koje grupe? misliš na ovaj topic? na forum? na udrugu?
kolektivna svijest koga ili čega? kolektivna svijest istomišljenika o trenirkama :roll:
samo se ti zabavljaj, lijepo je gledati te kao se zabavljaš, čista uživancija.
Printable View
Svečana trenirka je ona plišasta , skupa (ponekad sa kristalima) ? Ove zime se nosila u kombinaciji sa ugsicama? Primjetila sam taj trend.
Nemam to, nemam love. Imam samo one manje svečane za po kući . A i guza mi izleda bolje u trapericama.:-)
u mom slučaju je to čista trenirka,bez rupa.:oops:ove s rupama su za nogač u parku.
Draga stellita, tema je odlična,apsolutno kužim što si htjela reći al su neki dobrano skrenuli s teme.
Ja sam se uvijek voljela srediti,spickati,ali kao što ti kažeš otkako je dijete u kući, promijenio mi se stil odijevanja u skladu s novonastalim okolnostima.Dok je bila manja u kolicima, još uvijek sam znala bit dotjerana (malo maskare,rumenila) finija roba jer mi to nije smetalo, nisam trebala trčat za L. po parkiću ili wherever. E sad otkako je propuzala pa prohodala, automatski sam se nekako prebacila na sportsku robu jer mi je tako bilo praktičnije a i često sam doslovce letila iz kuće a kako sam doma u trenirki tako bi i izašla van. Iako nije tema moram, reći da sam uvijek imala fine,uže trenirke koje naglašavaju liniju a ne one vrećaste,ne volim kad mi puše sa svih strana, neka je sportski al ugodno i praktično.
Uglavnom biti majka je nešto što je utjecalo na (smanjeno) posvećivanje sebe samoj sebi u svakom pogledu ali nije mi žao ni sekunde. S povratkom na posao sve se polako počelo vraćati na staro,na poslu sam sređena sukladno poslovnim okolnostima (obučena lijepo i našminkana naravno),a kad dođem doma presvačim se u sportsko izdanje, brzinski nešo pojedem i onda u parkić na 2 sata,tako svaki radni dan,imam super ekipu mama u parkiću družimo se još od trudničkih dana. I fakat skoro smo za ne prepoznat kad se iz sportive prebacimo u "uglađenije" izdanje ha,ha,...
Naravno sad si ne stignem mnoge stvari koje sam prije stizala al s vremenom će sve doći na svoje.
P.S.
ne kužim nikog tko na Jarun dođe u šetnju tip top, a ne u sportskom izdanju,to mi nikad nije bilo jasno al fakat...i krajnje mi je neukusno jer ne priliči prigodi.
je li taj sindrom trenirke pogađa i zaposlene mame ili samo one koje imaju sreću da mogu ne raditi i biti full time doma s djecom?
jer ja i da hoću u trenirku, nema šanse da ju ikad obućem. tako da ih ni ne kupujem.
lool
i da nije istegnuta na koljenima :mrgreen:
Cosmo kutak :lol: ... RG :* ne sekiraj se
A ovo bi bio moj filozofski odgovor:
Po meni, trebalo bi težiti tome da se ne pretpostavi ništa :) Možda ova u trenirki čita više, a možda manje od one u štiklama. Ali to neću doznati dok s njima ne popričam.
Pretpostavke utječu na naš odnos prema ljudima, pa ako dozvolim da na mene previše utječe prvi dojam o nekoj osobi, možda ću zbog pretpostavke da jedna izblajhana koka teško može imati zajedničkih interesa sa mnom propustiti zanimljivo prijateljstvo.
Što se tiče trenirki, mogu samo reći da zavidim ženama koje u njoj izgledaju dobro, ali ne mislim da svatko mora dobro izgledati.
I da je to odjevni predmet za koji popularni dress code kaže da je dozvoljen u neformalnim prilikama (a šetnja s djecom ili bez njih za mene to jest).
joj cure...krenule ste konačno pravim smjerom teme...i lijepo pišete:heart:
Roza bilježim te za taj sljadoljed..:mrgreen: Špiro može gledati...
petra joj baš bi bilo LOL kada bi na radne sastanke europskih integracija došla super mama jednom za promjenu u juicy couture trenirci:lol:. da ne bi bilo da dođeš u onoj rumunjskih boja i koja svijetli da bi te i avion mogao naći u noći:mrgreen:...
osobno imam jednu bijelu (mekani pliš) i jednu ljubičastu.Kupio muž u amerika kada bio.;-)
Pa petra, mislim da se odnosi na sve mame. Mislim ja sam trenutno doma s djecom ali najmanje smo doma.
Ja sam prije bila mama, pa zaposlena mama, pa opet mama, pa nisam stigla vratiti se na posao pa sam opet dvostruko postala mama. I onda još 2 god i vraćam se na posao pa ću opet biti zaposlena mama. Mislim da zaposlenost nema veze s tim. Znam ja dosta njih koje ne rade, muževi brda zarađuju, pa imaju recimo trenirke...ali sam odjevni predmet kao takav nije bio kamen otvaranja ove teme....
ova je tema veeelika semantika...veeelika
Vani trenirke, na posao crne hlače na gumu.
Gumbe nosim samo dok mi je navedeno na pranju. Komotna sam, a fali mi love da totalno pređem na gumu.
MarijaP kakve su to hlače na gumu? Misliš ono guma provučena kroz gornji dio hlača? Ja nemam takvih hlača moram priznati...imala sam jedne traperice i capri hlače u trudnoći sistema guma na pomicanje struka....te sam dala dalje.
(lili75 totalno off topic...kako ti je dijete veeeliko...a još jučer si s trbuhom na kavici čekala termin.....)
Trenirku/tajice za po doma, u parku...uvijek sam bila sportski nastrojena i trenirka/tenisice/t shirt mi je normalni dio opreme. Na poslu je dress code...smrc jec
svi priželjkuju dress code koji imaju u Google kompaniji a? :-D
Konkretno meni su svi na poslu slično obučeni i zapravo osim na društvenim zbivanjima za svoje kolege ni ne stignem vidjeti kako se van posla nose...hahaha
Naravno u trenirci vas na svom poslu ne bi mogla primiti..bilo bi to skroz amaterski...:-)
Kupila u M&S crne hlače na gumu gore. Prije 2 god. Nosila ih na krštenje sinu jer sam bila poprilično čudne građe nakon poroda.
Ne znam da li se još prodaju. Nadam se da su još tu jer planiram kupiti još koje jer su super udobne, a preko majice se ne vidi da su na gumu. Izgledaju klasično (ili si ja to tako zamišljam)
E kaj se tiče općenito obleke...Dok nismo na poslu bili uniformirani, morala sam kupovati odjeću koja se mogla uklopiti i za na posao i za privatno. A onda sam izgledala uglacnom slickano. Ipak si nisam mogla pirušitit toliko robe da imam posebno za posao, posebno za privatno. Štoviše, što moraš svaki dan drugo.
E onda su me (sve ans vjerujem) spasili i uveli uniforme i ja se preporodila jer sam konačno kogla u dućanu kupiti ono što mi se sviđa za mene i samo za mene, a ne da je i dobro za posao.
Ja u ormaru nemam niti jedna jedini sako, svečanu haljinu, sve je casual uglavnom. Tak da kod mene nema puno veze s klincima. Zapravo što sam više mama, to mi je više stalo da izgledam dobro. Osim kaj kosu kratim ko luda! Hehehe.
Čask se možda brinem više o izgledu sada nego s tam nekih 20.
Uostalom, moram i mužu ostati zgodna....Ne kaže on, ja to tako želim.
To je i meni problem. Na poslu moram biti u kostimima, košuljama i to je prilično skupo, a i neudobno za slobodno vrijeme. Imam više takve, poslovne odjeće, nego casual kombinacija, koje preferiram u slobodno vrijeme.
Za park imam traperice/trenirku/tajice, u tome mi je najudobnije.
I za curu mi je najbitnije da joj je u igri/vrtiću udobno, što ne isključuje i lijepu odjeću. Ali udobnost je na 1 mjestu.
pomikaki i ja filozofiramo i ko vas šiša :mrgreen:
šta nema nešto u psihologiji, znat će psiholozi na forumu, nekakvo samoispunjavajuće proročanstvo, ili tako nekako.
znači da ti stvoriš prvi dojam o osobi, onda se na osnovu tog prvog dojma tako i ponašaš prema toj osobi, onda se ona na osnovu tvog ponašanja, ponaša na način na koji se ne bi ponašala, i onda na kraju ti dobiješ potvrdu svog prvog dojma.
dakle, peterlin :mrgreen: kad dođe u park, naprlitanu mamu mamu ignorira, pa kad započne priču o nekoj knjizi, ova (naprlitana) si misli - ma baš neću s ovom uobraženom pričati, pa ništa ne kaže, a peterlin si misli - evo ga na, bila sam u pravu, ova je intelektualno zapištena. peterlin, bezveze sam uzela tebe za primjer, naj se ljutit. :love:
u svakom slučaju, ne treba zanemarivati taj prvi dojam jer je jako važan. a ja mislim da koliko god se trudimo čistih misli prilazit, da ga stvarno teško možemo izbjeći. iako je dobro truditi se.
ja znam da me prvi dojam prevario više puta i da mi je trebalo duže vrijeme za uspostavit normalan odnos s osobama gdje je to bio slučaj.
npr. prvog susjeda sam procijenila kao nekakvog sumnjivca i delikventa. :mrgreen:
na kraju dečko pregenijalan.
Nikad, ali nikad, od 7. razreda osnovne kad sam u najnovijoj trenerci otišla u školu, a tamo me jedna nastavnica pitala jesam li zaboravila skinuti piđamu, nisam vani izašla u trenerci. Nakon rođenja sina, prva sam 3-4 mjeseca u kući doslovno živjela u dvije prelijepe plišane trenerke, ali se nikad u njima nisam usudila van, makar promjenim donji dio. Možda imam kompleks kojeg se ne mogu osloboditi, ali ja ne idem nikud van kuće u trenerci. :oops:
ooo, viš ko bi rekao. imamo i prvu traumu vezanu uz trenirke (dobro ajde, traumičicu :mrgreen:)
pa nek neko kaže da je tema banalna.
stobery, danas MORAŠ izaći iz kuće u trenirci, makar do dućana. pa sutra do parka. pa preksutra do obližnjeg kafića. a za potpuno izliječenje, morat ćeš, nažalost, prošetati centrom grada u trenirci.
:mrgreen:
Vidim, krećemo s programima u 12 koraka!
Tako je, cvijeto :mrgreen:
Ne možemo ga izbjeći, i svi imamo svoje predrasude, ali je dovoljno da se trudimo. I da smo toga svjesni. To vrijedi i za ostale situacije, nemoguće je biti savršen, ali si ne treba zbog toga predbacivati već ići dalje i usavršavati se na osnovu naučenog iz ranijih grešaka.
Moj primjer s izblajhanom kokom je istinit :) to je moja draga frendica koju sam upoznala preko foruma, i da nisam znala neke njene stavove koje sam pročitala ranije, teško da bi se skompale na osnovu prvog dojma. Ispalo je da zaista imamo puno više zajedničkih interesa nego što sam to mogla pretpostaviti i preko foruma.
Premda, na osnovu drugog čitanja uvodnog posta rekla bih da stellita nije mislila nešto tipa zgražanje nad drugim zapuštenim ženama na osnovu prvog i površnog dojma, kako smo se većina nas uhvatile, nego više nešto tipa "ima li nade za nas" uključujući i sebe :mrgreen: a tu već manje mogu filozofirati... ili ne? Razmislit ću malo :mrgreen:
tako je pomikaki! hvala na razumijevanju mojih misli....
ima..ima nade za nas...i bez širenja ruku u zrak pri pomisli na istoimenu pjesmu:lol:
volim trenirke i fakat kad malo razmislim nikad nisam zagledavala žene kaj nose, osim na moru, ali tu bacim oko na tijelo, volim vidjet lijepog ženskog komada i muškog naravno...inače mi uopće nije bitno kaj žena nosi, to mi je tak totalno bezveze ocjenjivat nekoga po tome, po tome možeš samo vijdeti ima li para ili ne, a iz toga o osobi nemreš baš ništa zaključiti... a inače trenirke su mi zakon, ali ne sve, one pamučne, vrečaste, koma, to me grebe, žulja i nikak se u tome ne osjećam, ali ove moderne koje izgledaju više ko neke sportske hlače nego baš ona, nazovimo to "staromodna" trenirka ala 80-te, to mi je usper i super se u tome osjećam.
To si ti stellita previše poetski izrazila. Čim si spomenula trenerke otišla tema k vragu :)
:lol: Saga o treirkama
Ja u šetnju s klincima i na igralište ne idem u trenirki, ni van, meni trenirka služi za po doma, i imam samo donje dijelove, na špagicu.
I nemam niš protiv njih, nek ih nosi tko hoće, nemam niš protiv i štikla na igralištu, ak je mami tak lakše, nek nabada.
Potpis! Nemam namjeru za (uskoro) trogodisnjakom trcat u bilo cemu drugom osim trenirke.
Ali..Ako je setnja bas onako, da se nas troje prosecemo po gradu onda obucem (barem sad po ljeti) haljinu, jer ih naprosto obozavam a na nozice japankice ili sandalice...stiklice nikako...
Potpisujem
Kad malo bolje promislim, uopće se ne mogu sjetiti kako koja mama, žena... izgleda i što ima na sebi.
Dobro, ekstreme poput štikle na trenerci bih skužila, ali sve drugo preletim pogledom i ne bilježim.
Kao uostalom ni parkete u nečijem stanu i slično jer mi je neugodno zjakati okolo.
Kao što sam rekla, trenerke nosim ugl. kod kuće ili kad moram otrčati do trgovine, ali ne zato jer ih prezirem ili što već nego zato jer nemam naviku nositi ih.
Isto tako, nemam pojma što su vam Nes... trenerke, čak ne znam ni što su cargo hlače.
Općenito, ne volim se opterećivati nečime što me treba zaštititi od hladnoće ili mi biti udobno po vrućini.
Niti razumijem žene s nekoliko pari cipela. Za mene je to totalni gubitak vremena.
Baš sam danas zamračila na sveki kada je Mašino prevrtanje po tetinim cipelama prokomentirala s riječima: Gle je, pravo žensko! na što sam ja rekla da bi to radila s istim zanimanjem da su u kutijama gušteri i žabe.
Da se razumijemo, ne govorim o tome da ne treba voditi računa o svom izgledu u smislu zapuštenosti, ali preopterećenost (koja je nekome zabava, hobi, što li...) odjećom je za mene besmislna.
WOW 4 strane...I'm impressed! :P
Ma kad bi me vidjela znala bi da ne vrištim, uopće, u meni jos uvijek čuči razmažena curica koja valjda mora biti uvijek u pravu, kužiš kaj hoću reći :mrgreen:...nema tu neke ljutnje ili mržnje, nikako...jednostavno ispadnem takva, ne želim nekoga povrijediti već sam direktna i iskrena, što se ovdje često krivo protumači...a daleko od toga da zelim nekoga osobno uvrijediti. :-)
Inače, baš sam malo promatrala svoje curke i mogu reći da sve nose trenirke, ispred zgrade kad smo s klincima, to su obične pamučne trenirke, na kave se ide u onim boljim.
A tu kod nas ima jedna mama koja je tak sexy u trenirci da kad ju covjek vidi na trenutak posumnja u svoju seksualnu orijentaciju :oops:....uglavnom mogu reći da su trenirke odlična stvar kad se zelimo osjećati ležerno i nesputano.;)
Roza zapanjujuće zar ne? I ne zekaj...:-)
Slažem se da treba imati dobru jelte pozadinu za dobre trenirke...ako muževi mogu gledati zašto ne bismo mogli i mi?
Uglavnom...vjerujem da sam kao mlađahna cura oblačivši trenirku (kao i svu drugu oobleku) uvijek sagledavala kako mi stoji, jel sve na mjestu i slično. Sada gledam da je prihvatljivo ugodno..ili ponekada ne razmišljam jel me netko bude škicavao ili ne. Tko bi stigao od njih 4 razmišljati tako opširno. :-P
Možda će nekoga zanimati kako stoje stvari sa trenirkama na dječijim igralištima kod mene u Njemačkoj. Usput tema mi je super...uvijek me ponovno nadahne jer su trenerke zapravo postale nešto slično kao narodne nošnje...bar što se tiće Hrvatske...Ovdije djeca pa i ona najmanja sva nose traperice, a tako je i sa mamama. O trenerkama se i ne priča...Naselje je skoro pa čisto njemačko ...ima malo stranaca...kažu mi da u drugima naseljima gdje ima više stranaca ima i više trenirki...valjda Njemci zato neće trenirke...traperice su svugdje ok, ali trenirke vidim zapinju...MM ne bi ni za živu glavu obukao trenirku....donedavno nije htio ni piđamu...kući je stalno u gačicama dok netko ne pozvoni...
E sada moje skromno mišljenje o trenirkama...za sina kupujem trenirke na komade na našem placu na Vrbanima i šlepam ih u Njemačku...jednom sam kupila 8 komada hlača - trenirki kod jedne žene na Knežiji preko jedne prijateljice...ovdije ne možeš kupiti pravu trenirku donji dio da se odmah ne ispere ili strada...kupujem isključivo crne, plave ili tamno zelene hlače od trenirke. Te su mi super došle kod bespelenaštva, a i njeguju pokretljivost djeteta.
za sebe kupujem isključivo crne hlače bez ikakvih znakova, ušitaka i sličnog po mogućnosti i ravnog kroja i super su za sve...
Moram priznati da volim ležernost trenirki, međutim odkada ima hlača sa elastinom prebacila sam se na njih, nekako me bolje figuriraju...i pridržavaju...
pa sad vi recite kako trenirke nemaju neko simboličko značenje? :-P
samaritanka evo koliko podataka...fakat ne bi pomislila da je u Njemačkoj takav tabu trenirka...hmm
evo i ja sa pridružujem s iskustvom iz vana - ovdje trenirke isto tako vrlo često nose ponajviše useljenici, najčešće oni iz sjeverne Afrike a često i s Balkana.
Tako da se trenirka nažalost izjednjačava i sa nečijim socijalnim statusom.
Jedino gdje se ona smatra normalnom je u fitness i sportskim klubovima, i za odrasle i za djecu, ali po vani nikako.
Ja volim trenirke i dosta ih nosim...naravno ne na posao. Ali veći dio svog slobodnog vremena sam u trenirci, bilo da je to samo donji dio, ili donji i gornji. Lijepo mi je vidjeti žene u trenirkama i tenisicama, naravno sve opet ovisi kakva je trenirka. Ali otići nekam na roštilj, u prirodu, putovati ne mogu zamisliti sve to bez trenirke ...Ugodno se osječam u tome, opušteno a i veliki je izbor danas, pa si svatko može naći trenirkku po svom ukusu.