Predugi ljetni praznici?

Meni se čini da je i tri mjeseca praznika malo. I kao bivšoj učenici i kao mami. Vjerujem da je veliki problem čuvanja djece, pogoto onih malenih, i da je velik problem prenatrpanost gradivom, ali nekako ti problemi nemaju puno veze s problemom praznika. Ne vidim zašto bi osmogodišnjaku tri mjeseca bez školske strukture bila previše. Djeca imaju toliko posla i bez škole. Ono, koliko igara treba dijete odigrati dok odraste? Ne vidim tu neku mjeru... niti potrebu za istom. A i iskreni sam pobornik dokolice, vjerujem da se tek u sobodnom vremenu raste i ostvaruje. Ako je djetetu dosadno, pa neka mu bude dosadno. Nekad nam treba biti dosadno kako bismo se sami naučili zabaviti. Ne mislim da je zdravo da svo vrijeme bude izvana strukturirano.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

a što da ti kažem davorka kad i sama pišeš da ti djeca imaju izvanredne obaveze kao što su svakodnevni treninzi, izborni predmeti itd.

pa nek ne idu na izborne predmete, na primjer, ako im je previše naporno.

Ucrvati se znači ljenčariti, udrit' brigu na veselje, ne znati koji je dan u tjednu, čitati stare stripove, lakirati nokte i imati sve vrijeme na svijetu.

A što se tiče 2 ili 3 mjeseca - možda je dva mjeseca i dosta. ali škola nakon 15.6. - to mi je potpuno neprihvatljivo.

---

Izborni predmeti su kod nas informatika, njemački i vjeronauk.
Ako ne ide na informatiku onda je oprosti "nepismen" , ako ne ide na vjeronauk onda mu se osporava odlazak na krizmu, a drugi strani jezik ne želim uopće komentirati.
Pa ti sada vidi....

Svašta može biti, ali karakteristike podneblja se određuju kroz duži vremenski period (PiD, 3. razred OŠ), a u našem podneblju obično je vruće u 6. mjesecu.

Veze ima tako što je po vrućini djeci u školi vruće, recimo moja kći dolazi kući mokre kose.

A sad korisnije - korisnije za koga? Ja recimo mislim da je za djecu najkorisnije ljenčarenje.

evo, tangerina je nešto malo pisala u vezi te preraspodjele:

Citiraj:

---

a što se tiče učinkovitosti odmora, za djecu i za odrasle psihološka istraživanja su pokazala da je najbolji odmor od 3 tjedna, jer tek treći tjedan se zaista odmaramo, tako da bi recimo dva-tri tjedna iz ona tri mjeseca vjerojatno bila učinkovitija nelijepljena na zimske i proljetne praznike

---

Pa, dobro dijete ide na informatiku, drugi strani jezik i sad je prezaposleno... Mislim stvarno nije... Meni se to ne čini tako crnim.

moja ljeti, kad se subotom vraćamo s placa, isto ima mokru kosu. to je jednostavno tako.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Pa, dobro dijete ide na informatiku, drugi strani jezik i sad je prezaposleno... Mislim stvarno nije... Meni se to ne čini tako crnim.

---

ajoj, pa nije crno, dabome da nije.
možda je samo malo crno. eto moja danas otišla na tu izbornu u 9:15, a vratit će se doma u 12:40.
onda će ponovno krenut u školu u 13:30, a doći će doma u 19:30.

Ali škole u kojima nema klime, i koje su okrenute suncu u pojedinim učionicama razvijaju temp od 41 stupanj. Vjerujete li stvarno da to ne utječe na obrazovni proces?

:lol: a usporedbe, majko moja. Pa u školi po toj vrućini djeca trebaju biti koncentrirana, učiti, pamiti, pisati testove, to su nehumani uvjeti za rad za malu djecu. Za birati mrkvu ne treba ne znam kakva koncentracija.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Ali škole u kojima nema klime, i koje su okrenute suncu u pojedinim učionicama razvijaju temp od 41 stupanj. Vjerujete li stvarno da to ne utječe na obrazovni proces?

---

pa vjerujem da i na tome treba poraditi.
isto tako vjerujem da će se naći roditelji koji ne žele da su im djeca u klimatiziranom jer su boležljiva.

nije mi do tjeranja maka na konac, ali jednako je vruće i 8. 6. kao i 28. 6. - ako je do vrućine.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

:lol: a usporedbe, majko moja. Pa u školi po toj vrućini djeca trebaju biti koncentrirana, učiti, pamiti, pisati testove, to su nehumani uvjeti za rad za malu djecu. Za birati mrkvu ne treba ne znam kakva koncentracija.

---

pa čekaj, ti si spomenula mokru kosu, šta ne?

Koliko je to onda sati izborne? Tako je svaki dan? Ako je, ja bih bez pardona odustala od nečeg. Ako nije, pa neće jedan dan u tjednu ili dva, pokosit dijete.

Problem zbrinjavanja djece kad razmišljam o dužini praznika, za mene je tek na trećem mjestu, iako sam posijedila od dežurstava, kombinacija, suza, strahova od ostajanja samih kod kuće, odvojenih godišnjih odmora od supruga samo da djeca budu duže zbrinuta itd.
No, smatram da je glavni problem velika opterećenost tijekom školske godine. 2,5 mjeseca nastave bez pauze je iznimno naporno. Možda onim roditeljima koji imaju djecu koja praktički ne uče, nego sve svladaju na satu, to nije problem, ili pak onima kojim je svejedno koje ocjene djeca imaju. Ali ima djece koja moraju uložiti dodatan napor da bi svladala gradivo, samo za bilo kakvu pozitivnu ocjenu. To je konstantan, neprekinut, vrlo zahtjevan i naporan rad tijekom godine i onda 3 mjeseca ništa.

Moja djeca, za sada nemaju problema s učenjem, i tijekom ljeta ponove gradivo „na terenu“, vježba se matematika i sl. – dakle kod mene nema „mozak na pašu“.

8 tjedana ljetnog odmora je i više nego pristojan i dug odmor za ljenčarenje, odmaranje.

Nedostaje pauza tijekom godine – produženi vikendi ili tjedan dana jesenskih i dodatnih proljetnih praznika bi svima dobro došlo.

I btw. U našoj školi se vrlo rijetko spajaju vikendi s neradnim danima. Ni to nije regulirano pravilnikom za sve, nego je školama dano na izbor ...

I mislim da bismo se trebali odmaknuiti od idealiziranja praznika, uspoređujući ih s vlastitima od prije 20, 30 ili 40 godina. Vremena su bila drugačija, djeca su se znala zabavljati, društvo se okupljalo vani, išlo se na selo i sl. Danas, djeca su sama sa sobom, pa čak i ona koja odu na selo (ako imaju sreće pa imaju tamo bake ili djedove) jer su za računalima, zaboravljene su igre, skakanje po livadi, gackanje u obližnjem potoku... One koji su uz more, samo im možemo zavidjeti jer je more još uvijek privlačno i zabavno. Ujedno, razlika je između dječaka i djevojčica, i razlika je u dobi. Do 10-11 godina još se znaju zabaviti, ali stariji to je već malo teže.

Naravno da je jednako vruće i zato ja mislim da bi praznici trebali biti dulji od tri mjeseca. To su djeca, oni valjda nemaju kvotu koju moraju ispunit... Bitnije je naučit ih kako učit nego slat u školu. Prosječno dijete nakon tri tjedna nerada počinje samo učit ono što ga zanima... Radi na nečemu... Razvija neki vlastiti curriculum po kojem provodi ljeto.

AM, pa jedno je ić na pjacu, a drugo je sjedit u klupi na +35. sori, al to nije isto. kako možeš biti skoncentriran na išta kad je +35 i znojiš se?
maksimum maksimuma na koji dopuštam skraćivanje je od 20.06. do 04.09.
pa u kojoj školi uopće postoje klime?
i ne mogu uopće zamisliti školarce na hvaru kako idu u školu 30.06., a hvar im krcat turistima.

Ako djeca imaju osam sati u školi kako ljudi pišu da bude u višim razredima, onda je očito da treba rasteretiti satnicu, jer to svakako nije normalno, a ne skraćivati praznike.

Ako je djeci naporno ići na izbornu, onda stvarno ne znam što reći nego da ne idu na izbornu, koliko god bogohulno nekome zvučalo da mu dijete ne ide na drugi strani jezik.

Razmislite o tome, ili pak provjerite, koliko uopće tog jezika vam je dijete naučilo u školi, ili što je učilo na toj izbornoj informatici, pa se zapitajte isplati li se taj uloženi trud. Ne mora se sve u životu naučiti baš sa 12 ili 14 godina.

Evo ovo gore što je vertex napisala da imaju djeca u Austriji, to je nešto što se meni silno sviđa - sadržaji u školi preko ljeta, besplatni i dobrovoljni naravno.
Recimo, informatička radionica preko ljetnih praznika. Kratki tečajevi jezika, a sve zabavno.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

pa čekaj, ti si spomenula mokru kosu, šta ne?

---

Da ilustriram koliko je vruće u školi.

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

I mislim da bismo se trebali odmaknuiti od idealiziranja praznika, uspoređujući ih s vlastitima od prije 20, 30 ili 40 godina. Vremena su bila drugačija, djeca su se znala zabavljati, društvo se okupljalo vani, išlo se na selo i sl. Danas, djeca su sama sa sobom, pa čak i ona koja odu na selo (ako imaju sreće pa imaju tamo bake ili djedove) jer su za računalima, zaboravljene su igre, skakanje po livadi, gackanje u obližnjem potoku... One koji su uz more, samo im možemo zavidjeti jer je more još uvijek privlačno i zabavno. Ujedno, razlika je između dječaka i djevojčica, i razlika je u dobi. Do 10-11 godina još se znaju zabaviti, ali stariji to je već malo teže. [/FONT][/COLOR][/SIZE]

---

to što nama, nekima, izgleda da se ne znaju zabavljati, ne znači da se doista ne znaju zabavljati.

ja pak mislim da bi se trebali maknuti od idealiziranja vlastitog djetinjstva i ideja da su današnja djeca za nešto zakinuta.

da pitamo svoje roditelje, vjerujem da bi se iste rasprave u dlaku vodile - predugi ljetni praznici i djeca koja se ne znaju zabavljati.

Problem je dakle u programu koji nije prilagođen sposobnostima djece i nikakva preraspodjela praznika ne može učinit čudo. U našim školama djeca i dalje uče puno nepotrebnih stvari, ali nauče 10% toga, tako da na kraju imaju manje znanja od djece koja su radila po nezahtjevnijem programu. Svi koji misle da se raspodjelom sati ili praznika može postić da svi petnaestogodišnjaci uspješno rješavaju logaritamske nejednadžbe crtajući parabole griješe. To ne mogu svi, i ne moraju i suludo je što tjeramo sve gimnazijalce da to rade... A na kraju školovanja djeca ne znaju je li veći korijen iz 2 ili jedna polovina.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

da pitamo svoje roditelje, vjerujem da bi se iste rasprave u dlaku vodile - predugi ljetni praznici i djeca koja se ne znaju zabavljati.

---

mislim da ne bi 8-)

Mi smo imali jedva vremena doći kući pojesti, ili bismo se najeli nečega u prolazu iz tuđeg vrta ili šumskih plodova.
Moji nemaju te mogućnosti, prilike, mjesto, društvo za to ...

Veliki grad je veliki grad. Koliko nudi mogućnosti, toliko i zakida za mnogo toga.

Ali to nije bit skraćivanja praznika ...

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Problem je dakle u programu koji nije prilagođen sposobnostima djece i nikakva preraspodjela praznika ne može učinit čudo.

---

slažem se s tobom oko količine programa, ali s ovim citiranim se ne slažem.
Mislim da bi raspodjela učinila barem mali pomak na bolje.
Ne bi se "trčalo" kroz gradivo, nego bi gradivo "sjelo" i ostalo tamo gdje mora biti.

Pa čuj, ovisi tko smo "mi". Ja sam živjela u velikom gradu u kojem se nismo hranili šumskim plodovima, i praznike sam uglavnom provodila u kući dok mi roditelji nisu imali godišnji, kad smo išli na more.

Moje dijete danas svakako zabavnije provodi praznike nego ja nekada.

Ja odrasla u velikom gradu prije 2o godina i gle čuda nisam brala jagode, ali sam imala dvije drage prijateljice. I družile smo se po stanovima, često sam bila sama, čitala, buljila u tv, pjevala pred ogledalom, bavila se kriptologijom, išla u knjižnicu... I bilo mi je diiivno i ne vidim baš nikakvu razliku između svojih i današnjih praznika u gradu.

Gle, isti broj sati znači isti broj sati.Ako imam sat za ponavljanje, onda ga imam sutra ili sljedeći tjedan. Ako nemam sat za ponavljanje, onda ga nemam. Jedino da se poveća satnica, a to znači da su djeca opet u školi sedam sati dnevno, samo mjesec dana dulje.

pa radi se o tome da su djeca nekada, bez prevelike roditeljske asistencije i pustog financiranja imali mogućnost bolje se zabaviti.
možda im je bilo lakše i samo utoliko što nisu znali za bolje? ali to nije grijeh današnje djece.

Ma kako su to djeca nekad imala prilike za bolju zabavu nego danas. Mislim, ja bi jadna pratila one meksičke sapunice, a danas većina može na netu skinut seriju koj ih stvarno zanima. Prijetelje sam morala zvat od susjede, a danas su umreženi stalno. Za napravit pokuse bojanja crvenim kupusom, morala sam mamu molit da kupi kupus, danas u svakoj samoposluzi ima svježi avokado, a kamoline obični kupus.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Ma kako su to djeca nekad imala prilike za bolju zabavu nego danas.

---

ako ptaš mene, ima nastavak: bez prevelike roditeljske asistencije i pustog financiranja.

a ovo drugo čime argumentiraš osobno ću se na to prije naježiti od nelagode nego zapljeskati.

Ne znam odakle to da se djeca ne znaju zabavljati? Moja bome znaju. Igraju nogomet, košarku, badminton, voze bicikle, role, imaju društvo i doma i kod obiju baka i djedova koji su u manjim gradovima (ne na selu) gdje su opet puno vani.
Da, imaju i mobitele i plejku i laptop i dio zabave otpada i na tehnologiju, no to je sadašnjost i opet ne vidim zašto je loše. Meni je baš fora kad se moj sin dogovori sa frendom koji živi na drugom kraju grada pa igraju nogomet na plejki ili voze utrke jedan protiv drugog, a svatko u svom stanu. :) Tehnologija povezuje, ne razdvaja nužno, educira, ne zatupljuje. Stvar je pristupa, odabira sadržaja i utrošenog vremena, naravno.
Što se tiče opterećenosti djece, možda je problem u meni no ja zaista nemam dojam da su toliko strašno opterećeni. Ok, moji su možda još relativno mali, drugi i šesti razred, no uz školske osnovne i izborne predmete svako trenira još dva sporta, često imaju razne utakmice i turnire vikendom i nema dojam da im je to neki strašan napor. Opet ostane vremena za druženje, gledanje tv-a i ne radenje ništa.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

i ne mogu uopće zamisliti školarce na hvaru kako idu u školu 30.06., a hvar im krcat turistima.

---

ni ja, da ti pravo kažem :mrgreen:

Okej, svi gledamo na zabavu iz svoje prespektive ili iz perspektive vlastitog djeteta, tako da možemo tako unedogled kome je super, a kome nije super na praznicima.

Mojima je super, i možda da ih pitam oni bi izjavili da bi voljeli da praznici traju 6 mjeseci, ali ja kao roditelj smatram da je Hrvatska imala dovoljno vremena pokupiti najbolje europske i svjetske prakse, na osnovu mora istraživanja, i uvesti neke pomake nabolje.
Nažalost, sve ide sporo i mislim da su naša djeca zakinuta na mnogim poljima. Od ogromnih nejednakosti u osnovnoj opremljenosti škola (npr. neki dan sam prošla pokraj nove OŠ u Vrbanima - plakalo mi se... razlika je ogromna između te škole i škole u koju moja djeca idu, a ne mogu niti zamisliti kakva je razlika između te škole i škola u nekim drugim mjestima...), programa koji su postojali pa su na kraju ukinuti (učenje stranih jezika tijekom ljeta, vikendom u dvorane...) i sl.

Ja bih recimo napravila preraspodjelu sati za početak.
Smatram da nema potrebe u prvom razredu za 2 sata vjeronauka, a npr. samo 1 sat likovnog i 1 glazbenog.
HJ svaki dan? Da li bi bilo dovoljno 4 sata tjedno?

Problem je i nastava u dvije smjene. Meni bi recimo odgovaralo da je stalno ujutro od 9.

Sad pri kraju prvog razreda ne vidim neki problem u savladavanju gradiva, osobno mi je previše zadaće.

Ljetni praznici? Radije bih malo skratila, ako bi to značilo da je manje zadaće i manje sati dnevno. I radije bih ubacila koji tjedan pauze u neko drugo doba godine.

Što se tiče ljetnih vrućina, eto ja imam 2 tjedna godišnjeg ljeti i smatram da je to premalo. Želim više.:mrgreen:

Dijete će se doma igrati, ali kao i pod zimskim praznicima računam da će svaki ili svaki drugi dan dobiti neki minimum za ponoviti.
Doslovno minimum: npr. prepisati 1 rečenicu.

To bi bile moje želje. Ne garantiram da imaju veze s zdravim razumom.

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

mislim da ne bi 8-)

Mi smo imali jedva vremena doći kući pojesti, ili bismo se najeli nečega u prolazu iz tuđeg vrta ili šumskih plodova.
Moji nemaju te mogućnosti, prilike, mjesto, društvo za to ...

Veliki grad je veliki grad. Koliko nudi mogućnosti, toliko i zakida za mnogo toga.

Ali to nije bit skraćivanja praznika ...

---

I prije 30 godina neki su živjeli u velikim gradovima bez livada, potoka, tuđih vrtova i šumskih plodova.

Citiraj:

---

NetkoMiOteoNick prvotno napisa

I prije 30 godina neki su živjeli u velikim gradovima bez livada, potoka, tuđih vrtova i šumskih plodova.

---

Jesam i ja u Novom Zagrebu - i bilo je livada, vrtova, jagoda ...
MM u Dubravi, tamo je pak potok, Pionirac na 20 minuta biciklom im je bio glavno skrovište, a nije im bilo ni strano otići s biciklima do Save...

Moji to ne mogu, iz objektivnih - sigurnosno-prometnih - razloga.

Nema veze, poslije sam vidjela da ste tu problematiku već raspravili na prethodnoj stranici.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pa jest, baš je važno ucrvati se. Točno tako. Kao što rekoh, pitajmo djecu je li njima previše ljenčarenja ;). Mojoj nije, njem+nim prijateljicama nije. Nisam čula od nekog djeteta da jedva čeka početak škole.

---

Ne stignem čitati sve, al ja sam bila dijete koje je jedva čekalo početak školske godine :-)
Bez obzira što mi je bilo zanimljivo i zabavno, nakon toliko dana odmora, stvarno sam jedva čekala da sve opet počne.

Nažalost moja djeca neće moći imati ljeta kakva sam imala ja jer su moji roditelji bili prosvjetari i mogli smo bilo kad bilo gdje otići...Mi imamo 3 tjedna GO (nepojmljivo mi je da idemo muž i ja djeca odvojeno na godišnji) i to je to, a da ne govorim da u Zg ljeti uopće nema djece, prži vrućina iz asfalta, ne možeš disat vani do predveče,...zapravo je puno dosadnije nego tijekom godine.Bake i dede također idu na more, imaju obveze.

Zato tražimo rješenje jer nas dogodine čekaju prvi školski praznici naše prvašice (+ braco istodobno), jedino rješenje koje vidimo je: skupit lovu i kupit neki apartmančić na moru :-)

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Pa nije baš da se djeca ne vesele školi. Mnoga se otvoreno vesele, a neka druga se prave da im je krivo, ali im je zapravo drago.

Mislim da je djeci koja nemaju klapu s kojom provode vrijeme (recimo jer je klapa kod bake, na moru li gdje već) tri mjeseca stvarno dugo. A nije takvih baš zanemariv broj.

Imam dobre prijatelje u Austriji koja se isto ovdje spominjala - oni i za svoju veliku škloarku imaju dobro organizirano provođenje praznika u okviru škole (ali nije produžetak škole, nego zabava).

---

evo sad vidim, vertex upravo na to sam i ja mislila.

Eh da na moru bih mogla bit sigurno 3 mjeseca :-)
Iako vjerujam da bi mi i dva bila dosta za izguštat se...

Ja se u 3 tjedna GO baš lijepo odmorim i napunim baterije, s tim ad ja volim tijekom godine cjepkat svako malo po par dana GO, to mi baš odgovara da razbijem svakodnevicu.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Ne stignem čitati sve, al ja sam bila dijete koje je jedva čekalo početak školske godine :-)
Bez obzira što mi je bilo zanimljivo i zabavno, nakon toliko dana odmora, stvarno sam jedva čekala da sve opet počne.

Nažalost moja djeca neće moći imati ljeta kakva sam imala ja jer su moji roditelji bili prosvjetari i mogli smo bilo kad bilo gdje otići...Mi imamo 3 tjedna GO (nepojmljivo mi je da idemo muž i ja djeca odvojeno na godišnji) i to je to, a da ne govorim da u Zg ljeti uopće nema djece, prži vrućina iz asfalta, ne možeš disat vani do predveče,...zapravo je puno dosadnije nego tijekom godine.Bake i dede također idu na more, imaju obveze.

Zato tražimo rješenje jer nas dogodine čekaju prvi školski praznici naše prvašice (+ braco istodobno), jedino rješenje koje vidimo je: skupit lovu i kupit neki apartmančić na moru :-)

---

Ma sve je to divno i krasno, ali puno ljudi jedva skupi lovu i za ta tri tjedna zajedničkog odmora...

Ali da se vratim na prethodni post - ovo s organiziranim odmorom u okviru škole mi se sviđa, iako se i kod nas vidi nazadovanje. Kad su moja djeca tek krenula u školu (prije 7 odnosno 8 godina), znali su za vrijeme zimskih praznika U ŠKOLAMA imati organizirano učenje štajaznam talijanskog jezika i takve aktivnosti. Nema ništa od toga. Kulturni centri nekako popunjavaju te rupe (ali to je samo 2 ili 3 tjedna nakon kraja školske godine i to je u Zagrebu besplatno za roditelje uz pravovremenu prijavu) ali većina djece provodi vrijeme doma uz računala i drugu elektroniku. Žalosno, pogotovo što bi mogli daleko plodnije provoditi to vrijeme u okviru svojih škola.

Danas je već problem poslati djecu organizirano s Nazorom na more. A prije par godina to se normalno moglo. Danas u školi koju pohađaju moja djeca nitko to ne želi organizirati.

I tako....

U moje vrijeme tj. u vrijeme neke bivše države, išlo se organizirano na more sa školom, s nastavnicima u pratnji, smještaj nije imao tri-četiri-pet zvjezdica, nije bio roditeljski apartman na moru, ali bratemili, moja djeca ne mogu danas sastaviti broj dana na moru koji sam ja, kontinentalka iz prosječne ne-baš-sjajno-stojeće radničke obitelji smatrala normalnim... Uffff.... Taj oblik ljetovanja umro je zajedno s radničkim odmaralištima. Toliko o turističkoj zemlji.

A što se tiče apartmana na moru - kad nam je trebalo, nismo imali logistiku (nemaju svi bake orne i spremne provesti 3 ljetna mjeseca na moru) a sad više ne vidim smisla u preskupoj nekretnini koja je veći dio godine ipak izvan funkcije.

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

ako ptaš mene, ima nastavak: bez prevelike roditeljske asistencije i pustog financiranja.

a ovo drugo čime argumentiraš osobno ću se na to prije naježiti od nelagode nego zapljeskati.

---

Pa baš sam zato i odabrala te primjere jer mi se čini da se danas svi tako ježimo od te tehnologije i djece, a ne mislim da bismo trebali. Ono, realno gledano, vjerujem da su svi koji su kao ja rođeni osamdesetih gledali nekad i tv, često neke totalno glupe programe. Danas djeca imaju dostupnije neke programe koji su im prilagođeniji. Osobno smatram da je gledanje meksičkih sapunica zaglupljujuće, ali eto ja u neznamkojemrazredu je mislili da je Rosa bolja od dosade. I to iskustvo me naučilo da su sapunice glupe i da je španjolski super. A da sam sad malena, pa da mogu s prijateljicom razgovarat besplatno na fejsu o tome kako joj je kod bake na selu, bilo bi mi divno. Moja djeca nemaju neka ograničenja oko tehnike, neke zabrane, već se zna da se crtići gledaju vikendom ujutro ako se nigdje ne ide, a da se kompom bavi dva tri puta tjedno po pola sata. I vjerujem da i na praznicima neće postat ovisni o tehnologijama. Najstariji na parznicima sad čita, bavi se mravima, crta portrete, dovodi prijatelje...

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Pa baš sam zato i odabrala te primjere jer mi se čini da se danas svi tako ježimo od te tehnologije i djece, a ne mislim da bismo trebali. Ono, realno gledano, vjerujem da su svi koji su kao ja rođeni osamdesetih gledali nekad i tv, često neke totalno glupe programe. Danas djeca imaju dostupnije neke programe koji su im prilagođeniji. Osobno smatram da je gledanje meksičkih sapunica zaglupljujuće, ali eto ja u neznamkojemrazredu je mislili da je Rosa bolja od dosade. I to iskustvo me naučilo da su sapunice glupe i da je španjolski super. A da sam sad malena, pa da mogu s prijateljicom razgovarat besplatno na fejsu o tome kako joj je kod bake na selu, bilo bi mi divno. Moja djeca nemaju neka ograničenja oko tehnike, neke zabrane, već se zna da se crtići gledaju vikendom ujutro ako se nigdje ne ide, a da se kompom bavi dva tri puta tjedno po pola sata. I vjerujem da i na praznicima neće postat ovisni o tehnologijama. Najstariji na parznicima sad čita, bavi se mravima, crta portrete, dovodi prijatelje...

---

casa, ne znam koliko su ti djeca stara,
ali meni se je sve to isto činilo jednostavno i nedužno kad su mi djeca bila manja...

kad su manji i kad se sve može svesti na gledanje crtića i eventualno igranje igrica je još i super.

ali kasnije dolazi viber, grupe, mreže...i na žalost malo djece danas na face-u razgovara o tome kako im je negdje
lijepo nego vrlo brzo tu dođe do "kubanja", podbadanja, sprdanja...
dovoljno je jedno malo "problematičnije" dijete u razredu, ekipi da sve ode u kupus.

a što se TV programa tiče, da, programa je više, ali da li su primjereniji djeci, pitanje je.
mi smo ko klinci imali obrazovne programe, emisije o životinjama itd.
danas imas Discovery, NatGeo, ali emisije na tim kanalima su često za +12, za moj ukus bi trebale ponekad biti
i +15 jer je sve nekako hiper realistično snimano, sa puno krvi i brutalnosti.

a da ne kažem da je na drugim kanalima puno više šunda (tu računam i teen sitcome) nego kad smo mi bili mali
pa onda ti natjeraj dijete da gleda History, a ne neko sr..nje, a cijeli dan je samo doma...