Nekad :D Zapravo znao se pomaknuti, pa onda tako biti, pa opet pomaknuti. Nije da ga je to nešto previše probudilo... Jednom mi je i sestra tresla trbuh da ga probudi, nije puno pomoglo. A otkucaji su mu znali ići od 170 do 120
Printable View
Nekad :D Zapravo znao se pomaknuti, pa onda tako biti, pa opet pomaknuti. Nije da ga je to nešto previše probudilo... Jednom mi je i sestra tresla trbuh da ga probudi, nije puno pomoglo. A otkucaji su mu znali ići od 170 do 120
A i tvoji su išli do 170? Meni obično ne idu, danas su baš išli tak visoko.
Da, i to me nije zabrinjavalo. Mene su više brinuli kad su pali na 120. Možda nisam znala dovoljno o svemu :-)
Evo išla sam baš pogledati svoje ctg-ove. Na jednom imam čak i 100, a na 2 (od 3) je išlo i do 180
Budniji su kad mama prije nesto pojede,
Ne kužim se u ctg tek idem 5 dan
Ali koliko sam shvatila kad se izgubi signal beba se mrda tada tj pomjeri se, nista strašno bitno da se opet uhvati
A moji otkucaji su uglavnom 130-160
Danas bila mirna pa su bili 150-160
Sve je to ok
Vjerojatno ne valja da su 100 ili 180, ne znam ...to treba Dr pitat
xCitiraj:
mare41 prvotno napisa
Čokoladu na primjer :njam:
Lavko drži se :love2:
Moji su do sad izgledali normalno, ko kod drugih, usporedila sam malo ujutro na odjelu,al nije bas da je bilo oscilacija od 130 do 160. Nisu tolike oscilacije, malo manje al bilo je spiceva, to je bitno, da ima varijabilnosti. A ovo danas...sve nesto oko 150 pa dodje do 170 cak. Pa odjednom se odnekud pojavi 110. A ne osjetim da se mala pomicala uopce cijelo to vrijeme, danas me naprotiv izludjuje mirnocom.
Ma necu se u to upetljavat, davit cu doktore da objasne, ali ako sutra bude prekida ko danas, vristat cu.
Nadam se da se samo potrefilo...
Nis od toga na nju ne djeluje, samo ponekad neskafe.Citiraj:
innu prvotno napisa
Lavko, ostavi se ocitavanja ispisa Ctg-a.
Jednostavno se ne razumijes dovoljno.
Dr na temelju ispisa procijeni je li beba bas tada spavala, je li sestra lose namjestila sondu ili se beba okrenula, a sonda ostala na mjestu gdje je prije dobro hvatala...
Zato i ides u bolnicu svaki dan, a ne oslanjas se na vlastitu procjenu koristenjem BW.
Izdrzi jos to malo, pa ces grliti svoje zlato :heart:
Pa to sam i ja zakljucila, pojma ja nemam sto je njima ok, i kako izgleda dobar ctg.
Necu se u to uplitat, samo mi je danas bilo to cudno ti stalni prekidi.
Mene vise brinu protoci, posteljica i d dimeri. To mi je nocna mora. D dimeri narasli, a pretrage pokazuju da mi je doza Fraxica cak i visa od potrebne. Iako sam mozda srela dvije osobe koje su radile anti Xa pretragu, pa se pitam kako drugi odredjuju dozu.
I tako, red ctg-a, red hematologije, red psihijatrije...ko kaze da nemam zanimaciju!
D dimeri rastu u trudnoći... Koliki su ti?
Znaci sad u 8.mj.trudnoce 1,2 mg/L. Mogu jos rasti po tablicama ali ne puno. I ovo je puno.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Što doktori kažu?
Da je normalno da su poviseni u trudnoci, i Skrablin i Kos su mi rekli, ali pitat cu jos Radoncica i iduci tjedan idem hematologici.
Vidim da je period mira vec prosao ...
Tako je i meni bilo, sve je bilo na kraju povišeno, a čak nitko nije ni kontrolirao do samog termina. Dozu od 5.000 i.j. koju sam dobila na samom početku uzimala sam do kraja, bez kontrola protoka i ovih koagulacijskih i trombofilijskih pokazatelja, valjda zato što je fragmin dan preventivno, tj. samo zbog povišenih ACA. U 39. tjednu su mi vidjeli i navodno granične protoke pa je trebao biti hitni carski, pa je gledao drugi dr. koji nije vidio granične protoke. I sve je ipak bilo u redu.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Pa to traje jedan dan, recimo kad napravim UZV kji bude dobar.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Al nije mi do šale, imam predispoziciju za trombofiliju, to je tihi ubojica, čula sam nažalost previše tužnih priča.
Pa jesi vadila kks barem?Citiraj:
vikki prvotno napisa
Ne znam koliko su povišeni ACA ozbiljni, ne znam ništa o tome.
Na kraju nisi išla na hitan carski?
:-)Citiraj:
sirius prvotno napisa
Kad si postavila to retoricko pitanje, pomislila sam "2 dana".
Presutila sam jer se ne volim saliti sa necim sto drugome def nije sala, al mozda malo crnog humora dobro dode pokretacici teme :-P
Lavko, pricao mi moj dr da je jedan nogometas svojoj trudnoj zeni (njegovoj pacjentici) kupio uzv aparat da bude mirnija u trudnoci.
E, da si znala, pa pametnije birala... ;-)
Ma ne smeta meni, dapače...ja sam rođena ozbiljna, treba mi malo humora.
Čitala sam ja i da su Tom Cruise i ona njgova bivša imali UZV i svaki dan gledali bebu.
Moj je imao za Baby Watcher, je pa i to je nešto.
Ako se ikada (mogućnost jedan naprema trilijun) odlučim na još jednu trudnoću, kupit ću si 4D! I Milana Kosa.:D
Lavko, bila sam trudna sa kceri kojoj je u 22 tj. trudnoce dijagnosticirana vrlo kompleksna srcana greska i za koju smo znali da nakon poroda mora proci vise kompliciranih zahvata na otvorenom srcu.
tako da znam sto znaci -cekati.
istina , ne razumijem kako je to cekati kad imas jos i psihickih problema , pa te i taj dio dodatno opterecuje.
Iskreno , ne znam da li ti uopce ne znam sto ti u ovoj situaciji moze pomoci ( kad se tvoj um igra sa tobom ).
Nadam se da ces izdrzati do poroda , a da ces nakon poroda naci mir.
E...moji psihički problemi su počeli spontanim pobačajem. Trudnoća je okidač. Početak i kraj. Cilj. Bilo bolesno ili zdravo tako razmišljati, ja sam račica kojoj je majčinstvo upisano u zvjezdani kod. I koja kad je izgubila jednu trudnoću je završila na 2 lijeka i 2 psihijatra. I koja je čekala ovo 5 godina.
Dovoljno je reći da sam se sinoć prvi puta u trudnoći i prvi puta nakon nekoliko godina - pomolila Bogu. Nisam tip od vjere, taj dio mene je otišao s nekim drugim događajima. Ali sad se molim.
KKS u cijeloj trudnoći dvaput. Nisam išla na hitan, čekali smo 40. tjedan, dobila sam trudove na 38+6. Pisala sam ti da sam ja prepustila sve svom dr. i nisam tražila gotovo ništa što on nije odredio. Meni je tako bilo lakše, nego stalno misliti jesmo li što propustili i kakve bi to posljedice moglo imati.Bit će sve ok, drži se, imaš još malo!Citiraj:
lavko prvotno napisa
Je, je, vidjela sa mail, baš sam ti poslala još jedan da sam pitala istu stvar.
I didvim se tebi i svim ženama koje su to prošle da se ne raspadnu. Jer ja ne znam..Citiraj:
sirius prvotno napisa
Lavko, svi smo razliciti , i razlicito se nosimo sa stvarima.
To je jasno.
Nadam se da ces naci barem malo mira u sebi.
Kad je primim u ruke i ona zaplače onako iz sveg grla...
To sam i ja mislila pa su tek onda krenuli strahovi :mrgreen:Citiraj:
lavko prvotno napisa
Lavko daj se skuliraj, ovo ti doslovno nije nista u usporedbi kaj te ceka kad beba dode.Pregorit ces i navuci si gora stanja na vrat. Moras pod svaku cjenu pokusati vratiti mir a ocito ti ni svi ovi pregledi ne pruzaju nista jer svako malo nades nekaj.Stetis sebi i bebi.
Pa ja objasnjavam sto i kako i zasto se ne mogu skulirat. Ja vec jesam u gorem stanj. Poslije poroda antidepresivi. To je plan. I mislim i imam osjećaj da ću bit ok onda.
A sada nisi na terapiji?
Super je sto imas plan za nakon poroda. Nesto si spominjala da imas i dobrog terapeuta dostupnog, to sve ce ti jako dobro doci jer te nakon poroda malo hormonu suknu, pa nesigurnost i odgovornost za tako malo bice...
Dobro ce ti doci podrska.
Sad sam na nekoj "utješnoj" terapiji, minimalna doza, niš koristi, možda malo pomaže. Al nisam na svojoj uobičajenoj pod kojom normalno funkcioniram.
Ja sam svjesna svoje histeričnosti, ali to ne umanjuje istinitost onoga što kažem. Ja i dalje imam isti problem s anksioznošću i bez nje.
I ja sam mislila da nakon poroda bude ok - a tek onda frke :D Joj koliko sam plakala prvih mjesec dana - em hormoni, em strahovi...
I sad kad razmišljam, žao mi što nisam uživala u trudnoći, stalno neki strahovi, računanja tjedana, mirovanja... Kad razmišljam unatrag, kao da nisam bila trudna, nemam taj neki nostalgični feeling koji bi me pratio, sve mi je to u magli.
A da si znala da će sve dobro završit, bila bi opuštena. Al ne znaš, rizično je, nitko nema kristalnu kuglu i nitko ti nije mogao reći - bit će sve ok. Zato si strepila. Da mi je vidjet osobu kojoj kažu recimo - loši su vam brisevi, da uzmem lakšiprimjer i koja se neće zabrinut.
Nemere. Brineš jer je prirodno brinut.
Lavko , situacija nikad nije problem. Nego je uvijek problem nasa percepcija situacije.
nazalost, tvoja biokemija mozga uopce ti ne pomaze. Zapravo , ona je najveci problem . Puno veci od ( vrlo realne ) situacije u kojoj se nalazis.
tesko da ti bilo tko moze pomoci. Ne znam da li ti pozitivne recenice i iskustva pomazu da budes bolje barem koji sat...
nitko te ne osuduje , nego jednostavno ne vidim smisao secirati svaki potencijalno opasan detalj kod tebe...
jasno , moze biti lose, moze biti stotinu stvari.
ali vrhunski strucnjaci su rekli da je dobro, da je beba zdrava, da trudnoca napreduje dobro, da sve ide svojim tokom...
Sve je zapravo dobro i najbolje sto moze biti obzirom na situaciju.
Ok, nije idealno. Ali da li je ikad ista idealno u zivotu?
Zapravo , ja se ispricavam tebi . Jer ne znam kako da ti pruzim potporu. Nema iskustva kako to napraviti na pravi nacin, a da ne dajem potporu tvom umu koji se nepotrebno poigrava sa tobom.
Kao sto sam vec napisala... zelim ti svako dobro .
Lavko,draga moja,da ti i ja kazem koju rijec....ja koja sam izgubila 5 trudnoca,iza sebe imam 12 ivf postupaka,a zadnju trud.izgubila sa puna 22 tjedna sam ipak nekako nasla mir,iako sam mislila da cu ispaliti na mozak kada i ako zatrudnim....ali eto,nekako sam se prepustila Bogu,puno molim,vjerujem, vjerujem da je dosao red na nas,da nas nasi andjeli cuvaju.....vjera i molitva mi daju nadljudsku snagu,bez psiholiga i bez ijednog normabela u ovoj trudnoci.I ti si pokusaj nekako pronaci mir,pa i u molitvi ako ti je tako lakse,budi jaka,pozitivna....a jos malo,pa ces u rukama drzati svoje malo cudo :heart:
I jos ti nesto moram reci...Citiraj:
lavko prvotno napisa
meni je bilo lakse izvan bolnice i bez pregleda. Meni je trebala nadljudska snaga doci na pregled u bolnici ( iako je trudnoca bila skoroz ok) jer su ginekolozi otpisali moje dijete nakon potvrdene dijagnoze kod djecjeg kardiologa.
doslovno , otpisali, i komentirali su to prilicno glasno .
tako da sam ja svoj mir trebala naci u sebi.
Ali kao sto sam vec napisala , ja sam se morala boriti samo sa sobom i mogla sam odabrati misliti pozitivno jer moja biokemija mozga me nije dodatno opterecivala.
Lavko, ovo sto ti kazem je za tvoje dobro, svjesna si da mozak radi protiv tebe, jel da? Znam kaj su panicni napadaji, imam ih pred svaki uzv, pisala sam o tome. Znam kaj znaci izgubiti dijete a isto znam kaj znaci imati dijete, vjeruj mi trebat ce ti duplo vise zivaca nego sada. Tvoje psihicko stanje uvelike utjece na bebu i utjecat ce na njezin razvoj nakon rodenja, imaj to na umu...koliko energije trosis za nalazenje mira na krivim mjestima(a to je ocito jer te niti jedna pretraga ne smiruje) toliko ju ulozi da se smiris i probas uzivati u zadnjim tjednima koliko mozes, to je najbolje sto mozes uciniti za vas dvoje.
Sirius dobro pise i meni je jednom pomogla slicnim savjetom...imala sam potpuni raspad sistema :heart:
Cure moje...znam da imate dobre namjere, i cijenim svaki vaš savjet i svaku riječ utjehe i zdravog razuma.
Uh, ne znam otkud da krenem...ma vidite u kojim sam strahovima, a kako Sirius dobro kaže - ja imam dodatan problem biokemije u mozgu koja ne funkcionira dobro.
Ali da se unaprijed ogradim - ne izmišljam, problem koji imam je stvaran, moja beba se doista smirila, imam mutaciju gena za trombofiliju, neke vrijednosti rastu...zbrojim, krivo ili pravo, dva i dva i počinje strah. I onda mislim da će doći do tko zna kakve tragedije ako ne reagiram sto puta u tjedan dana zbog toga, a doktori to ne misle. Mene to umiri na dan dva, ali onda krene opet - zašto je mirna, što joj fali, što ako, što ako...I ako sad ne reagiram, bit ću kriva cijeli život.
Zato sam pokrenula ovu temu, možda i nije mjesto, ali kako god čudno zvučalo - nemam drugog. Moji doma me saslušaju, ali to nisu friške trudnice s nekim iskustvom, psihić je na godišnjem, frendice imaju svoje pretrpane živote i tako dođem ovdje. I puno mi znači što mogu reći baš onako kako mislim i osjećam, iako vas većinu ne poznam, ali znam da ću dobiti savjet makar to bilo - smiri se.
Obećajem da ću se pokušati smiriti još mjesec dana, ali bih voljela i dalje doći ovdje jer znam da imate životnog iskustva i da ćete me razumjeti, ili barem spustiti na zemlju. Recimo da je ova tema i moj ginekološki stol i moj kauč kod psihijatra - ne mogu vam platiti, sori :)
Bear with me, još samo malo, a ako išta znači - ja ću pomoći svakoj kojoj bude trebalo kako budem mogla.
Lavko, moja je u zadnje vrijeme bila samo mirna, često sam sam stucanje osjećala... Isto problemi s trombofilijom, rodila u 41 + 0, sve savršeno...
Imala sam tad 40.
Eto, primjer koji te možda umiri na neko vrijeme.
Drži se!
Može te razumjeti onaj koji prolazi isto. Ja se trudim i uspjeva mi. Neka si napravila sve šta je u tvojoj moći,tako i treba. Idi na preglede koje si izborila,bit će ti sigurno lakše i mirnije. Ali....došla sam ti reći....MISLI POZITIVNO...trudi se jako. Kad god krenu ružne misli otjeraj ih. Potrudi se. Razmišljaj obebici koja ti je toliko u tebi čuvana,pažena. Zamisli je sa tratinčicama u kosi i s najljepšim osmjehom za mamu. Natjeraj se koliko je moguće na pozitivu. I ja mogu sada pasti sa stolice dok vješam zavjesu....ali NEĆU. Uvijek dođi tu i dobit ćeš ako ništa drugo utjehu i :love2: Pozdravlja te tabletica za smirenje :mrgreen: