Printable View
obratite pažnju na recimo ove usporedbe:
Birth injury 0.23 Farm vs.3.34 NNS/NFMS
RDS (respiratory distress syndrom)1.41 Farm vs.3.65 NNS/NFMS
Assisted delivery* (Assisted delivery is use of any of the following: cesarean section, forceps or vaccum extractor.)
2.11 Farm v.s. 26.60 NNS/NFMS
Cesarean section
1.46 Farm v.s. 16.46 NNS/NFMS
5-min. Apgar <7 1.62 Farm v.s. 2.40 NNS/NFMS
na što konkretno mislite u vezi carskog?Citiraj:
ina33 prvotno napisa
da li vam je poznato da se baš mi iz "poroda" u Rodi zalažemo za to da se prestanu događati dugotrajni i medikalizirani vaginalni porodi (koje smatramo opasnijom i lošijom opcijom od carskog)
a sve za to da bi se izbjegao carski?
da li je loše to što smatramo da je alternativa prirodnom, neuznemiranom porodu upravo carski rez,
a ne ono što je danas najčešće- visoko interventan i medikaliziran vaginalni porod?
da li nas krivo shvaćate ili to za što se zalažemo smatrate lošim?
Problem je u, po meni, precrnoj prezentaciji carskog - onaj tekst (Wagner) - ali već smo imali na tu temu rasprava i zaključeno je da tekst ostaje gdje je..., mislim da ima i cijeli topic od x strana o tome.
Znači, ajmo reći, cilj je super i OK, ali tekstovi koji ga prate, po mom sudu, koji put nisu baš balansirani (u smislu ovog što je cvijeta pisala - jedna je varijanta super, druga je koma, a statistike pokazuju da je slično). Kužim i zašto se tako piše - da se skreće razmišljanje žena da je jedino normalno interventno i CR. Ali, u tome stradava ta neka objektivnost, za koju ja mislim da nije samo u očima promatrača, a meni osobno je važna.
Sjećam se kako sam bila ono u čudu (onaj smajlić) kad sam čitala taj tekst prije CR-a i pitala se ma, Bože moj, jel' moguće da je to tako. Pa mi je CR skroz OK prošao, a išla sam na njega ajme majko.
ajme, pa to je jedan tekst i jedna rečenica i svako je može tumačiti na svoj način,
i jako je politička jer pisao ju je muškarac koji se bori za afirmaciju primaljstva u SAD gdje je primaljstvo izumiruća struka i gdje su statistike katastrofa upravo zbog visoke stope intervencija... i mogli bi sad opet u nedogled..
ja kužim i prihvaćam da je ta rečenica žestoka i da može smetati i žuljati, ali prevagnulo je to što smo tada procijenile da je vrijednost ostatka teksta ipak veća i važnija u odnosu na dio žena koje će se možda osjetiti osobno pogođene.
i stvarno sad više ne bih o jednom tekstu, bolje rečeno o jednoj rečenici koja stoji u jednom tekstu na portalu i nigdje je dalje ne prenosimo, jer je to potpuno sporedna stvar i suštinski i količinski unutar toga čime se bavimo na području trudnoće i poroda.
s druge strane, ono zbog čega nam se najčešće rugate vi koje nas volite kritizirat :)
je upravo Odent i što toliko citiramo baš njega, a baš on je doktor koji kaže da bi porodi, da bi bili sigurni, u današnje vrijeme tehnologije trebali biti, kako sam već gore napisala-ili skroz neinterventni, ili na carski.
jer je apsurdno da se povećavaju rizici takvim agresivnim vaginalnim porodima kada imamo puno sigurniji carski rez(s time da on kaže da se još uvijek nitko ne bavi dugoročnim rizicima kad su statistike u pitanju!).
Ne kužimo se. Meni je to sve OK (do na te zadnje teorije od Odenta, to ne mogu nekako sebi prispodobiti), ali nije mi OK taj, po meni, nebalansirani prikaz stvari. Jer će ljudi pročitat baš to jer baš to i piše, odnosno odabrano je iz cijele hrpe. Moj je dojam da urednička palica prikazuje rizike jednoga, a ne i rizike drugoga, da postigne mijenjanje svijesti i okoline.
naš je odabir na što ćemo naglasak staviti, a naglasak je stavljen na ono
što smatramo da je teško ili skoro potpuno nedostupno.
i bez lažne skromnosti smatramo da su jednim dijelom i zahvaljujući nama te informacije postale raširenije idostupnije, a i praksa se ponešto (presporo doduše) mijenja.
dal da pišemo i o rizicima dojenja?
jer, hej, ima onih koji tvrde da je, zbog sveopće zagađenosti, majčino mlijeko opasno (pri tom je valjda ovo industrijsko poteklo s marsa...)
sori na malo sarkazma, ali o rizicima pkk možeš čuti ako popričaš s bilo kojim domaćim ginekologom.
čuti ćeš i više od toga, jedan moj profesor je često znao ispričati jednu anegdotu kad je učenik rekao da je 2+2=5,
pa je prof. rekao "bravo! odgovorili ste i više od traženog" :mrgreen: if you know what I mean...
koji će ti domaći ginekolog reći npr. to da induciranje poroa u oko polovicu slučajeva ne uspije i završi carskim?
itd, itd, ja ovdje tipkam a djeca me zovu da pečem kestene:oops:
Meni se čini da smo više-manje svi jasno isprezentirali svoje stavove. Moj je da je pristup biased, ali po meni je to negativno, jer se selektiraju informacije zbog tog biasa, a bias je nastao zbog promocije, i da je bias, po mom mišljenju, upravo kontraproduktivan za promociju jer stalno poziva na ove prešućene stvari da isplivaju i da se bias ispravi. Meni se čini da bi bilo možda lakše drugačije, ali možda vi imate iskustva s drugih "tržišta ideja" di je upravo ovo najoportunije. I tako...
a čuj, onda je biased cijeli Rodin rad,
jer svjesno bira dojenje kao bolji izbor, sjedalice kao bolji izbor, ne fizičko kažnjavanje kao bolji izbor, itd...
Porod je mjesto di su ulozi najveći, a oko AS nema spora.
eh, vjeruj mi da ima ljudi kojima i oko sjedalica i oko dojenja i oko svega nabrojanog i još dosta toga nenabrojanog ima spora.
stvar je početnog stava.
ali da, najosjetljiviji smo na početak života, to je istina.
bdw, nema komentara na studiju (statistike) s Farme?
Vezano za studiju s Farme, meni je to daleko - nemam pojma kakvi su uvjeti po bolnicama u Australiji da bi mogla usporediti. Spor oko svega ovoga drugoga je meni nekako 2. linija važnosti, zbog toga jer u porodu po 2 ljudi može zaglaviti, a treći može bit očajan, kao i šira rodbina. O AS ne vidim da se nešto raspravljamo, je li početni stav ili oko toga nema objektivnog spora jer je sigurnije i šlus, ne znam....
što se farme tiče, o Americi je riječ.
OK, nisam gledala, ja sam samo pogledala ovaj citat koji kaže da su rizici isti, under certain conditions. Po onome br. 2 pejstu statistika s kraticama koje ne razumijem NNS i sl. ispada da su rizici u bolnici višestruko veći. Ja ne znam čitat statistike, jedva znam pročitat ove na koje nabasam iz područja u kojem sam doma (MPO). Kako porodničari iz Cro čitaju te statistike, što im one govore? Ili ih ne čitaju?Citiraj:
mamma Juanita prvotno napisa
Mene trigeriraju izjave "ne misli crno", "vjeruj tijelu, ono zna", a kad se dogodi da ne zna - a, događa se...
ima jako malo statistika vezano uz PKK, pa im možda nisu ni poznate.
zanimljivo kako taj nedostatak statistika većinu ne sprečava da proglasi pkk apriori opasnijim od onog u bolnici.
a čini se, po onome što je dostupno, da nije baš tako.
čini se da ima i onih koji pročitaju pa jednostavno blaženo ignoriraju jer ne vjeruju u sigurnost poroda.
ove statistike na farmi nisu identične nekim drugima s PKK, što je isto zanimljivo,
daje materijal za razmišljanje što tiu sve može utjecati.
ali kad ovo pogledaš, onda se, najblaže rečeno,
moraš zapitati što nije u redu s bolničkom praksom da ima toliko lošije statistike od ovih s tamo neke farme.
Jedna od stvari koje mi padaju na pamet -vjerojatno su Farmini uzorci već iztrijažirani - tj. žene koje imaju komplikacije završavaju u bolnici?
Pitati se po mei je uvijek OK. Meni je koma ono - ne pitaj se, priroda je to uredila... Ponavljam se, ali ja stvarno nemam ništa protiv da se omogući porod doma, u sustavu koji će ga suportirati za one koje žele, ali me smetaju takve izjave - ne pitaj se, previše se pitamo hoće li bit sve OK itd.
žene koje su imale transfer u bilo kojoj fazi trudnoće ili poroda su isto u statistici, pogledaj, nema puno toga.
U svakom slučaju se slažem da PKK nikad neće biti dobar izbor baš za svaku ženu i dijete,
niti objektivno, a niti subjektivno zbog njenog osjećaja(ne)sigurnosti koji je toliko važan u porodu.
ali uz odgovarajući sustav koji to podržava (i kojem se nadamo u budućnosti), za niskorizične trudnoćekoje protječu uredno
i porod započinje spontano i terminski (i naravno kad sama žena to želi), PKK može biti jednako sigurna opcija
ili čak sigurnija od onog u bolnici.
naglašavam ovdje niskorizične trudnoće, jer naravno da za recimo prijevremeni porod PKK nosi priličan rizik obzirom na (ne)zrelost djeteta.
Tesko je citati ove tri price, tesko je citati bilo koju zivotnu pricu koja zavrsava smrcu djeteta...
Ja bih samo malo htjela kritizirati clanak jer autorica u jednom trenutku tvrdi da su u sva tri slucaja komplikacije bile nagle i nepredvidive, te da se nisu mogle sanirati u situaciji kucnog poroda, a iz prica se razumije da su u prva dva slucaja primalje bile te koje su napravile znacajnu pogresku jer su ignorirale jasne znakove o tome da nesto nije u redu s majkom ili djetetom. Za trecu pricu iz opisa koji je dan u clanku nije jasno da li je kucni porod bio asistiran ili neasistiran, te tko je, kada, kako i zasto primjetio da otkucaji djetetovog srca nisu pravilni.
Prije bih rekla da ove price ukazuju na to da pri kucnom porodu treba jos pazljivije birati osobu (primalju/lijecnika) koja ce savjetovati roditelje. U prvoj prici u kojoj je primalja ustanovila da je dijete dobro, usprkos zabrinutosti roditelja, na koncu se cini da bi bilo boje da je i period poslije poroda bio nesasistiran jer bi roditelji, da nije bilo primalje koja je krivo reagirala, vjerojatno dijete koje im se nije cinilo zdravo odveli na pregled u bolnicu.
Hocu reci, svaka se situacija, svaka komplikacija i svaki "uspjesni" porod moze protumaciti na vise nacina, iz razlicitih kuteva gledista. Neke zene smatraju da su imale uspjesan i lijep porod zahvaljujuci medicinskom osoblju, neke smatraju da je za to zasluzna dostupna tehnologija, neke su zahvalne na prisutnosti supruga, druge svu zaslugu pridaju svome tijelu ili svojoj sposobnosti za radjanje. Mislim da svaka zena i svaka obitelj treba odabrati tocno ono sto se uklapa u njenu zivotnu filozofiju.
Za mene je to u slucaju prvog poroda bila "primitivna soba" unutar velike bolnice, za drugi porod, moja vlastita spavaca soba i primalja od povjerenja, za eventualni treci mi se cini da bih najradije bila sasvima sama, negdje daleko od svijeta. I svi dobro mi poznati rizici poroda relativiziraju se pred slikom jedne samo moje spilje u kojoj sama prihvacam toplo i vlazno tijelo djeteta koje izlazi i mene, neometano se smiruje u mom narucju, prihvaca dojku i gleda me svemirski dubokim pogledom dok cijeli svijet vani ceka da budemo spremni i zeljni prigrliti ga, sa svim zivotnim rizicima i mogucnostima koje u njemu uvijek vladaju...
upravo suprotno. zene tamo nisu isle ni na ultrazvuke, niti su imale famozne vaginalne preglede, nije bilo namjerno izazvanih pobacaja jer recimo plod ima bolest ili stanje nespojivo sa zivotom - SVA djeca su se radjala, i to sve ulazi u statistiku. radjali su se i blizanci i zatci doma i sve moguce 'rizicne' trudnoce.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
zivjeli su u sumi izvan naselja, bez struje i tekuce vode, u autobusima pretvorenim u kuce, a do bolnice su imali par desetaka kilometara. i u takvim uvjetima su imali jednako sigurne porode kao u bolnici - sigurne sto se tice smrtnosti zena i djece, a sto se tice oporavka, ozljeda i sl, znatno bolje.
evo, ima i rezultata koji su drugačiji nego rezultati farme.Citiraj:
Ovo je objavljeno samo nekoliko tjedana nakon što su istraživanja objavljena u američkom časopisu Obstetrics and Gynaecology otkrila kako su porodi kod kuće tri puta rizičniji za novorođenče od poroda u bolnici.
Naime, u studiji je zaključeno kako kod bebe rođene kod kuće postoji mogućnost pojave dišnih ili srčanih problema što može biti povezano s neadekvatnim promatranjem nakon poroda. Istraživanje je obuhvatilo preko 500 tisuća poroda te je pokazalo kako je stopa smrtnosti beba rođenih u bolnici oko 0,3 posto na tisuću poroda, dok se kod kućnih poroda taj postotak penje na jedan.
– Kućni porod je opcija za majke koje nisu imale nikakvih komplikacija u trudnoći, pri čemu ih se mora unaprijed informirati o rizicima koje to uključuje – objašnjavaju u časopisu The Lancet.
studija vamo, studija tamo.
ovo je kao što bi anchie rekla, samo nakon površnog guglanja.
a časopis the lancet, vodeći medicinski časopis, gdje je to objavljeno, ima dosta članaka na temu poroda kod kuće - malo sam ih pogledala, ima jedan zgodni o percepciji boli koja je puuuno manja kod žena koje rađaju kući, kako se postaje babica kvalificirana za kućne porode itd. oću reć, ima puno puno afirmativnih članaka o kućnim porodima.
felix, zar su te žene živjele na toj farmi tijekom cijele trudnoće ili je farma kao nekakva kuća za porode? misliš na UZV pred porod, ili?
gdje se na stranicama rode mogu naći rizici s kojima se suočava žena kad se odluči na kućni porod? to ne može saznati ni od ginekologa zato što ginekolozi, kako vi kažete, odbacuju tu opciju, ne znaju o njoj ništa, pa tako ne znaju ništa ni o rizicima. koji će ti ginekolog smireno sat vremena objašnjavati što sve može poć u krivo kod kućnog poroda, a krene normalno?
Cvijeto potpis ko kuća. Istina,meni je zadnji porod u bolnici bio koma,imam ptsp od njega i sigurno bih voljela ne roditi u takvim uvjetima ponovno, ali ne baš u bilo kakvim drugim uvjetima, prije trećeg poroda, ako Bog da, mislim trebala bih puno više informacija prije nego bih se odlučila za porod kod kuće akao uopće kod kuće
samo kratko, nemam vremena
farma - zivjeli su tamo u zajednici hipija
lancet - kao sto kazes, studija vamo, studija tamo, u svakom slucaju je zanimljivo procitati i drugacije misljenje, pogotovo u casopisu kao sto je lancet.
nisam ukljucena u uredjivanje portala, ali rekla bih ovako: u hrvatskoj trenutno nije moguc porod doma uz uvjete koje imaju zene vani. roda ne preporucuje porod kod kuce sada i trenutno, u uvjetima koji sada vladaju, roda radi na to da osvijesti da je porod kod kuce u odgovarajucim uvjetima sigurna opcija i radi na tome da se on omoguci i kod nas. moje misljenje je da su price s poroda kod kuce iznesene u cilju osnazivanja zena i podsjecanja da je porod prirodni proces, a ne da bi poticale zene da rode doma neasistirano ili asistirano, ali pravno neregulirano. zato nema ni uputa sto i kako, nema detaljnog ulazenja u organizaciju i logistiku poroda kod kuce. meni se to tako cini, mozda sam u krivu, ne znam.
zene koje se odlucuju na to (ukljucujuci moju malenkost) odluku donose svjesne neidealne i neregulirane situacije u vezi toga i nikako ne bih rekla da se na to odlucuju iz hira, ponesene nakon par tekstova i topica na rodi.
Da u Hrvatskoj postoji mogućnost poroda kod kuće uz asistiranje stručne i što je po meni još važnije, iskusne osobe, sigurna sam da bih ga odmah odabrala.
Kada se prisjetim svog poroda, sve je moglo biti drugačije. Da sam imala više samopouzdanja i hrabrosti, ne bih dopustila da mi nekakav stažist, što li, desetak minuta prčka tamo dolje pokušavajući saznati koliko sam otvorena. Ne bih dopustila da mi dva dana kasnije doktorica istim tim prčkanjem probije vodenjak.
Onda je sve krenulo tako da su trudovi slabi, da mi moraju dati drip, da je bolje za mene i za moje dijete da ga malo poguraju...
Slušala sam i surađivala. Vjerovala sam im i nije mi palo na pamet raspravljati se (iako sam imala lijepo sročen plan poroda).
Kada su rekli da dišem i tiskam najviše što mogu jer ću samo tako najbolje učiniti svom djetetu, dala sam sve od sebe. Zadnji atomi snage su izgarali samo da mom djetetu bude dobro. A kad sad pomislim da joj je moglo biti puno, puno bolje za nju da je sve teklo prirodno, žao mi je što je kod nas tako i zato se u potpunosti slažem s Anchie i MamomJuanitom.
DA ne pričam o tome kako sam htjela roditi na stolčiću od kojega sam isti tren odustala kada sam shvatila koliko se to njima ne da. Pa što ćete vi na tome, pa znate li vi kako je to teško... Rekla sam si, nema šanse da se prepustim ljudima s takvim stavom. Neka rade kako najbolje znaju. Ali zar tako mora biti? I to u bolnici koja na svojim internetskim stranicama navodi stolčić kao mogućnost?
Kada sam rekla da ne želim drip, rečeno mi je da je to najbolje za mene i dijete. I ok, možda u tom trenutku kada mi je vodenjak zaista bio probijen zbog tog, pa hajde, reći ću, silovanja, i je bio najbojla opcija. Ali zašto su me morali čerečiti i probiti ga?
Sjećam se kako u tim trudovima uopće nisam pratila tko dolazi, odlazi... MM je bio pokraj mene, pratio što se događa, poticao na disanje, osvješćivao me. Kada sam kasnije prepričavala drugima i rekal da mi je doktor bio ok te da je stalno obilazio, MM me ispravio i rekao da je doktor bio svega tri puta, da su sestre tek prolazile kroz rađaonicu, no ja nisam imala taj osjećaj vjerojatno zato jer je on bio sve vrijeme uz mene. Pomislila sam, Bože, što da sam bila sama? Što bi se dogodilo da me nitko nije opomenuo da se otkucaji ne čuju, da dišem... A trudovi su bili tako jaki i tkao česti, onesvješćivali su me. Pogađate, zbog dripa.
MIslim da se u našim bolnicama puno toga uzima zdravo za gotovo! Prvo bi to trebalo promijeniti, a onda svakako kao normalnu opciju uvesti porod kod kuće.
I nije da se nisam povezala sa svojim djetetom. I bez obzira na taj drip i na neprirodan položaj, samog izgona se sjećam kao nečeg najljepšeg na svijetu. Onaj flop, pa ona onakva musava meni odmah na prsa, pa sisanje, pa moja gotovo pjesma kojom sam zahvaljivala Bogu, ali i doktoru, babici, sestrama na svemu što su učinili... nisam osjećala ni bol, ni slabost, ni glad, ni žeđ. A povezane smo kao duša i tijelo, samo se ne zna tko je što.
Evo da se i ja javim...
Definitivno podržavam odabir i mogućnost poroda kod kuće - to mi je bila velika želja, ali se bez primalje nisam usudila na tako nešto.
Prvi porod mi je bio katastrofa jer sam se prepustila s doktorima s punim povjerenjem- a njihove intervencije su mi ga otežale do kraja, "privezali" su me uz krevet, doktorica me otvarala prstima jer me trudovi koliko su god strašno jaki bili, nisu otvarali, probušili su mi vodenjak...mučili me... mojem A. je pupčana vrpca bila omotana oko vrata...nisu znali za to...kad su bebu padali otkucaji nisu znali zašto, doveli su UZV, ali nisu vidjeli vrpcu...nakon 15 sati muke sam rodila, brzo su odmotali pupčanu vrpcu i na moju sreću je sve bilo ok...beba je imala ogromne hemangiome i izmučio se jako...ali je sve dobro završilo...bilo bi mu lakše da su me pustili u miru...
Drugi porod nitko me nije dirao ni gnjavio, slobodno sam se kretala i rodila bez muke sva sretna s bebicom sve ok.
Treći porod sam htjela biti kod kuće do kraja jer sam 5 min do bolnice, ali me s prvim trudovima oblijala krv i tu je završila moja priča da ostanem doma...u bolnici su rekli da je sve ok...ali bila sam mirnija znajući da sam tamo za slučaj da zatreba, ali nisam dala intervenirati. Nisam dala da me prikuju za krevet, nisam dala da mi buše vodenjak, nisam dala da mi daju injekcije niti drip...
MM i ja smo se šalili, razgovarali...ja sam prodisavala trudove stojeći i tako mi je bilo najljepše...kad je krenulo...bila sam gotova začas...i vodenjak nije puknuo...prvo se rodio balon vode pa moja princeza...
i imala je dva puta omotanu pupčanu vrpcu oko glave ali je ona cijeli porod provela u vodi i vjerujem da ju je taj balon štitio da se vrpca jače ne zategne jer otkucaji nisu pali ni u jednom trenutku.
Primalje mi nisu vjerovale kad sam im rekla da me puste da sama znam kako je najbolje za mene jer znam slušati svoje tijelo što mi govori...puno su mi pomogli i tekstovi koje sam čitala ovdje na rodi...da je pored mene bila primalja u kući ko u onim porodima u kući u Austriji...bila bi sigurnija nego u bolnici gdje te pogledaju usput...ponašaju se po nekim klišejima...
Nakon svega su primalje komentirale tj. rekle doktoru - mladom specijalizantu da treba slušati mame jer one ipak najbolje znaju i osjete što se događa...
Taj porod mi je bio najljepše životno iskustvo zahvaljujući tome što sam slušala svoje tijelo i moja bebica je bila mirna i vesela...i uživale smo u svakoj sekundi nakon toga :-)
I zato - moramo imati mogućnost izbora!
Jako mi se sviđa tvoja priča, a naročito što je sve tako divno prošlo. Ovo boldano je , po mom mišljenju, najbitnije u porodu. Slušati mamu i posvetiti joj se, a ne kao na traci obavljati porode.Citiraj:
SunčicaVŽ prvotno napisa
Roditi dijete je najljepši doživljaj u životu, i uz svu sigurnost za bebu i mamu, treba biti ugodna i topla atmosfera. Onda je lakše i podnijeti neophodne (ako su neophodne) medicinske intervencije.
Jesam za mogućnost izbora, ali uz dužan,veliki oprez.
:love2:Beti3
Oprez u smislu sigurnosti, da. Apsolutno. I bolnice i porodi kod kuće moraju bit izvedeni u maksimalno sigurnim uvjetima.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Apsolutno potpisujem i zato se ovakva tema mora podići s vremena na vrijeme kako bi se dobilo pravo izbora kod ovog "gorućeg" (nažalost ga samo mnoge majke smatraju gorućim pitanjem) pitanja.Citiraj:
blackberry prvotno napisa
Tek kad bude moguće ostvariti to pravo tema će biti nepotrebna i tek tada će možda služiti više kao poligon za međusobna uvjeravanja, a do tada bih učinila sve što mogu da svaka žena ( a ne samo ona koja ima internet i dovoljno snage volje, hrabrosti ili novaca ) u našoj zemlji može izabrati kako će roditi svoje dijete.
Ovo potpisujem iz osobnog iskustva. Prvi put sam učinila puno da se informiram, odem roditi u Varaždin s uvjerenjima da to mogu i planom poroda..., ali nisam imala iskustva, no zbog svega navedenog imala sampsihičke snage da teži porod s previše intervencija uspješno završim i s ponosom ga se sjećam.Citiraj:
@n@ prvotno napisa
No drugi put je bilo puno ljepše, lakše i za mene "normalnije", a mislim da sam u podsvjesti bila spremna za porod doma jer mi se nikako nije dalo krenuti iz mog udobnog okruženja gdje je porod super napredovao. Taj put mi je stvarno sjelo da bi ja to mogla sama. Otišla sam i rodila za 5 min. uživancija!
Citiraj:
Ovo je objavljeno samo nekoliko tjedana nakon što su istraživanja objavljena u američkom časopisu Obstetrics and Gynaecology otkrila kako su porodi kod kuće tri puta rizičniji za novorođenče od poroda u bolnici.
Naime, u studiji je zaključeno kako kod bebe rođene kod kuće postoji mogućnost pojave dišnih ili srčanih problema što može biti povezano s neadekvatnim promatranjem nakon poroda. Istraživanje je obuhvatilo preko 500 tisuća poroda te je pokazalo kako je stopa smrtnosti beba rođenih u bolnici oko 0,3 posto na tisuću poroda, dok se kod kućnih poroda taj postotak penje na jedan.
– Kućni porod je opcija za majke koje nisu imale nikakvih komplikacija u trudnoći, pri čemu ih se mora unaprijed informirati o rizicima koje to uključuje – objašnjavaju u časopisu The Lancet. evo, ima i rezultata koji su drugačiji nego rezultati farme.
studija vamo, studija tamo.
Lies, damned lies and a flawed home v hospital meta-analysis
In June the American College of Obstetricians and Gynecologists published on their web site www.ajog.org a meta-analysis of maternal and newborn outcomes in planned home births vs planned hospital births (Wax JR et al, 2010). The authors concluded that ‘Less medical intervention during planned home births is associated with a tripling of the neonatal mortality rate.’ Needless to say, this claim was instantly repeated in the press around the world.
It is normal practice when publishing a paper to give various bodies an advanced copy so that they can study it and comment, but ACOG was so keen to promote this study they took a short cut and put it out on the web site, ahead of publication in September, and thereby ensured that any comments would be superficial until other experts had had an opportunity to study the full report.
A meta-analysis is a statistical analysis of the findings of relevant selected studies. It should establish a strict selection criteria to enable a search of relevant papers which can then be combined and considered as a whole. It appeared that a substantial total of home and hospital births were available for analysis. Unfortunately, of the final 12 studies selected for inclusion one study was too small to draw any conclusions (which the investigators admitted); one study found a higher death rate in the ‘planned’ home births (the researchers admitted that their findings may have included unattended home births that were not planned); one study was so old that one would have to question whether the findings would be applicable to modern maternity care; which leaves nine studies none of which supported the conclusions of the meta-analysis. Indeed, they all concluded that planned home birth carries no higher risk of perinatal mortality than planned hospital birth. Interestingly, the analysis managed to exclude the only large scale prospective study of planned home births in the USA, which demonstrated that both women and babies cared for by Certified Professional Midwives had excellent outcomes (Johnson and Daviss, 2005).
In their enthusiasm to inform the world of the alleged tripling of the neonatal mortality rate the researchers failed to mention that their own deeply flawed meta-analysis found that women choosing home births have significantly better outcomes in every single measure of maternal and neonatal well-being when compared with mothers having hospital births.
With commendable rapidity a whole series of influential bodies gave their comments, all of them critical, and the following is a selection of some of those comments:
‘Unfortunately, the recent meta-analysis by Wax et al ....is far from the high-quality rigorous review that health care providers and the public expect. Not only are Wax’s conclusions in direct conflict with a growing international body of quality research that demonstrates the safety of home birth for low-risk women and their infants when attended by trained professional midwives, but his methodology is deeply flawed.’ (Lawlor M, National Association of Certified Professional Midwives).
‘
‘Of the largest studies included in this meta analysis, only three (Hutton, et al 2009; Janssen et al 2009; & deJonge et al 2009) clearly distinguish between planned and unplanned home births. These three studies—which comprise 93% of the women included in the metaanalysis—found no significant differences in perinatal outcomes. Only one study (deJonge, et al 2009) meets the gold standard for quality in home birth research (Vedam, 2003) and had sufficient numbers on which to base conclusions about mortality. This study found that babies born at home were not more likely to die or to suffer severe illness in the first month.‘ (American College of Nurse Midwives)
‘...Dr. Michael C. Klein, a senior scientist at the Child and Family Research Institute in Vancouver and emeritus professor of family practice and pediatrics at the University of British Columbia said the U.S. conclusions did not consider the facts. “A meta-analysis is only as good as the articles entered into the meta-analysis—garbage in, garbage out. Moreover, within the article, Wax et al did their own sub-analysis of the studies in the meta-analysis, after removing out-of-date and low quality studies, and found no difference between home and hospital births for perinatal or neonatal mortality. Yet in the conclusion, they choose to report the results of the flawed total meta-analysis, which showed the increased neonatal mortality rate. Klein said that this is apparently a “politically motivated study in line with the policy of the American College of Obstetricians and Gynecolgists (ACOG) who is unalterably opposed to homebirth.”’ (Simkins G, Midwives Alliance of North America).
Comparing outcomes of home and hospital births are fraught with problems, and any study needs to differentiate between the different reasons women birth at home. These can be divided into women who:
choose to birth at home with a qualified midwife
birth in prisons or remand homes
unexpectedly birth at home having booked a hospital delivery
conceal or deny that they are pregnant
are ‘high risk’ who refuse ever again to go into hospital
choose to birth at home without any qualified attendant
It is hardly surprising, therefore, that so few studies take these confounding factors into consideration.
Despite the above criticisms of this paper The Lancet’s editorial (31st July, 2010) claims that this flawed metal analysis ‘provides the strongest evidence so far that home birth can, after all, be harmful to newborn babies’ and goes on to say ‘Women have the right to choose how and where to give birth, but they do not have the right to put their baby at risk.’ It makes one wonder whether The Lancet editor even read the research and is it any wonder that the public is becoming increasingly sceptical about medical opinion?
One relies on the medical profession to be rigorous in their analysis of maternity care so that women can make informed decisions about the care they want. In the past the American College of Obstetricians and Gynecologists has appeared more interested in maintaining its control of maternity care than in the welfare of women and babies and, unfortunately, this study, and The Lancet’s editorial, are further examples of their self-interest which will, no doubt, be quoted by obstetricians all over the world in order to maintain their control of centralised obstetric care and continue to obfuscate the evidence.
Beverley A Lawrence Beech
References:
Editorial (2010). Home birth – proceed with caution, The Lancet, Vol 376, 31 July 2010, p30.
Wax JR, Lucas FL, Lamont M, et al. Maternal and newborn outcomes in planned home birth vs planned hospital births: a metaanalysis. Am J Obstet Gynecol 2010;203
Extracts from the Birth Sense Web site, http://www.themidwifenextdoor.com/?p=930
This web site helpfully commented on the nine remaining studies used in the meta-analysis, all of which concluded that planned home birth carries no higher risk of perinatal mortality than planned hospital birth, and less risk of complications.
1. Koehler NU. Outcomes of a rural Sonoma county homebirth practice 1976-1982. My objection to inclusion of this study is that during the period of 1976 – 1982, the use of electronic fetal monitoring and ultrasound was in its early stages, and not used routinely in hospitals or home births. Since the conclusion of the metaanalysis was that fewer interventions are associated with an increase in neonatal death, a study from an era where neither birth site used the technology being touted as reducing neonatal mortality cannot be used to draw an accurate comparison.
2. Pang JWY. Outcome of planned home births in Washington State: 1989-1996. This study, included in the metaanalysis, has received wide criticism for its conclusion that planned home birth is riskier than planned hospital birth. The study authors themselves admitted, “This study has several limitations that are related to the reliance on birth certificate data. These include the potential for misclassifying unplanned home births as planned home births.” In Washington state, birth certificates indicate the place of birth, but not the intended place of birth, and the qualifications of non-physician birth attendants were not determined for this study. Thus the study may have included unintended home births, or home births without a certified birth attendant, and is not appropriate for inclusion in the metaanalysis.
3. Shearer JM. Five year prospective survey of risk of booking for a home birth in Essex. “The results of this study showed no evidence of an increased risk associated with home confinements but indicated that there were fewer problems than were encountered in the deliveries in mothers confined in hospital. ”
4. Woodcock HC. A matched cohort study of planned home and hospital births in Western Australia 1981 – 1987. “Planned home births in WA appear to be associated with less overall maternal and neonatal morbidity and less intervention than hospital births.”
5. Ackermann-Liebrich U. Home versus hospital deliveries: follow-up study of matched pairs for procedures and outcome. ”Conclusion: Healthy low risk women who wish to deliver at home have no increased risk either to themselves or to their babies. “
6. Wiegers TA. Outcome of planned home and planned hospital births in low risk pregnancies: prospective study in midwifery practices in the Netherlands. “Conclusions: The outcome of planned home births is at least as good as that of planned hospital births in women at low risk receiving midwifery care in the Netherlands.”
7. Lindren HE. Outcome of planned home births compared to hospital births in Sweden between 1992 and 2004. A population-based register study. “Conclusion. In Sweden, between 1992 and 2004, the intrapartum and neonatal mortality in planned home births was 2.2 per thousand. The proportion is higher compared to hospital births but no statistically significant difference was found. Women in the home birth group more often experienced a spontaneous birth without medical intervention and were less likely to sustain pelvic floor injuries.”
8. Janssen PA. Outcome of planned home births versus planned hospital births after regulation of midwifery in British Columbia. Conclusion: “There was no increased maternal or neonatal risk associated with planned home birth under the care of a regulated midwife. The rates of some adverse outcomes were too low for us to draw statistical comparisons, and ongoing evaluation of home birth is warranted.”
9. Dowsell T. Should there be a trial of home versus hospital delivery in the United Kingdom? This trial only included 10 women, 5 who gave birth at home and 5 who gave birth in the hospital. With numbers this small, it is impossible to draw any conclusion in regard to risks. Even the authors stated, “The trial was too small to draw any conclusions about home birth“.
10. de Jonge A. Perinatal mortality and morbidity in a nationwide cohort of 529 688 low-risk planned home and hospital birtdohs. BJOG 2009;116:1–8. “This study shows that planning a home birth does not increase the risks of perinatal mortality and severe perinatal morbidity among low-risk women, provided the maternity care system facilitates this choice through the availability of welltrained midwives and through a good transportation and referral system.”
11. Hutton EK. Outcomes associated with planned home and planned hospital births in low-risk women attended by midwives in Ontario, Canada, 2003-2006: a retrospective cohort study. Conclusion: “Midwives who were integrated into the health care system with good access to emergency services, consultation, and transfer of care provided care resulting in favorable outcomes for women planning both home or hospital births.”
12. Janssen PA. Outcomes of planned home birth with registered midwife versus planned hospital birth with midwife or physician. Conclusion: “Planned home birth attended by a registered midwife was associated with very low and comparable rates of perinatal death and reduced rates of obstetric interventions and other adverse perinatal outcomes compared with planned hospital birth attended by a midwife or physician.”
Evo netko tko će ispocetka :grin:
Krumpiric, blog-surprise... odvalila sam od smijeha :lol:
Beti3, iskreno mi je zao zbog tvog iskustva i ne mogu ni zamisliti koliko ta bol moze biti razarajuca. Cestitam ti od srca na hrabrosti s kojom si nadrasla tu bol i nastavila dalje. No, ne opravdavam tvoje razmisljanje o kucno/bolnickom porodu. Sta mislis zasto WHO i UNICEF provode kampanju „Bolnica prijatelj djeteta“, a sad vec i „Bolnica prijatelj majke“. Nitko ovdje ne pokusava utvrditi tko je „zvijezda“ nego sto su optimalni uvjeti za majku i dijete. Jer izmucena i napacena majka nikako ne moze brinuti o novorodencetu u najosjetljivijim trenucima njegovog zivota. A rezanje, medikalizacija i traumatiziranje majke itekeko utjece na bebu koja je jos uvijek u maternici. Razmisljaj dugorocno i proguglaj malo o posljedicama rutinski obavljenih trauma nad majkom, a samim time i nad djetetom.
Ifigenija, bebe koje moraju na operacije, aparate po porodu i sl. educirano osoblje mora prepoznati puno prije poroda i tada savjetovati iskljucivo bolnicki porod uz neonatologiju koja ima osoblje s visokim iskustvom. A i da se prisjetimo da carici imaju puno veci rezik od respiratornog distresa od vaginalno rodenih beba i samim time je veci postotak intervencija kod takvih bebaca ;) A lijecnici vrlo cesto mami daju do znanja – eto spasili ga tom intervencijom, i ne spomenu da je mozda ne bi ni bilo da je islo vaginalno bez uplitanja. I ne zaboravi da u Nizozemskoj zene radaju doma uz strucnu asistenciju kao standardna praksa ili ambulantno u slucaju ocekivanih komplikacija, pa ako je sve doma za par sati kad je majka spremna idu doma.
Maria71, ipak provociras! Navedimo samo primjer Spartanaca i njihovih poroda (ali cini mi se da ih je vec netko na topicu spomenuo). I ne mozes reci da su iskljucivo SVI imali idealne uvijete poroda i onih nekoliko dragocjenih sati po porodu. I tko te to ne pusta da rodis kako zelis? Imenuj ju molim te pa cemo osoblje zamoliti da ju kartonira :yes:
Kejt, mislim da je problem s tvojom andelicom :heart: bio taj sto lijecnici „klasicari“ svaku trudnocu smatraju rizicnom, odnosno od trenutka zaceca se ocekuje problem i komplikacija koja se u pravilu nikada ne dogodi u takvim trudnocama. U tvom slucaju je situacija bila alarmantna, a oni su odmahnuli rukom jer NISU ZNALI prepoznati problem koji im se u praksi vjerojatno vrlo, vrlo rijetko dogada
[citat kejt] „i zaista ne sporim tvoje pravo na ambulantni ili kućni porod, point je u stručnom nadzoru koji zaista treba strepiti i raditi sve moguće rutinske i često nepotrebne provjere baš radi tog malog postotka ljudi koji će na taj način biti spašeni“
Ne znam kako nitko do sada nije reagirao na ovo? Jesi li ti svjesna sto si napisala? Tvrdis da SVAKA trudnica treba proci kroz „rutinske i često nepotrebne provjere“ koje nuzno ukljucuju i intervencije na porodu jer eto to se tako radi, da bi mali postotak bio spasen? Ajde molim te pronadi zadnje statistike o komplikacijama i preracunaj ih u realni broj trudnica koje bi morale proci torturu screeninga i uhvati se literature koja objasnjava sto nepotrebni screening moze uciniti trudnicama dok iscekuju rezultate, a da ni ne spominjemo sto nepotrebne intervencije cine i mami i bebi na porodu. Ili baci oko na statistike s farme koje je dala mamahuanita i samo da napomenem da tamo nije bilo screeninga kojim bi se "nepodobne" bebe abortusima uklonile iz statistike jos u ranoj trudnoci. Radale su se SVE bebe! I statistike su im opet vrhunske i moram priznati da kad sam citala neke price s poroda, ni ja ne bi odabrala takav kucni porod, a opet je sve vise nego idealno bilo i za roditelje i za bebu, samo zato jer je u tom trenutku to bio samo i iskljucivo njihov izbor.
Ina33 cak i odent kojeg toliko spominjes, a tvrdis da ga nisi procitala, navodi carski rez kao idealnu opciju u slucaju komplikacije. Jedina razlika je u tome da je njegov savjet da se porodu dozvoli da krene, da hormoni prokolaju tijelom, da se majku ne uznemiruje, da ju se osnaži, da ju se educira i da joj se da podrska prije samog poroda. I tek kada nema drugog izlaza, napravi carski rez jer svaki je zivot vazan. Odnosno, on se zalaze za carski kao za rescue operation. A to je i Rodin stav jer ne treba zaboraviti da je najsigurniji i najlaksi porod onaj u kojem se zena osjeća sigurno i nepromatrano, a i to je izvedivo samo u niskorizicnim trudnocama. No, tu dolazimo do problema definicije niskorizicne trudnoce i tumacenja lijecnika "klasicara" iste.
i nesto sto se na ovom topicu mozda ne razlikuje dovoljno je da postoji:
1. neasistirani kucni porod
2. asistirani kucni porod
a to je ogromna razlika!
gorka, da, baš očekuju komplikacije a kad se dogode ne znaju ih prepoznati, kakav stav ... moguće je da će ih, tražeći ih, i 'nategnuti' i nenaći i previdjeti, ali je ipak najvjerojatnije da će tražeći naći nešto što i postoji/prijeti ili utvrditi da je, eto, ipak sve u redu
a moj 'klasičar' i kasnije 'alternativka', da su bili manje ležerni i sigurni kako je sve u redu, bi još dodatno i/li kasnije ponovno provjerili i možda bi završilo drugačije
i bez statistika, razumijem da čekanje rezultata može biti stresno, ali je i moguće i poželjno i drugačije se postaviti prema probiru
i zaista me ne možeš uvjeriti kako već sam probir generira nepotrebne intervencije na porodu
i još te lijepo molim za jedan sasvim drugi ton
Prvo, tko zeli roditi kod kuce, samo naprijed. Nisam sigurna da bih nekoga na to bas ohrabrivala, ali s druge strane, ako je to zelja trudnice, i ako je ona pritom upoznata sa svim prednostima i nedostacima/rizicima istog, stvarno je bespredmetno pokusati nekoga od necega odgovarati ili razuvjeravati.
Međutim...
...ne znam, Gorka, kakvo je tvoje osobno iskustvo poroda, moguće si bila traumatizirana intervencijama, no mozda nije najpametnije zbog toga generalizirati u smislu da je svima to bila ista trauma.Citiraj:
gorka prvotno napisa
Mene su rezali, nesto medikalizirali, niposto traumatizirali, i bila sam itekako spremna brinuti se o svom novorodjencetu. Stovise, nakon poroda osjecala sam se fenomenalno, bila sam ponosna na svoje dijete, na sebe, na svoje tijelo, osjecala sam se kao da sam na vrhu svijeta. Rodila sam u Petrovoj.
Hocu reci, svaka trudnica neka si izabere ono za sto osjeca/misli da je najbolje za nju, ali nemojmo generalizirati tipa "meni trauma = svima trauma". To ti jednostavno ne stoji.
Potpuno se slažem.Citiraj:
Anamorci prvotno napisa