Koliko su zaposlene mame dobre mame?

Sto vi tako selektivno čitate? Pa nije SAMO taj dućan toliki problem. Za ducan sam odgovorila samo žutoj. Za osvojit čokoladu za neživčanozu u "zahtjevnim mamskim uvjetima" bi nabrojala barem 20 kriterija. Bezveze mi je skroz sad sve nabrajat, pa mi dode da zaključim da sam ja jedina živčana mama, al evo... Čekam nešto pa ću tipkat...

Za otici do shoping centra treba imat i auto. Mozes ostaviti dijete iznad tri. Pod uvjetom da to dijete od 3 god. želi ostat u igraonici bez mame. Ono ispod 3 ne možeš ni ostaviti... Pogodite što od ovog je bio moj scenarij.

Zapravo ne da mi se. Izbrisala sam. Valjda sit gladnom ne vjeruje, pa je teško zamisliti i povjerovati u scenarij sama s djecom od do. No, nije mi namjera pokupiti pehar za najjadnije siroče, to je bilo pa prošlo, i pomirila sam se s tim da ja to ne mogu tako lako i da mi je značajan dio vremena bilo koma.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Za otici do shoping centra treba imat i auto. Mozes ostaviti dijete iznad tri. Pod uvjetom da to dijete od 3 god. želi ostat u igraonici bez mame. Ono ispod 3 ne možeš ni ostaviti... Pogodite što od ovog je bio moj scenarij.

Zapravo ne da mi se. Izbrisala sam. Valjda sit gladnom ne vjeruje, pa je teško zamisliti i povjerovati u scenarij sama s djecom od do. No, nije mi namjera pokupiti pehar za najjadnije siroče, to je bilo pa prošlo, i pomirila sam se s tim da ja to ne mogu tako lako i da mi je značajan dio vremena bilo koma.

---

Pa ok, ali opet se i tu treba poklopiti puno stvari: da muza/partnera iz nekog razloga nema ili da ne moze pricuvati dijete, da nemas ni blizi ni daljnji rod ni prijatelje koji mogu pricuvati dijete, da nemas auto, da nemas nekoga da te odveze do shopping centra, da dijete nece ostati u igraonici...ako je stvarno sve od nabrojanog, onda nemam stvarno sta vise reci,eto, tako je kako je...

Mozda mi se to neobicno jer sam eto sretnica kod koje se bas sve gore nabrojano poklopilo da je moguce.

ja uopće ne kužim to s dućanima :mrgreen:
moji nisu imali problema sa šopingom, obećaš im čokoladu i mir :D
a m je bila šopingholičarka od kad se rodila, gledanje izloga je uvije +k preferirala nad bilo kojom igraonicom :D
jedini problem s djecom koji sam ja imala je ono kad bi ti nešto radio za sebe, surfao, čitao, gledao tv. e, to mi je bilo nemoguce. nema šanse. i kad su spavali su se probudili čim bi ja sjela za komp. i kad bi se s necim sami zaigrali, neki unutarnji radar bi im rekao - e sad dosta igre, mama hoće surfat, ajmo ju gnjaviti.
a svaki posao sam s njima bez problema mogla napraviti.

misim da je najvaznije da postoji izbor. vec sam rekla da kod nas ne postoji. doduse, imamo porodiljni od godinu dana , amerikanke padnu u nesvijest kad im se to kaze jer imaju samo dva mjeseca. ali da imamo izbora, svi bi bili zadovoljni. ovako ili u jaslice s godinu dana što mi je bilo gozno iskustvo s prvim djetetom ili dati 2/3 place zeni koju ne poznas da provodi vrijeme u tvojoj kuci sa tvojim djetetom za tvoje novce (govorim o teti cuvalici). prakticki zivi tvoj zivot a ti na poslu. meni su obje opcije teske. a opcija da imam muza koji ima toliku placu da ja ne moram raditi ne igra u hr.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Sto vi tako selektivno čitate? Pa nije SAMO taj dućan toliki problem. Za ducan sam odgovorila samo žutoj. Za osvojit čokoladu za neživčanozu u "zahtjevnim mamskim uvjetima" bi nabrojala barem 20 kriterija. Bezveze mi je skroz sad sve nabrajat, pa mi dode da zaključim da sam ja jedina živčana mama, al evo... Čekam nešto pa ću tipkat...

Za otici do shoping centra treba imat i auto. Mozes ostaviti dijete iznad tri. Pod uvjetom da to dijete od 3 god. želi ostat u igraonici bez mame. Ono ispod 3 ne možeš ni ostaviti... Pogodite što od ovog je bio moj scenarij.

Zapravo ne da mi se. Izbrisala sam. Valjda sit gladnom ne vjeruje, pa je teško zamisliti i povjerovati u scenarij sama s djecom od do. No, nije mi namjera pokupiti pehar za najjadnije siroče, to je bilo pa prošlo, i pomirila sam se s tim da ja to ne mogu tako lako i da mi je značajan dio vremena bilo koma.

---

Ajde, BB , vidis da ne volim Miricu.
Taj totalni zen mi je nedostizan ideal. :P
Ali takav totalni zen mi je nedostizan ideal i kao zaposlenoj mami , pa nisam ispunjena i spokojna svaki dan na poslu.
ipak, da me ubijes , ne vidim tesku dramu biti samo mama 24 sata, odnosno ne morati ici na posao.
7 godina radila sam taj posao i stvarno sam imala hrpu drugih izazova , tako da valjda nisam imala vremena za svakodnevnu kuknjavu kako ne vidim smisao, kako je monotono, kako je naporno i kako me nitko ne cjeni.
Ono, imala sam posla preko glave.:mrgreen:

Priča je katastrofa. A vi ste me nasmijale, otvorile oči vezano uz Prvi izbor i Dnevnik Pauline P. :-) :-) I samo mala ispravka, netko je bio spomenuo gospodina Pristojnića u čitanki za drugi razred. Uz sve nabrojane grijehe Sanje Polak :-), gospodin Pristojnić ipak to nije. To je napisala druga Sanja :-)

Mene inace prica na osobnoj razini zivcira. Jer je mene podigla moja mama, i ja imam sjecanja na sretno djetinjstvo s puno izleta i provedenog vremena zajedno, ok, ona je radila do 15 a ja radim do 17, njoj je trebalo 15min do doma a meni treba 30-45min ali svejedno ne mislim da djecu zakidam time sto radim kao sto se ja nisam nikad osjecala zakinutom sto moja mama radi niti sam ikad sanjala (niti upoznala) nekakve tete Mirice u stvarnom zivotu.

Ali valjda kako je realno u danasnjem drustvu teze s jednom placom podizati dijete i stres je veci nego pred 30g, to nam se namecu "uzori" sve da.ji od realnosti, valjda da pojacaju osjecaj sizofrenosti u nasoj drzavi izmedju projiciranog "ideala" i realnosti koja nas okruzuje. A trebali bi raditi na sto vecoj prihvcenosti stvarnosti i onda na rjesavanju problema istih.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Ajde, BB , vidis da ne volim Miricu.
Taj totalni zen mi je nedostizan ideal. :P
Ali takav totalni zen mi je nedostizan ideal i kao zaposlenoj mami , pa nisam ispunjena i spokojna svaki dan na poslu.
ipak, da me ubijes , ne vidim tesku dramu biti samo mama 24 sata, odnosno ne morati ici na posao.
7 godina radila sam taj posao i stvarno sam imala hrpu drugih izazova , tako da valjda nisam imala vremena za svakodnevnu kuknjavu kako ne vidim smisao, kako je monotono, kako je naporno i kako me nitko ne cjeni.
Ono, imala sam posla preko glave.:mrgreen:

---

Ne pricam o zenu, ni zaposlene, ni nezaposlene mame.
Ne znam zasto, ali mi se uopce ne kuzimo. Valjda. Nikako ne stavljam naglasak na posao, nego na biti sam. To mi je koma. Ne znam kako su ti izgledali dani, ali pises da nisi imala vremena za kuknjavu. To si ti. Ja sam s druge strane imala hrpu dana kad bi ujutro ustala, njima upalila crtic, a ja sjela na pod i doslovce plakala i plakala, i nisam se mogla pomaknut. Znalo mi je tako proci cijelo dopodne vise puta dok se ne bi trgnula i nesto s njima radila ili bi otisli negdje u prirodu. Nije to obicna monotonija, i da sad nesto lamentiram s visoka "ah, biti doma, to mi je baš bezveze i neispunjavajuce". Doslovce sam bila u banani, jadna i nikakva.

Kako cemo završtit ovaj dijalog? ;)

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Sada postoji Konzum Klik. Ni ne morate u trgovinu. Donesu vam.
Elem, ja ne bih išla s djecom samo zato jer zadnji red, onaj u kojem se čeka, su natrpalli najnezdravijim proizvodima, jeftinim čokoladama, i jeftinim keksima. Najgore od najgoreg. Tko vodi dijete sa sobom je ili teži mazohist, ili nema apsolutno nikakvih drugih opcija.

---

Mali grad, more, ljeti turisti, veselo, gužvasto, gradić Zagrebčani poduplaju ljudstvom :) a ja kolica, pa na Placu, dućan, laganini, kavica uz more...Naravno da su bila djeca uvijek samnom, od prvog dana života. Njima je market normalan dio života i nikad nisu gnjavili u dućanu.
Prvu godinu ja djecu nisam ispuštala iz ruku, iako su none (bar jedna) htjele čuvati. Tek nakon prvog rođendana sam ih puštala.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Kriterij 1: Moras ici iskljucivo s djecom u kupovinu ;).

---

Mojoj kćeri je najbolji zajednički doživljaj kupovanje, ustvari isprobavanje, naročito cipela, ne moramo ništa kupiti, glavno da se šeta po Toweru ili ZTCu.
I dečki su išli samnom u kupovinu, no tada sam radila nakon porođajnih, pa se ne računa.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Ne pricam o zenu, ni zaposlene, ni nezaposlene mame.
Ne znam zasto, ali mi se uopce ne kuzimo. Valjda. Nikako ne stavljam naglasak na posao, nego na biti sam. To mi je koma. Ne znam kako su ti izgledali dani, ali pises da nisi imala vremena za kuknjavu. To si ti. Ja sam s druge strane imala hrpu dana kad bi ujutro ustala, njima upalila crtic, a ja sjela na pod i doslovce plakala i plakala, i nisam se mogla pomaknut. Znalo mi je tako proci cijelo dopodne vise puta dok se ne bi trgnula i nesto s njima radila ili bi otisli negdje u prirodu. Nije to obicna monotonija, i da sad nesto lamentiram s visoka "ah, biti doma, to mi je baš bezveze i neispunjavajuce". Doslovce sam bila u banani, jadna i nikakva.

Kako cemo završtit ovaj dijalog?

---

Ovo je nešto drugo. Ti ne voliš biti sama. Ja, kad ostanem posve sama doma, pjevam :aaaaa, sama kod kuće!! Obožavam biti sama, meni ostali odrasli ne trebaju. Muža mi nema pola godine godišnje :) tako da sam posve navikla sve obavljati sama. Jer, meni ni popodne, ni navečer ne dođe nitko, naravno, ostalih šest mjeseci on je doma 24/7.
Kad sam sama s djecom, organiziram vrijeme kako hoću. Baš kako piše In love, što hoću, mogu, što neću, ne moram. Divota.
No, uvijek nešto radim, imam veliki vrt, stotine vrsta cvijeća, voća, povrća. Radim često i honorarno. Putujem ili putujemo. Pričuvam djecu :) susjedi, rodbini. Čitam, čitam i čitam. Idem na razne tečajeve. A i internet oduzme vremena :).
A djeca jako brzo odrastu, ne prate te u WC kad dođu do 6. godine, neš ti 6 godina ...

Citiraj:

---

elor prvotno napisa

imamo porodiljni od godinu dana , amerikanke padnu u nesvijest kad im se to kaze jer imaju samo dva mjeseca.

---

Što te jadne žene moraju bebu od tri mjeseca ostavljati samu? Ne mogu si to zamisliti. Sustav im je nehuman.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Prvu godinu ja djecu nisam ispuštala iz ruku, iako su none (bar jedna) htjele čuvati. Tek nakon prvog rođendana sam ih puštala.

---

Niti na jedan sat kod noni?

Sanjam o svojoj kućici, na moru, i vrtu. Idila. Sretna si, Beti. Ali to i sama znaš.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Niti na jedan sat kod noni?

---

Prva dva djeteta sigurno jesam povremeno, tada sam bila mlada, no ovu treću, baš i ne :)

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Što te jadne žene moraju bebu od tri mjeseca ostavljati samu? Ne mogu si to zamisliti. Sustav im je nehuman.

Niti na jedan sat kod noni?

Sanjam o svojoj kućici, na moru, i vrtu. Idila. Sretna si, Beti. Ali to i sama znaš.

---

Kad uhvatiš vrem3na, prolistaj knjigu Penelope Leach Djeca prva. Daje dosta dobar uvid u neke sustave. Bome, i ja sam se svojevremeno iznenadila jer mi ono što je kod nas dobro mi često uzimamo zdravo za gotovo, a ono što je kod njih bolje smatramo nedostižnim idealom.

Bio je ne tako davno dokumentarac iz doba pedesetih ili šezdesetih, još crno bij3li, kako mama ostavlja svoje dijete od godinu dana samo u krevetiću i odlazi na posao. Srce mi se steglo...

Dakle, naš plaćeni porodiljni i zdravstvena zaštita nisu oduvijek, iako se i ja moram na to podsjetiti.

Uživaj dok možeš. Ne bih htjela biti zli prorok, ali tko zna što nas čeka... jer sve to košta, a rezove socijalnih prava vidimo već sada.
***
Beti stvarno uživa, ali nismo sve u njenoj situaciji niti bi sve uživale na njenom mjestu. Ja sam jedvaaa čekala prvi porodiljni na koji sam otišla sa punih 12 godina staža (nisam bila početnik, imala sam prilično ok karijeru koju nisam ganjala i koja je imala za posljedicu nekakvo iskustvo) ali nakon dvostrukog porodiljnog u komadu, vapila sam za poslom. Tada bi mi odgovarao rad na 4 sata, ali nije mi bilo suđeno. Preživjeli smo. Snašli smo se. Odigrali smo i mm i ja kako smo najbolje znali s kartama koje smo dobili. Bez stereotipa.

Problem tete Mirice iz uvodne priče je samo u tome što ju se (mislim) pokušava nametnuti kao uzor, da ne kažem ideal, a ona to nije i ne može biti.

ja sam uvjerena da bi Beti uzivala i da ima drugaciji zivotni stil jer ona bira biti sretna i zadovoljna, to mi je prekrasna osobina. i sama sam takva :oops:

BB da ne mislis da si potpuno neshvaćena ja te razumijem što hoćeš reći iako nemam isto iskustvo, potpuno te mogu shvatit da si se tako osjecala, ti se vjerojatno ne sjećaš al ja se sjećam da kad si trazila savjet u vezi tog produženog da sam ja bila jedna od onih koja te odgovarala :mrgreen:

inače ja sam sa svojima uvijek i svugdje išla, naviknuti su ponašati se kako spada, volimo zajedno kupovat hranu, odjeću, plac obavljat...sve...al moji su poslusni i ne izvode ludorije ni kad su bili mali a kamoli sad.tako da je to jedna drugacija situacija od BB.

Potpisujem lilli. Mogla bih dramiti na veliko kaj sam kuci s malom a imala sam karijeru. Uzbudim se strasno kada pricam o poslu. Ali odabrala sam ovo i iskoristavam svaki trenutak. Sa prvo dvoje za porodiljni nisam niti znala. Biram biti sretna, bavim se svacime i znam da cu jednom sa sjetom gledati na vremena kada sam bila samo majka. Ali daleko sam od ove "idealne" majke.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

Meni je s prvim bilo super, nas dva skoro sami do skoro 3 godine, s mlađima mi nije ilo tak zabavno, jer su čestije bili bolesni, ali da gledam na to vrijeme s sjetom,gledam

zutaminuta pročitaj malo što piše Kaae
ima bebicu od 3 mj
i radi

a što se tiče tete Mirice, priča je katastrofa
i tužna
što djetetu nije uzor njegova mater već tuđa
ali moram priznati da ja, s godinama, mijenjam ploču
prije mi je bilo nezamislivo da sam se školovala i da ne radim posao u struci
mislila bih da mi je to promašaj
danas, da imam financijske mogućnosti, ostala bih doma istog trena
čak ne toliko radi djeteta
već radi sebe
radi svog mira
a onda bih se mogla kvalitetnije posvetiti i djetetu
i ne bih se osjećala ni malo promašenom

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

zutaminuta pročitaj malo što piše Kaae
ima bebicu od 3 mj
i radi

---

Ali bitno je ovdje ne mijesati kruske i jabuke.

Ja radim jer ja tako zelim. Ne moram raditi; mozemo bez problema zivjeti bez mojih primanja dok god zivimo u ovoj pripizdini (nije... globalno gledajuci, samo je ja tako zovem jer meni nije po mjeri) i dok god muz radi na sadasnjem radnom mjestu. Ja sam se vratila na posao kad je ta ista bebica imala 4 tjedna i 1 dan zato sto mi nikako ne odgovara biti kod kuce s djetetom. Probala sam prvi put i bilo mi je grozno. Beba nije ostavljena - ide sa mnom na posao, dojim na zahtjev, umirujem ju kad place. Imam srece da radim negdje gdje je to moguce, plus to sto (kratkorocno) mogu placati prilicno veliku cifru curi koja sjedi uz bebu i cuva je dok spava (jer ipak u danu nesto moram i odraditi). Za koji mjesec ce i beba u kolektiv, ali opet necemo biti odvojene uvijek i zauvijek.

U SAD-u stvarno nema placenog roditeljskog dopusta; placanje nije obvezno niti jednom poslodavcu pa samo neki nesto i placaju. Nema nikakve zakonske obveze koja bi poslodavca obvezala da cuva radno mjesto duze od 12 tjedana i ok, to je apsolutno stranje. Bilo bi super kad bi cuvali radno mjesto recimo nekih godinu dana pa sve da zena sjedi kod kuce potpuno o svom trosku. To bi bio super prvi korak prema nekom definiranom i smislenom roditeljskom dopustu.

Ono cega u SAD-u ima je izbor i brdo raznih mogucnosti. Postoje krajnosti i oni koji, iz ovog ili onog razloga, izbora nemaju, ali vecini su dostupne razne opcije. Nekima treba malo vise, nekima malo manje planiranja, ali vecina obitelji ce moci zivjeti na jednoj placi onoliko dugo koliko misli da im to treba. Pogotovo ako imaju vise od jednog djeteta - vrtic za bebu ispod godine i pol kosta ekvivalent bruto minimalca za 90-satno radno vrijeme. Kako dijete raste, cijena se smanjuje, ali tek toliko (za trogodisnjaka, cijena je oko 70 radnih sati na tom istom minimalcu). U mom selu, obitelji koje planiraju imati vise djece najcesce planiraju ostaviti jednog roditelja kod kuce. Ako je djece troje ili vise, u vjerojatno 95% slucajeva jedan roditelj ne radi sve dok ne pocne redovno, besplatno skolovanje (kindergarten, navrsenih 5 godina zivota). Oni koji to zele, rade i placaju vrtic jer tu bake i rodbina u pravilu ne cuvaju nikoga - ili zive predaleko ili jos uvijek rade jer nema starosne mirovine koja ikoga na ista obavezuje. Uz sve to skupa, postoji tisucu i jedan nacin socijalnih i raznoraznih drugih pomoci za one koji ne mogu ili ne znaju spojiti kraj s krajem (a cak mozda i za one koji jednostavno ni ne zele raditi). Vecina ljudi stvarno moze ostati kod kuce, ako tako zele. Nekad ce morati reorganizirati prioritete, nekad nece. Ali sve funkcionira.

Tako da, u kracim crtama, bilo bi super da postoji neki roditeljski dopust i nadam se da ce ga jednog dana i biti (pa makar to samo znacilo da je poslodavac duzan cuvati radno mjesto), no to sto ga nema, ne znaci da male bebe u neljudskim uvjetima placu daleko od matere (ili drugog roditelja). Naprotiv.

(Plus sto su vrtici, onako u globali, neusporedivo bolje organizirani.)

Jos sam zaboravila dodati, a bas dobro pase uz ovo sto alex kaze - radim jer zelim, a zelim zato sto stvarno volim svoj trenutni posao. Trebalo mi je sto godina da nadjem sto zelim raditi i sad sam nasla. Prosli posao mi je bio zadnja rupa na svirali pa sam bez previse razmisljanja ostala s djetetom doma. I onda mi nije bilo zao posla, vec samo mene same. :lool:

To je sasvim druga stvar ako beba ide sa mamom na posao. Nije ostavljena na osam ili više sati bez majčinog kontakta.

Nije upitan rad kao rad već odvajanje na tako dugo vremena, tako rano.

Što kada nema drugog roditelja koji radi za familiju ili ostaje doma, a na posao bebu ne može voditi? Nekako mislim da je takvih slučajeva gro. Koje su tada opcije nego ostaviti bebu nekome tko nije majka, cijeli dan na čuvanje?

Brojniji su oni koji ne mogu voditi bebu na posao, naravno (zamisli samo sve usluzne djelatnosti, da ne nabrajamo pojedinacno). No opet postoje opcije - partner ili cuvalica koji dovodi dijete na dojenje i po nekoliko puta dnevno i/ili hrani bebu izdojenim mlijekom (ili adaptiranim). Majka koja ostaje kod kuce jer se (cesto bez vecih problema) moze zivjeti od jedne place. I onda su tu vrtici i cuvalice koje ne odvode i dovode djecu majci. Naravno da ih ima puno. Tu nastaje problem s nepostojecom obvezom poslodavca da cuva radno mjesto dulje od 12 tjedana.

No... oni koji stvarno zele ostati s bebom duze od tih tri mjeseca uglavnom to mogu i uciniti. Ako nista drugo ne pali, daju otkaz na poslu na kojem su se nasli, a onda poslije pronadju neki novi. Nekad za pola godine, nekad za godinu, a nekad tek kad posalju i najmladje dijete u skolu. Ljudi ovdje opcenito puno cesce i lakse mijenjaju poslove (i karijere opcenito) nego kod nas. Jednako tako i sele, s jednog kraja kontinenta na drugi. Opcenito ima opcija.

(U krajnjem slucaju, mozda i u HR netko bas ne zeli provesti sest mjeseci ili godinu dana kod kuce s djetetom. A ako ne zeli... koje opcije ima? Kamo ce s tom bebom? U principu nikamo, ako nema baku/djeda. Iako je placeni roditeljski dopust svakako bolji od nepostojeceg, opet nije bas sam po sebi opcija. Vise je onako obaveza.)

Ali bebi od tri mjeseca nije dovoljno majku osjetiti nekoliko puta dnevno. Ona hoće mamu cijelo vrijeme. Zar Amerika nema neke svoje Rode da se izbore za to?

Ocito nema, kad nije rijeseno pitanje na razini drzave.

Sad ne znam tjeras li mak na konac iz ciste zabave, ili se opcenito ne razumijemo.

Amerika nema obavezni roditeljski dopust (obavezan, u smislu da ga je poslodavac duzan ponuditi svakom zaposleniku). Ima neke druge mehanizme koji dozvoljavaju izostanke do maksimalno 12 tjedana (to ukljucuje porod, usvojenje, a i bolesti zaposlenika ili u obitelji). To sto nema dopust svakako nije ni dobra ni pohvalna cinjenica.

Ono sto Amerika ima je brdo raznoraznih opcija koje ipak dozvoljavaju roditeljima (majkama) i bebama da provode prve mjesece i/ili godine skupa. Zato sve nije bas tako crno kako se voli prikazivati. U globalu, ne placu sirota americka djeca vezana za plot ili ostavljena nekom strancu, niti imaju (zbog nepostojanja roditeljskog dopusta) razvojne posljedice koje, recimo, hrvatska djeca nemaju (a bas zbog 365 prvih dana provedenih s mamom). Ne moze ovo bas svatko, ali prilican broj moze. Toliko da, ocito, ipak nije najbitnije na svijetu da se ovaj problem rijesi. :neznam:

Nije mi zabava. Samo mi je stravično da majke moraju nakon tri mjeseca razmišljati kuda i kamo, a sjećam se svoje male do prije nedavno koliko sam joj zapravo potrebna. Samo to.

Pa ja bi radije da nam standard omogucava da se od 1 place moze relativno pristojno zivjeti, pa da jedan roditelj moze dati otkaz i biti doma s djetetom do kad zeli ili pak raditi npr. pola radnog vremena nego da nakon porodiljnog od 1g ( ili 6 mj, jer naknada drugih 6 mj je premala) da oboje moraju raditi i opet imaju losiji standard nego americka obitelj sa 1 placom.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Ali bebi od tri mjeseca nije dovoljno majku osjetiti nekoliko puta dnevno. Ona hoće mamu cijelo vrijeme. Zar Amerika nema neke svoje Rode da se izbore za to?

---

Zar misliš da su prije i kod nas žene bile doma na raspolaganju svojoj djeci cijelo vrijeme? Išle su nakon babinja kopati krumpir, radile su teške kojekakve poslove jer bitno je bilo nahraniti ta i sva ostala usta. Pa je ljudski rod preživio.

Osim toga Amerika je pola kontinenta. Cijela Hrvatska (ili ako hoćeš Ex Yu koja dijeli ista prava bivše države) je veličine malo većeg grada. U razini faktora greške. To ne znači da oni žive bolje, nego da žive drugačije.

Uostalom, kod nas također puno puta žene idu raditi nakon 6 mjeseci, ne nakon godinu dana, jer ne mogu preživjeti s minimalnom naknadom na koju imaju pravo drugih šest mjeseci. Očevi ne preuzimaju porodiljni drugih šest mjeseci iz istog razloga - ako su oboje zaposleni (s radnom knjižicom) možda imaju minimalac. Jako puno ljudi radi na crno, a to nije njihovo izbor. Ima svega i kod nas... Tako da treba gledati širu sliku. Mene su također zvali da dođem na posao tri mjeseca prije isteka drugog porodiljnog (posao s managerskim ugovorom) i odbila sam. Rezultat - dobila sam drugi posao koji se kasnije pokazao ne tako sjajnim, pa se i danas pitam jesam li trebala žrtvovati ta tri fuck*ng mjeseca i godišnji i otići raditi na pametnije radno mjesto.

Neke stvari nikad ne doznaš. Ja sam ustanovila iz prve ruke (ne u USA nego kod susjeda, u Kanadi, a slično je i u UK - tamo sam isto provela neko vrijeme) da mi se njihov sustav ne sviđa i da se ja osobno teško mogu prilagoditi na to. Ne radi se (samo) o porodiljnom nego i o zdravstvenom sustavu, sustavu zapošljavanja, mirovinskom itd... Problem - otišla sam prekasno, već sam bila prestara i "cijepljena" našim načinom života. Ključna razlika: ovdje je država brinula o tebi, velike su dadžbine od plaće (barem je do sad tako bilo) i imaš u okviru toga mirovinsko osiguranje, dobar dio školovanja, zdravstveno, plaćeni porodiljni itd. Kod njih dobiješ 100% svoje plaće (ono što se ovdje zove bruto) i tebi je prepušteno da odlučiš hoćeš li si uplaćivati u mirovinski, koje zdravstveno osiguranje, fond za školovanje djece itd.... Ali sve to imaš samo ako si zaposlena. Ako nisi - vrag odniJo. Imaš neka minimalna prava koja ti ne osiguravaju da možeš preživjeti, za razliku od recimo Danske gdje je državi jeftinije plaćati socijalu nezaposlenima nego otvarati nova radna mjesta (isto, informacije su mi stare par godina, ne znam da li se štogod promijenilo zadnje vrijeme).

Jednostavnim rječnikom: nije sustav bolji ili gori nego svaki ima dobre i loše strane. Ne možeš uzeti sve dobre strane svih sustava i staviti ih na hrpu. Naš sustav je odličan, ali gle - bojim se da je dugoročno neodrživ uz razinu sadašnjih gospodarskih aktivnosti koja je svake godine sve manja. Treba to moći financirati. Pa se sve polako mijenja - sad imaš osnovno zdravstveno + dopunsko, sad imaš obvezno mirovinsko + drugi stup + treći stup.... Netko se na razini države treba time baviti. I preuzeti odgovornost. Tja, nisam školovana za javne financije, pa ne znam. Srećom, ima ljudi koji jesu. Ono što me žalosti je to što mi današnji političari ne ulijevaju povjerenje. Nisu ni oni prije, da se razumijemo. Bit će već nekako.

Pojedinac ne može tu učiniti puno osim što uvijek imaš izbor - hoćeš li živjeti ovdje ili u nekoj skandinavskoj zemlji (koji imaju bolje sustave, bar mi se čini ovako izdaleka) ili u spomenutoj Americi. To možeš, AKO možeš. To je razlog zašto svoju djecu naganjam ko vrag grešnu dušu učiti svaki predmet, a pogotovo strane jezike. Ne da se odsele nego da to MOGU učiniti ako požele, da danas-sutra imaju mogućnost izbora.

***
Kaae, zutaminuta je samo mlada - ona iskreno to misli što piše, nije još stigla pohvatati konce. Treba joj samo dati vremena, ali i uvid. Tvoji postovi će joj sasvim sigurno pomoći da stekne taj uvid. Meni također.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Nije mi zabava. Samo mi je stravično da majke moraju nakon tri mjeseca razmišljati kuda i kamo, a sjećam se svoje male do prije nedavno koliko sam joj zapravo potrebna. Samo to.

---

Ma to je mozda vise tvoj osjecaj da si joj tako stravicno potrebna, vjerojatno je bebi u toj dobi svejedno da li je s mamom, tatom, bakom ili dadiljom. Ja sam se vratila na posao kad su moji imali 5 i 6 mj, baka i tata su bili skroz dostojna zamjena.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Ma to je mozda vise tvoj osjecaj da si joj tako stravicno potrebna, vjerojatno je bebi u toj dobi svejedno da li je s mamom, tatom, bakom ili dadiljom. Ja sam se vratila na posao kad su moji imali 5 i 6 mj, baka i tata su bili skroz dostojna zamjena.

---

Ovo je debela istina. Ja se i danas žderem što sam mislila da mi nema dostojne zamjene. Iz danađnjih cipela - više se radilo o tome da je MENI tako bilo bolje. To sam u onom trenutku mislila i nisam bila sposobna udaljiti se i pogledati dugoročno. Jednostavno nisam to mogla učiniti. Moglo mi je biti, do neke mjere. A odluka je imala posljedice - ne odviše lijepe.

Slazem s Peterlin, mislim da je problem oko odvajanja na strani majke veci nego kod bebe.

Kaae, sad si mi shebala koncepciju :lool:
ja htjela ono "ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijati ko što ovo grije..."
istaknuti kako je ipak kod nas s tim porodiljnim napravljen veliki iskorak za bebe i majke
kako taj truli kapitalizam nije tako krasan kao što mi mislimo
i onda me ti središ

A i Kaae je na poslu par sati, nije cijeli dan. A i tako male bebe spavaju puno.

Moje mlade je bilo staro 11 mjeseci kad sam otputovala svojoj baki, zivi daleko vidimo se tek svakih godinu-dvije. I pricamo o tome kako je porodiljnom kraj i tko cuva tako malu djecu... I pitam ju ja tko je njezinu. Pa prica ona... Moj ujak je kao starija beba i todler vecinu vremena bio u drugom selu kod njezine mame, islo se pjeske kilometrima i vidala ga je onoliko puta mjesecno koliko je mogla ostaviti svoje poslove na selu. Moju mamu je u toj dobi od 10-11 mjeseci ostavljala samu u sobi. "Ostavila bi joj mlijeko, nalozila vatru, a ja u polje. Znala sam ju naci i popisanu i pokakanu kako spava na podu". :-(

Citiraj:

---

Najbolje mi je kaj tu kraj posla imam teretanu i svako jutro dolaze mame u trenirkama, loše parkiraju svoje autiće koji koštaju kao moja kuća, i imaju gore opisan željeni život...bogami, gledam ih zavidno...8-)

---

Deaedi, čini mi se da radimo na istom mjestu. :-)

Da, što se odvajanja od bebe tiče, ja sam uvijek bila sigurna u to da je MENI problem odvajanje. Jedva sam se vratila na posao kad su godinu navršili.
Ja ne bi mogla ne raditi ako nemam neki drugi siguran izvor prihoda neovisan o muževim prihodima. Imam snažnu potrebu ne ovisiti ni o kome.

Citiraj:

---

Lili75; prvotno napisa

BB da ne mislis da si potpuno neshvaćena ja te razumijem što hoćeš reći iako nemam isto iskustvo, potpuno te mogu shvatit da si se tako osjecala, ti se vjerojatno ne sjećaš al ja se sjećam da kad si trazila savjet u vezi tog produženog da sam ja bila jedna od onih koja te odgovarala :mrgreen:

inače ja sam sa svojima uvijek i svugdje išla, naviknuti su ponašati se kako spada, volimo zajedno kupovat hranu, odjeću, plac obavljat...sve...al moji su poslusni i ne izvode ludorije ni kad su bili mali a kamoli sad.tako da je to jedna drugacija situacija od BB.

---

:kiss:
Sjecam se da su (kao i uvijek) postojale dvije struje, za neke znam sigurno u kojoj su bili, za tebe bi moram priznat morala malo razmislit prije ;).

No, taj produzeni mi je u tom razdoblju bio i najljepsi, doslo je ljepse vrijeme, mali nije bio vise toliko bolestan... Razdoblje prije je bilo puno teže.


Mene zapravo u cijeloj priči muči osjećaj grižnje savjesti, da nisam mogla "izdržat" sa svojom djecom. Znala sam pričat s mamom telefonski (tad mi nije mogla uskočiti), ona skuži kako sam koma, pa komentira kako bi trebala uživati jer mi je sada najljepše. I još doda kako je ona mogla s dvoje male djece. A ja ju pitam kad je tata dolazio doma. Pa da, imas pravo, u 14.20, a ne u 19. A imala sam i gazdaricu na katu pa bi vas malo pogledala dok odem na plac.

Taj suptilni osjećaj - pa što nije u redu s tobom kad ne možeš. I nije to samo dućan, moji jesu tantrumaši i bacali su se po podu, ali dućan uglavnom super odradimo. To je taj osjećaj težine kad i u poštu, i u banku, i u općinu ulaziš s bebom i todlerom. Ne jednom, nego svaki put. I naručivala sam hranu internetom. Stričekizkonzuma je često bio jedini razlog da se taj dan obučem ;)). Dobro, da ne nabrajam sad jadna ja rosa salvahe... Jednostavno se poklopilo puno svačijih bolesti i nedostupnosti duži period. Ali ostao je taj osjećaj težine. A i grižnje savjesti.

Imamo mi iz tog perioda i krasnih slika i izleta i dogodovstina... A i ptsp-a :). Nedavno sam imala priliku mjesec dana ne raditi. Sad su 3 i 6, bolesti kod malog su puno rjede, i idu u vrtic. Ja sam cijelo vrijeme razbijala glavu hoću li/mogu li/trebam li/ ne trebam li provesti svih tih 30 dana s njima da uopće ne idu u vrtić. Na kraju je bila neka kombinacija, ponedjeljak da - utorak ne. U danima kad nisu išli svašta smo radili. A u danima kad su išli sam osjećala grižnju savjesti od trenutka kad bi izlazili iz toplog kreveta dok ih ne ugledam oko 15h kako trče prema meni. I iako sam sama sebi govorila da im je bolje tih par sati s djecom, a ne sa mnom u stanu (ne možemo ni cijeli dan biti u parku, u kojem su prije podne opet sami) nisam se mogla oteti tom osjećaju da sam nemajka, da je u tome nešto krivo da ne mogu bez institucije, da kako mame koje nemaju vrtića (pa se tješim da imaju neko selo, ulicu, vrt, susjedno dvorište u koje otrče - a nama je to susjedno dvorište valjda vrtić)... Uglavnom zbrka u mamskoj glavi totalna. Baš mi fali to neko malo selo koje pokuca na vrata, ili izades u dvoriste ili na ulicu pa ga imas. Ovih 15 vocap i vajber grupa i sto postova da bi svaki 99-i zvučao "mi možemo, za koliko se vidimo" su onak... Super... Ali... I tako to.

Citiraj:

---

Barbi prvotno napisa

Ja ne bi mogla ne raditi ako nemam neki drugi siguran izvor prihoda neovisan o muževim prihodima. Imam snažnu potrebu ne ovisiti ni o kome.

---

Meni je to isto jako važno. Mozda se jos stignem obogatiti. :mrgreen:

Igraš li Eurojackpot, seni? :mrgreen: Ja povremeno uplatim kad me obuzme maštanje o ranom umirovljenju i bavljenju hobijima. Uz sigurnu rentu, naravno. :lol:

Tu i tamo uplatim loto, a onda zaboravim pogledati listić :lol:

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Meni je to isto jako važno. Mozda se jos stignem obogatiti. :mrgreen:

---

I meni je uvijek bila važna ta neovisnost, čak ne neovisnost sama po sebi, nego SVIJEST da sam se u stanju uredno pobrinuti sama za sebe. Ili za sebe i svoju djecu. Jer nikad ne znaš što ti život nosi...

Potaknuta onom drugom temom o djeci starijih roditelja mogu još napisati ovo: činjenica da smo mm i ja zaposleni i ne premladi roditelji dovela je do dugoročno dobre stvari u našoj obiteljskoj organizaciji: naša su djeca od malih nogu sudjelovala u svim kućnim poslovima zajedno s nama i prilično su dobro verzirani. Nije da ih nešto bičem ganjam, ali silom prilika nikada nisu bili pošteđeni radnih zadataka. Sigurna sam (sad to mogu i reći, jer su djeca u teen godinama i nisu s dvije lijeve) da će se danas-sutra sasvim dobro snaći sa prizemnim praktičnim stvarima. Neće im biti problem pobrinuti se za rublje ili za hranu ili za kupovinu jer u svemu tome sudjeluju.

Da sam bila doma, vjerojatno bih po inerciji preuzela na sebe hrpu tih poslova (što i napravim ponekad, na godišnjem i slično :oops: jer mi u biti nisu mrski) ali za moju djecu to bi bio fakat loš uzor. U roku keks ja bih bila u stanju potonuti u stereotip iz priče. Bolje da sam zaposlena, za njih i za mene.

brrrr BB od tvog posta mi je loše. Opet se osjećam kao nemajka (što i jesam).

a pa zdrava doza grižnje savjesti nije loša, tjera nas da budemo bolji :mrgreen:

Ajme bubili!
jest da i cvijeta ima point, ali ja bih ti ovako u šali rekla (100% dobronamjerno) da te "mit nemajke" bas zakačio.
kakav bi ovaj svijet bio, kada bi svi bili isti, mislili isto i osjećali isto? sve je u redu s tobom.