce sto to znaci u toj dobi? Da ne boja do crte...je jedino objasnjenje. Svako drugacije mi se cini pokusajem pronalska opravdanja za osjecaj zivcira me.
I naravno da ima djece koja su mami simpaticnija ili manje, ali kad te dijete toliko zivcira svojom pojavom da u njegovom drustvu trpis prikrivajuci taj osjecaj, rekla bih da je to cas da razumno zakljucis kako je za to dijete bolje da ti ne dolazi u goste.
I Mojca, to sto se osjecas lose zbog cinjenice da te malin osmijeh iritira, to se u tebi nalazi moral... I govori ti... Poslusaj se...
Pa i ovo je validan zaključak. Samo Mojca može procijeniti razinu živcirancije.Citiraj:
casa prvotno napisa
A možda se nalazi i 6. čulo, tj. neki osjećaj da nije dobro da se mala druži s tom malom iz nekog razloga koji joj sad nije jasan, a osvijestit će ga kasnije.Citiraj:
casa prvotno napisa
A taj razlog može biti - ne sviđa mi se da mala pokupi ta i ta ponašanja koja vidi od te i te, ali ne želim bit sad bad guy, pa ih razdvajati... Moram li već biti bad guy već sad ili nema štete sad da to pustim? Možda su to ta propitkivanja.
Pa ali mojca kaze da nena tih nekih ponasanja. Ako malena tverka guzom a ti ne zelis da i tvojakcer tverka, a onda znas zasto ti malena ide na zivce. To koliko sam shvatila nije ovdje slucaj.
Kad se meni netko ne sviđa i nije mi simpatičan, uvijek znam zašto je tome tako. Ne mogu možda uvijek taj osjećaj najbolje verbalizirati ali ga mogu jako dobro prepoznati i staviti u ladicu.
Ovdje se zapravo povuklo više različitih tema - znamo li zašto nas netko nervira ili nam je antipatičan, koji je tome podsvjesni razlog ako ne znamo, zatim kako reagiramo u odnosu na činjenicu da se tako osjećamo.
Meni je neobično koliko vas se sažalilo nad "jadnim djetetom" jer nekoga nervira, moram priznati da uopće to ne razumijem. Pa ja sam sigurna da i moje dijete nekog nervira nekom svojom osobinom i šta sad, neću je sažalijevati zbog toga.
Recimo, moja kćer ne zaklapa usta, koliko ona može pričati ne viđa se često. I meni je sasvim razumno, pa čak i očekivano da nekog to nervira. Koliko puta sam je prekinula i objasnila da je ne mogu u ovom času slušati jer sam na poslu/ razgovaram s nekim drugim/ radim nešto što zahtijeva koncentraciju... i ona prestane taj čas a drugi put ponavlja istu stvar. I tako već 11 godina (otkad je progovorila).
Ako se netko ne ponaša bez razloga ružno prema nekom tko ga nervira ili mu se ne sviđa, u čemu je problem?
Ja nemam grižnju savjesti kad me netko nervira. :lool:
Pretpostavljam da Mojca neće ovdje detalje nabrajati, a možda ih i nije svjesna, a možda želi dobit potvrdu OK je da te živcira da tverka. Sigurna sam da je i moje dijete drugima iritantno, da sam ja iritantna, da su svi iritantni (sami sebi, drugima itd.). To je normalno :). Potpis na Barbi, a ja mislim da Mojca još samo nije osvijestila zašto i ima grižnju savjesti zbog općenite stvari tipa "nervira me dijete, kako je to moguće i što da radim s tim"; ko što majke koje se na prvu odmah ne zaljube u svoje dijete imaju grižnju dok ne čuju da još nekima nije tako, di je taj šus hormona, a svima drugima je odmah došla ljubav itd.Citiraj:
casa prvotno napisa
Nije dijete jadno jer nervira nekoga, nego jer nervira osobu kojoj dolazi u kuću i koja je za njega u tom (očito ne baš kratkom) vremenu druženja odgovorna.
I ja sam prilično sigurna da nerviram mnoge ljude, ali ja sam odrasla osoba pa me za to nije briga, a kad sam bila dijete i kad bih osjetila hladnoću od odrasle osobe koja me trebala čuvati to mi je bilo vrlo nelagodno.