Printable View
Mozda je Tanci ocekivala da razrednik odradi informiranje profesora .Quote:
Originally Posted by pulinka
Ali iz mog iskustva to je previse za ocekivati. Niti u osnovnoj to ne šljaka, a kamoli u srednjoj. Puno je efikasnije da to odradi roditelj tamo gdje je potrebno.
Naravno da obično ne šljaka. Razrednici nekad zaborave da obaveste svakog profesora ponaosob, nekad su rasporedi takvi da se profesori sretnu samo na sednicama na tromesečju i polugođu, a do tada je već kasno, neki profesori su "specifični" i reaguju puno bolje na "lice u lice" razgovor sa roditeljem nego na šturu infomaciju od kolege.Quote:
Originally Posted by sirius
Ne znam kako je kod vas, ali kod nas deca sa nekom težom hroničnom bolešću imaju po zakonu puno pravo da odgovaraju po posebnom rasporedu, onda kada im je zdravstveno stanje optimalno, ja ne razumem kako je to tačno "muljanje", hronična bolest ima uspone i padove, i zakon predviđa maksimalnu saradnju škole po tom pitanju.
Ček, ti se šališ?Quote:
Originally Posted by Tanči
Godinu dana si svaki dan bila dva puta pred skolom i niti jednom ti nije sinulo da bi trebala/morala na info?
Komunicirala si s razrednikom iskljucivo mailom ili smatras da je e-imenik dovoljan za informiranje o djetetu?
I kako da profesori uvaze specificne zdravstvene okolnosti ako ne znaju za njih?!
Tanci, ne kuzim te uopce.
Možda njena kći ne želi da se to zna. Razne bolesti još uvijek nose stigmu i nerazumijevanje.
Isto i kod mene. Stariji sin je totalno nezainteresiran za bilo čije ocjene osim vlastitih, a mlađi vidi i čuje sve u svom razredu ijoš zna događanja iz paralelnih razreda u kojima ima prijatelje iz osnovneškole. Ja sam redovito na informacijama kod starijeg sina prvi put doznavala neke priče s izleta ili iz razreda o kojima moj sin nije rekao ni riječi. A mlađega sam morala cimati da seo okani stvari koje ga se ne tiču.Quote:
Originally Posted by n.grace
Djeci s pp ne bi se trebala zaključivati ocjena na drugačiji način nego ostalima. Oni imaju neke olakšice koje im trebaju tijekom cijele godine, kod davanja svake ocjene. A na kraju bi sd ocjena trebala zaključiti po istim kriterijima kao i ostalima. Moj mlađi sin ima pravo na dodatno vrijeme za rješavanje testova i to je dovoljno. Dobije (kako iz kojeg predmeta) minutu više po zadatku ili na 10 zadataka jedan mu prekriži. Dakle, nema nikakve potrebe da mu dodatno dižu ocjenu AKO su uzimali u obzir njegove potrebe tijekom cijele škg. I tada se drugi učenici ne osjete zakinutim.Quote:
Originally Posted by aleksandra70vanja
Još samo komentar u vezi dolazaka na informacije - još uvijek postoji obveza da se dolazi u školu 1x u polugodištu. Ako je dijete odlikaš, to još uvijek ne znači da nema nekih drugih problema....a naročito je opasno to preskočiti ako su roditelji rastavljeni ilisd razvode, dođe prijava od czss da zanemarujete dijete. Pa kome to treba??? Zar nije lakše 2x godišnje odvući guzicu u školu, bar reda radi...
Da postoji to u zakonu da se jednom u polugodištu ide na informacije,kod mojeg velikog informacije imaju samo rszednici i par prodala koji nisu,tak da mi je trebalo dobrih mjesec dana što preko raske što preko velikog da dogovorimo termin
par prodala? :lool:Quote:
Originally Posted by jelena.O
Ja ne razumijem gdje si ti pročitala da ja nisam obavijestila školu o djetetovoj bolesti?!?Quote:
Originally Posted by pulinka
Naravno da jesam. Šta sam trebala šutjeti i čekati da dobije napad pa da nastane panika i kod djece i kod profesora?
Ja sam obavijestila razrednika, a on stručnu službu u školi i to je sve.
Nikad se nisam žalila na ocjene, niti potezala argument bolesti kao nešto što bi trebalo utjecati na ocjenu.
Informacije nisu obavezne pa ni roditeljski.
Ja sam prisutna na svakom roditeljskom i to je dovoljno kao što mi je i razrednik rekao.
Cathy, ne, ne razumijem ni tebe, a bome se i ne slažem s tobom.
Djetetu nije bilo dobro i ti si ju pustila u školu i onda išla ispravljati krive Drine?
Tako budeš i na faksu?
Vidiš, ja to ne bih tako.
Mojoj kad nije dobro, ostaje doma pa taman propustila ne znam što.
Zašto bih morala na informacije?Quote:
Originally Posted by rosa
S razrednikom sam se čula telefonom.
Dijete nije problematično, ocjene su ok i sam razrednik mi je rekao da ne moram dolaziti na informacije jer nemam zašto.
Kaj točno ne kužiš?
Par profača koji nisu razredniciQuote:
Originally Posted by n.grace
Ovo je točno.Quote:
Originally Posted by Ana i mamino zlato
No u MIOC-u uistinu nema stigmatizacije po tom pitanju.
Razrednik je rekao razredu, ali je prije pitao moju kći hoće li ona biti prisutna dok im bude govorio ili ne želi.
Odabrala je da ne želi.
Poslije mi je rekao da su djeca to super prihvatila, čak je jedan dečko rekao kako ima brata oboljelog od epilepsije i kako zna postupak prilikom napada.
Tebi je jasno...?Quote:
Originally Posted by pulinka
Što?
Niti moje dijete mene krivi za ocjenu, niti smo očekivali ili tražili da profesorica uvaži da se moja kći loše osjećala.
Profesorica kao i cijelo nastavničko vijeće jako dobro zna dijagnozu moje kćeri.
Jedinicu je kći ispravila odgovaranjem i dobila pet.
Na kraju godine je prosjek bio, 4,4 i da je htjela profesorica je mogla dati priliku za odgovaranje za pet. No nije.
Kako mojoj kćeri, tako još nekolicini njih. I svima je zaključila četvorke.
Zapravo, nije meni jasno ništa.
U jednom postu kažeš:
"Ja sam obavijestila razrednika, a on stručnu službu u školi i to je sve."
U idućem:
"Profesorica kao i cijelo nastavničko vijeće jako dobro zna dijagnozu moje kćeri."
Kako? Tj.kako si tako apsolutno sigurna da svi znaju? (Trebalo bi da znaju, da, ali kako si sigurna da znaju ako nisi lično pričala sa njom?)
Pa onda na početku:
"Posebnu gorčinu ostavlja činjenica da joj je prosjek narušila jedinica iz testa koju je dobila kad je imala kulminaciju pogoršanja bolesti i doma mi se požalila da uopće nije mogla ni čitati, ni koncetrirati se i da joj se užasno vrtjelo i da će sigurno dobiti jedan iz tog testa."
Tako je i bilo."
Da bi u sledećem postu prebacila Cathy:
"Djetetu nije bilo dobro i ti si ju pustila u školu i onda išla ispravljati krive Drine?Mojoj kad nije dobro, ostaje doma pa taman propustila ne znam što."
Tebi ne zvučiš nimalo kontradiktorno?
A tek ovo?
"I profesorica je znala situaciju i tada i poslije jer je kći završila na hitnoj hospitalizaciji budući je imala grand mal napad u tramvaju prilikom povratka kući.
Ali milosti nije bilo.
Nitko nije tražio ocjenu na poklon, već samo priliku za odgovaranje za višu ocjenu pa ako uspije ok, a ko ne, opet ok.
No prilike nije bilo za moje dijete."
Zašto bi profesorica "sigurno" znala situaciju samo zato što je tvoje dete završilo na hitnoj hospitalizaciji? Možda zvuči grubo, ali ne stignu svi profesori da informišu jedni druge o svemu relevantnom vezanom za učenike. I ne razmišlja svaki profesor o tome kako je eto, ta i ta učenica sigurno dobila jedinicu jer se osećala loše na testu, pa joj treba eto dati drugu priliku. Ali zato je tu roditelj da skrene pažnju na svoje dete.
Osim toga, ja ne znam oko čega se ti buniš. Dete je dobilo jedinicu, popravilo jedinicu, kako sama kažeš, na peticu - dakle, dobila je fer šansu za popravak ocene iz te oblasti. I imala je ostale dobre ocene, ali eto, ta jedinica je ostala da se računa, kako bi i trebalo po pravilu. Jer ti nisi smatrala da treba da bude drugačije.
Ali kad je profesorica konačno zaključila njoj ocenu, isto kao i drugoj zdravoj deci, onda ti to više nije izgledalo ok.
A ako je ovo jedino što te muči, onda nije u redu ni pominjati zdravstveno stanje tvog deteta.Quote:
Originally Posted by Tanči
Mogla je dati priliku, ali nije morala. Sve je bilo stvar usmenog dogovora, koji profesorica nije poštovala.
Ružno od profesorice, ali ne preterano. Jer, ako su sve oblasti gradiva ocenjene, jedinica ispravljena, ona stvarno nije u obavezi da pruži nikome još jednu šansu za odgovaranje. (I čega, kada su sve oblasti ocenjene?)
Pulinka, mene apsolutno ništa ne muči.
Seciraš moje postove i vadiš moje riječi iz konteksta s namjerom da me napraviš bedastom ili ludom?
Kaj bih ja sad trebala tebe educirati da epilepsija ima više vrsta napada?
Po toj logici moja kći ne bi iz kuće nikad izašla jer ona se ujutro može osjećati ok, a sat vremena kasnije više ne.
Smiješna si mi u svojim nastojanjima da budeš u pravu.
Temu koja nije ni o meni, ni o mojem djetetu si pretvorila u cirkus o meni i mojem djetetu jer zaključuješ na prečac, izmišljaš, vadiš iz konteksta i seciraš moje postove i insinuiraš pa čak znaš i što sam mislila u pozadini nečeg što nisam napisala.
Niti se bunim, niti me išta muči, ali izgleda da tebe nešto opako žulja kad mi dodjeljuješ te "dijagnoze".
I zašto svaka rasprava mora biti ad hominem?
Ispada da se uopće ne može napisati svoje mišljenje ili iskustvo, a da ne krenu napadi.
Pulinka, stvarno si pretjerala. Tanci je samo napisala da njena kcer nije nikad trazila nista na racun svoje bolesti, cak ni kad je bolest izravno utjecala na njen uspjeh. Da je ipak trazila, vjerojatno bi je svi razumjeli, ali nije. I to je njen izbor. Prije svega od Tancine kceri. I po meni to je sasvim ok i pohvalan i skroman posten izbor.
Valjda ja vidim u postovima ono što ne postoji, i citiram nešto što Tanči nije napisala.Quote:
Originally Posted by Jadranka
Dobro, srećom bar tebi Tančini postovi ne zvuče kao vrlo ružno blaćenje i profesorice i škole, nego kao skroman i pošten izbor.
Ali uopce nije napala ni skolu ni profesoricu nego stav da treba djetetu pregledat kroz prste zato sto je bolesno, ili sto ima neku situaciju... sto je stav o kojem se moze diskutirat... al ovakvi osobni napadi nisu potrebni.
progledat ;)
slažem se.Quote:
Originally Posted by Jadranka
tanči stvarno nije rekla ovo što joj pulinka prišiva.
Šta prišivam? Da se profesorica okarakterisala kao nemilosrdna?Quote:
Originally Posted by Tanči
Jer Tanči pretpostavlja da profesorica zna za bolest deteta?
Ali Tanči ne želi da se bolest deteta uzima u obzir?
Ali je profesorica ipak nemilosrdna?
nije jer nije. ni profesionalno ni ljudski. nije bilo ok. ali bilo je moguće, pa je tako i bilo.Quote:
Originally Posted by pulinka
ti o tome svemu ne znaš baš ništa. ne znam zašto te to toliko uzbuđuje da nečiju privatnu situaciju stvarno do te mjere seciraš, a ima nas koji ti kažemo da krivo čitaš, vjerovala ili ne.Quote:
Originally Posted by pulinka
Ja sve vreme čekam neki argument za ovo?Quote:
Originally Posted by AdioMare
Ali ipak ćeš ostati samo na ad hominem uvredi. OK.
Džaba čekaš.
Ali ako sam te uvrijedila, molim te da mi oprostiš. U žurbi nisam znala bolje, ali svakako nisam mislila vrijeđati.
Ali ona zagovara drugu stranu, stranu školskog osoblja. I u redu je da je tako. Stvari nikad nisu crno-bijele. Ne bih zauzimala strane, ali razumijem što pulinka govori i zašto. Školsko osoblje želi biti obaviješteno o takvim situacijama, ali nije ni njihova interna komunikacija uvijek idealna, a i roditelji i učenici (kao što je rečeno) nisu uvijek voljni da se neke njihove privatne stvari seciraju. To je također u redu. I to je život. Nema uvijek uvjeta za 100% pravde.Quote:
Originally Posted by AdioMare
Ja na to moram podsjećati svog mlađeg sina. On je sklon secirati metode ocjenjivanja pojedinih profesora, pa ga prizemljim kad kažem da je ON na neki način u povlaštenom položaju (za koji ima razlog i dokumentaciju) pa nek pusti ljude da rade kako oni misle da je najbolje. Oni moraju uzimati u obzir njegove potrebe, pa nek on ne prosuđuje njihove razloge. Nije mi se jednom dogodilo da kritizira profesora/profesoricu xy, a na kraju ustanovi da je bilo razloga za njihove postupke, ali ih on nije znao. Baš je za jednu profesoricu (koja je na glasu kao posebno opaka) izjavio da je vrlo uravnoteženo ocijenila razred. A kod nje je na polugodištu imao 2 jer je očito ustanovila da bi on mogao bolje, ali da mu se ne da. Pa se potrudio i sve je bilo ok.
Tako da - teško je tu prosuđivati, jer ne vidimo cijelu sliku. Ni učenici, ni profesori, a pogotovo ne roditelji koji nisu tamo. Svatko vidi samo dio. Ako ne želimo o tome govoriti, moramo se pomiriti da drugi to ne uzimaju u obzir. Kraj priče.
Čuj, uvijek ću priznati ako sam pobrkala lončiće i ispričat ću se.
Krenulo je od tu:
Na što se Tanči nadovezala ponudivši primjer svoje situacije gdje je nešto mogla na konto bolesti, ali nije, a ni od strane profe joj ništa nije dano. Osobno taj njen navod nisam doživjela kao kuknjavu ili žaljenje, samo kao činjenicu. Evo, tu se vjerojatno razilazimo u mišljenju.Quote:
Originally Posted by rosa
Ali to nije prvi Tančin post na temi...U prvom je napisala da "Nije bilo milosti za njeno dete".Quote:
Originally Posted by AdioMare
I ja sam prva napisala da je nekorektno od profesorice da ne uvaži nečiju hroničnu bolest.
Da bih iz idućih Tančinih postova shvatila da profesoricu najverovatnije apsolutno niko nije informisao da je loša ocena rezultat pogoršanja bolesti, a ne neznanja.
I da Tanči nikad nije ni želela da je obavesti o tome.
Mislim, nisi me uvredila, jer si u pravu, pogađa me tema jer je MM prosvetar, i imam pogled sa druge strane.
Da li bi on volio biti obaviješten o objektivnim razlozima zbog kojih je neko dijete zabrljalo test iz predmeta iz kojega inače nosi odlične ocjene, ili sam kako kaže Tanči ja pogriješila? Dijete je mojom nazovi greškom (procijena zdrastvenog stanja) dobilo jedinicu.Quote:
Originally Posted by pulinka
Naravno da bi :). On je inače takav da posmatra decu tokom testa, i pita decu kako se osećaju ako mu se učini da neko od njih ne izgleda dobro. Ali puno puta se desi da upravo vredna i radna deca ne žele da se "izvlače" pa slažu da im je dobro i kad nije. Takva su i moja deca, glupi i pošteni :D.Quote:
Originally Posted by Cathy
I onda profesor, ako nema feedback od roditelja, stvarno nema drugi izbor nego da ocenu okarakteriše kao neznanje.
I uračuna je u prosek.
A treba jako puno petica da se poništi uticaj jedne jedinice, nekad se nema vremena za popravke i ispravke, nekad se ocena ipak podigne i više od aritmetičke sredine, pa se onda opet čuju komentari od drugih kako je neko "radio dobro cele godine, a neko ispravljao jedinicu pa ipak ima jednako peticu". I tako. Ako sve ide matematički i uz minimum truda profesora, onda je profesor nemilosrdan :). Ako profesor nagrađuje učenike ocenama višim od aritmetičke, onda "umanjuje trud onih koji rade cele godine".
I realno, obe tvrdnje su istinite :D ...
Zato je fakultet zakon, nitko ne mari za prethodne padove. Dobješ koliko znaš iz tog dijela, a lakše ti je ako kontinuirano pratiš.Quote:
Originally Posted by pulinka
Bas je u petak jedan moj profesor komentirao kako on nikad nije uzimao indeks od studenta (i gledao druge ocjene) dok nije odlucio koju ce mu ocjenu dati...Quote:
Originally Posted by Jelena
Ali, i na fakultetu ti može biti loše na dan ispita, zar ne? :)
Of kors. :)Quote:
Originally Posted by Beti3
Ako si na malom fakultetu, možeš se dogovarati, a ako si na velikom, tko ti je kriv :) Al imaš i kolokvije i još 4 puta pa tako još jednom ako ponoviš upis.
Naravno, ali ne ide mama intervenirati za tebe.Quote:
Originally Posted by Beti3
Uostalom, trebalo bi s tim polako prestajati i u srednjoj školi i osposobiti potomke da se brinu sami za sebe. Otići na informacije minimalan broj puta, a ostalo - nek se snalaze. Pogotovo punoljetni. (Ufff neki dan sam imala okršaj sa svojim starijim odnedavno punoljetnim sinom - pita gdje je njegov retainer, tj. ona udlaga za zube koja se nosi nakon fiksnog aparata... NE ZNAM sine, punoljetan si... A ako ju izgubiš, naruči novu i pitaj doktoricu koliko košta i plati to od džeparca, jer još nemaš pravo na nju.... Epilog: skoro mu je srce stalo jer nova udlaga košta 900 kn, ali udlaga se našla - mudrijaš ju je ostavio doma. Mislim, DO KAD ćemo ih voditi za ruku????
Ali to nije tema. Loš dan na fakultetu znači samo još jedan ispit. Neš ti... Naravno, može se dogoditi i da zbog toga padneš godinu i izgubiš studentska prava, ali o tome (kao i o ocjenama) treba misliti na vrijeme. Kome se to dogodi i to osjeti na vlastitoj koži, izvuče korisno životno iskustvo. Ja sam to iskusila na drugoj godini studija. Imala sam prometnu nesreću i završila s potresom mozga u bolnici, tako da sam propustila cijeli ljetni rok. Na jesen nisam stigla sve položiti. Ostala su mi dva ispita. Imala sam med.dokumentaciju i nije mi se računalo kao pad, ali svejedno....moja je generacija otišla dalje. Eto, ponekad to tako ispadne. I što - ništa. A sad je (čini mi se) još puno strože i financijski zahtjevnije nego prije nekoliko desetljeća. Nema veze. I naša djeca će steći životno iskustvo, netko prije - netko kasnije.