MGrubi prvotno napisa
nije smješno
da bi smršavio zauvjek , trebaš promjeniti životni stil, ne samo prehranu
čitala sam jednu knjigu o odgoju, radi Nere, a zapravo sam jako puno toga skužila što je bilo pogrešno u odgajanju mene i što je imalo za nuspojavu emocionalno prejedanje (autodestruktivnost + precjenjivanje hrana - moja mama misli da postoji hrana-lijek za sve ... komentari tipa: nečeš da jedeš a oni u africi umiru od gladi.. )
vježbam ostaviti hranu u tanjuru kad više nisam gladna, završiti obrok bez obzira koliko je još ostalo na tanjuru - jep ... kad ne bih pojela do kraja slušala bi tu "divnu" rečenicu o djeci u Arfici
za nevirovat je koliko je teško ostaviti taj komadić viška, baciti hranu ...
dobila sam nekidan čokoladnu bombonjeru, tip koji i ne volim, i nađem sebe (bilo mi dosadno, mala je spavala, ne mogu nigdje šetati, ništa bučno raditi...) pa sam je počela tamaniti, ali mi nije bila toliko fina, samo mi je bilo šteta-je-baciti .... i onda sam stala (u po kutije) i nisam sebi virovala da sam toliko impulzivno-glupa, ispraznila sam ostatak kutije u smeće
i nije mi bilo lako, skoro da me boljelo gledati tu hranu (i to bombonjeru) u smeću
družeći se ovdje shvatila sam važnost zdrave prehrane u djece, pa nastojim da Nera jede što zdravije (osim kad se moja mama uplete .. ipak je ona čuva od 12-15sati.. pokušavam govoriti .. ali ne ćini mi se neki uspjeh)
i tražeći najbolje za Neru shvatila sam da sam licemjerna
kako mogu braniti da Nera nešto jede, a ja to tamanim? djeca uče iz primjera a ja sam "opasan" primjer, anti-primjer ... zalud moje kuhanje ako ona vidi mene