mene uvijek zbune ovakve rasprave...zaista. ne razumijem zašto uvijek nastane takva frka kad se netko zalaže za pravo na izbor? čega god to bilo. činjenica je da ga sada nema. i šta ima loše u tome da ga sutra bude??? u čemu je problem? zašto se grčevito držati jedne stvari, ako možeš imati tri na izbor, pa ko voli nek izvoli? zar baš tako malo cijenite promjene? po meni je najveća tragedija što žena nem prvo nikakvog izbora. pa nismo svi isti i nisu svakome iste stvari bitne. pa to je najnormalnije. laganim koracima se nešto mijenja...ali toliko laganim da je to tragično. i sad zaista ne pljujem ni po bolinicama, ni po doktorima. i zaista cijenim što pomognu kad nekome pomoć treba, što prie nije bilo tako. ali, zbog tog postotka ne trebaju sve žene biti strpane u isti koš. to boli, makar mene.
sad je tema porod kod kuće....ali opcija prirodnog poroda je još tako daleka i to je problem. zašto nema kuća za porod? zašto u bolnici porod ne može biti intimniji? zašto se sa ženom rijetko surađuje, već je se samo porađa? i zašto je smiješno kad netko kaže da o porodu više zna žena nego doktor? oprostite, ali njegovo će znanje ostati zauvijek teoretsko s praksom kakvu su muškarci odredili kao normalnu danas. taj isti doktor baš nikad neće znati što jednoj ženi znači porod. i žene se razlikuju. danas je sve više žena koje ni ne žele roditi, već žele da ih se porodi, žele carski, da ne osjete bol, da bla bla...i to je ok. zar ne? one imaju izbor? a ove druge, na koje će taj porod imati značajan psihološki utjecaj, s kojim će se godinama boriti jer nisu imale izbora? nismo sve iste, ne doživljavamo život svi isto. i najviše me nervira kad mi netko pokušava objasniti kako je za mene u redu nešto što ne može biti. moja majka je živi dokaz da je porod i više od samog rođenja bebe. mi smo obe mogle na porodu umrijeti...da me nisu izvukli na vakum. ali, isto tako je dobila čisti klasičan bolnički tretman....prokidanje vodenjaka, drip..pa nema više trudova..pa bla bla...a da nije...možda ni ne bi bilo opanosti, možda i bi. no to uoće nije bitno. bez obzira što mi obje preživjele, ona svoj porod još uvijek nije preboljela. pa ne možemo onda razgovarati koliko je psihološki utjecaj poroda bitan...naravno da je bitan, nekom više nekom manje. meni recimo zaista jako bitan, i već se dvije godine pokušavam nositi s time što sam doživjela, a nisam trebala. zato nikad neću shvatiti zašto je problem imati izbor...
beti, kejt meni je izuzetno žao zbog svega što ste proživjele. ja ne znam kako bi se nosila s tim.
 |
|||
Odgovori s citatom
blackberry prvotno napisa
