to je trebalo pisati 2x tjedno po 4 h, al tko može i više nije naodmet. Barem ja tako razmišljam i mislim da me ta pomoć spasila jer s 2. bebom niti MM nije bio niti upola toliko uključen.
Printable View
to je trebalo pisati 2x tjedno po 4 h, al tko može i više nije naodmet. Barem ja tako razmišljam i mislim da me ta pomoć spasila jer s 2. bebom niti MM nije bio niti upola toliko uključen.
potpisujem.
frendica se neki dan naljutila jer sam oko 7.30 skočila do nje nešto joj donjeti i nisam povela E. Iako će 3 g., ako ju doma dovedem pola sata prekasno tj. kad vremenski odstupam od uobičajenog za bitne stvari (spavanje , jelo... ) uvijek nam se obije o glavu. To sam pod pritiskom okoline i 3-4 x nekih okolnosti napravila, ali radije pustim da svi misle da sam luda i da gnjavim dijete nego da remetim ono što je njoj bitno. Vidi se da Zdenka2 tu ima najviše iskustva i neke njene savjete instiktivno živimo, a neke ću probati uvesti.
Nadam se da će i E. malo "olabaviti" kad bude imala 4 g., a i literatura često 4 g. proglašava izlaskom iz potpune ego faze i ulaskom u značajnije razumnu fazu.
Imaš pp.
EvaMONA, dnevna struktura, izbjegavanje nagaznih mina i sl. su neki od osnovnih savjeta za prve godine u fussy baby :)
meni je jedan od najboljih savjeta (u ovoj nasoj fazi) da okolina treba biti takva da potice pozeljno i onemogucava nepozeljno ponasanje odnosno da stvara sto manje zabrana. i kako je ona pokretnija tako mi uklanjamo, zakljucavamo stvari koje nebi htjeli da dira jer su opasne, a pustamo ono sto nam je okej da gleda, dira i istrazuje (ukljucivo i vadenje stvari iz svog ormara). ima par stvari koje ne mozemo ukloniti, pa onda kad dode do njih jednostavno kazemo necemo se s tim igrati i maknemo je od njih. naravno, bake i dede se cude sto ju ne ucimo sto znaci ne i pustamo da radi "nered" i slicno, ali na to da cu je razmaziti vise ne obracam paznju.
tajuska vidim da si ti dobro proučila svoju situaciju, a ja sam u toj ranoj E. dobi puno više čitala i primjenjivala,a sad iskreno i beba traži svoje pa nemam toliko vremena, strpljenja i sl. pa se držim tih alata koje smo još onda naučili.
hvala na podršci:love2:
kad se sjetim naseg posjeta sogorici kad je D bio beba... ja i mm ulazimo u sobu i automatski pocinjemo micat sa niskog stolica vazu, pepeljaru i stolnjak, bez rijeci. sogorica je umirala od smijeha:lol:
kod nas je jedino noz bio NE, jer smo stalno s njim baratali po stolu, a D je imao svoj plasticni, da ne bude zakinut za mazanje. nikad nisam zakljucavala sredstva za ciscenje. nije bilo opasnosti da ih pocne jest. prije bi poceo samoinicijativno cistit:mrgreen:
eh, surfanje
moja najbolnija tocka. kad bi se s toga skinula, imala bi barem 30 posto vise energije. al kako bi bez interneta mogla dijelit ovako divne savjete da nije dobro visit na internetu :angel:
jedva čekam da pročitam sve što ste napisale....uspjela sam samo pročitati kako je Zdenka 2 napisala...da te takva djeca stalno tjeraju da se prispituješ i čitaš o odgoj- a kod mene još postoji osjećaj krivnje , da nikad ne napravi kad i kako treba....moja sestra isto ima zahtjevno djet( genetika valjda,ha,ha- naporne i tvrdoglave mame)
-MM je stalno bio uvjeren da je ona zločesta il da naravno JA sve krivo radim
- neuropedijatrica nam je rekla da je ona jako zahtjevno djete jer je jako inteligentna mala osoba, i da ako želimo bilo šta postić (mada ćemo to teško..nasmijala se kad je vidjela da je psihologica rekala da potičemo negativistički način odgoja) ne zabranama, objašnjenjima, molbama, naredbama - nego samo tako ako nešto što želimo npr. da ona učini, predočimo njoj kao njenu vlastitu ideju (mada je rekla da za to treba biti jako vješt,ha,ha)
-moja ima3,5g..sve je zanima 1 min, traži moju non-stop pažnju i tu dolazi do sukoba, slabo spava,noću nikako, dojila je do 2,5g.. radoznala je, stalno bi učila, s 17mj znala je sve samoglasnike, od 2g slaže sama puzzle, ima milijon pitanja,voli ljude, druženje, samo da je u pokretu, a opet s druge strane kad ju pokupim iz vrtića, traži da ide kući u svoj mir, svojim slikovnicama, slikanju i crtićima, pa i igricama....( jučer je npr rekala; bio mi je napojan dan ;-) )...
ISCRPLJUJUĆE!!!Ko mali radar je, kao da imate psihologa kraj sebe i stalno se ogledate u njoj!!!! Bar meni jer se neznam nositi valjda još uvijek s tim...stalno mislim da ju trebam još nekako poticat, pa onda pomislim kako možda i pretjerujem u tome, ali ona obožava ići na predstave, zbor, knjižnicu......ko mala spužva je,
o, imam jednu takvu doma...
surfanje?! jel ima neki centar za odvikavanje?:lol:
svako malo si obećam , evo kad pročitam ovu temu do kraja, pregledam ove prekrasne dječje cipelice (koje znam da nikad neću naručiti)......, samo ću ujutro provjeriti mail i to je to:-/
još uvijek:cekam: taj dan
možda je to sutra:bye:
Evo moj fussy baby i zahtjevno dijete strpljivo igra monopoly sa skakutavom i svojeglavom sestricom već sat vremena, tako idilčno da ih nisam još stavila na spavanje :)
Ipak se kreće!
Naš fussy baby i zahtjevno dijete iz mjeseca u mjesec sve više napreduje. Sve se češće zaigra sam na dulje vremena, naočigled odrasta - baš se vidi veliki napredak u recimo zadnjih 6 mjeseci. To me posebno raduje jer smo očekivali teži period, probleme s prilagodbom na seku, a na kraju nikakvih većih problema nije bilo (dapače, jedva je dočekao svoju sestricu).
nisam zabadava spomenula surfanje, jerbo je surfanje koje sve očito vrlo često koristimo kao zabavu (ili čitanje knjige ili bilo kakvo ponašanje usmjereno sebi) puno važnije (po meni) za odnos djeteta prema nama i našim potrebama-od kuhanja i valjanja pite. Ne samo zato što namjerno puštamo dijete da samo zadovolji svoje potrebe (ja pričam o petogodišnjaku, ne o bebi) , nego što povremeno dijete ( u odnosima u kojima nas većina živi,di djeca ovise o nama, nemaju treće osobe, di je sve usmjereno djeci) mora biti "zanemareno" da bi poštovalo činjenicu da i drugi ljudi imaju svoje potrebe.
krumpiric, ti govoris o necem drugom. ja govorim o paznji, koja je potpuno drugacija kod nekog prakticnog rada, nego kod citanja ili gledanja tv-a ili surfanja. ti govoris o 5 minuta mira za mamu. sto je isto ok, al je potpuno druga kategorija.
osim toga, djeca su vrlo konkretna. dijete ce lakse shvatiti da roditelj mora ponekad i ne biti cijelo vrijeme i cuciti s djetetom ako vidi rezultat te radnje. naravno da ja sam svom djetetu koje ima 4 godine mogu reci da sad ja moram nesto svoje obaviti, i on to nakon nekog vremena i prihvati, ali kad je bio manji nije bilo sanse. niti bi se on sam na miru igrao, niti bi mene ostavio na miru. valjda ja nisam dovoljno multitasking zena, nemam pojma, pa ne mogu citat knjigu ili pisat tu i paralelno razgovarat i odgovarat na njegova pitanja, a da to ne bude cisto mehanicki (pa onda na sve odgovaram sa da, ili ne, sto on skuzi)
meda potpuno te razumijem. Najrađe bi ubila onog tko je multitasking postavio na pijedestal.
Isto tako razumijem što si negdje prije navela da nisi sigurna da li želiš imati još jedno dijete. Mislim da bi se mi puno bolje razvijali s E. da nas nije 4. Iako je beba meka, i puno mirniji tip, dijete traži svoje, a E. ponekad to ne može podnijeti, a kako je po prirodi empatična ne iskaljuje ljubomoru na seki nego ona postane vrlo komplicirana za suživot i u biti njoj sve teže pada.
ja sa svojom M mogu radit gotovo sve, al se kompjuteru ne smijem ni približit. odmah tantrum. :mrgreen: šalim se, al fakat ne podnosi kad sam na kompjuteru. čitat još mogu, recimo 15-20 min do pola sata čak, onda ona sa mnom leži na kauču i kao čita nešto svoje (naglas :mrgreen:).
a kuću mogu cijeli dan čistit, njoj je to ultimativna zabava. il kuhat.
evidentno je da nam se ne poklapaju nešto još interesi kad je zabava u pitanju :mrgreen:
mislim da su sva djeca po prirodi "zahtjevna" zapravo potrebita. ovisno o tome koliko i kako brzo se odgovara na potrebe djeteta, neka će postati zahtjevnija od drugih. moje obje kćeri (15 i 3,8 god) su zahtjevne i to zna biti naporno, ali vrijedi svakog truda :zaljubljen:
ova malena me ponekad toliko "iscentrifugira" da se osjećam k'o ižmikana krpa, ali neka, tako brzo odrastu i onda već dođu neke nove faze, potrebe i tak si pomislim "pa što je tih 4-5 godina intenzivnog žmikanja, kad osjećam da joj dajem sve što treba da bude sretna i zadovoljna, a onda sam i ja sretna i zadovoljna (i umorna)". gledam neku djecu naših prijatelja koja "rastu usput" i prestaju tražit puno jer su naučila da ne mogu puno dobiti. i žao mi je što neki ljudi ne razumiju da njihova djeca zaslužuju kvalitetnu komunikaciju i da su vrijednija od neke serije, filma i bogatog društvenog života. jer mislim da to ne ide skupa (imati malo dijete+visiti po kavama+gledati sve sapunice, a dijete nek se samo zabavlja). možda i može, ali ja se valjda ne znam dobro organizirati. jednom me rastužila jedna mala dvogodišnjakinja od poznanika koja mi se iz petnih žila trudila nešto ispričati, ja nisam razumjela što mi je sve "natafljala" i pitam njenu mamu da prevede, a ova slegne ramenima :-o
zato dajite svojim klincima sebe i ne želite za ničim jer će vam se isplatiti. to znam po svojoj starijoj curi koja je bez ikakvih problema sve iznadprosječno svladavala; redovnu školu, ritmiku i balet i sad gimnaziju. nije nikad bila štreberica, niti sam je na nešto morala tjerati, niti sam sjedila sa njom dok je učila. mislim da je stvar u dobrim temeljima i nadam se da će tak biti i sa malom mišicom :zaljubljen:
Upravo tako i ja nastojim, jako lijepo si to napisala, baš tako i ja osjećam i najsretnija sam dok nakon napornog dana razmišljam šta smo sve radile i šta nam je sve ispričala, koliko se smijala i veselila jer tada znam da sam dobra mama i da je moje dijete sretno i zadovoljno. Dugo sam se mučila s mislima da li griješim u ovom ili onom jer je mamama u mojoj blizini puno lakše nego meni, ali njihova djeca baš tako kao što si napisala "odrastaju usput".
A što bi rekla na to da neki ljudi daju sve, 100 % i da im je uvijek dijete na prvom mjestu, da su im uvijek zvijezde u očima i osmijeh na licu kad pogledaju svoje dijete ili samo pomisle na njega, kad se raduju svakom trenutku s njim, a dijete je ipak jako, jako zahtjevno?
Postoji nešto i izvan našeg osobnog iskustva. Neki ljudi imaju iskustvo koje mi nemamo, bilo bi lijepo priznati i prihvatiti to.
Ja si mislim da oni koji pišu da su sva djeca zahtjevna nikad nisu imala zahtjevno dijete.
Zapravo sigurna sam u to. Moje prvo dijete je bilo izuzetno zahtjevo u svakom pogledu (i danas je). Znala sam to onda po instinktu, a puno manje po usporedbama sa drugom djecom (koje su me bacale u očaj) . Kad nam je došlo drugo ono nije zahtjevno , samo obično vrlo živo i radoznalo dijete.
Razlika postoji i to velika, od prvog dana.
Kata ima 2,5 god i ja se jos uvijek ne mogu nacuditi koliko je s njom...lako.
Dodatak : Dosta je ziva, hrabra i radoznala, i iako ima svojih musica i faza tvrdim da bih takvih mogla imati nekoliko odjednom. A Anitu jednu, i to jedva.
X
meni je vec muka pravdati se sto nazivam svoje dijete zahtjevnim i ispada ko da u svom djetetu ne uzivam i nije mi sve na svijetu i ne zivim 100% za nju. obozavam je ali istovremeno sam ponekad na rubu snaga, zivaca, energije, svega...mah. ko nije zivio sa zahtjevnim djetetom, ne moze to shvatiti (i moja mama je mislila da pretjerujem dok ovo ljeto nismo skupa bile 2 mjeseca na moru. ona koja je uvijek imala pricala da nema te zrtve koja se nebi trebala podnijeti za dijete je rekla da bi ona na mom mjestu odavno prestala dojiti, stavila ju na ad da bolje spava, uvalila joj 3 dude i prestala ju nosati dok vristi)
No, naravno da ćete mi dozvoliti da mislim drugačije. Mislim da nije dijete zahtjevno, nego roditelj nije spreman na količinu potreba koje djete ima.
Dijete je novo, ono nema iskustva, ono treba upravo ono što treba i nema kalkulacije ili promišljaja. A na roditelju je (zato što je iskusniji, stariji, pametniji) da se prilagodi djetetu. Roditelj je htio dijete, dijete nije pitalo da se rodi. I od te pretpostavke ja idem.
Ponovno kažem, svaki se zahtjev može ili ispuniti ili predvidjeti ili mudro preskočiti. Puno, puno pameti, ljubavi i predanosti.
Meni bi bila uvreda da mi netko kaže da imam "zahtjevno" dijete. Kao da mi je rekao da je neodgojeno ili da sam ja glupa i ne prepoznajem djetetove potrebe.
Dijete može biti privrženo, ljubopitljivo, radoznalo, spretno, istraživač, pametno, vješto, muzikalno, razigrano, plačljivo, može biti sve, ali to ne znači da je zahtjevno.
Znači samo da je inteligentno, a to je meni, kao roditelju ( osim dječjeg zdravlja) najveće zadovoljstvo.
to je ono o cemu sam pisala vec na jednoj temi, za neku djecu treba 100% energije a za neku 500%.
ja imam dvoje, potpuno razlicitih karaktera. isto sam mislila da ljudi izmisljaju da postoje takva djeca dok nisam dobila moju k :mrgreen:, ono kao, ma kako ne moze popiti kavu uz dijete, sigurno pretjeruje :mrgreen:
problem je u tome kad ja nemam tih 500%. a to nije rijetko. jer imam i starijeg, vec mi bude dosta plakanja, vristanja, nosenja, pregovora, pokusavanja ugadanja, i raznih stvari koje pokusavam isfurati da ona bude zadovoljna (tj. da ne urlice cijeli dan :mrgreen:)
potpis nasve koji su potpisali sirius :)