Mene i dalje muči to ponašanje u restoranima i kafićima...ne bi li trebalo moći smiriti djecu za tih 10-15 minuta? Pa i ovako malu..ne bih htjela do osnovne škole za njom trčati...
Printable View
Mene i dalje muči to ponašanje u restoranima i kafićima...ne bi li trebalo moći smiriti djecu za tih 10-15 minuta? Pa i ovako malu..ne bih htjela do osnovne škole za njom trčati...
Gumene su iz dm-a, mi smo s njima cetkali u pocetku bez paste pa su nam ostale kao zgodna igracka.
Muce ju zubi ocito. Mi smo R oducili od zvakanja igracaka, bio je tesko, al smo uspjeli. Ako strpa nesto u usta ponudimo joj jednu od par grickalica koje su non stop pri ruci. Jednu sam cak svezala na vrpcu pa je zovemo vodena medalja i s njom oko vrata sece po kuci ako je bas frka.
Sto se restorana tice, R je ok ako ima zanimaciju, bili smo nedavno nas troje i uspjeli pojesti rucak na otvorenom u miru.
Ona je sjedila meni u krilu i ja sam je hranila ili je sama jela sto je bilo prikladno. Dok smo cekali hranu smo na smjene setali s njom okolo i sve joj pokazali i objasnili. Da li joj najavis sto ju ceka? Mi na taj nacin rjesimo puno potencijalnih problema, sve sto cemo raditi opisujemo i pokazujemo...
Citiraj:
lavko prvotno napisa
Neku možeš smiriti, neka će izdržati 20 min, neka će sjediti i 2 sata kao jedan dečkić sad za vikend star godinu dana. Naime čekali smo djecu koja su bila na rođendanu u igraonici i bila je mama na kavi s djetetom od godinu dana koje je 2 sata sjedilo u kolicima zabavljajući se ključevima, žlicom, bocom vode.
Moja nema teoretske šanse da bi tako sjedila s godinu, dvije, tri pa i nismo išli po kafićima osim na moru kad je ona onda mogla trčati okolo ali je obavezno jedan od nas morao s njom.
Od 4-te godine na dalje mogli smo neko kraće vrijeme, sad i malo duže, ali se oboružamo tj. ona se sama oboruža knjigama, bilježnicama, flomasterima i sličnim.
Mi kad idemo u šetnju J. prvo otplače nekih 10-15 minuta jer će njoj biti dosaaaadnooo šetati, onda krenemo pa joj pričom skrenemo misli i bude ok, a kad je bila manja morali smo skakutati, trčati, preskakati crte jer bi inače plakala.
Mitrovski , da ti dijete nije malo i zensko mislia bih da opisujes M.
Mogu ti obecati da ce odrastanje biti puno izazova , ali i ( pozitivnih) iznenadenja kada se najmanje nadas. :)
To s najavom sto cemo raditi nisam probala, ne padne mi napamet ali sad cu to prakticirati.
Moja je jako nemirnog duha, trazi stalnuakciju i nase sudjelovanje..ma cak i ne nase sudjelovanje toliko, ona se digne i ode van iz restorana, ne gleda ni gdje smo ni da li ide sama...nije ju uopće strah. Nema nikakvog straha.
Ja i dalje mislim da se moze izvjezbati malo cekanja, s godinama pomalo sve vise.
I moj stariji je točno takav. Ovo s izazovima mi je svakodnevnica, a ova iznenađenja koja spominješ, kad to mogu očekivati : ) , evo bliži mu se jedanaesta, hoće to skoro ? : )Citiraj:
sirius prvotno napisa
Mojoj je tri i još nijednom nije presjedila u kafiću duže od dvije minute. Takva je i ne mogu očekivati od nje da presjedi dok mi pijemo kafu. Sok pije "s nogu" i trk u parkić, ne možemo je kupiti pričom o sladoledu ili nečemu sličnom da bi duže sjedila.
Ako dijete ne može, pa zašto ga prisiljavati?
Lavko mi smo počeli primjenjivati ovu tehniku najavljivanja, pa mogu ti reći da je lakše. Počne njurgat, pa se ljutit, vrištat, malo plakat ali na kraju popusti.
Mitovski, moja je malo slična tvojoj, ne plače stalno ali protestvuje i to glasno.
Jučer joj kažem kako sam rezervirala kamp u Biogradu na moru onih zadnjih 5 dana kad su praznici u 6mj. Pokazujem joj slike na računalu jer mora sve vidjeti i znati, kako, šta i gdje i super, veseli se i krene plakati. Joooj to je dugačak puuut, biti će mi dosadno i biti ću žednaaa i gladnaaa :lol:.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Blago majci sto rodi perfekcionisticu sa toliko briga.:psiholog:
Ja sam imala foru uzajamnog četkanja zuba. Ona meni, ja njoj.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Funkcioniralo je u toj dobi.
Ako uspiješ naći knjigu Pollyanna (sad vidim da je prevedena i kod nas: http://gkr.hr/Magazin/Prikazi/Eleano...rter-Pollyanna) možda bi to moglo pomoći tvom djetetu da okrene svoj stav.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Pollyanna je djevojčica koja u svakoj stvari traži DOBRU stranu. (Evo, tu imaš o toj knjizi na engleskom - https://en.wikipedia.org/wiki/Pollyanna)
Ja bih pokušala sa svojom djecom vježbati nalaženje dobrih strana. Tvoja cura je jako dobra u nalaženju loših strana, pa bi joj možda pomoglo, da joj na neizravan način pokažeš kako se može svjesno i s voljom promijeniti pogled na stvari.
Kupila sam Penelope Leach. Za početak. I za kraj jer sam mrtva umorna.
Penelope Leach - da, ali ne Vaše dijete i vi (iako je i ta odlična) nego Prvo djeca (to je socijalna studija o tome što društvo ne čini, a trebalo bi činiti da poboljša status djece)
A ja kupila baš Vaše dijete! Ali vidim po opisu da je to kroz sve razvojne faze i mislim da će mi biti korisna.
Vaše dijete je super korisna knjiga i nju treba imati doma. Ovu drugu je dovoljno jednom pročitati.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Zato ju je bolje posuditi iz knjižnice (ima u skoro svakoj) jer je u njoj opis gdje se vidi društvo (zapravo društva - američko, englesko, skandinavsko, naše) kao u iskrivljenom ogledalu. Opisano je što bi se sve s djecom moglo bolje, kad bi bilo interesa na razini.
I meni je jako dobra. Kako kaže moja frendica - to je feel good knjiga. Nisu recepti pa se ne osjećaš kao promašeni kuhar ako ti beba ne liježe u 7 navečer.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Evo mene opet na ovoj temi..baš sam pisala i na temi Tantrumi.
Zapravo hoću pitati za jednu knjigu, naletila sam na nju, nisam čula za autora pa ako netko je, neka mi pomogne.
Radi se o Henry Cloud: Boundaries with Kids: When to say yes, when to say no, to help our kids gain control of their lives.
Ovo je na Amazonu: https://www.amazon.com/Boundaries-Ki...4732660&sr=1-9
Kod nas nije prevedena, ali toliko ljudi je hvali, ono stotine...tip je neki kršćanski psihijatar, to me malo odbilo jer sam mislila da će brijati s nekom vjerom ali vidim da ljudi pišu da nije naporan..
Pa ako se kome da čitati link, što vi mislite?
I imate li preporuke za slične knjige?
Meni se svidjela Disciplina sa srcem
Meni ovo super pali za neke stvari,tipa ne kazem - ne mozemo plesat jer su igracke pobacane po podu' nego ' ajmo pospremit igracke da imamo vise mjesta za plesanje'. Iako u nacelu kombiniram, nemoj jest bonbone- boljet ce te trbuh,pokvariti ce se zubi itd.bolje djeluje nego ' jabuka je zdravija ' :p
To je dio knjige ili cijela?Citiraj:
Jurana prvotno napisa
sad vidim da je dio
I ja sam mislila da je cijela knjiga..
Mene kod te discipline živciraju neke situacije kad nemam izbora nego silom..recimo ja objasnim da ne smije uzimati moj mobitel, jer mi svaki put nazove nekoga i njoj to "ne" ne znači ništa, kad ne pazim ili zaboravim, ona drpi mobitel i ja onda doslovno na silu čupam iz njenih ruku a onda nastane cirkus i deračina. Ili kad joj dajem sirup neki, ako je fini, ona trga bočicu iz ruke i nagne i popije puno više nego smije..i tako ima situacija kad ja moram čupat stvari od nje a ona naravno pošizi...
Uopće ne znam ima li civiliziranog načina za takve situacije
Ima.
Napuni žličicu sirupa sa točno određenom dozom i ostavi bočicu daleko od dohvata djeteta. A ako uzme bočicu (iako nikako ne mogu zamisliti kako bi malo dijete to moglo učiniti ako je roditelj pored, nema civiliziranosti, nego istog trena uzet bočicu, bez ikakvog razmišljanja o civiliziranosti)
Pod br 2, posve isto. Jednostavno joj nemoj mobitel ostaviti na dohvat. I riješen problem. Ako ga uzme u ruku, uzmi joj ga bez civiliziranosti :) I bez riječi.
Ma znaš kako Beti, naravno da joj nije pri ruci ni mobitel ni sirup ali to je često sekunda nepažnje, ostavim u trku mobitel na stolu, inače je na vrhu vitrine, i evo je.
Ajde to su situacije gdje ne biraš al mi imamo takvih situacija milijon. Malo manje opasnih a opet me živciraju i sad mene grize, možda sam otišla predaleko, smijem li ja njoj oduzeti, izričito zabraniti, stati na put i ne dati nešto bez objašnjenja..svi ionako pričaju da to nije u redu i kad razmislim, ok, nije, moraš objasniti, ali ja se stvarno ne sjetim ničeg boljeg u mnogim takvim momentima.
Eto večeras ljepimo neke papire i meni ljepilo u ruci, gospodična pomaže..kad smo gotove, ona zgrabi meni ljepilo i ne da..ja već vidim da će ga biti po cijeloj kući i kažem nešto razumno, ona odjuri s ljepilom u sobu, na kraju svih razumnih izjava, morala sam joj uzeti ljepilo iz ruku i onda šiz. Ja sam bedasta za početak jer sam išla ljepiti s dvogodišnjakinjom, al dobro. Al kad već jesam, nisam našla nikakvu pametnu zamjenu za ljepilo koje sam joj oduzela, nisam joj niš drugo ponudila.
I tako..
Lavko, nemoj se sekirat, normalno da joj neces dopustit da ti prosipa ljepilo po kuci :)
XCitiraj:
Jadranka prvotno napisa
Mi se "umjetnoscu" bavimo iskuljucivo za stolom u trip trapici. Da izbjegnemo opisano :-)
XCitiraj:
Jadranka prvotno napisa
Nema. I nek se dere kad joj uzmeš. Nije beba od 3 mjeseca da ju ne možeš ostaviti da plače tj. da se dere. Ako ti ide na živce, reci joj ledenim glasom Prestani odmah, sad! Nemoj se derati. Drugi način je da joj kažež NE DAM i gotovo. Bez dizanja glasa ali i bez filozofije. I dalje ju više ne čuješ i ne vidiš. Ako reagiraš na deračinu, ona ima oružje za manipulaciju. Nemoj joj tto dozvoliti. Ni sebi. NE je potpun odgovor. Ne tr3ba obrazlagati svaki put, pogotovo stvari za koje ona dobro zna da ne smije.
Pogrešna ti je taktika :).Citiraj:
lavko prvotno napisa
Treba je pozvati do sebe, ponuditi joj da sama namaže lepkom nešto "važno", pa kad dođe i namaže lepkom taj "bitni" papir, oteti lepak iz ruke dok je još blizu tebe. Tako je ne vijaš po kući :).
Malo se šalim, ali stvarno mislim da se ne može apsolutno sve rešiti pregovaranjem niti je uvek potrebno. Naročito sa dvogodišnjakom. Ako je nešto zabranjeno, zabranjeno je i gotovo.
Btw ja ne dozvoljavam da mi R grabi iz ruke. Kad to ucini kazem joj da zelim da pita kad nesto zeli uzeti.
Ne bih ni ja dala da mi grabi iz ruke.nije beba od 10 mj.
ima 2 god i 4 mj sve razumije tako da slobodno reci samo NE i gotovo. Nek se dere.
ti ostani cool.
Mislim da me to mucilo - da li je NE dovoljan. Da li moram pregovarati..obrazlagati itd.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ja imam neki anksiozni problem s tom disciplinom..tesko probavljam konfliktne situacije s njom, to je pretjerano taj moj dozivljaj ali znam otkuda dolazi. Kako sam ja zavrsila sa svojim poremecajem u zivotu, strasno se trudim ne priustiti joj neku traumu u ovim godinama...pa pretjeram u analiziranju, ko uvijek.
Baš mi je drago da sam počela čitati Juulovo "Kako reći ne..."
Otprilike sam pol tog fulala.
Imaš pravilo 3 rečenice. Nakon toga dijete više ne sluša. A NE je i te kako dovoljan. Čak se ne moraš zamarati pregovorima. To je zamagljivanje granice. Granica treba biti jasna i čista. Pregovori su debeeeela iznimka, nikako pravilo.
Lavko, od svih preporuka literature za razna razdoblja djecjeg zivota, jedino mi je ova sjela:Citiraj:
lavko prvotno napisa
https://www.amazon.com/Whole-Brain-C...le+brain+child
Dobila sam je na preprouku od prijateljice, klinickog socijalnog radnika, inace je majka dvoje djece, slicne dobi kao moji (njeni su 4.5 i 2, moji 4 i 1). Rekla bih da je primjenjiva na svaku dob, a za razliku od 95% drugih knjiga koje su mi dopale ruku, ova ne zvuci kao jeftini self-help prirucnik koji nema veze ni sa kakvom stvarnom situacijom u zivotu.
Isti autor, No Drama Discipline, takodjer preporuceno, ali s ovih mojih dvoje nisam jos tako daleko dogurala. Imas jos i Peaceful Parents, Happy Kids od Laure Markham. To je dosta hvaljeno, imam primjerak, ali opet, ne stizem citati uz njih dvoje.
Ja cesto objasnjavam zasto ne,ali nekad mi se cini da stvarno pretjerujemo u toj komunikaciji s klincima.
Ima situacija u kojima nemam zivaca/volje i vremena objasnjavati.
Lavko je bez pardona uzmem iz ruke ako smatram da trebam.
Moja mobitel s punjaca krade.
Jedna psihologica mi rece(doduse za starijeg)recite ne,zasto-jer sam ja tako rekla i kraj rasprave.
Ja sam to, kao i skoro sve u životu, shvatila predoslovno. Ja sam se dosad naobjašnjavala, a možda uopće nisam trebala. Zato mala i ima bogat rječnik :)
A ja razmišljam kako ću je povrijediti s direktnim "ne".
Inače, jel Juul nekom emalo konfuzan?
Ne znam jel do prijevoda il do njega al ko da ne razrađuje misli baš jasno..ono ko da piše, pa malo ide popit kave, pa zaboravi di je stao pa nažvrlja malo, pa opet kava..
Je, meni je Juul često težak za shvatit što je htio reći, a imam dojam da nije toliko do mene, koliko do toga da se ne izražava dovoljno jasno. Sad si mi s tom kavom koju pijucka dok piše sve objasnila, to je to :lool:
lavko, neke ljude treba podsjećati da je s djetetom potrebno razgovarati, a druge da nije potrebno uvijek razgovarati i obrazlagati. Ti po svoj prilici spadaš u ove druge, pa samu sebe podsjeti povremeno na to. Inače, komunikacija, razgovor, objašnjavanje, prenošenje - to su neprocjenjive vrijednosti, ali i jasno ne bez dodatanog komentara, ili s vrlo kratkim komentarom, ima svoje mjesto u odgoju.
I često ne ide bez minimuma sile, ali važno je da ostanemo na minimumu.
Mene čak i sad, s velikim djetetom, ponekad iznenadi kako zapravo najbolje reagira na trezven, hladan i odlučan "ne". Inače bi raspravljao i pravdao se do prekosutra, ali samo ako osjeti da će ga netko slušati.
I meni se ponekad čini da smo mu previše objašnjavali i tumačili svaku glupost dok je bio mali, ali, lavko, ako te to tješi, bogat rječnik je korisna stvar u školi :mrgreen:
Ma meni je zanimljivo sad s većom i velikom djecom, kad pomalo čuješ i njihovu stranu, i postane jasno da je puno tih rasprava s njihove strane jednostavno pucanje iz sveg oružja, ne bi li postigli cilj. Ono, nema tu baš uvijek nešto sadržajno i važno. Mislim, kao da je to ništa novo...
Da.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Juul je precijenjen, po mom skromnom mišljenju.
Više su mi se svidjeli neki drugi autori, u prvom redu Stanley Greenspan (ne mogu naći smajlić koji se klanja do zemlje), a nakon toga i drugi, evo kako mi pada na pamet:
Brazelton - Sparrow: Vaše dijete od začeća do treće godine; Vaše dijete od treće godine do škole (tu drugu sam imala, odlična) - http://www.mvinfo.hr/knjiga/4945
Diane Ehrensaft: (Raz)maženo dijete (ta je dobra jer autorica priznaje svoje greške u roditeljskom pristupu - to je nešto što svaki roditelj prije ili kasnije iskusi)
Steve Biddulph - više knjiga, npr. Tajne sretne djece, Nove tajne sretne djece....
Thomas Gordon: Škola roditeljske djelotvornosti (ali to mi se čini da nije za sasvim malu djecu)
Ma ne znam, ima ih tu još hrpa - Sears, Penelope Leach (ali to je knjiga o tome što bi društvo trebalo činiti za djecu, a to propušta)... Previše sam toga pročitala i puno zaboravila.
Nije važno. Ne trebaš sve to samljeti. Nađeš JEDNU knjigu koja ti se čini ok i nje se držiš. Mora biti u skladu s tvojim zdravim razumom. Kao i hrana - nekome odgovara jedno, nekom ni slučajno... Nemoj se obazirati na ono što DRUGIMA valja, nego traži ono što će TEBI biti primjenjivo i dati rezultate.
Ono što je meni kao roditelju puno pomoglo nije Juul (on meni osobno nikada nije legao) nego William Glasser - Teorija izbora: http://www.alinea.hr/090.html
Sretno!