sretno curi!
Printable View
sretno curi!
Je li engleski JEDINI problem koji ima? Ostale predmete prati bez ikakvih teškoća?
Ako je tako, onda se isplati uložiti u intenzivne instrukcije engleskog, nije to gradivo neki SF da ga u godinu dana ne bi mogla savladati.
Teško ćeš dobiti IP za engleski samo zbog izostanaka, a VJERUJ MI, IP se u školama provodi gotovo nikako, osobito ako joj ocjene inače nisu loše. Neće dobiti prilagođeni test, eventualno će joj dati još 5 min. vremena da završi, diktat će pisati kao i drugi, usmeni joj neće nikako prilagođavati, kao ni prezentacije.
Ja isto mislim da su individualne instrukcije pravi put da svlada gradivo u kratkom vremenu.
Engleski joj je najveci problem sada jer nema nikakvo predznanje.Ostale predmete ona polovi,naravno da joj je tesko s obzirom da da je do sada imala nastavu u kuci i sve je bilo prilagodeno njoj.Ima dosta ubrzani tempo,kad pise sporija je od ostalih,uz to jos treba popamtiti sve u skoli.Ovo je sad priprema za 5 razred.Uciteljica sa Rebra je prepucila indiv.pristup jer nece bez papira njoj nitko olaksavat.Zna iz iskustva.
Dr.Marina Grubic sa Rebra mi je rekla da dodjem na procjenu kad krene(tada jos nismo znali dali ce joj dr.dati da ide u skolu)i da ce ona napisati za skolu svoju procjenu da imaju u vidu njezino stanje!
Vjerujem da joj je teze nego drugima u razredu.Krenula je u 1.razred,i od drugog polugodista je stala.I sad- hop u 4.
Upravo zato što se tek može pokazati još problema i s drugim predmetima, mislim da filip treba za svoje dijete zatražiti IP. Ne škodi pokušati, a kasnije to može biti poluga koju ona kao roditelj ima da zastupa najbolje interese svog djeteta.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
S druge strane, nekakva nadoknada gradiva ne bi škodila, ali nisam pametna kako bi to trebalo izgledati... To je možda tema za razgovor u školi s razrednikom i profesoricom engleskog, pa nek ONA predloži što bi trebalo napraviti da dijete koje je zbog bolesti izostajalo može uspješno nadoknaditi gradivo.
Sigurno da joj je teže, ali čokolada ti realno govori kako u praksi izgleda individualizacija.
kaj nije ona imala učenje doma ili u bolnici, mislim da si tak isto nekaj pričala
2.i 3. Razred je imala skolu u kuci.iz ministarstva je dobila rjesenje za prepolovljenu satnicu tada.
Ako je to jos preporucila i uciteljica sa Rebra, ja ne bih dvojila. S papirom ima nekakve sanse da se prilagode njoj a bez papira nikakve
Ja ti ne želim sugerirati da ne tražite IP, nego da ne očekujete od njega puno.
Koa što rekoh, 1:1 instrukcije engleskog dva puta tjedno, to će joj sasvim sigurno biti dosta da stigne i prestigne djecu iz razreda do kraja godine.
Sa razrednicom sa se cula.Ona ce razgovarati sa skol.psihologom.Ja planiram razgovarati sa dr.s Rebra jer me zanima i njeno misljenje s obzirom da se susrece sa hematoliskom djecom i roditeljima i zna situaciju.
Shvatila sam da joj je engleski jedini problem.
Ako zaostaje i s matematikom i s hrvatskim, ako je spora u rješavanju, ako ne može pratiti tempo ostalih, ako će izostajati zbog pregleda/kontrola, onda ima smisla tražiti IP.
Samo ne očekuj puno od škole, osobito ako se ne nađe neki konkretan problem (slaba pažnja, percepcija, nešto od dis-teškoća).
U predmetnoj nastavi dijete je je broj smješten u učionicu radi nastavnog programa kojeg učitelji u 9-mjesečnom maratonu moraju istrčati.
U razrednoj nastavi učiteljica ima mogućnost modelirati program prema svom razredu jer s njima boravi dugo i poznaje ih.
Ne sanjaj o metodama individualizacije koje će ti Grubić napisati da bi se trebale od 5. r. provoditi.
Neki će učitelji pokazati više empatije i truditi se, drugi će smatrati da se koristi IP da bi ocjene bile bolje i to joj njoj u razredu otvoreno reći, a trećima će u oblačiću iznad glave pisati da je IP izmišljotina i da postoje pametna i glupa djeca koju treba u školama razdvojiti jer su se oni školovali samo za poduku pametnih.
Inače za IP ti nije dovoljna samo psihološka procjena, morate otićina timsku obradu gdje vam škola i školski liječnik kažu.
Potpis na čokoladu.
Iako čujem da ima i drugačijih iskustava, no prečesto je kako je čokolada rekla. baš zbog toga smo i odustali, djetetu bi u njegovoj školi napravili medvjeđu uslugu.
Isto je cijela priča krenula u četvrtom sa strahom od petog razreda, no nakon razgovora s učiteljicom smo odustali. Između redaka funkcionira tako da dijete dobije testove za maksimalno tri.
Ma nije to baš tako... Moje iskustvo s nastavom matematike u višim razredima OŠ je bilo odlično (kod mlađeg sina): profesorica mu je u zagredu stavljala zadatke koje nije bio obvezan riješiti (tako da je imao jednak opseg vremena kao i ostali, ali manju količinu gradiva). Ako bi stigao, on bi i to riješio, pa si je to ponekad koristio za podizanje ocjene.Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
Moj stariji isto ima ip iz matematike i u srednjoj školi - dobije na testu veći font, prored i eventualno zadatak manje, a ako ima vremena, piše sa strane dodatne provjere.
Iz engleskog ne znam, nije bilo puno adaptacije, ali obojica su smjeli pisati domaće zadaće na računalu. Koriste ppt i doc formate. Iz njemačkog je starijem sinu prof znala za vrijeme odmora dodatno objasniti gradivo s kojim je imao poteškoće. Sad je uhvatio korak, pa to nije bitno.
Slažem se da samo rješenje za IP nije dovoljno. Treba tu puno roditeljskog truda, barem je meni to tako izgledalo: razgovori s prof hj, mat i ostalih predmeta, stalno prepričavanje i objašnjavanje zašto dijete treba IP i kako mu se može olakšati... Bome, kad se sjetim, u osnovnoj su me školi dooobro zapamtili. Stalno sam visila tamo. Ali vrijedilo je truda.
filip, imam prijedlog i kako tvoja djevojčica može uhvatiti korak iz engleskog - treba otići na razgovor s profesoricom tog jezika + s razrednikom, pa dogovoriti dopunsku nastavu (kao što obično imaju mat, hj, fiziku...) u okviru škole. Na taj način profesor dobije sat više u tjednu, a na tu nastavu može ići tvoje dijete i sva ostala djeca koja žele ponoviti staro gradivo. Pitaj ih da li se to može izvesti u okviru škole.
Peterlin, dopunska nastava ne služi tome, nema "individualizacije" na dopunskoj. Moja je bila par puta na matematici, s ploče prepišu 3 zadatka (ne ona koja njoj npr. ne idu) i riješe ih. Jednom tjedno.
Na dopunskoj iz jezika ponavljaju aktualno gradivo, ono koje su upravo učili taj ili prošli tjeda.
Ovo nije točno.Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
Kod vas.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Kod nas se na dopunskoj nastavi matematike popunjavalo rupe koje su djeca imala iz nižih razreda. Tako da....sve je stvar volje.
Ja nisam za sve škole rekla niti za sve nastavnike u mojoj školi.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ja NISAM protiv IPa, samo napominjem da ga 50-60% učitelja ne provodi (postoje, naravno, statistički bolje i lošije škole, nije svugdje isto).
Prije su morali pisati mjesečne planove koje roditelji rijetko do nikad ne bi vidjeli iako su im se prema pravilniku trebali pokazati do kraja 1. polugodišta, a sad su dužni u godišnjem planu samo napisati u par natuknica kojim će se metodama podrške služiti da učeniku omoguće način pokazivanja znanja koji mu najviše odgovara. Uglavnom se tu radi o copy-paste općenitostima.
Govorim temeljem svog i iskustva puno roditelja s kojima komuniciram.
Ja nikako NISAM za to da se učitelji opterećuju papirologijom, radije bih da zajedno s roditeljima dogovore metode podrške, ali to se ne događa jer roditelji "nisu stručni".
Meni je konkretno trebala godina i pol dana da učitelji prvo povjeruju da teškoće postoje pa da onda NEKI shvate zašto ne može završiti nijedan test i zašto radi "glupe greške". Rečenica koje se naslušala upravo tako glasi - Pa opet si napravila glupe pogreške, moraš se koncentrirati!
Really? :roll:
Uopće ne mogu zamisliti kako se IP provodi kod djece čiji roditelji ne bdiju ili iz objektivnih razloga nisu u mogućnosti doma pomagati, podučavati ih kako nastupiti i ohrabrivati ih.
S druge strane ni učitelji nisu u zavidnoj poziciji kad im se u razredu zatekne 4-5 njih s PP i IP, osobito ako su ometači nastave.
Jako lijepo.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
tako bi to trebalo i biti.
No kažem, negdje ne samo da se ne provodi nego se radi kontra. I da znam, možemo se žaliti i boriti no...
Razumijem. Kod IPa učenik bi morao dobiti test oblikovan tako da mu omogući pokazivanje znanja te bi morao biti ocijenjen realnom ocjenom. Kako se učiteljima ne da oblikovati poseban test, može se dogoditi da zbog velikog broja zadataka skalu ocjenjivanja umanje za 10-15%, pa npr. za 85% riješenosti IPovac dobije peticu, a drugi bez IPa dobije četvorku.Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
Kod PPa (gdje MORAJU potpuno prilagoditi test, izbaciti sve detalje, a ostaviti najosnovnije stvari) neki učitelji smatraju da takav učenik može dobito maksimalno trojku za 100% riješenosti (što je opet u suprotnosti s preporukama i ne znam sad točno kojim pravilnikom).
Ovo je dokument: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/...03_24_510.html
Ali ima još i neki dodatni, nemam sad vremena tražiti - obično to imaju na stranicama AZOO https://mzo.hr/hr/odredbe-pravilnika...-s-teskocama-u, a bio je i onaj naputak kako se to primjenjuje (imam ga na hd, ali bez datuma i zaglavlja, pa nije mjerodavno).
Istina je da ima puno škola u kojima se ovome posvećuje nedovoljna pažnja i zato nam nema druge nego se boriti za svoju djecu.
A sad odoh ganjati uputnice za psihologa, stariji sin mi ide na državnu maturu sa IP, a nalaz psihologa ne smije biti stariji od godine dana.
Ja se iskreno nadam da ce moja J.poloviti gradivo,ide njoj to,maximalno se trudim pomoci joj oko zadace,sastavaka,lektire pa i engleskog,vidim koliko joj to znaci i da joj volja naraste do neba.U skoli se ona stvarno trudi da stigne prepisati,da bude u korak s njima.Nema ona taj kontinuitet i brzinu ali i to ce doci na svoje.treba vremena za prilagodbu.
Kakva je uopće procedura da dijete dobije individualizaciju? Tko određuje što se individualizira i zašto?
Idem u postupak dobivanja dijagoze Aspergera, službeno u bolnici.
Nakon toga planiramo zatražit naknadu za pomoć i njegu, znači čeka nas vještačenje.
I onda škola. Što njima treba? Ja vidim neke stvari koje su mu teže nego drugima, sad kad je gradivo postalo malo zahtjevnije vidim da mu je teško učiti, recimo prirodu je znao teoriju (kakvi zavičaji postoje) ali mu teško spojiti sa slikom. Pisanje sastavaka, muka. Prepricavanje isto tako.
Ide mu sve sto je konkretno, činjenice, ali primjena nekad teža.
Cijeli dan je u epizodama plakanja jer mora naučiti pjesmicu za glazbeni
Puno sitnica, ali ne znam kako to konkretizirati
Mislim da se ip ipak sad provodi bolje nego prije 5 godina. Učitelji koji žele provoditi IP kako treba, jako cijene konkretne upute stručnjaka.
Nikad nisam mislila da ću biti za to, ali kad vidim koliko se on trudi, a jednostavno mozak ne daje rezultat, žao mi da se muči.
Pročitat će lektiru bez problema, ali ne može pravim redoslijedom prepričati i znati sve detalje.
Cijeli dan uči pjesmicu, ali i dalje mu treba prvo slovo da zna koja kitica ide
Stvarno je frustrirajuće
Kakve papire imate?Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Ne znam kako je sada, ali stručna služba škole to pokreće na temelju dokumenata koji mogu biti vanjski (dijagnoza koju je dijete dobila od specijalista ili u specijaliziranoj ustanovi) ili interni od škole, ali ne znam kako to ide. Ako nemaš vanjske papire, škola provodi opservaciju u trajanju od par mjeseci i onda pokrenu postupak za IP ili PP. Mislim da odluku donosi onaj isti stručni tim koji radi evaluaciju učenika za upis u prvi razred. Unutra su članovi stručne službe škole i nadležni školski liječnik. Na temelju njihovog zaključka, škola šalje Gradskom uredu ili Ministarstvu zahtjev. Tražit će od vas odgovarajuću dokumentaciju (mi smo imali nalaze iz Suvaga za oba sina i to smo dali stručnoj službi) i u roku od 2-3 mjeseca dobiješ Rješenje o primjerenom obliku školovanja.
Ima pravilnik o tome https://narodne-novine.nn.hr/clanci/...03_24_510.html
Drugo pitanje je provođenje individualiziranog pristupa nakon što se dobije rješenje. Mi smo imali dobru suradnju sa Suvagom, pa su nam njihovi stručnjaci (logoped, psiholog) u okviru nalaza napisali preporuke za učitelje.
Djeca te često iznenade, jer klinci s teškoćama s vremenom nađu kompenzacijske metode. Osim toga, sad je 21. stoljeće, pa treba iskoristiti tehniku koju imamo na raspolaganju. Moja djeca su se opismenila uz računalo (power point je bio zakon :-) ) a i do dana današnjega koriste elektroničke medije za sve živo.Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Organizacija radnog dana i raspored - na mobitelu i računalu (raspored u bojama, alarmi i slično) - definitivno se bolje snalaze nego ja
Učenje pjesmica napamet - ne čitajući nego slušajući (dok su bili mali - trebali su pomoć, a kasnije su koristili audio materijal). Ako se treba podsjetiti prvog slova, neka si napravi podsjetnik sa prvim slovima. U power pointu se to može uredno konfigurirati (morala bih potražiti svoje stare šprance, ali ne trebate ih - ako se dijete dobro služi računalom, samo će si to sastaviti).
Pisanje sastavaka - moj L. je inženjerski tip još od pelena i imao je u nižim razredima OŠ šprancu za sastavke: Uvod (3 rečenice), razrada (5-6 rečenica), zaključak (2 rečenice). Kad je krenuo u peti razred, profesor HJ je šprancu prokužio u roku 2-3 tjedna pa me pitao jesam li mu ja to smislila... Komentirao je nešto u stilu da sastavci izgledaju kao upute za korisnike. Pa istina je, hehehe, sin je čak imao uputu (razmisli, skiciraj, zapiši) i obrazac za to podijeljen u tri segmenta. Od malih nogu zna za brojenje riječi u MS Word. Ajoj, kad se samo sjetim.... Dobro je organiziran i nikada nije imao problema s pravopisom, jer to je skup pravila. Matematika - nikad problema. Jedini je iz razreda (ili čak oba razreda iz generacije) uredno upao u mat. gimnaziju.
No, dosta o mom djetetu.
Ti najbolje poznaješ svoje dijete i znat ćeš koje su njegove jake strane. To je temelj na kojem treba graditi, ono što nije napor. Kasnije se metode proširuju na ono što predstavlja napor. Ovo je dob kad si dijete nalazi najbolje načine učenja. Djeca s teškoćama tu su u prednosti (iako sada tako ne izgleda) jer to istraživanje metoda odrade u ranijoj dobi nego ostali koji mogu usvajati sadržaje "s pola guzice" i bez posebnog truda. To će se kapitalizirati kasnije.
Istražite i druge načine učenja - umne mape, prezentacije, audio materijal (ima audio udžbenika dostupnih u Knjižnici za slijepe, ako bi pomoglo)
Što se tiče ispitivanja i ocjenjivanja - vidi što bi odgovaralo, ali možeš npr. nastavnicima predložiti da se gradivo dijeli na manje cjeline, da se preferira usmeno ispitivanje, da se učenik sam može javiti, da mu prilagode font kod pismenih provjera (ne znam da li treba) i slično. Kad budete dobili dijagnozu, možda ćete dobiti i preporuke, ali to je dugotrajan proces. Ključno je dobro surađivati s osobljem škole i pridobiti ih za suradnju, kako bi SVIMA bilo lakše, a učenik postigao najbolje rezultate.
Sretno!
Tamo gdje ćeš raditi procjenu za Asperger vjerojatno postoji multidisciplinarni tim pa pitaj njih mogu li vam napraviti timsku obradu. Gledaj da dobiješ dobre upute za nastavnike, da se precizno navede što da, a što ne. Već sama znaš što mu je potrebno pa to pri obradi navedi. Npr. ako uči pjesmicu napamet 5 dana i ne ide mu, onda nema pjesmica napamet. Ako mu nikako ne ide kronologija u povijesti, onda nema godina ili lente vremena u testu. Individualizacija bez prilagodbe sadržaja nikako nije "sve je isto, samo je veći font i širi prored" kako to vole u školama poopćiti. Postoji cijeli spektar prilagodbe metoda ispitivanja znanja.
Ovdje je lijepo opisano kako se ishodi IP:
https://lampica.hr/individualizirani-pristup-u-nastavi/
Idemo u Klaićevu idući tjedan.
Kod mog L je problem da njega te neke stvari jednostavno ne zanimaju. I kad je tako onda džabe sve metode.
On je pitao zašto treba u školu, možemo li ga ispisati i školovati doma. Nije mu jasno zašto mu treba priroda, glazbeni, to je sve napor.
Kad i uči, nije koncentriran očito. Test sad zadnji isto zbrljao jer mu se ne da čitati
Danas je trebao napisati pjesmicu, to je bilo mučenje i na kraju sam mu ja djelomično pomogla jer je on samo mogao plakati i biti frustiran
Ono što ga zanima, engleski, informatika, matematika, to mu je super .
Nažalost, da bi upao u školu gdje će razvijati engleski, informatiku i matematiku, treba mu relativno puno bodova, odnosno dobre ocjene iz svih predmeta.
Da, znam, zato sad i mozgam kako da mu sve to olakšam. Najgore je što svi pričaju "ocjene nisu bitne" ali zapravo jesu. Jer sad stječe navike učenja. Ako sad krenu četvorke, teško da budu u 7.petice.
Baš me zanima kako će učiteljica reagirati na spomen individualizacije. Jer ona ne zna što mi doma prolazimo, vidi samo da je u prva dva razreda briljirao. Kad je znao sve što se radi i nije trebao učiti
Ali i realno, tko zna kakvi budu upisi za 5-6 godina
Da, ovo je bitno.Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Kreni od učiteljice, jer ona ti je prvi kontakt, a i poznajete se. (Ja bih bila potpuno otvorena i rekla kakva je situacija kod kuće i iznijela svoja zapažanja: kratki interval pažnje, nemogućnost koncentracije, frustracije zbog toga-i-toga...) Obavijesti učiteljicu da ste u postupku procjene, ali da još ne znaš kakav će biti rezultat. Razmijeni informacije - vjerojatno ona zna više nego se čini. Svrha cijelog postupka je pomoći i djetetu i njoj i svim drugim učenicima. Nakon toga uključit ćete stručnu službu, odnosno tim za evaluaciju koji uključuje i školskog liječnika. Najbolje je da ONA informira stručnu službu, jer mora biti uključena u cijelu priču od početka. Učiteljica će znati je li bolje uključiti stručnu službu odmah ili kad stigne prvi nalaz. Ja bih je pitala da predloži kako bi to bilo najbolje napraviti.
Što se tiče nalaza, obično procjena nema samo jedan papir, jer timska obrada podrazumijeva više različitih stručnjaka, pa to može dulje potrajati. Tek ćete vidjeti kamo će vas dijagnostika usmjeriti - hoće li osim prilagodbe u školi trebati rad s logopedom, rehabilitatorom, psihologom... (ne znam ni ja jesam li što propustila jer nemam iskustva s ovakvim teškoćama). Kako god bilo, to je proces i treba biti otvoren za različite mogućnosti. U dobrom trenutku ste se odlučili na dijagnostiku, jer roditelji često to zanemare do pred kraj osnovne škole, a to je najčešće prekasno.
U svakom slučaju - radiš u najboljem interesu svog djeteta. Naoružaj se strpljenjem, ali to ti nije ništa novo. Put do cilja vodi malim koracima. Sretno!
Za sad imamo privatni ados papir i ide na terapiju igrom već skoro godinu dana. I tu je jako napredovao, u socijalnim vještinama, u tome da lakse podnosi neuspjeh, nema više plakanja u školi, ne ometa nastavu.
Doslovce sve što je učiteljica spomenula kao problem mi smo riješili. I ona se sama iznenadila
Mislim da je više sad problem u mojoj glavi. Kako tako pametno dijete, a treba IP? Pa on sve to zna i nauci.
Hoće li ga to obilježiti negativno?
Ma ne znam opisati kaos u glavi.
On bi bio programer. Muž kaže, pa ići će u gimnaziju i na faks. A ja si mislim, nema šanse da će imati ocjene za to. Nit ga ne želim u gimnaziji.
Znam, letim daleko. Trebali bismo dan po dan. Ali baš mi neki lošiji i teži period. Zadnjih par dana baš puno radimo za školu
Pomalo, nemoj kovati tako dugoročne planove, izgorjet ćeš. Tko zna kakav će sistem upisa biti, koje će se škole otvoriti za 7 godina, trendovi i pravilnici se mijenjaju.
Moj stariji je sa IP imao 5.0 cijelu osnovnu školu. Imao je rješenje od prvog razreda, jer smo mi došli na upis sa Suvagovim papirima. Nisam ništa tražila (ni znala za to u onom trenutku) ali tako je ispalo. Bez IP, ne vjerujem da bi imao tako dobar uspjeh. Mlađi nije imao baš 5.0 ali ni puno manje. Imao je dovoljno bodova da se u srednju školu mogao upisati i redovnim putem, bez predupisa.Citiraj:
Vrci prvotno napisa
***
Reci učiteljici da ne brineš za ovaj dio sada, nego ono što dolazi kasnije, kad se opseg gradiva značajno poveća. Moja djeca i nisu bila drugo nego obični klipani kao i svi ostali, ali mi smo radili sve što smo znali i umjeli da oni mogu iskoristiti sve svoje potencijale u sustavu koji nije idealan.
Hoće li ga to obilježiti negativno? To ovisi o vašem stavu doma. Ako vi ne mislite da je to nešto negativno, neće ni on to misliti. Moji su mislili da je to prednost. Mi smo doma odradili svoje tako da smo obojicu sinova osnažili da se zalažu za svoje ciljeve. Moj mlađi se sa svojom disleksijom u razredu borio tako da mu je ruka često bila u zraku. Što god je trebalo na ploči - vikao je MOGU JA? Tako je bilo do završetka srednje škole. Rekao mi je da lakše razumije gradivo kad radi na ploči. Nije mu padalo na pamet da se ustručava. Stariji nije toliko prodoran, ali nema šanse da on na faksu sebi ne osigura povoljne uvjete pisanja ispita. Ne preskače ništa što bi mu bilo od koristi :mrgreen:
(Samo da napomenem - ne ide uvijek glatko. Moj mlađi je bio toliko frustriran zbog teškoća čitanja da je u nekom trenutku završio na hodočašću psihologu-psihoterapeutu zbog samoozljeđivanja. Nekako je izašao s tim na kraj i to samostalno. Mi smo bili samo podrška. Tja, sve je to život. Kakve god karte dobiješ, treba se truditi da s njima odigraš najbolje što možeš.)
Još malo o tvom djetetu. Kaže da bi bio programer - pa sjajno, postoji primjeren cilj. U TŠRB je s mojim mlađim sinom na ovaj smjer https://www.tsrb.hr/tehnicar-za-racunalstvo/ išlo još nekoliko kolega s papirima za IP. Koliko znam, školuju se uspješno i dalje.
Svom sinu pokušaj objasniti da je taj njegov cilj sjajan, aliii da bi ga postigao, postoje neki uvjeti: mora odraditi minimum gradiva drugih predmeta. Nema preskakanja. Svaka batina ima dva kraja. Život nije isključivo zona ugode. Dijete je bistro - shvatit će, možda ne od prve, ali ide to... Ako mu bude trebala dodatna motivacija, nađite mu nešto što ga veseli i u čemu može biti uspješan. Npr. vidi ima li u školi kakva izvannastavna aktivnost iz područja informatike ili robotike u koju se može uključiti. Ako može, neka se uključi u natjecanja. Moj stariji je volio ići na Infokup, ali za to mora imati mentora iz škole.
Ponekad se putem ukažu neke mogućnosti o kojima roditelji nisu imali pojma. Moji sinovi imaju svoje zanimacije koje su si više-manje sami našli (radioamateri, HFS...) a koje su im tijekom srednje škole bile psihoterapija.
Uostalom, to je stvarna škola za život - naučiti obaviti ono što ne voliš na najbrži i najbolji način, da ti ostane što više vremena za ono u čemu uživaš. Tko to uspije sa svojom djecom, nikakav daljnji uspjeh mu više ne treba.