Nasilje u školama

Casa nedavno sam bila na jednoj tribini na kojoj je govorila Pravobraniteljica za djecu i njezine savjetnice, teme o kojima su govorile odnosile su se na obrazovanje i školstvo.
Neke stvari su meni bile jako značajne čuti upravo od njih:

Uglavnom rečeno je da nažalost sve više djece s problemima koji imaju neku dulju i dublju pozadinu, s jedne strane
s druge strane - pod utjecajem medija i javnosti i a radi same prirode svog posla ljudi u školama su skloni sve to "posaugati" kao svoju odgovornosti i misle da trebaju i moraju riješiti sve probleme u životima djece s kojima rade. Nije sve na nama.
Dosta stvari možemo riješiti unutar škole ali ne možemo ispraviti sve "krive Drine".
I stvarno mislim da je radi toga pogrešno tražiti neka zaobilazna ili paraprofesionalna rješenja.


Što se tiče toga da ne znaš što s IPovcima i da se dodatno educiraš i tražiš rješenja:
Ja sam psiholog i vjerojatno će te iznenaditi kad kažem da sam tijekom studija imala jako malo prilike slušati o teškoćama s kojima se srećemo u školi. Uglavnom čula sam da postoji ADHD i da se manifestira u različitim oblicima. O djeci s Down sindromom sam slušala malo više (a s njima imam manje doticaja;) i još ponešto o nekim vrlo rijetkim sindromima koje nikada nisam u praksi niti vidjela. U školu sam došla s nekim generičkim kompetencijama, sve što znam i što mi je trebalo za rad u školi naučila sam sama poslije faksa. I u to sam uložila puno i vremena i truda.

Trenutno radim s jednim djetetom u školi, koje ima rijetku dijagnozu, nemam gotovo nikakvo iskustvo s tim.
U hrvatskoj nema edukacije za rad s djecom s takvim problemom i jako slabo stojimo s literaturom. Snalazim se svakako, istražujem, pokušavam naći naći najbolji pristup. Moglo bi se reći metodom pokušaja i pogrešaka pokušavam pomoći djetetu.
Uglavnom što ti želim reći - svi smo prisiljeni na cjeloživotno učenje i to se podrazumijeva za sve, nitko ne dolazi s gotovim receptima.

Naravno, ali ocekivala sam vecu razinu prenosenja knowhow na razini skole. I svakako, vecu kontrolu. Sve sto radim, nitko ne kontrolira. I ne samo mene vec sve. Radila sam po privatnim skolama i meni je ova razina neprovjeravanja potpuno neprofesionalna.

No@, strašno je to što na koncu nitko ništa ne zna. I kad se obrada napravi, stručna služba da učiteljima neke opće upute tipa: smanji broj pitanja, daj više vremena.To ja zovem kolektivna individualizacija, vidjela sam je na svoje oči: kao da gluhom, slijepom, nijemom i onom bez ruku daš isti ispit.
Konkretno moje je 15-godišnje dijete nedavno pisalo test s pitanjem tipa je li brži puž ili raketa. Pa ne zna zahebava li je profa ili koja spika stoji iza toga (možda ju je dopao neki test za PP?).
Učitelji koji su voljni IP primijeniti tapkaju u mraku jer kao ne smiju vidjeti nalaz (SS bi im ga trebala interpretirati) i nemaju blage veze što bi trebali napraviti. Mnogi školski liječnici u ZG inzistiraju da se timska obrada provede u Kukuljevićevoj iz koje izađeš s JEDNIM listom papira na kojem napišu F šifru i udare pečat, sad više ne smiju ni preporučiti IP. Detaljne upute dobiju se samo na ERFu do kojeg ne možeš doći min. godinu dana (od rujna me uopće ne žele naručiti jer nemaju ljudi, a trebam nekakvu reviziju i upute za srednju), a nalaz čekaš još min. godinu. Eventualno se nešto konkretnije dobije u Poliklinici g. ZG ili kod pokojeg voljnog logopeda sa strane. Govorimo o metropoli, možeš misliti kako je u provinciji.
Samo izvanredno inteligentan, obučen, pedagoški priučen i uporan roditelj, koji usto ima fleksibilno radno vrijeme, može provesti dijete kroz školski sustav bez da ono psihički oboli (to što ostaju trajne posljedice po cijelu obitelj neću ni spominjati). Djeca roditelja koji nemaju te sposobnosti ili im fali samo neka od njih nemaju nikakvu šansu, put u devijantno ponašanje širom im je otvoren.

Quote:

---

Originally Posted by casa

Naravno, ali ocekivala sam vecu razinu prenosenja knowhow na razini skole. I svakako, vecu kontrolu. Sve sto radim, nitko ne kontrolira. I ne samo mene vec sve. Radila sam po privatnim skolama i meni je ova razina neprovjeravanja potpuno neprofesionalna.

---

Razumijem.... Moj je dojam da u školi uglavnom svi papiri štimaju, ali da se ip u praksi puno teže provodi čak i kad doneseš upute iz specijalizirana ustanove. Sirius je to precizno opisala. Moje iskustvo je vrlo slično. Ali istina je da se učitelji često moraju snalaziti sami.

Da vas pitam nešto, možda ćete znati obzirom da ste više na forumu sigurno od mene i pročitale ste razna iskustva.
U našoj školi prije neki dan je jedno dijete svom snagom odalamilo curicu s šakom u glavu. Razlog njegov je apsolutno bezvezan .
Mala je završila s potresom mozga. Doma. U strahu.
Malom je ovo treći ukor. Stalno radi probleme.
Mali dolazi iz problematične obitelji.

Što sad? Što se može napraviti?
Bila je hitna. Bila je policija (na poziv roditelja).
Mali evidentno neće prestati nasiljem (negira ga), u strahu su i druga djeca. Da ne spominjem roditelje.
Što tu po propisima RH je moguće napraviti da se tog malog izbaci iz škole?

U mojoj obitelji je bila slučna situacija, gdje nam je preporučeno od škole da ne 'čačkamo mečku'. Oni ne mogu ništa napraviti. A ako počnemo prozivati malog/roditelje, da ćemo navući još veći bijes nasilnika i njegovih roditelja. Već da preporučimo djetetu da nasilnika izbjegava.
Ne moram reći da je dijete konstantno preplašeno hoće li mu ovaj opet učiniti to što mu je učinio već... sustav ga uopće ne štiti. A očito ne mogu ni roditelji. Osim preseljenja u drugu školu.

Ovo je iz Pravilnika:

Istapedagoška mjera može se izreći najviše dva puta tijekom školske godine. U slučaju da seučenik ponovno neprihvatljivo ponaša, izriče se pedagoška mjera sljedeće težine.

Pedagoška mjera strogog ukora za učenika osnovne škole, odnosno opomena predisključenje za učenika srednje škole, izriče se zbog teškog neprihvatljivog ponašanja izčlanka 3. stavka 4. ovoga pravilnika ili u slučaju da je učenik neopravdano izostao više od1,5% nastavnih sati od ukupnoga broja sati u koje je trebao biti uključen tijekom nastavnegodine.

Pedagoška mjera preseljenja u drugu školu za učenika osnovne škole, odnosno isključenjeiz škole za učenika srednje škole, izriče se zbog osobito teškog neprihvatljivog ponašanjaiz članka 3. stavka 5. ovoga pravilnika ili u slučaju da je učenik neopravdano izostao višeod 2% nastavnih sati od ukupnoga broja sati u koje je trebao biti uključen tijekomnastavne godine.


Dakle, nije moguće da je ovo treći ukor, može biti da ima dva ukora i da je ovo strogi ukor, dakle viša razina od četiri postojeće ...
Djelo koje je učinjeno bi se okarakteriziralo kao "osobito teškim neprihvatljivim ponašanjima nasilno ponašanje koje je rezultiralo teškim emocionalnim ili fizičkim posljedicama zadrugu osobu." i za njega se izriče strogi ukor ili preseljenje u drugu školu.

Ne može se osnovnoškolsko dijete izbaciti iz škole.
Kod nas se ne može ni preseliti u drugu školu, jer imamo samo jednu. Do svih drugih je daleko, u drugom gradu.
Mislim da treba pomoći tom djetetu, postoji CZSS, pedagog, psiholog..., a ne prvo sankcije.

Ukori od prošle godine se ne broje
Svake godine se kreće ispočetka, koliko ja znam. Tako da je gotovo nemoguće izbaciti učenika iz škole.

Može se osim policiji prijaviti i socijalnoj službi jer evidentno roditelji ne brinu odgovarajuće o djetetu i treba im pomoć/nadzor.

Moguce je preseljenje djeteta u drugu skolu ako su poduzeti svi ranije potrebni koraci , a oni nisu djelovali .
( ima mnogo koraka i postupaka, preseljenje je zadnja opcija)

Quote:

---

Originally Posted by kajsa

Ukori od prošle godine se ne broje
Svake godine se kreće ispočetka, koliko ja znam. Tako da je gotovo nemoguće izbaciti učenika iz škole.

Može se osim policiji prijaviti i socijalnoj službi jer evidentno roditelji ne brinu odgovarajuće o djetetu i treba im pomoć/nadzor.

---

U slucaju sumnje na ozbiljno nasilje postoje tocno propisani koraci koje skola mora odraditi. ( razne institucije koje moraju biti obavijestene odmah po slucaju )
U ovoj prici je ocito da skola nije odradila tu proceduru jer je roditelj zvalo policiju, a ne skola odmah po dogadaju.

Ne vjerujem da se škola ovdje nije usudila odraditi sve po pravilniku, naprosto je MORALA. To znači stavljanje cijele obitelji pod nadzor CZSS, Škola nema što preporučiti da se ne čačka mečka, nego ravnatelja treba prijaviti ministarstvu ako mjere nisu poduzete.

Mali radi problem od kad je došlo u školu. Sada je 6.raz. i do sada je bila praksa u našoj školi da ništa ne poduzimaju, već čekaju da dijete završi 8.raz i ode iz škole. Bar se tako to nama roditeljima čini.

Psiholog ne postoji, već samo pedagog.
Moguće da su prijavili slučaj CZSS, no vjerojatno ni tu nema nikakvih pomaka jer se svake godine isto ponavlja. Ukratko, što god je škola poduzela ili nije poduzela, roditelji ni djeca ne vide pomake.
Njegova majka je svojedobno zaprijetila da će ubiti i roditelja i njegovo dijete ako joj netko navuče CZSS na leđa. Tim riječima.

Naravno da djetetu treba pomoći, ali mu nitko ne pomaže. Ili ta pomoć nije učinkovita.
U međuvremenu, u svim tim procedurama/zakonima/.., i djeca i roditelji su u strahu svaki dan poslati djecu u školu. :-(

Ukori očito ništa ne znače. Pusto slovo na papiru. :-(
U moje doba s trećim ukorom si bio izbačen. I čini mi se da se ti ukori nisu anulirali s početkom nove školske godine, već su se zbrajali kroz cijelo školovanje. Taj sustav je fukcionirao jer nije bilo toliko problematične djece koje se boje ne samo djeca i roditelji, već i profesori.

Ovakva je procedura prijave vršnjačkog nasilja:
- prvo razrednik
- nakon toga stručna služba (pedagog, psiholog, školski liječnik - ista ekipa koja radi provjeru spremnosti za polazak u školu)
- ako se čini da škola ništa ne poduzima, može se kontaktirati Ministarstvo, a možda prije toga i pravobraniteljicu za djecu, jer to je institucija kojoj se prijavljuju sve povrede prava djeteta, pa i vršnjačko nasilje

Evo što piše na stranici pravobranitelja za djecu:

Quote:

---

Škola je odgovorna za nasilje koje se događa u školi i u blizini škole. Ravnatelj, nastavnici i stručni suradnici dužni su spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi te, kad je to potrebno, surađivati s policijom i centrom za socijalnu skrb. U situacijama nasilja škole trebaju primijeniti Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Ako roditelji smatraju da škola nije poduzela sve što je dužna učiniti, mogu uputiti podnesak prosvjetnoj inspekciji Ministarstva znanosti i obrazovanja, koja potom, po službenoj dužnosti, provodi nadzor i ispituje okolnosti slučaja te po potrebi može ispitati i učenika. Osim podneskom, roditelj se može obratiti izravno i stručnoj službi u školi, policiji, centru za socijalnu skrb te zdravstvenoj ustanovi.

---

Kompletan tekst nalazi se ovdje: https://dijete.hr/12408-2/

Škola je dužna primijeniti Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Potražit ću link.

https://www.azoo.hr/images/AZOO/Ravn...maVRH_2004.doc

Da, procedura je poznata i na papiru sve savršeno funkcionira.
Bliska prijateljica radi u Centru za socijalnu skrb i često jedna ili više karika u lancu ne funkcionira. Da, često se roditeljima u školi kaže da je bolje da ne kopaju dalje. U velikom broju slučajeva škola ne prijavljuje nasilje. Odmahuje se rukom.
U našoj školi je također bio slučaj maltretiranja. Škola je imala stav da to nije ništa strašno.
Često kad CZSS treba dobiti papir od školskog psihologa/pedagoga ili školske liječnice, ne dobije ga. Zašto? Najčešće je razlog strah. Svi su oni često žrtve raznoraznih prijetnji a sustav ih ni na ikoji način ne štiti.

Quote:

---

Originally Posted by Peterlin

Ovakva je procedura prijave vršnjačkog nasilja:
- prvo razrednik
- nakon toga stručna služba (pedagog, psiholog, školski liječnik - ista ekipa koja radi provjeru spremnosti za polazak u školu)
- ako se čini da škola ništa ne poduzima, može se kontaktirati Ministarstvo, a možda prije toga i pravobraniteljicu za djecu, jer to je institucija kojoj se prijavljuju sve povrede prava djeteta, pa i vršnjačko nasilje

Evo što piše na stranici pravobranitelja za djecu:


Kompletan tekst nalazi se ovdje: https://dijete.hr/12408-2/

Škola je dužna primijeniti Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Potražit ću link.

https://www.azoo.hr/images/AZOO/Ravn...maVRH_2004.doc

---

Da, dužna je, često ne primjeni i ne trpi nikakve posljedice jer ga nije primjenila.

Quote:

---

Originally Posted by mitovski

Da, dužna je, često ne primjeni i ne trpi nikakve posljedice jer ga nije primjenila.

---

Eh, znam iz iskustva.... Osnovna škola je obvezna za svu djecu i ne može se iz nje nikoga izbaciti, a neki su učenici (zapravo, češće njihovi roditelji) konstantan izvor problema. Čak i kad se angažiraju svi, baš svi u lancu koje smo nabrojili - zadovoljavajuće rješenje izostane.

Ja sam godinama razmišljala da prebacimo svoje mlađe dijete u drugu školu, kao što su neki drugi roditelji napravili, jer se problemi u razredu kronično nisu rješavali. Nisam to napravila (nezgodna kombinacija stranih jezika, blizina škole, teško je bilo odlučiti se na to). I danas se pitam jesam li pogriješila... Maltretirala sam stručnu službu, ravnatelja i sve ostale, kontaktirala školskog liječnika i što - ništa. Znaš kako se na kraju riješio problem? Kad sam sinu rekla da mlatne onoga tko mlati njega. Ne treba započinjati, ali može se obraniti. Dugo to nije želio učiniti, ali mu je prekipjelo i kad im je pokazao zube, brzo se sve sredilo. A očekivala sam da će me u školu zvati na razgovor. Nisu. A da jesu... bome bi me čuli. Ne kažem da je to univerzalno rješenje jer nije, ali uzalud mi doma učimo djecu da nasilje nije rješenje, kad na kraju ispadne da je to jedini jezik koji nasilnici razumiju.

Da, znam za više ovakvih primjera.
Kad je J. upisala 1.r u istu školu se upisalo nekoliko njenih vrtićaraca. Jedan dječak se namjerio na njenog vrtićkog prijatelja koji nosi naočale i ima srčanu manu( savršena meta). Zatvarao gacje u wc i tamo mlatio. Priskakali su svi vrtićki prijatelji u pomoć pa i moja J.
Uz sve pokušaje roditelja napadnutog dječaka, razgovore, sastanke nije se riješilo dok mu roditelji nisu rekli da vrati. Tad je stalo.
Onda se okrenuo na djevojčice. Onda smo i mi djevojčicama rekli vratite. Užas ali drugog riješenja nema.
Škola je sve okarakterizirala kao malo vršnjačkog naguravanja. Skine djetetu naočale i zgazi ih- bezazleno naguravanje.
Ja sam i dalje za to da dižemo glas i borimo se. Izmještanjem žrtve nismo ništa napravili iako su ponekad roditelji primorani na to.
Treba dići glas, ne jedan nego 10 roditelja, pa 20. Vršiti pritisak. Jednom se stvari moraju pokrenuti.

Da, tako to ide... a u školi imaju pločicu na kojoj piše "Ovo je mjesto nulte tolerancije nasilja".

Iz mog iskustva - ne toleriraju da se o nasilju govori. No, da ne bacamo samo drvlje i kamenje - osoblju škola često to isto nije lako riješiti. Odeš u CZSS i požališ se, a oni kažu "Da, da, znamo za tu obitelj godinama..." Neke stvari riješe, nove se pojave i tako u krug. Neki nasilnici odu, dođu novi i nema tome kraja. Pa nasilnik iz sinovog razreda mlatio ga je još u vrtiću i ni tamo nisu ništa suvislo mogli napraviti da se takvo ponašanje zaustavi. U razredu je bilo i druge djece s većim potrebama za brigom sustava i kad se to tako nagomila, teško je održavati i normalnu nastavu. Ja ne razumijem kako i školi nije u interesu rješavati te probleme, jer tako olakšavaju život i svojim zaposlenicima, a ne samo svojim učenicima. Bila sam svjedok napada na školsko osoblje kad je jedan alkoholizirani roditelj skakao po ravnateljevom autu (ima tome već dosta godina) i zbog toga nisam dozvoljavala da moja djeca dežuraju na ulazu u školu. Bilo je svakakvih bisera...Umjesto da plate zaštitare, oni stavljaju maloljetne učenike na portu, koji tako gube od nastave i izlažu se opasnostima vrsta raznih. Eh... Mislim da su s tom praksom prestali u međuvremenu. I sad ti budi pametan.... Najgore od svega je to kakvu pouku naša djeca izvuku - tko tebe kamenom, ti njega željeznom cijevi... ufff...

Quote:

---

Originally Posted by Peterlin

Najgore od svega je to kakvu pouku naša djeca izvuku - tko tebe kamenom, ti njega željeznom cijevi... ufff...

---

Ne bih rekla da takvu pouku izvuku.
Mi smo J. rekli: Ako te netko maltretira reci učiteljici i miči se od njega. Ukoliko to ne uspije idemo mi na razgovor učiteljici, ako ni to ne uspije idemo stručnoj službi i ravnatelju, a onda ako i to ne uspije eh, dijete moje sustav je zakazao imaš se pravo obraniti. Uvijek joj ponavljamo nikad nemoj prva ( ok ona je dijete koje će se uvijek povući) nemoj ni vratiti, ali ako te netko stalno maltretira imaš se pravo obraniti.
Istina je da nije ni školama lako, stvarno imaju sa svakakvim roditeljima posla. I u našem slučaju je problem bio obiteljski, većinom i je. Znaju se oni svega nagledati i naslušati pa i dobiti po prstima, samo što su mnogi postali kao nojevi pa rađe guraju glavu u pijesak jer su se opekli mnogo puta.

Ma to je bilo figurativno - htjela sam reći da djeca izvuku pouku da možeš savladati nasilnika samo ako si jači od njega, a to baš nije dobar način da se nose s nasiljem. Djeca upravo tako zaključe - oni gledaju oko sebe i tumače svijet na temelju vlastitih iskustava. Uzalud mi njima pričamo o nultoj toleranciji nasilja ako ih ne možemo obraniti od nasilnika. Nasilnici prvi uoče da je malo posljedica koje snose ako se tako ponašaju. Pa prema pravilniku učitelj ne može ni izdvojiti iz razreda učenika koji ometa nastavu, može ga eventualno poslati stručnoj službi ili ravnatelju na pol sata i opet natrag u razred. I tko stradava? Djeca koja su mete nasilnika, a i svi ostali koji ne mogu pratiti nastavu kako treba.

I gdje je rješenje? Pa ne znam - ja bih pravilnik promijenila u smislu da ako dijete zbog ometanja nastave ili nasilja prema drugima mora biti izdvojeno s nastave, da roditelji trebaju platiti kaznu za to (najbolje razumiju ako ih se opali po džepu) + ići na savjetovanje u czss, u protivnom ide prekršajna prijava. Ali pametniji od mene su već štošta pokušali i dospjeli su nikamo.

Problem je što je u prvom redu premalo učitelja/profesora. Evo kod J. su razredi po 30 učenika. Premalo je stručne službe po školama, mnoge škole nemaju psihologe. Premalo je socijalnih radnika i sve to vuče jedno drugo, po Ministarstvima su često podobni a ne sposobni.
U većini slučajeva kad se ne može riješiti problem nasilja u školi nazivnik je isti - roditelj i roditelj bi trebao na neki način odgovarati.

Da, sve si to dobro uočila. Svi se time bave deklarativno, ali u stvarnosti se malo toga može riješiti.

Možda će se jednom nešto i promijeniti, ali za moju djecu već je gotovo (jedan je brucoš, a drugi maturant). Upravo o tome se i radi - kritična masa roditelja koji žele promjene je premala, jer kad im djeca odu u srednju školu, problem osnovnoškolskog nasilja za njih prestaje postojati. Kad završe srednju, više nemaju problem sa školskim nasiljem :-/

Osobno mislim da je prvi i osnovni problem neadevatna podrska czss-a. Dijete koje je nasilno uvijek treba pomoc. Cesto i obitelj. A czss gotovo uvijek oklijeva, ili provodi neke kvazi mjere. Njih nema dovoljno, nedovoljno su placeni i tako ukrug.

Quote:

---

Originally Posted by Peterlin

I gdje je rješenje? Pa ne znam - ja bih pravilnik promijenila u smislu da ako dijete zbog ometanja nastave ili nasilja prema drugima mora biti izdvojeno s nastave, da roditelji trebaju platiti kaznu za to (najbolje razumiju ako ih se opali po džepu) + ići na savjetovanje u czss, u protivnom ide prekršajna prijava. Ali pametniji od mene su već štošta pokušali i dospjeli su nikamo.

---

Tako bi i ja.
i slažem se s "ne toleriraju da se o nasilju govori"

U ovom gore slučaju koji sam vam navela nedostaje i podrška roditelja ostalih učenika u razredu. Svi šute jer se ne radi o njihovom djetetu.
No mislim da ni s time se ne bi stvari riješile. Drugi slučaj je kod sedmaša gdje jedno dijete isto matretira cijeli razred od 1.raz. Roditelji svi su se pobunili, prijavljivali Ministarstvu (sada je i pedagogica na bolovanju radi tog slučaja). Roditelji su išli do te mjere da su svi zajedno odlučili djecu ne poslati na nastavu jedan dan kao vid protesta.
Ništa se nije desilo po pitanju tog malog.
Taj razred se toliko smanjio jer su roditelji krenuli ispisivati djecu iz škole. Ostalo je s tim malim njih 12. Razred se raspao na dva dijela i sada imaju 2 razreda sedmaša (prije je bilo 3). Mali i dalji ide u školu i dalje maltretira djecu (tog drugog razreda + 5 djece iz njegovog razreda).

Ovakvih slučajeva ima i u drugim školama, ne samo u našoj. I nevjerojatno mi je da nema pobudna, promjena procesa rješavanja ovakvih slučajeva (ne prijava problema, već konkretno što se učinilo nakon konstatacije da postoji problem). Ovakvih maltretiranja od strane pojedinaca ima već dugo. Nitko ništa ne poduzima. :(