Problem je dakle u programu koji nije prilagođen sposobnostima djece i nikakva preraspodjela praznika ne može učinit čudo. U našim školama djeca i dalje uče puno nepotrebnih stvari, ali nauče 10% toga, tako da na kraju imaju manje znanja od djece koja su radila po nezahtjevnijem programu. Svi koji misle da se raspodjelom sati ili praznika može postić da svi petnaestogodišnjaci uspješno rješavaju logaritamske nejednadžbe crtajući parabole griješe. To ne mogu svi, i ne moraju i suludo je što tjeramo sve gimnazijalce da to rade... A na kraju školovanja djeca ne znaju je li veći korijen iz 2 ili jedna polovina.