istinaCitiraj:
Mojca prvotno napisa
Printable View
istinaCitiraj:
Mojca prvotno napisa
Osvrnula bih se na ovo. Mm-ov otac je alkoholicar a ima i tezih psihickih problema koji su uzrok tome. U mnogim epizodama kad bi zavrsio u bolnici jer bi pao pa se sav polomio kad je obitelj urgirala da ga se odvede na lijecenje odgovor je uvijek bio, bez njegovog pristanka ne mozete nista.Citiraj:
no@ prvotno napisa
Inace godinama ide na kontrole kod psihijatra koji uvijek u nalazu pise kako pacijent navodi da ne pije odnosno povremeno popije pivu a zapravo ih popije i 10 dnevno.
Eh, da i jos jedna stvar, nedavno je hospitaliziran zbog teske urinarne infekcije i sad smo svi cekali nalaze i te jetrene probe, kao sad ce se vidjeti svasta nakon 20g pijenja, kad ono nalazi ko u curice. Pa ti sad njemu dokazi, on misli da nije alkoholicar.
Alkoholizam je problem cijele obitelji, ne samo jednog člana. Put u izlječenje ne ide tako da svi upere prst u njega i smjeste ga u bolnicu. Svekar ne bi trebao ići sam kod psihijatra.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
ti imaš nekog u užoj obitelji ko ima problema s alkoholom ili samo citiraš i prepisuješ s raznih sajtova spasonosne formule izlječenja?Citiraj:
no@ prvotno napisa
ja više nikad ne bi s alkoholičarem išla na bilo kakvo psihološko savjetovanje, liječenje, ili bilo što slično.... nikad
kakav je to gubitak vremena bio:nope:
Ok. i to je opcija. Mislim da je pošteno tako reći.Citiraj:
Zara1 prvotno napisa
Nemam nikoga u užoj obitelji s problemom alkoholizma, ali imam nešto malo profesionalnog iskustva s tom temom.Citiraj:
Zara1 prvotno napisa
XCitiraj:
Zara1 prvotno napisa
To je demagogija i jedina bolest gdje se "liječi" cijela obitelj. Svi članovi obitelji su odgovorni (ne smije se upotrijebiti riječ "krivi") i svi moraju proći psihoterapiju, psihoanalizu blat, truć... od 5-godišnjeg djeteta to djedova i baka. Sam alkić je najmanje odgovoran, to mu je smjestila obitelj i obitelj je odgovorna za svaki recidiv jer se ostali članovi nisu promijenili. To sam slušala 10 godina i u meni je samo rastao otpor prema toj promjeni koju sam na samoj sebi trebala učiniti i koju nisam unatoč svemu spoznala.
Da mi je muž u pitanju ja mu ne bih dala niti jednu šansu, do viđenja, moj život nećeš uništiti.
Prvo disclaimer: nisam imala alkoholičara u familiji i ne bavim se profesionalno time.
No ovo što, ali ovo mi je stvarno svaljivanje odgovornosti na suprugu tj drugog partnera. Prihvatam da alkoholizam jednog člana porodice može da bude pokrenut lošim odnosima u porodici, no ne bih rekla da je to uvek uzrok. I na kraju, pa ko ono beše napuni tu čašu?
Što se tiče jetrinih proba gamaGT jeste najosetljiviji marker oštećenja jetre, ali ne postavlja se dg alkoholizma na osnovu poremećaja bilo kog biohemijskog parametra.
Imam nekoga u obitelji tko je bio na liječenju, bila sam i opet bi išla... I u bolnicu i u klub... I ja i ostali članovi moje obitelji. I liječenje je bilo uspješno. Recidiva nije bilo, osoba se vratila u normalan život, živi ga (konačno) u svoj svojoj punoći, sretna je i mi skupa s njom.Citiraj:
Zara1 prvotno napisa
Alkoholizam je bolest obitelji, samo one članove koji ne piju pogađa indirektno, na drugim razinama. Meni je pomoglo to što sam išla u klub i upoznala članove drugih obitelji koji su poput mene došli kao podrška.. A zapravo je o nama, ali na nekoj drugoj razini bila potrebna pomoć.
Nažalost, obitelji poput moje gdje cijela obitelj sudjeluje su rijetkost, u bolnici su svi bili oduševljeni našom podrškom, u klubu isto... Ne samo terapeuti, već i pacijenti. U ta tri tjedna koliko sam svaki dan išla u bolnicu, bila sam podrška i drugim pacijentima, ne samo članu moje obitelji.
Nažalost, sustav daje više forme, manje sadržaja... Zato je stopa trajnih apstinenata prilicno niska.
I... Alkoholizam je i dalje tabu u našem društvu... Ali, to je bolest... Nitko se ne srami jer ima dijabetes... Ili anginu pektoris... Ili ako njegov član obitelji to ima.
A savjet od Beti, o pucanju na muskost... Ma boli njih briga i za muskost i za sve. Pivu daj, to je jedina misao...
Mojca, imas pravo da se nitko ne srami nekih bolesti, ali ima ih puno koje ljudi skrivaju. Cak i obicnih gljivicnih infekcija, da ne pricam o psihijatrijskim bolestima.
Imali smo LP doma kojeg je izdao zbor Drustva lijecenih alkoholicara. Ja sam od srca pjevala te pjesmice kao malo dijete, kao da su Tresnjevacki malisani u pitanju. Sjecam se teksta "singla":
"Nisu se pitali da li smo krivi kada smo lutali tuzni i sivi..." Ja se nikako ne mogu oteti dojmu da je ogromna vecina alkoholicara odgovorno za svoje stanje. I mi smo imali alkoholicara, na bas u najuzoj obitelji, al njegovi su ga uvijek opravdavali da je alkic jer je politicki progononjen. Uvijek je pijuckao nesto, al je bio jako duhovit i inteligentan. Jednom su me ostavili na cuvanje kod njegove punice kad se on vratio kuci ful pijan i to necu nikad zaboraviti. Sve je pobacao, nesto je trazio u ormaru i onda je otisao. Gospodja me samo cvrsto stisnula k sebi. Nema puno dogadjaja prije skole kojih se tako dobro sjecam. Djeca od tog tipa mu jako zamijeraju i dan danas, iako su svi vec bake i djedovi.
Iako, priznajem da i ja guram glavu u pijesak. U svojoj najtezoj fazi mi se vise nije dalo ici kod lijecnika i da mi mama nije sve organizirala, ne bih ni otisla i ne znam sto bi bilo. Al ne znam kako bi mogao netko reci da je mama bila suodgovorna za moje prepustanje struji.
XCitiraj:
Mojca prvotno napisa
Mojca, :yes:!
Pojednostavljeno: u ovisnost/ alkoholizam ili psihičke poteškoće/boslesti često ode onaj koji je "najslabija karika" u obitelji, a zapravo je "uzrok" u drugom članu obitelji.Citiraj:
IvanaR prvotno napisa
Žao mi je ako se netko ovdje nađe povrijeđenim jer je radi bolesti člana obitelji osobno pogođen alkoholizmom. Kod lječenja se zaista ne radi o traženju krivca odnosno odgovornog.
eto i ja sam prošla psihoanalize kao dijeteCitiraj:
pituljica prvotno napisa
i svi su bili oduševljeni mojom potporom
ali ono nakon 20+ godina fizičkog, psihičkog i inog zlostavljanja, maltretiranja na svim razinama, laganja, posuđivanja novaca od svih poznatih i nepoznatih i ne vracanja dugova stvarno mi je dosta. bila bi pravi mazohist da nije.
zato mi je slabo kad čujem parole cijela obitelj ovo, cijela obitelj ono.. bla bla bla
danas mogu ići jedino na sud (drage volje) nakon što napravi neko sr*** i tražiti da dobije maksimalnu kaznu zatvora i uživati u miru bar nekoliko dana/tjedana/mjeseci
i da, da se moj muž propije ne bi mu dala niti jednu šansu - već bi je dala sebi i djeci
Citiraj:
no@ prvotno napisa
da hahahaha:lol:
Nisam lično pogođena, samo sam reagovala na ovo:
Čini mi se da to nije istina. Slažem se da neko iz porodice može podstaći obolelog na lečenje, da mu psihijatri mogu pomoći u smislu kako to da najbolje izvede, da se bolesnik ne oseti primorano, ucenjeno... No na kraju krajeva bolesnik je taj koji mora prihvatiti lečenje. Otprilike ovo što jelena kaže, ako ti sam sebi ne želiš pomoći, ne može ti ni niko drugi pomoći.Citiraj:
no@ prvotno napisa
da, a ako supruge nema možda su onda djeca "kriva" jer on jadan pije cijele daneCitiraj:
IvanaR prvotno napisa
pa bi i njih trebalo zatvoriti na psihijatriju da jadna slučajno još nekog ne otjeraju u pakao alkoholizma
ne bih rekla da je često uzrok neki drugi član obitelji. alkoholizam je multifaktorijalna bolest, teška i kronična. poanta obiteljske terapije nije traženje krivca, nego osvještavanje svih u obitelji, mijenjanje loših obiteljskih obrazaca, osviještavanje štete koju alkoholičar svojim pijenjem čini. također, u obiteljima alkoholičara nema komunikacije, ponegdje jer je nikad nije niti bilo, ponegdje jer je upropaštena pićem. pokušava se kroz rad terapijske zajednice učiti komunikaciji. podrška obitelji je važna, ali uopće nije upitno da obitelj ima pravo povući crtu i svoju podršku, što se i događa kod višestrukih recidivista..
ova rečenica da liječenje počiva na suprugama- najčešće alkoholičari dođu na liječenje jer supruge priprijete razvodom. utoliko su one odgovorne. i nema samovoljnog liječenja- uvijek su pritisnuti, bilo da ih pritišće sud, poslodavac ili bračni drug. ali ne biste vjerovali koliko supruga alkoholičar žestoko brani svoje muževe i tvrdi da oni ne piju, osim tu i tamo u društveno prihvatljivim količinama. na njih se odnosi ova rečenica koju je noa stavila.
Znaš no@ što se često dogodi suprugama koje pokušaju natjerati supruga da potraži pomoć? Pokupe batine i više im nikad tako nešto ne padne na pamet.
A da si ikad vidjela alkoholičara iz prve ruke tj. živjela s jednim takvim ne bi sad tu pisala gluposti.
Jako lijepo zvuci. Tako sam i ja mislila dok nisam upoznala mm-a i dosla u obitelj s alkoholicarem.Citiraj:
no@ prvotno napisa
Tu nema crno i bijelo i nema jedinstvenog recepta.
Mislim da i puno znaci kakav je taj alkoholicar kao osoba kad ne pije.
Ovaj je maltretirao cijelu obitelj cijeli zivot dok mm nije odrastao i prekinuo to maltretiranje ali desetljeca takvog zivota su ostavila duboki trag na svima.
Bas me zanima kako bi reagirao da mu zena kaze da ide ona s njim kod psihijatra.
Bas to sto sasa navodi, u nekim situacijama nestaje komunikacija i sto mitovski kaze bitno je kakva je osoba kad ne pije.
Kao dugogodisnji IVF pacijent cesto sam bila na hormonalnom terapijama koje uz fizicke promjene nije uvijek lako ni psihicki podnijeti pa covjek reagira na stvari koje mu i inace smetaju, ali se prag tolerancije spusta i onda ispadnes "zivcana baba".
Ako prodjes jednu dvije hormonalne stimilacije nikome nista, al ako to traje i muz teze podnosi pretjerane reakcije.
Meni je puno znacilo kad sam muzu objasnila da kad se otmem kontroli da ne ide u diskusiju samnom, nego neka me prvo zagrli pet minuta pa cemo onda razgovarati.
Nisam imala problem s alkoholizmom, al mogu si zamisliti da bi mi trebao zagrljaj i u tom slucaju.
Upravo to.Citiraj:
sasa prvotno napisa
U mojoj obitelji je bilo komunikacije i to prilično kavalitetne, uvijek se puno pričalo, pa je mama ipak zbog nekih svojih "demona" ipak završila u alkoholu... možda se upravo zahvaljujući toj kvalitetnoj komunikaciji uspjela u prvom odlasku u bolnicu posložiti i prestati....
Ali da je bilo po njenom, ne znam da li bi ona ikad odlučila ići na liječenje... da se pitalo staroga... isto tako sumnjam, jer ju je silno branio i opravdavao... te simptome alkoholizma pripisivao tlaku, neurološkim problemima itd... i dok brat i ja nismo odrasli i rekli dosta i pokrenuli cijelu priču.
Eto, upravo to sam rekla u prethodnom postu... stari ju je branio i opravdavao... zapravo negira da pije... a ona je potajice pila, kako to već žene rade.Citiraj:
sasa prvotno napisa
I te kako je potreban!Citiraj:
Jelena prvotno napisa
I alkoholičaru... i obitelji.
Meni je puno značilo i to da sam upoznala kći mamine cimerice iz bolnice... koja je bila u istoj priči kao ja, još goroj, jer je živjela bez tate, brata ili sestre... dakle sama s mamom alkoholičarkom. Njeno razumijevanje mi je bilo dovoljno. Nismo se grlile, ali kao da jesmo..
Nemoj se, molim te, ni na koji način stavljati ni blizu istog koša, a kamoli u isti koš, s osobama kojima je glavna zajednička crta - sebičnost, krajnji egoizam. Svi smo mi u životu imali i bolesti i pms, i krize, i nedostatak komunikacije, ali treba ti ono nešto, nešto u tebi, što će ti dati onaj bezobrazan stav - "ja sam jadan, nitko me ne razumije, samo mi je zadovoljstvo u čaši, to je sve što imam, a ti isti koji me ugrožavaju i ne razumiju, sad bi mi oduzeli i to zadovoljstvo".Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Koji su to izvitopereni karakteri, koja razmažena "opravdanja", to je čudo jedno koliko je tu slabićke, a istodobno i naduvene manipulacije.
Da sad odvojim ovo što spominjete, netko ima profesionalno iskustvo i tu mu dajem za pravo da stvarno vidi kako se u određenom postotku obitelji radi o tomu da bi terapija u kojoj bi se angažirala maksimalno cijela obitelj, gdje bi se poboljšala komunikacija, a "slaba karika" pritom uvidjela da je ona ta koja stvari treba rješavati na drugi način, a ne čašom, moglo doći do rezultata.
To potvrđuju i primjeri koji su navedeni. Kod onih koji imaju srca i snage krenuti sve korjenito mijenjati, široka podrška i angažman svih bili bi gennijalni.
Druga je strana ona koju potpuno razumijem, a to su cure koje vrlo dobro znaju da taj "pacijent" uvuče u patnju i u svoju ovisnot i širu i užu obitelj i nikad, do kraja, pa i do eventualne transplatacije jetre, ne preuzima odgovornost. Ili upire prstom u sve druge ili se jednostavno pravi lud. To je uvijek "patnik i nesretnik", pronalazi milijun opravdanja, od majčine utrobe pa dalje, za svoju slabost, a prvenstveno za svoju sebičnost.
U našoj se zemlji uopće nije problem tomu osvjedočiti, kud kod se okreneš pije se. Nisam, hvala Bogu, imala toga u vlastitoj užoj obitelji, ali jesam u vrlo bliskoj, i to kod više osoba. Jedna je osoba umrla, nikad se alkohola nije odrekla, a druga je završila mojima na udomljavanju, sad skrbe za njega.
Kronologija i scenariji su u pravilu onakvi kakve navodi zara, i shvaćam koliko je živcira "akademsko terapijsko dociranje" i navođenje suodgovornosti članova obitelji, pa čak i djece, koja su se, ni kriva ni dužna, rodila kod takvih karaktera, ali su, eto, možda čak i ona nečemu doprinijela toj "bolesti".
Pa i snaha koja je naknadno upala u obitelj, ali mora da je donijela sa sobom dio krivice, svi su puni nerazumijevanja za jadnog bolesnika.
Sad malo "profesionalno". Liječeni, a vjerojatno i izliječeni alkoholičar jer dulji niz godina ne pije, voditelj cijelog jednog saveza Klubova liječenih alkoholičara, rekao mi je u jednom opsežnom razgovoru da svi oni koji dospiju u tu situaciju imaju jednu zajedničku karakteristiku - sebičnost.
To su njegove riječi, ne moje, detaljno ih je obrazložio i jasno dao do znanja da vrlo dobro zna o čemu priča.
Takvim je ocijenio sebe i svoje "kolege".
Slažem se, ali to je osnovno obilježje cijele ljudske vrste. :)Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Sebicnost je zajednicki nazivnik za sve ovisnike. Plus egoizam kod recidivista.
Nije. Ti nećeš, bar ja neću, zbog bolesti djeteta i nespavanja od dva tjedna, ili krize na poslu, ili svađe s nekim, smatrati da imam pravo, uvijek su tu pozivi na neke "patnje" i prava koja iz tog proizlaze, naliti se. I tako dan za danom. Jer mi je to, navodno, jedino životno zadovoljstvo. Jer je meni teško i imama prava. A koja su prava drugih pritom, ništa, ko ih šiša, oni ne razumiju kako je to patiti. Samo JA na svijetu znam što je bol.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Da, ali ću nespavati zato jer je to MOJE dijete, ići ću na posao jer je to MOJA egzistencija...Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Što ne negira ovo što si rekla... samo mi se čini da je "dijagnoza" sebičnost preštura i prekruta za opisati tako kompleksnu pojavu kao što je ovisnost... jer ovo što opisuješ je posljedica (banaliziram) nesretnog djetinstva, tate alkoholičara, nesigirnosti, nesposobnosti da se nosimo sa svojim osjećajima, zadacima, situacijama... bla-bla... cijeli niz uzroka.. koji su se slili (zgodne li riječi) u istu dijagnozu alkoholizam. Igrom slučaja to je alkoholizam... drugi su otišli u radoholičarstvo, treći u depresiju...
Je... kod alkoholizma, to se na kraju svodi na sebičnost... ali to nije uzrok.
xCitiraj:
Mojca prvotno napisa
i, ne treba zanemariti, ne treba odbaciti ovo što mojca govori. čini mi se da ona jedina na ovom topiku ima pozitivan primjer izliječenja. meni se isto čini da smo se više potrudili kad je bila prilika, kad je osoba pristala na razgovor s psihijatrom, kad je krenula na liječenje, da bi kraj priče bio drugačiji.
samo, kako, to znači svakodnevni angažman godinu dana najmanje. godinu dana života posvećeno isključivo liječenju od alkoholizma. kako to izvesti? s ostalim obavezama, da bi još svakodnevno slušao s*anja samo takva. jer treba imati na umu, da je živjeti s tom sebičnošću užasno teško. užasno.
a kad osobu suočiš s problemom i činjenicama - uvijek je netko drugi kriv ili nešto drugo krivo za to stanje. a kad se krivac otkloni, kad ode, vrlo brzo se nađe zamjena i drugi krivac. i opet si na početku.
Sama hospitalizacija traje oko tri tjedna, nakon toga slijedi odlazak u klub jednom tjedno i uzimanje Esperala (Antabusa) svaki dan (što mora kontrolirati član obitelji) sljedećih godinu dana, te odlazak na kontrolu u bolnicu svaki mjesec.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
E sad... sve ovisi kakva je grupa u bolnici, kakva je grupa u klubu, kakvi su terapeuti i u bolnici i u klubu... ovisi što si ovaj u glavi posloži dok je u bolnici. Moja stara je bila izliječena onaj tren kad je ušla u bolnicu, jer se desio klik... njoj je sam boravak gotovo pa bio suvišan, naravno da nije, samo je bio add on... i te kako vrijedan... ali ima onih koji ne skuže ni iz 15. dolaska... što je djelomično za staviti na dušu sustavu koji je prilično površan, jednoobrazan, bez puno osobnog pristupa... što je ok na početku... ali ne i dalje.
Rekla bi... bolnica je tek otriježnjenje, pravi proces počinje nakon dolaska doma, tad je dobro imati terapeuta jedan na jedan, ako ga se može priuštiti... i... jako, jako su važni odlasci u klub, jednom tjedno, cijela obitelj. Da, to je težak posao... i ja sam mjesecima bila u nekoj tenziji... mjerkala joj svaki pokret, svaki ton glasa... sad više i ne znam da je ikada pila. Uredno se pije alkohol u njenom prisustvu, ona stavlja vino u umake :) nitko više ne strepi... ali jasno mi je da je to tako dok su životne prilike ok... pribojavam se što će biti desi li se neka velika života kriza. E to će tek biti pravi test.. lako je sad kad je sve ok.
Sve si rekla, naročito sa zadnja dva pasusa. Tko je tomu svjedočio, zna koji su to okrivljujući srcedrapajući monolozi, ma koji to slatkorječivi patnici znaju biti, čovjek bi ih na ranu stavio. Uspiju naći krivca još tamo kod čukundjeda pa dalje.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Pobornik sam metoda iscjeljenja života svake osobe na način da svatko liječi sebe, traži svoje osobne pogreške, krivine, krive obrasce misli, riječi, svega. Dakle, svi mi, pogled u ogledalo za početak.
Svatko može samo sebe promijeniti, a druge tek svojim posrednim djelovanjem, bez izravnog uplitanja.
No, lako je to reći i pokušati raditi kad ti je okolina relativno zdrava. Sad, npr., da ja "liječim" sebe i svoj brak mijenjajući sebe, radeći na sebi, ništa ne predbacujući svom mužu, kakav god bio.
Na taj će se način moj osobni razvoj preliti na njega, tako kažu.
Ali kad vidim da to radi i supruga alkoholičara, žena lika kojemu ne pada na pamet da se on sam mijenja, da on radi na sebi, da olakša svojoj obitelji patnje, srce mi se cijepa gledajući koliko se ona muči i trudi.
To je strašno, prestrašno koliko se odgovornosti baci na bračnog partnera i djecu, a narcisa se stalno drži kao os oko koje se sve okreće, o njegovom raspoloženju ovisi raspoloženje svih drugih, on odlučuje o svemu jer nitko si ne smije priuštiti rizik krize ili nezadovoljstva...jer nezadovoljnik svakodnevnom rutinom života (da, meni su baš i sudoper i komp. na poslu ful zabavni), nezadovoljnik svojim precima, svojom tužnom sudbinom, svojim ovim i onim, on se opet mora "razonoditi" pićem.
Da su svi ljudi toliko "sebični" da obraćaju pažnju "samo" na potrebe svojih najbližih, onih s kojima žive, ne treba dalje, samo da vide nekoga u najužoj obitelji, nekoga izvan sebe, sretna bi ova zemlja bila s takvom "sebičnošću".
Međutim, ova sebičnost o kojoj je ovdje riječ ne ide dalje od najužeg JA.
Nena, nadam se da me nisi shvatila da kažem da treba poginuti za njih... Govorim o tome da im treba dati ruku kad idu na liječenje.
Žena koju opisuješ to radi zato da bi preživjela, da bi uljepšala svoj svijet, da bi imala opravdanje za to što ostaje u tom odnosu, nismo jednom čuli za alkoholičare da su "tako dobri i zapravo meka srca"...
A sebičnost o kojoj pričaš ne ide dalje od dosezanja onog broja čaša (ili flaša) nečega koji im je potreban da bi se osjećali dobro.
Da, razumijem. Svakom pokušaju apsolutno pružiti ruku. Možda bi i tu bile najbolje one izolirane komune, kao za narkomane. Tamo tretman počinje s onim "pljuni na svoju facu" (u prenesenom značenju) i pođi od toga. Alkoholizmu se puno više progledava kroz prste i nalazi milijun raznorazih varijacija na temu,opravdanja na kile. A kolaterarnih žrtava koliko hoćeš.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Nie samo zato. Želi spasiti brak, a djecu naročito. Nju razumijem i podupirem takav put. Ali je težak, patnički. Puno radi na sebi, "popravlja" sebe. Osobno razumijem takav "duhovni recept" i inače, vjerujem u njega, ali vidim da je neopisivo težak.Citiraj:
Žena koju opisuješ to radi zato da bi preživjela, da bi uljepšala svoj svijet, ...
Vjerojatno do onog trenutka kad se ovisniku pojavi klik i sam nešto poduzme, to treba dočekati.
Potpis!Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
I na komune i na kolateralne žrtve. Ta cura koju sam bila spomenula i ja smo rekle da treba osnovati klub djece alkoholičara.
Razumijem recept... možda je teži nego da se pokupi i ode.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
A klik? Klik se najčešće desi prekasno. Nažalost.
I još nešto...
Pogledajte malo medije... uz svaku sportsku manifestaciju pije se pivo, jedno je zakon, drugo je kul, treće je ovo ili ono..
Na cigaretama koje nemaju tako pogubnu štetu po obitelj lijepo stoji da uzrokuju rak, pobačaje... ni na jednoj flaši alkohola to ne stoji. Pivo se reklamira na sve strane, a najviše alkoholičara koje sam srela dok sam sa mamom bila u bolnici (dolazila sam samo par sati ujutro) pilo je pivo.
Ovo je debela istina! Potpis, Mojca!Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Osim toga, kad bolje pogledaš - unatrag nekoliko godina pojavili su se radleri jer je pivo gorko - ne moraš biti jako pametan a vidiš koju skupinu ciljaju - najmlađu! :evil:
Mnogi klinci nikad ne bi posegnuli za pivom da nije utakmica. Katastrofa...
kolateralni:mrgreen:, bilo kasno za edit
Yap.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
I sad fino možemo spojiti ovaj topic s onim o navijačkom divljanju... :(
Ali... pivo fino puni proračun, pa nikom ništa. :(