dp prvotno napisa
Ležeći uz njih, ne mogu ne razmišljati o raspadnutoj obitelji koja je imala sve i pitati se što budučnost donosi.
Zvala me malo prije (neću više odgovarati na SMSove, to mi je nekako ponižavajuće), pitala za klince (koji su danas ostali kod punice). Onda je pitala da dođe poslije posla da zajedno budemo s klincima (ako nemam ništa protiv). Pa nemam ništa protiv, klinci su pitali za mamu kada su probudili, rekao sam da radi... kao što sam im govorio zadnjih mjeseci, pa su prihvatili. Filip je plakao kada sam odlazio na posao, govorio "tata nemoj ići..."
Neznam se postaviti, trebam li prekinuti ta zajednička druženja, imamo li još o čemu razgovarati (osim o klincima i podjeli imovine koja teško da može biti zamršenija).
Jučer me pitala želim li se još voziti s njom na motoru ?! (imamo svaki svoj motor). Rekoh, "čemu, ako ti nije gušt biti samnom". Odgovara "pa ne bih te inaće pitala"...
Pogledam joj ruku, skinula je prsten. Krenem i ja skidati, kaže "žuljao me je, ne trebaš i ti skidati"... Ipak sam skinuo.
... U qratz, što se događa ?! Jel' to savjest, ili priznaje da je pogriješila, ili mi želi olakšati (neznam jel' mi bude lakše ), što, što ... ??!