E kaj se tiče općenito obleke...Dok nismo na poslu bili uniformirani, morala sam kupovati odjeću koja se mogla uklopiti i za na posao i za privatno. A onda sam izgledala uglacnom slickano. Ipak si nisam mogla pirušitit toliko robe da imam posebno za posao, posebno za privatno. Štoviše, što moraš svaki dan drugo.
E onda su me (sve ans vjerujem) spasili i uveli uniforme i ja se preporodila jer sam konačno kogla u dućanu kupiti ono što mi se sviđa za mene i samo za mene, a ne da je i dobro za posao.
Ja u ormaru nemam niti jedna jedini sako, svečanu haljinu, sve je casual uglavnom. Tak da kod mene nema puno veze s klincima. Zapravo što sam više mama, to mi je više stalo da izgledam dobro. Osim kaj kosu kratim ko luda! Hehehe.
Čask se možda brinem više o izgledu sada nego s tam nekih 20.
Uostalom, moram i mužu ostati zgodna....Ne kaže on, ja to tako želim.