Ok, zašto planinarenje s mužem i sinom nije dan za tanju, a bez njih je :zbunj:
Printable View
Ok, zašto planinarenje s mužem i sinom nije dan za tanju, a bez njih je :zbunj:
I s time imam problema :lol: iako sam razmišljala i o tome već neko vrijeme, ali nikako da učinim potreban korak. Jednostavno to ne bi bilo to.
Ali već je napredak i u tome što zadnjih godinu-dvije MM i ja nekako lakše odemo za vikend planinariti, dok sin radi doma svoje za školu. Nekad mi je to bilo nezamislivo, sad više nije.
Možda je tanja_b mislila zbog odgovornosti na poslu, jer onda netko drugi mora odrađivati njen posao?
Niti ja ga ne mogu uzeti tek tako. Moram ga pažljivo natempirati i uskladiti s kolegama (osim ako nije baš hitno)...
Vidim da je tanja već odgovorila :-).
Aha, ja sam isto pomislila da je na poslu to nezgodno i teško izvedivo. Naravno da su velike razlike od posla do posla, negdje te lako kolega zamijeni, negdje te posao jednostavno pričeka a negdje ništa nije lako.
ja ustvari ne razumijem o čemu mi pričamo kad pričamo o slobodnom danu?
zašto nije slobodan dan ako ga provodiš sa obitelji, zašto nije slobodan dan ako je godišnji odmor dogovoren sa kolegama 2 tjedna unaprijed?
i baš da mora bit cijeli dan bez obaveza mi je isto nerealan cilj, ako si pola dana na plaži, i u međuvremenu skuhaš jednostavan i brzinski ručak, to je meni slobodan dan
možda mama ptičica da nam kažeš koji si to dokumentarac gledala?
svakome je slobodan dan - nešto drugo
nekome je možda i lagan dan na poslu, kad s kolegama popije kavu, ode na ručak, prošeće pod pauzom i sve završi na vrijeme
nekome kao meni - slobodna subota, negdje na izletu (bez obiteljskih obveza - čišćenje, kuhanje, razvažanje na izvan.aktivnosti, zabavljanje djece ili MM-a:lol:)
Pa sad, meni se čini da onoj koja ima veću djecu, živi u stanu i ne bavi se poljoprivredom sa strane i općenito nema drugi posao, a većina žena koje ja poznajem živi takvim životom, stvarno nije nemoguće "uzeti" slobodan dan :neznam:. Meni je svaki vikend slobodan.
A ne znam kako je to kad imaš baš veliku djecu (računam od 14 god nadalje), ali neki imaju i malu djecu ili starije članove obitelji na brizi, dječje turnire, natjecanja ili samo razvoženje na aktivnosti vikendima (pogotovo ovi s više djece i još različite dobi), razne zaostatke od rad.tjedna za poobavljati, nakuhati 3-4 ručka za preko tjedna jer preko tjedna ne stignu zbog tempa, očistit/pospremit, neki imaju vrt..ono ima puno faktora..s tim da se razumijemo meni nijedan od tih nije vrijedan toga da si ne možemo uzeti neko slobodno vrijeme za sebe. Netko također ima potrebu više biti sam sa sobom, kontemplirati ili šta već, netko ima grižnju savjesti, a ima djecu djecu studentepa ipak mora i ona stajat doma...jer nije red otić ća i pokupit se, ima tu puno i u našem načinu odgoja i tako ....
I ne, meni nije slobodan vikend, ako sam i dalje u kućanskim poslovima i vrtim se po kući. :aparatic:
Sad vrtim po glavi svoj vikend i idući, SUB ujutro trening -djeca uče za to vrijeme, kuhanje-ručak samo za sub i dio za ned (čišćenje stana odrađeno u ČET), s djecom u djir do Jaruna, prigodno dodatno ukrašavanje stana; NED ujutro kuhanje za obit.slavlje (imali smo rođendan), ručak za nas 10ak, poslije toga djeci po slatkiše za Sv. Nikolu i usput odrađen trening :trči: do dućana, navečer pogledali film.
Idući vikend (mužić na putu): PET djeci dugoobećane toplice predveče (nisu bili 2,5 god) i priprema dijela ručka za sub, SUB ujutro ja trening-djeca škola, poslije kuhanje ručka i nakuhavanje barem 3 ručka za tjedan iza (istodobno sve kuham), spremanje stana, odlazak po startni paket; NED s djecom trčim humanitarni Advent Run, poslije u gradu cuga i klopa, dolazi nam tata, idemo po njega, doma priprema za školu, tuširanje i sl i vikend gotov.
Čisto primjer kako izgledaju moji vikendi, rekla bih sve samo ne "slobodni", uvijek neka akcija i nešto imamo. A kad dođe lijepo vrijeme, tek onda imamo svega.
Sve je to meni lijepo i uživam u tome :heart: inače ne bih tako organizirala, ali nekad poželim stati i posvetiti vrijeme samo sebi, da nemam itinerer. Ja se napunim i nakon pola dana za sebe.
Prije bih imala grižnju savjesti kad su djeca bila manja da si tako nešto priuštim, sada sam to riješila. Vratim se punih baterija, svi sretni. Ne radim često, al kad mi dođe, priuštim si.
Sillyme, daj si uzmi neke suplemente, očito si jako iscrpljena i treba ti odmor. :kiss:
Pa sad, AdventRun i ručak u gradu meni zvuče kao slobodan dan a ne kao obaveza.
Ja sam shvatila taj "slobodan dan" (koji btw uopće ne mora biti cijeli dan, može pola dana, 3-5 sati) kao "slobodno vrijeme za sebe" kad se ničemu drugome ne trebaš posvetiti osim sebi.
Znači nema ometanja sa strane: Mama, jel ima nešto za jesti? Ženo, gdje mi je ona plava majica? kao ni kuhanja, čišćenja i sl. :mrgreen:
To je moje poimanje teme kako ju je postavila mama ptičica.
Očito da je svi drugačije doživljavamo i prilagođavamo svojim "shvaćanjima" , potrebam i željama, a neki se u tome sigurno i samozavaravamo.
I dakako postoje ljudi koji uopće ne vole biti sami, to im je strano, što također poštujem.
Svi smo različito tkani.
Ja sam zadnjih nekoliko dana, u vremenu za sebe :mrgreen: prečitavala stare teme s ovog pdf-a. I našla sam temu o BiNG ludnici iz 2008 . Dakle, naprosto je nevjerojatno koliko sam se od tad promijenila. Voljela sam gužvu po shopping centrima, npr. :-o
I tada bih vjerojatno na ovoj temi bila napisala- vrijeme za sebe samu ne trebam, ne želim biti sama, društvo mi je uvijek bolja opcija.
A danas je skoro obrnuto. Spominjane specifične životne okolnosti ranije su značile da bar dvaput tjedno izađem van, na pivu s frendicama, vikendom možda čak i do kluba, a sad... najviše uživam kad dođem doma s posla u prazan stan i znam da ne moram nikamo više izaći. Ponekad bih i mobitel stavila na aeroplane mode da ne moram ni s kim ni komunicirati :škartoc:
Ne znam je li to posljedica godina ili pandemije.
Ha ha ha ne znam niti ja, ali mislim da sam i previše sama :mrgreen:, a ne da nemam vremena nasamo, posebno otkad je korona.
Meni je slobodan dan tako prizeman, ono kad ne moram raditi. Trudim se iz petnih žila da ga imam jednom tjedno.
Volim ja i biti sama i zato nešto manje spavam. Sad to imam sve više jer su djeca veća. Ustvari, ne znam što ću raditi po cijele dane kad svi odu. Ono, koliko dnevno čovjek može čitati i pit kavu... Ah, nekako mislim da ću se snaći
Ovako i ja.
S tim da mislim da su kod mene godine u pitanju (korona je samo pomogla), jer me to već počelo držati i prije korone :mrgreen:.
Koliko sam prije znala šalabajzati po šoping centrima :roll:, nikad dosta dućana, a sad idem samo kao pratnja djeci i eventualno tad nešto pogledam i sebi, a često niti to...
A vjerojatno jesu godine, i meni je i prije korone počela pasati samoća.
A 2008. sam imala 29 godina, to je još mladost i energija :mrgreen:
O lijepa mladosti...:aparatic:
Šalim se malo, al može biti i do godina (i do korone, pogotovo ako netko radi od doma), ali i do osobnosti.
Neki ljudi su jako društveni i komunikativni po prirodi, vole druženja, a opet jako im je bitno i vrijeme solo sa sobom - 1 na 1.
Ja sam to oduvijek voljela i kao dijete i mlada djevojka i sada kao iskusna ženskica (ne znam kako da se nazovem :mrgreen: :lool:).
Eh, da... Offt. Ne bih se vratila u svoju 29. godinu, ali ne bih imala ništa protiv da se vratim negdje ispod 50... Dođe to s godinama. Sad sam se opasno približila šestici na prvom mjestu (bit će to iduće kalendarske godine).
Što se tiče slobodnih dana, imala sam lijepu i lagodnu mladost, pa sam se vjerojatno tada nauživala slobode, a bome i na poslu mi je bilo lako raditi puno više nego sada.
Prosli petak sam uzivala u "vremenu za sebe". Planirala sam otici doma, ali sam u zadnji cas odlucila da cu uzivati u tisini u uredu i citati sto mi se cita. Da sam otisla doma, vjerojatno bih spremala i cistila sto mi bas i nije neki gust, odnosno nije bas neko vrijeme za mene. Mozda uzmem i ovaj petak slobodno jer nam dolaze prijatelji preko vikenda proslaviti sinov rodjendan i opcenito nas malo vidjeti. Sad zive tri sata odavde pa se djeca vidjaju ovako, kad uspijemo, a frendica i ja jednom, dva put mjesecno kad ona dolazi zbog posla.
Evo ja. :mrgreen:
Nikad nemam neku potrebu da uzmem dan za sebe da budem sama. Zapravo nemam pojma uopće što je na ovoj temi slobodan dan. Meni je recimo slobodan dan bio danas, nismo imali nikakve termine po doktorima s djecom, nisam bila sama s njima jer ni muž nije radio. Nisam ni čitala, ni gledala serije, ni išla na masaže, ali sam popila kavu u gradu s njima svima, šetali smo, sredila sam stan malo detaljnije skupa s mužem.. Meni je to slobodan dan, a sad vidim da ispada da nije. :lool:
Bravo Riri!
Pobježe edit
Vrijeme za sebe ovisi o nečijim željama i viđenju istoga. :-)
Izgleda da znači samo da nisi sa djecom :mrgreen:
Komentirala sam to da "vrijeme za sebe" izgleda znači samo da nisi sa djecom, ako je planinarenje s prijateljicom vrijeme za sebe, a planinarenje s djecom nije,
Pa sjetila sam se konkrentog/konkretnih primjera tu na ovoj temi, koji mi je apsolutno razumljiv.
Rekla bih da se radi o iskusnoj planinarki koja ide na višesatne/cjelodnevne planinarske ture koje dijete niti može (fizički izdržat), a vjerojatno niti nema interes u toj nekoj dobi više ići s mamom.
Da ne govorim ako ideš s malom dječicom, natovaren kao magare, nosiš gomiletinu stvari u ruksacima, svako malo nešto djeci treba ili je gladno, žedno, piša mu se, drugome se ne hoda više.... nastavi niz.
To zaista zvuči vrlo opuštajuće. :aparatic:
Naravno navodim hipotetske situacije.
Puno smo planinarili s nekoliko obitelji nas puno s djecom, svega sam se nagledala.
Pa to ti je isto kao kad te netko na poslu pita jesi li se odmorila za vikend - nisam, ali to je druga vrsta umora.
Isto mi je i s vremenom za sebe. Puno mi je važnije mijenjati aktivnosti nego imati neke prazne hodove. To ne cijenim. Dok su djeca bila mala "vrijeme za sebe" bilo je neometano kupanje u trajanju 15 minuta do maksimalno pola sata. Dok su bili trogodišnjaci, vrijeme za sebe podrazumijevalo je crnčenje od jutra do sutra na odgovornom radnom mjestu, dok je mm bio djeci i mama i tata, ali takva je bila odluka u ono vrijeme. Ako smo to preživjeli, vjerojatno imamo prilično stabilan brak.
Vrijeme za sebe od posla uzmem kad baš moram (zadnji put je to bilo prije cca 2 godine, kad sam uzela 2 slobodna dana i otišla u pomoć roditeljima tijekom zamjene stolarije). Prije sam znala uzeti sat vremena pauze da odem do placa 1x tjedno, ali zato u ostale dane nisam stigla uopće. Nije neka
U praksi ti to izgleda ovako:
-malo dijete možda i ne može fizički izdržati višesatne planinarske ture, ali tada još ide s roditeljima i roditelji se prilagođavaju njemu
-kad malo dijete postane konjina od 180+ cm koji može i nositi teže stvari u ruksaku i satima hodati po zahtjevnom terenu i u kondiciji boljoj od roditelja mu, tad mu se obično više ne da ići planinariti s mamom i tatom :mrgreen:
Da mogu birati, ja bih zaista uživala u vremenu provedenom sa svojim sinom na nekom zahtjevnom planinarenju (ali ne prezahtjevnom u tolikoj mjeri da sama to ne mogu ishodati :mrgreen: ), ali on, kad i ima vremena za tako nešto, radije bira bicikl ili neku drugu aktivnost u društvu svojih vršnjaka. Sa mnom mu je uglavnom dosadno. Što je zapravo normalan slijed zbivanja.
Zapravo, zlatno doba planinarenja s djetetom bilo je u uzrastu njegovih 10-15 godina. Tada više nije bio tako mali da ga treba bedinati, mogao je već i dosta toga sam nositi, kondicije je imao za izvoz, a bio je i raspoložen za hodancije.
Nakon 15. godine to više nije bilo isto. Zapravo sad već rijetko ide s nama, i to samo na njemu atraktivnije ture (Velebit i sl.).
Meni je pak i dalje veliki gušt kad MM i ja odemo zajedno nekamo planinariti. Ne trebam pritom "vrijeme za sebe", u takvoj kombinaciji "vrijeme za sebe" = "vrijeme za nas dvoje" i vidim da nam to stvarno oboma koristi.
Da sad isplaniram planinarenje s prijateljicom, to bi mi bio veći stres, jer bih se osjećala odgovornom za nju i razmišljala bih što i kako provesti da sve bude savršeno. Kad sam s nekim iz obitelji, to sve nekako ide glatko, samo po sebi.