Da, mi smo mame manipulatorice...
Printable View
Da, mi smo mame manipulatorice...
Nemoj mi stavljati riječi u usta.. nisam rekla da ste vi mame manipulatorica nego da je taj čin manipulacija djeteta.
Štošta bi se moglo nazvati manipulacijom...
Nemojmo sad offtopičarit što bi se sve moglo nazvati manipulacijom. Taj način odbijanja djeteta je manipulacija (ili laž ako će vam biti lakše) i definitivno NIJE najzdraviji i najbolji za dijete. I to je to.
I ako je taj čin manipulacija djetea, onda je vršitelj radnje pretpostavljam manipulator ;-)
Apicrot, meni nije drago da mi zvoni u glavi optužba koja je vrlo ozbiljna, uostalom usuđujem ti se napisati tko si ti da nekoga prozivaš za zlostavljanje djeteta...
Ta izjava je u najmanju ruku nepromišljeno napisana, bez razmišljanja o respektu osobe o kojoj se radi.
Diskutabilno je što je najzdravije i najbolje za dijete kad se radi o njegovoj psihi, jer se potrebe, viđenja, reakcije razlikuju od djeteta do djeteta. Zato je pretpostavljam majka najpodobnija za odluku o tome što je za njeno dijete dobro, a što nije.
Poštivanje djeteta je zdravo za svako dijete :)
Iz pravila foruma: "Ako imate primjedbe, popratite ih argumentima i preporukama za ispravljanje eventualnih grešaka."
Molim vas da razmislite o uporabi riječi "zlostavljanje" u ovom kontekstu (koja se i dalje provlači u ovoj raspravi), jer mislim da nepotrebno narušava dobar ugled kojega ste s pravom stekli.
To je moja dobronamjerna preporuka.
Ostajem pri terminologiji koju sam koristila.
I dajem za pravo adminici da me editira i/ili opomene.
Slična rasprava se povela oko "lupkanja po guzi".
Pa je "zlostavljanje" bila "prejaka" riječ.
Dok je nije upotrijebila i gospođa Flander.
Ja nemam nikakvu titulu.
Ali, "funkcija" mame mi daje za pravo da podmetanje octa djetetu koje očekuje majčinu kožu i slatko mlijeko nazovem - zlostavljanjem.
I, to nema veze je li dijete do tada pilo/jelo ocat i salatu.
Tada je znalo što ga očekuje.
A sada idem pokušati splitati one teme o mlijeku i 500 ml...
:nope:
Slobodno ostani pri terminologiji koju si koristila, ne pada mi na pamet da ti to branim, uostalom, na to nemam nikakvo pravo.
Jedino što mogu zaključiti iz gornjih postova je da, vjerojatno malo koja majka, na ovaj ili onaj način, ne zlostavlja svoje dijete.
Tući dijete smatram zlostavljanjem. Podviknuti na njega - ne. To je samo moje mišljenje.
I da sam znala za ovakve stavove prije sedam godina kada sam s punim povjerenjem zvala SOS telefon, razmislila bih da li da vam se obratim za pomoć.
Nadam se da nikoga nisam uvrijedila, slobodno me brišite. Na ovu temu se više neću javljati.
a verbalno i emocionalno zlostavljanje je terminologija koja je izmisljena?
Naravno da nije izmišljena, ali ovo što vi nazivate zlostavljanjem je zaista previše, žalosno je da forum podržava takav oblik izražavanja i to od osoblja foruma. Zbog onoga je Apicrot napisala u jednom od prethodnih postova - da podvikne na svoje dijete - također bi mogla biti prozvana za zlostavljanje svog dijeteta i to upravo verbalno i emocionalno, ali za ime Božje postoji granica... Moram priznati da mi je ovo veliko razočaranje jer sam zaista vjerovala da postoji forum drugačiji od drugih, ali čini se da se ni na Rodinom ne biraju riječi...
Leonisa, postavila si mi pitanje, pa ću na njega odgovoriti prije nego se isključim iz rasprave.
Ne, verbalno i emocionalno zlostavljanje nisu izmišljene terminologije.
Ali, kad je neki dan moja djevojčica u bakinoj kući prišla preblizu štednjaku na kojemu je kipjela voda, u strahu sam poviknula "ne!!!", brzo došla do nje i svoju kćer udaljila od opasnosti.
Viknula sam na dijete u strahu; i ne bih to nazvala verbalnim ni emocionalnim zlostavljanjem.
Želim vam ugodnu i konstruktivnu raspravu.
Apricot pa nisam ga iznenadila nego sam mu rekla da sika vise nije dobra i da je kisela, ali on je htio sam probati! U svakom slucaju ja mislim da sam ja u pravu ti da si ti i to je to. Ali ja tebe ne osudjujem i ne dajem ti nikakve ruzne epitete... Sta je sa slobodom misljenja? Ja sam isto tako dobra majka kao i ti i niposto ne smatram da sam svome detetu nanela bilo kakvo zlo. Ja znam jer cvrsto verujem u ispravnost svojih postupaka, ali mozda ce se neka od majki osetiti losijom od ostalih "supermajki" kada procita nesto ovako!
Ponekada su neka shvatanja na ovom formu preekstremna, a ponaseanje nekih osoba se moze uporediti sa Jehovinim svedocima :)))
Ja licno vise necu pisati na ovu temu jer sam rekla svoje i niko me ne moze ubediti u nista drugacije! Over and out:)
Također over and out, želim svima ugodan vikend!
stvarno ne vidim kakve veze ima ovo sa vikanjem i/ili zlostavljanjem?!
pa naravno da ćeš viknuti da je upozoriš, nego kako drugačije.
ja govorim o vikanju kada ona prvo obuje lijevu cipelu, ali sam ja zamislila da treba desnu, pa se izderem.
to jest zlostavljanje i ja sam toga svjesna.
trudim se svesti na najmanju moguću mjeru, ali mi vrlo često ne uspijeva.
i sada me zanima...
kada si prije sedam godina zvala SOS i da si pitala savjetnice trebaš li namazati dojku octom... doista bi očekivala od neke od nas da ti da "zeleno svjetlo" za takav postupak?
Meni iskreno u ovom mazanju sise nečim najviše smeta prebacivanje odgovornosti. Majka želi da prestane da doji, dete ne želi da prestane da sisa, pa će onda nešto da uradi (namaže sisu) i onda će detetu da da, ono proba i odustane. A eto majka bi mu baš dala, ali eto sisa se ukiselila pa ne može.
Ja sam odgovorna osoba u našem odnosu, i za svoje odluke snosim odgovornost. I ako ja želim da prestanem da dojim jako bih se loše osećala da odgovornost za prekid prebacim na dete.
Ovako:
namerno i planirano je detetu priređeno neprijatno i razočaravajuće iskustvo koje detetu neće biti ni od kakve koristi a naneće mu štetu (možda beskrajno malu i kratkotrajnu, a možda i veoma dugotrajnu, ne može se znati unapred). Jedinu korist (ili dobrobit, nazovite kako hoćete) iz svega izvlači majka.
Ja bi tako opisala postupak ove "nakači na siku što maštovitiju stvar da bi odvikla dete" metode. Takvo postupanje prema detetu definitivno nije nešto čime bi se ponosila niti preporučivala drugima kao savet.
meni je opet nešto smiješno - neki se ponašaju ko mala djeca - 'sad sam ti rekla što si mislim i idem ja sad doma i neću ti bit prijatelj!'
ali dječica to rade jer ne znaju bolje - a mi bi trebali znati - ili ni mi ne znamo!
ja ne bi brisala njihove komentare nego bi im sad zabranila ulaz na temu - jer će ziher škicati da vide kakva se prašina digla iza njih! a ne! sad treba lijepo pedagoški ignorirati loše komentare i pohvaliti dobre!
onda će loši prestati a svi će se truditi biti dobri da bi dobili pohvalu!
a što se tiče 'zlostavljanja' predlažem da svak promisli prije nego nešto učini svom djetetu - kako bi se osjećali da postoje neki jako visoki ljudi koji bi nama upravljali kako mi pokušavamo upravljati našom djecom , samo zato što je to nama tako lakše!
npr - e moraš prvo jesti juhu pa onda meso - jer sam i ja tako jela kad je mene moja mama hranila?!?! i slično!
i vratimo se na topic - obavezno mi se skupe usta kad se sjetim Apricotine usporedbe - da bi bila jako razočarana da joj netko umjesto čokolade ponudi pastu za cipele!
mislim da je usporedba bila na mjestu jer nikoga nije napala, optužila - nego je žena samo rekla kako bi se ona osjećala u toj situaciji!
ne bi se nitko trebao vrijeđati na slikovite opise - to je bit tipkanja - moramo biti slikoviti da bi se skužilo kad nam fali mimika lica!
tko smo mi da sudimo tko je u pravu a tko nije?!?!
ali smo tu da slobodno kažemo - meni se ta metoda ne sviđa i ja ću pokušati drugačije i nema problema! - dajmo cure još tipsa i ticksa! gdje je zapelo!?
nabrojite sve što vam pada na pamet - ekran će podnjeti - ali nemojmo se više citirati i optuživati!
mir mir mir do neeeebaaaaa! la la la
Nema tu tipsa i tricksa - u tome JE problem. Neće ekran sve podnijeti - barem mi nećemo dozvoliti da podnese. Jer nije svaki tip i trick za prestanak dojenja i DOBAR tip i trick za prestanak.
Kada odluči prestati, mama prvo treba biti 100% načistu s tom odlukom i kad je sigurna u to ona to treba i iskomunicirati djetetu. Ne prebacivati odgovornost na dijete, sisu ili nekog trećeg. Pomiriti se s tim da trenutno u očima djeteta nije good guy, pregristi to i prestati dojiti.
Prvo što bih ja svaku majku pitala je razlog zbog čega želi prestati dojiti. Nerijetko odgovor bude da više ne želi dojiti po noći. Ok, onda ajmo to riješiti. Ne treba cjelokupno dojenje prestati zbog noćnog dojenja. Pa onda nek tata uspavljuje dijete, nek on spava s njim, mama nek spava u drugoj sobi itd.
Ako je mama sigurna da želi prestati dojiti, onda je opet najbolje da se to desi postupno a ne naglo. itd itd.
Čarobnog štapića za prestanak dojenja jednostavno nema. Nije jednostavno prestati dojiti dijete kojemu je to stvarno bitno i treba mu (zato se i poseže za kojekakvim metodama za prestanak). Dojenje treba trajati dokle god to i majka i dijete žele. Kada jedna strana ne želi, dojenje treba prestati. Kao što majka ne treba nagovarati dijete da doji kada ono to više ne želi, tako ga ne treba ni muljati oko prestanka i njene želje da to više ne traje. Simple as that.
Samo što nije uvijek jednostavno napraviti pravu stvar... ponekad ona djeluje bolno na prvu iako je dugoročno bolja, u odnosu na malu laž trenutno u nadi da druga strana nikad neće skužiti.
mudro zboriš anchie76!!
:)
e toga nam treba -- takvih uputa, lijepih riječi! i iskrenosti ( - nije jednostavno, nema čarobnog štapića . . .)
a ne brzopletih i brzopoteznih rješenja
thnx!
:heart:
Nemam namjeru više raspravljati na ovu temu, ali kada mi netko postavi pitanje, pristojnost mi nalaže da na to pitanje odgovorim.
Bobice, ovo je forum. Svatko ima pravo uključiti se u raspravu kada za to osjeti potrebu. Isto tako može odustati od rasprave ako misli da je rasprava izgubila smisao i da više nema što za reći.
Draga apricot, ne znam jesi li iz gornjih postova shvatila da sam ja protiv 'metode' premazivanja dojki u svrhu odvikavanja od dojenja. U slučaju da nisi, ponavljam: mislim da je to loš i ružan način i nikada ga ne bih primijenila, znači, takvo pitanje ne bih ni postavila na SOS telefonu.
Ako bih postavila neko drugo pitanje koje bi se kosilo s načelima Udruge (što vjerojatno ne bih, jer vas cijenim i podržavam), prihvatila bih odgovor da se takvo što ne preporučuje, i zašto se ne preporučuje.
Da sam postavila pitanje i dobila odgovor da je takav postupak 'zlostavljanje sirotog djeteta', zaista više ne bih tražila pomoć, jer mislim da su takvi izrazi vrlo, vrlo ozbiljni i da se moraju pažljivo odvagnuti.
Ponavljam, imaš pravo reći što misliš.
Ali imaš pravo i znati kako to mišljenje može nekima zazvučati.
ja idem ovom teorijom: što ja očekujem od svog djeteta u odnosu sa mnom? prije svega iskrenost, povjerenje i poštivanje (naravno, znam da ćemo i razić u mišljenjima puno puta, ali neka to bude s poštivanjem drugoga, i naravno, shvaćam da je svako dijete individua, ali iskrenost i poštivanje i povjerenje se po meni uči u interakciji s okolinom)
izderati se: NE, kad se dijete približava opasnosti, ne smatram vikanjem ni zlostavljanjem, to je druga priča i nema veze s ovim
nisi shvatila.
napisala sam "pasta za cipele" zato što je to valjda jedina stvar koju ja ne bih jela.
ništa drugo nisam mogla napisati jer je meni sve fino pa usporedba ne bi imala smisla.
stvar je u neočekivanom i ružnom okusu, ne o jestivosti.
n.grace, na SOS-u ne koristimo takve termine jer imamo mamu jedan na jedan.
mama iznosi svoj problem i mi ga rješavamo ili pokušavamo riješiti.
ovdje se govori o hipotetičkim stvarima.
i osuđuju se postupci, ne osobe.
razlika je prilično velika i nadam se da većina čita/vidi/osjeća razliku.
Hvala na obrazloženju.
ma ima tipsa i triksa :) ima ih samo su neki bolji neki lošiji - da ne idem u analize i tako osjetive usporedbe
meni je još uvijek najdraži članak na rodinim starnicama - gđa Emina (mislim!)
moj razglog prestanka je bio - želim smanjiti noćne podoje jer mislim da je došlo vrijeme da se i ja malo naspavam!
spavanje sa tatom nije uspjelo jer su me onda i tata i beba dozivali! :)
već pet nekoliko dana se filamo hranicom unaprijed - ne kada je beba traži nego kad ja pomislim da bi mogla biti gladna ( a to mogu već skužiti jer moja beba kao da ima sat u guzici jede redovito i slasno) Ako joj ja ponudim hranu ona jede bilo što, a ako osjeti glad ona traži ... siku naravno!
dam joj jutarnju dozu i večernju pred spavanje! preko dana hodam obučena - da nisu baš sike na tacni - prije sam hodala u majicama na tregere jer nam je doma vruće.
a po noći sreća mamina - budi se samo jednaputa! sikimo, pjevamo i mazimo se dok opet ne zaspimo do jutra!
nije sad ovo nekome savjet - ajdete i vi mojim stopama jer je to najbolje nego samo eto baš sam sretna pa da podjelim sa vama kad smo već na temi!
:)
mi smo opet na početku - tri dana viroze - samo smo sikili i pili malo jako malo vodice
viroza prošla - sika ostala!
očito da jedna od nas nije bila spremna :) pa se i druga malo smekšala - i eto još uvijek dojimo danju i noću i mama ne spava ali je sretna kad vidi svoju veselu bebicu.
pokušati ćemo ponovno - kad obje budemo spremne!
tako je i kod nas bilo u početku odvikavanja. u bolesti uglavnom dođe do regresa...(bit će ga i kasnije, u drugom obliku kad porastu...tako je sa djecom, ali i sa muškarcima :))
inače, mi smo prestali cicat tako da sam mu rekla da je doktor dao mami tablete da bih ozdravila, te tablete su bljak i fuj za njega i mlijeko onda nije dobro. zato trebamo prestati sa cicanjem.
naravno, protivio se tome, u početku je bilo teško, al onda je naravno prihvati i takvo objašnjenje...treba samo ustrajat u namjeri...dojila sam ga 3 godine i jednostavno više nisam mogla, to mi je postalo toliko naporno da sam dolazila do ruba izgaranja. i kad sam ja odlučila "nema više!" onda je praktički i priča upalila.
ma znam, još je netko spominjao i kad prestane dojenje ne znaš što dati bubanom djetetu pa se i dalje maze i tješe u 'pioložaju za dojenje'
ja još uvijek smatram dojenje partnerstvom i mislim da moja 'partnerica' nije spremna pustiti siku!
ja jesam, ne spavam noćima jer doji 4-5 puta, danju pokušavam nešto napraviti dok ona spava, tako da ni po danu ne spavam
ali šta da se radi - partnerica me treba i ja sam tu za nju!
:)
da, tako smo i mi krenuli. prvo se trebalo riješiti tog noćnog nacicavanja.
a to je kod nas upalilo (isto postepeno) sa grljenjem, maženjem. privila bih se skroz uz njega da me osjeti, namiriše, mazila ga...i nakon nekog vremena je počeo padati ponovno u san bez da sam mu dala cicu. došli smo do toga da mu u toj fazi buđenja trebam ja, moj dodir i blizina a ne sisa.
moram priznat da je moj, kao okorjeli cicaroš pružao vrlo jak otpor. tako je trebalo izdržat i teški plač i veliku tugu što nema cice. sjećam se da mi je mnogo puta došlo da mu jednostavno dam sisu samo da više ne plače...al treba izdržati. neće vječno trajat taj otpor, uostalom nije ostao bez svega. mamica je i dalje tu, mazi ga i čuva :)
e da, sad sam se sjetila još nečeg.
moj dečko jako voli bicikle i motoriće...i onda sam igrala na tu kartu. evo što. objasnila sam mu kako veliki dečki voze bicikle, a male bebe cicaju. pa bi ga pitala jel veliki dečko ili beba, odnosno, hoće li radije cicat ili vozit biciklu. jednom mi je odgovorio da je on mala beba (bio je spreman biti sve samo da dođe do cice) :) ali uglavnom, prihvatio je to da je više cool biti veliki dečko, a da je cica za male bebe...
joj di smo mi još od toga! dok počne kužiti riječi možda nam i uspije - hihihi
prije virozice smo bili a jednoj noćnoj siki i baš sam se veselila i naspavala - ali eto to mi je to, sad oped malo sikenja pa možda uskoro opet padnemo na jednu noćnu
a po danu nek radi šta hoće - samo da se ja po noći naspavaaaaaaaammmmmm
:)
Evo i mene, malo podižem ovu temu, jer smo upravo u procesu odvikavanja od cike. Moja curica ima 23.mj., i konačno sam odlučila da prekinem s dojenjem, jer me stvarno počelo preopterećivati. Po čitave dane i noći ona se ne bi skidala sa cike, gore nego novorođenče. E sada, zanima me odvikavanje od noćnog dojenja. Po danu još nekako u uspijevam s odvraćanjem pažnje i sličnim metodama, ali me već strah noći. Ne znam jesam li uopće na pravom putu, krenula sam s reduciranjem dnevnih podoja, i sada smo stigle na 1X. Planiram uskoro krenuti s noćnim, ali već me panika, jer ona praktički ne zna zaspati bez sike, a noću se budi nebrojeno puta i kroz san već viče,cika, cika! Kako uopće krenuti? NApominjem da nisam u mogućnosti ostaviti je bakama i djedovima, jer su stariji i a popriličnim dijagnozama, pa ostajemo suprug i ja u kombinaciji.