Problem s koncentracijom

Long time, no see. :)

Mlađi je dobio dijagnozu : ADHD, disgrafija i lagana disleksija.
Stariji ima disleksiju.

Nije lako, ali moram reći za sve ovdje mame koje su tužne svoje iskustvo i dati im malo pozitive. Sa starijim ovu godinu (7.r) sam radila stvarno minimalno. I još k tome, imati će jednu četvorku (Hrvatski mu je oduvijek ajme), a ostalo sve same petice.. Presretna sam radi njega. Iza svega toga stoji stvarno trud i rad cijelu godinu. Dok njegovi u razredu se snalaze i prepisuju, manje rade nego on, on sjedi nekako izdvojen pa znam da su sve te ocjene njegov trud. Pače, od njega prepisuju. Naviše od svega mi je drago što je stvarno samostalniji, što je nekako uspio skužiti kako da radi.
S mlađim sam isto manje radila, što zbog obaveza, što zbog toga što želim da se i on osamostali maksimalno (najviše pomažemo oko organizacije..) pa ga puštam da pliva sam. Ima tu i šalabahtera i svega.. On nije kao stariji mu brat. Ali ocjene mu nisu groblje. I on je dobar, čvrsta petica. Namjerno sam pustila da i odskliže malo (Hrvatski, fkorz), ali to je bilo s višim ciljem. Mora i on shvatiti da bez rada, neće biti ni rezultata. On je 6.r. pa ima još vremena da sazrije i nađe i on svoj način kako da uči.
Možda je pomoglo i to osvješćivanje profesora u školi ŠTO su problemi s kojima se djeca po IPu nose pa im znaju dati malo više vremena za rješavanje ispita. To je veliki pomak, iako zvuči kao ništa.
Vidjeti ćemo kako će dalje ići. Nadam se da će biti ok. Imam stvarno pametne i vrijedne dječake i bilo bi mi baš žao da na kraju u životu rade nešto što im uopće nije interesantno, samo zato što ih je kočila disleksija, disgrafija i/ili adhd u osnovnjaku.
Mislim da sam i ja kao dijete imala disleksiju i uvijek sam mislila za sebe da sam glupa i da ne zaslužujem nešto veliko i značajno. Upisala sam srednju koja mi je bila grozna.. No imala sam na kraju sreću (+puno uloženog rada i truda) da mi se posložilo sve kako treba. Ne želim, naravno, to svojima da prolaze. Pogotovo kada znamo da imaju objektivan problem i kada postoji rješenje/program.

Zanima me znate li možda u kojim srednjim školama u Zagrebu provode IP? Navodno u svima, ali znamo svi da to nije baš tako. Negdje prate tu djecu, educiraju profesore, a negdje je to samo puko slovo na papiru.
Stariji bi silno želio biti programer, a mlađi se još traži.
U gimnazije ne bi željeli (iako je mlađi bio neko vrijeme spominjao Klasičnu, ali sada je u fazi elektronike).
Izbor će na kraju (naravno!) biti njihov, ne mislim se tu upetljavati osim da im razjasnim što je što. Ali me zanima u kojim sš su profesori koji će znati što je disleksija, disgrafija.. U ovoj oš je baš teško, jer samo nosala nekim profesorima njihove dijagnoze i objašnjavala što i kako (nisam ni logoped ni psiholog ni pedagog). Nitko ih ne educira što će s takvim učenicima.

Ožujak, drago mi je da su dečki dobro.

Moja iskustva sa srednjim školama u Zagrebu opisana su ovdje puno puta.

Stariji je u Miocu imao ipnu potpunosti, a mlađi je završio Ruđer

U Ruđeru isto primjenjuju ip, ali u strukovnim školama to ide teže na praktičnoj nastavi, jer zbog kapaciteta laboratorija teško je osigurati produljeno vrijeme na vježbama. Na ispitima nije bilo problema.

Draga Peterlin, da vidjela sam tvoje postove. Hvala ti. :) MIOC ne dolazi u obzir. Ta škola je stvorila animozitet kod moje djece slušajući priče. Ne konkretno supruga i mene, već naših prijatelja i njihovih klinaca. Iskreno, nisam ni ja sklona miocu (imam prijateljicu koja tamo radi kao prof). A i da jesam, vjv ne bi mogli upisati (nisu petnulaši). U svakom slučaju, mioc otpada!
Ruđer im je napet jer smo blizu.
Ima li još neka sš koja provodi IP (a da nije nužno gimnazija, možda prije tehnička)?

Provođenje IPa ovisi isključivo o tvojoj, odnosno u srednjoj već učenikovoj upornosti. Sin ti mora imati vrlo jasno napisane struktne upute. Nastavnici obožavaju "veći font, širi prored" i misle da su time jako pomogli. Prije odlaska u srednju odi kod stručnjaka koji je sina testirao (psihologa?) i zatraži detaljne upute ovisno o tipu teškoće npr. (lupam)
- odgovaranje po dogovoru
- neocjenjivanje diktata
- skraćeni testovi (a onda neka ga usmeno pitaju što smatraju da nedostaje)
- printanje ili slanje PPT (kojeg su učenici prepisivali na satu) na mail

itd.

Upute uruči SS nove škole i traži njihovo provođenje, a sin neka razgovara sa svaki nastavnikom 1:1.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Provođenje IPa ovisi isključivo o tvojoj, odnosno u srednjoj već učenikovoj upornosti. Sin ti mora imati vrlo jasno napisane struktne upute. Nastavnici obožavaju "veći font, širi prored" i misle da su time jako pomogli. Prije odlaska u srednju odi kod stručnjaka koji je sina testirao (psihologa?) i zatraži detaljne upute ovisno o tipu teškoće npr. (lupam)
- odgovaranje po dogovoru
- neocjenjivanje diktata
- skraćeni testovi (a onda neka ga usmeno pitaju što smatraju da nedostaje)
- printanje ili slanje PPT (kojeg su učenici prepisivali na satu) na mail

itd.

Upute uruči SS nove škole i traži njihovo provođenje, a sin neka razgovara sa svaki nastavnikom 1:1.

---

Hvala Čokolada na odgovoru. Znači, isto kao i u sadašnjoj OŠ.
Imamo upute (možda ne ovako jako detaljne, ali postoje smjernice), samo svejedno moram hodočastiti od prof do prof u OŠ i pojašnjavati što i kako.
Sada me to baš ljuti.. jer nemam toliko slobodnog vremena, neugodno je i meni i djetetu što sam svako malo u školi, a nisam ni logoped/psiholog da mogu uputiti profesore. Nekako bi voljela to izbjeći... na način da dam njihove papire u školu i škola sa svojom stručnom službom porazgovara i uputi profesore. Nisu moji sigurno ni prvi ni zadnji s problemom disleksije, disgrafije, adhda..

Ako sve državne (?) sš fukcioniraju kao naša oš, onda nam jadna majka.. :(

Da, sve je isto, samo što će te u srednjoj stručna služba možda tražiti friške i KONKRETNE upute/preporuke, a tu onda iskoristi situaciju pa dodaj sve ono što je djetetu bitno. I ne računaj da će ih se svi pridržavati, dijete se mora samo izboriti za svoja prava. Ovisi to i o školi, nije svugdje isto. Kažu da je u srednjoj lakše nego u osnovnoj.

Ožujak, najbolje je da se najaviš stručnoj službi škole za koju je dijete zainteresirano i odeš na razgovor. Mi u Ruđeru nismo imali nikakvih problema sa sinom, ali on je osoba koja se zna zauzeti za sebe i to uredno i radi. Ruđer ima psihologa i najmanje jednog pedagoga. Nemam iskustva s psihologinjom koja je sada zaposlena, ali nema to veze. Možeš komunicirati i s upisnim koordinatorom (to je trenutno razrednik mog sina, čovjek je odličan). Najavi se i pitaj: https://www.tsrb.hr/kontakt/

Da, hvala. Znam da ću morati odraditi taj početni razgovor u sš. I ako će biti Ruđer, znam kome se obratiti (znamo novozaposlenu psihologinju :) ).
Zanimalo me kakva je situacija u ostalim sš. Koje sš NE ignoriraju djecu s poteškoćama? Npr. dobila sam informaciju da XIV. gimnazija se brine o učenicima po IPu (psihologica razgovara vrlo direktno i konkretno s učenicima, a onda profesorima). No međutim, mi vjv nećemo u jezičnu. Zanimaju me takva iskustva.

Nijedna SŠ neće ignorirati, proslijedit će upute nastavnicima, a što će oni s tim, drugi je par rukava. Učenik svakako mora sa svakim ponaosob razgovarati odmah u rujnu, izvježbajte doma to predstavljanje i razgovor. Uvijek je bolje ako dijete samo nastupi.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Nijedna SŠ neće ignorirati, proslijedit će upute nastavnicima, a što će oni s tim, drugi je par rukava. Učenik svakako mora sa svakim ponaosob razgovarati odmah u rujnu, izvježbajte doma to predstavljanje i razgovor. Uvijek je bolje ako dijete samo nastupi.

---

Tako je. Roditelji odrade razgovor sa stručnom službom i razrednikom, a učenik mora to isto odraditi sa svamim nastavnikom. Može roditelj isto, ali bolje je ako učenik sam objasni što mu najbolje odgovara, a što mu predstavlja teškoće. Obično nadu neki modus kako to funkcionira, ali većinu nastavnika treba sustavno podsjećati na IP.

Mislila sam da nikad ne bum od onih mama kaj se ljute na dijete jer zabušava i oteže s pisanjem zadaće i evo ga, tu sam. :roll:

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Mislila sam da nikad ne bum od onih mama kaj se ljute na dijete jer zabušava i oteže s pisanjem zadaće i evo ga, tu sam. :roll:

---

Sad ti je blizu kraj polugodišta. Dijete je umorno i treba predah. Sve bude u redu, treba samo paziti da zabušavanje i otezanje ne postane navika i obrazac. Predlažem metodu mrkve i batine, odnosno samo mrkve - obećaj nešto zabavno kad napravi zadaću. Možda upali... Sretno!

:bye:

Nisam dugo pisala, prešli u peti razred, očekivano stvari nisu bajne. Većinu predmeta nekako gura, ocjene jako ovise o tome kakav je nastavnik, da li se trudi izvuć maksimum iz učenika (neki) ili je "starog kova" koji od njih očekuje da nauče neke tekstove točno onako kako je on napisao (iz tog već 3. put ide ispravljati jedinicu odnosno dvojku iz testa)

I da, dobili smo prijedlog iz škole da odradimo obradu za ADHD, imamo sad i termin pa ćemo vidjeti. Ja stvarno ne očekujem da ima 5.0 ali ubija me da je dovoljno da malo popustimo i prepustimo mu kontrolu nad stvarima (npr negdje gdje je do tad bio pouzdan i samostalan) i odmah katastrofa. Užasno je naporno kad treba i pratiti novo gradivo (da ne nakupi zaostatke) i hvatati nagomilane zaostatke (kad je glumio da nešto radi tjednima a u stvari nije radio ništa nego gubio vrijeme) a opet iako sam ljuta na njega ne mogu poreći da vjerojatno ima neki problem koji je jači od njega i nije sve to isključivo njegova volja da je tu gdje je... Tako da smo u nekoj pat-poziciji, nije u kazni ali ga tjeram i nadzirem i instruiram, no ajde dokle god pokazuje bar svijest da je zeznuo stvar ne branim mu i da kad završimo igra ponekad malo igrica, mrkva i batina.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

:bye:

Nisam dugo pisala, prešli u peti razred, očekivano stvari nisu bajne. Većinu predmeta nekako gura, ocjene jako ovise o tome kakav je nastavnik, da li se trudi izvuć maksimum iz učenika (neki) ili je "starog kova" koji od njih očekuje da nauče neke tekstove točno onako kako je on napisao (iz tog već 3. put ide ispravljati jedinicu odnosno dvojku iz testa)

I da, dobili smo prijedlog iz škole da odradimo obradu za ADHD, imamo sad i termin pa ćemo vidjeti. Ja stvarno ne očekujem da ima 5.0 ali ubija me da je dovoljno da malo popustimo i prepustimo mu kontrolu nad stvarima (npr negdje gdje je do tad bio pouzdan i samostalan) i odmah katastrofa. Užasno je naporno kad treba i pratiti novo gradivo (da ne nakupi zaostatke) i hvatati nagomilane zaostatke (kad je glumio da nešto radi tjednima a u stvari nije radio ništa nego gubio vrijeme) a opet iako sam ljuta na njega ne mogu poreći da vjerojatno ima neki problem koji je jači od njega i nije sve to isključivo njegova volja da je tu gdje je... Tako da smo u nekoj pat-poziciji, nije u kazni ali ga tjeram i nadzirem i instruiram, no ajde dokle god pokazuje bar svijest da je zeznuo stvar ne branim mu i da kad završimo igra ponekad malo igrica, mrkva i batina.

---

Eh, sve dobro radiš, ali objektivno - ovo je težak period... Opseg gradiva raste, a sada je upravo trenutak za razvijanje najboljih metoda učenja. Prošli smo to. Sjećam se - zadnja pomoć koju je moj mlađi sin dobio bila je u početku prvog razreda srednje (nekakav projekt koji je uključivao jako puno prepisivanja), nakon toga baš ništa. Aliiii trebalo je doći do toga. Četiri godine viših razreda bile su najnaporniji period i njemu i nama.

Naoružaj se strpljenjem... Danas su poteškoće koncentracije i pažnje učestalije (jer brza komunikacija putem mobitela i interneta i nama odraslima skraćuje interval pažnje, a kako ne bi djeci koja ga nisu dospjela ni razviti...) Vidim to na svakom koraku. Ljudi NE čitaju jer nemaju sape pročitati ništa dulje od polovine A4. Baš sam u firmi razgovarala s kolegicom (ona se bavi zaštitom na radu) da moramo svim uputama za otpad ili rukovanje opasnim tvarima dodati "slikovnicu" - sažetu uputu koja će visiti na zidu, da se ljudi podsjete. Nije to lako, prenijeti informaciju na taj način, ali to je trend. Dovoljno je da pogledaš upute za kosilicu i vidiš koji su znakovi opasnosti gore postavljeni, da se korisnik ne mora probijati kroz upute...

Da se ja vratim na temu ovog djeteta... Ishodi mu papire, korist je višestruka: u školi s tim mašeš i istjeruješ da se nastava individualizira u mjeri u kojoj je to moguće. Kasnije će imati olakšice i na državnoj maturi i na faksu.

Doma - iz prostora za učenje treba maknuti sve što odvlači pažnju, a metoda mrkva-batina je odlična i igrice su tu često nezamjenjive. Joj, kad se sjetim nižih razreda OŠ - koliko si učio, toliko smiješ igrati kad završiš s učenjem. Naravno, nije uvijek tako jednostavno. Isprobajte sve što ti padne na pamet - uništavanje knjiga (opisat ću), umne mape u fizičkom ili digitalnom obliku, prezentacije, mnemotehnike... To je izrazito individualno. Ono u čemu će dijete trebati pomoć je razvoj najboljih metoda učenja i istraživanje što daje rezultate, a što ne...

Mom sinu je pomagao ovakav pristup: dulje tekstove čitao je tri puta - prvo čitanje ofrlje, da se upozna s onim o čemu tekst govori (ako ne ide odma' u komadu, može po segmentima, samo to ne odgovara svima). Drugo čitanje - signir u ruke i označiti bitne stvari. Treće čitanje - samo signirano. NEMOJ obraćati pažnju na čuvanje knjiga iako ih treba vratiti, to nije pogodno za ovakvu djecu. Vidi je li bolji način pisanje bilješki po marginama, signiranje ili prenošenje u drugi oblik (moji su obojica koristili PowerPoint da u njega ubace ono što je u knjizi/bilježnici bilo signirano). Imali su osjećaj da se igraju na računalu, a bilo je korisno. Sretno!

Dodatak: Mi smo na vidljivom mjestu imali obješen raspored i kalendar (npr. za kada su najavljeni testovi, iako je moj mlađi sin uvijek bio težak kad je trebalo zapamtiti i procesirati takvu informaciju)

Za upravljanje vremenom baci pogled na ovo, iako je to za starije učenike i studente: https://www.linigra.hr/linigra-blogo...anje-vremenom/
Možda ima kakvih dobrih ideja.

Hvala na savjetima, puno toga već radimo, a dio možda da probam, ovo s ppt nije loša ideja jer kad piše bilješke na papir to ni sam kasnije ne zna pročitati.

A knjige, to moram ja uzeti ovaj vikend npr njegov udzbenik iz matematike (iz 2019. ) i obrisati apsolutno sve zaokuržene zadatke što su 3 generacije prije njega imale za zadaću. Jer on sad pojma nema što je riješio a što ne, pa da samo zaokruži svoje.
Tako da i to je dodatno ponekad problem, knjige su išarane od prethodnih vlasnika. Nekom organiziranom urednom i koncentriranom to ne bi bio problem - njemu je.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

:bye:

Nisam dugo pisala, prešli u peti razred, očekivano stvari nisu bajne. Većinu predmeta nekako gura, ocjene jako ovise o tome kakav je nastavnik, da li se trudi izvuć maksimum iz učenika (neki) ili je "starog kova" koji od njih očekuje da nauče neke tekstove točno onako kako je on napisao (iz tog već 3. put ide ispravljati jedinicu odnosno dvojku iz testa)

I da, dobili smo prijedlog iz škole da odradimo obradu za ADHD, imamo sad i termin pa ćemo vidjeti. Ja stvarno ne očekujem da ima 5.0 ali ubija me da je dovoljno da malo popustimo i prepustimo mu kontrolu nad stvarima (npr negdje gdje je do tad bio pouzdan i samostalan) i odmah katastrofa. Užasno je naporno kad treba i pratiti novo gradivo (da ne nakupi zaostatke) i hvatati nagomilane zaostatke (kad je glumio da nešto radi tjednima a u stvari nije radio ništa nego gubio vrijeme) a opet iako sam ljuta na njega ne mogu poreći da vjerojatno ima neki problem koji je jači od njega i nije sve to isključivo njegova volja da je tu gdje je... Tako da smo u nekoj pat-poziciji, nije u kazni ali ga tjeram i nadzirem i instruiram, no ajde dokle god pokazuje bar svijest da je zeznuo stvar ne branim mu i da kad završimo igra ponekad malo igrica, mrkva i batina.

---

Silly ma on ti sigurno ima neki još nedijagnosticiran problem, već dugo pišeš o tome. Neka prodje obradu, olakšat će to i djetetu i vama jer ćeze znati s čime se borite. Postoje i metode kompenzacije, naućče se neke metode rada, cure imaju puno iskustva na forumu.

Sretnoo!!!

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Hvala na savjetima, puno toga već radimo, a dio možda da probam, ovo s ppt nije loša ideja jer kad piše bilješke na papir to ni sam kasnije ne zna pročitati.

A knjige, to moram ja uzeti ovaj vikend npr njegov udzbenik iz matematike (iz 2019. ) i obrisati apsolutno sve zaokuržene zadatke što su 3 generacije prije njega imale za zadaću. Jer on sad pojma nema što je riješio a što ne, pa da samo zaokruži svoje.
Tako da i to je dodatno ponekad problem, knjige su išarane od prethodnih vlasnika. Nekom organiziranom urednom i koncentriranom to ne bi bio problem - njemu je.

---

Ufff, da, to je problem. Probaj obrisati, a ako ne bude išlo, možda da potražiš po antikvarijatima imaju li koji primjerak u boljem stanju... Knjige iz matematike mi smo u OŠ obično kupili duplo, jer mi je bilo stalo da nam i ostanu u vlasništvu nakon završene školske godine. Stariji sin je imao traljavu nastvu iz matematike (veliku fluktuaciju profesora) pa smo silom prilika morali imati udžbenike doma. Puuuno kasnije, poklonila sam ih dalje. I u srednjoj smo nabavili vlastite knjige iz matematike (Element-ova izdanja) ali to je već druga priča.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Silly ma on ti sigurno ima neki još nedijagnosticiran problem, već dugo pišeš o tome. Neka prodje obradu, olakšat će to i djetetu i vama jer ćeze znati s čime se borite. Postoje i metode kompenzacije, naućče se neke metode rada, cure imaju puno iskustva na forumu.

Sretnoo!!!

---

ajme tipfelera :škartoc:

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

ajme tipfelera :škartoc:

---

Kao da sam ja pisala... Možda MI imamo nedijagnosticirane probleme ili nam internet i mobiteli razaraju koncentraciju :mrgreen:
Za sebe mogu sa velikom sigurnošću tvrditi da imam neke elemente toga.

Zavirila sam malo u svoje stare bilješke da se podsjetim što smo koristili za digitalno učenje. U petom razredu još nam je bila atraktivna Čista petica (Artrea) - ovo: http://www.cistapetica.com/
(takve metode smo koristili u nižim razredima, djeca su se opismenila uz edukativne softvere). Imali smo i Učilicu, ali to se mojima baš nije sviđalo.

Za više razrede imali smo matematiku https://www.artrea.com.hr/matematika58.html. Mislim da smo sve to udomili kako dečkima više nije trebalo.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Kao da sam ja pisala... Možda MI imamo nedijagnosticirane probleme ili nam internet i mobiteli razaraju koncentraciju :mrgreen:
Za sebe mogu sa velikom sigurnošću tvrditi da imam neke elemente toga.

---

Nije kod mene to nego ako tipkam bez naočala (ćorava) i još pri tome hodam :mrgreen:

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

:bye:

Nisam dugo pisala, prešli u peti razred, očekivano stvari nisu bajne. Većinu predmeta nekako gura, ocjene jako ovise o tome kakav je nastavnik, da li se trudi izvuć maksimum iz učenika (neki) ili je "starog kova" koji od njih očekuje da nauče neke tekstove točno onako kako je on napisao (iz tog već 3. put ide ispravljati jedinicu odnosno dvojku iz testa)

I da, dobili smo prijedlog iz škole da odradimo obradu za ADHD, imamo sad i termin pa ćemo vidjeti. Ja stvarno ne očekujem da ima 5.0 ali ubija me da je dovoljno da malo popustimo i prepustimo mu kontrolu nad stvarima (npr negdje gdje je do tad bio pouzdan i samostalan) i odmah katastrofa. Užasno je naporno kad treba i pratiti novo gradivo (da ne nakupi zaostatke) i hvatati nagomilane zaostatke (kad je glumio da nešto radi tjednima a u stvari nije radio ništa nego gubio vrijeme) a opet iako sam ljuta na njega ne mogu poreći da vjerojatno ima neki problem koji je jači od njega i nije sve to isključivo njegova volja da je tu gdje je... Tako da smo u nekoj pat-poziciji, nije u kazni ali ga tjeram i nadzirem i instruiram, no ajde dokle god pokazuje bar svijest da je zeznuo stvar ne branim mu i da kad završimo igra ponekad malo igrica, mrkva i batina.

---

ja sam svojem dala informativku s nakanom da će svaki dan napisati datum i predmete tog dana uz bilješku kaj ima za zadaću, neće ni pogledati , ali ponekad vidim da u bilježnicama osvanu na kraju dana par fusnota kaj je za zadaću. a njegov rukopis je nečitljiv meni , još uz to piše s tehničkom , iako mu stalno govorim da piše s B olovkom

U informativku nije uspijevao pisati dulje od 3 dana u kontinuitetu ikad. Sad ima neki svoj sistem, piše u bilježnice, višemanje čak i ima zadaće... bar neke :mrgreen:

Svaki tjedan nešto izgubi, prestala sam imati živaca oko toga, npr dođe doma bez jakne - nema više "budem sutra pogledao" - idi odmah nazad (pa makar bilo 9 navečer i cendra da je gladan i umoran) i nađi jaknu. Nekidan nije imao doma niti jednu zimsku jaknu pa sam ga po pljusku poslala nazad u školu da nađe bar jednu. Donio je nazad. Torbe sa sportskom opremom pregledavam ja, nedavno sam ga 3x vraćala u svlačionu dok nije sve skupio... Ajde još uvijek bar nije školsku torbu izgubio. Valjda zato što ima nardbu da prvo mora doć doma ostaviti stvari a tek onda smije van. Bar dođe brzo doma.

To je zahtjevan period. U ovoj dobi dijete razvija radne navike koje se ne odnose samo na učenje nego način života općenito. I mi smo prošli ove priče s gubitkom stvari i knjiga. Meni je bilo najteže natjerati sebe da pustim sina učiti na greškama, odnosno natjeravati ga da se sam pobrine. Sillyme, postupaš ispravno. Vrijeme će donijeti rezultate. Sretno!

Dakle danas... otišao u skolu bez kisobrana. Opet. Jer je bio van torbe. Jer se torba (i neke biljeznice) susili posto jučer se nije sjetio izvaditi kisobran iz torbe pa se sav smocio, jer je išao romobilom iako sam mu rekla da ne ide romobilom jer ne može istovremeno voziti romobil i imati kisobran. Ali je zato danas donio kabanicu koju je izgubio pred četiri tjedna i za koju se zakleo da je sve pregledao i da je sigurno nema :cupakosu: :psiholog: :predaja:

(o ocjenama bolje da ne pišem... za tako inteligentno dijete porazno)

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Dakle danas... otišao u skolu bez kisobrana. Opet. Jer je bio van torbe. Jer se torba (i neke biljeznice) susili posto jučer se nije sjetio izvaditi kisobran iz torbe pa se sav smocio, jer je išao romobilom iako sam mu rekla da ne ide romobilom jer ne može istovremeno voziti romobil i imati kisobran. Ali je zato danas donio kabanicu koju je izgubio pred četiri tjedna i za koju se zakleo da je sve pregledao i da je sigurno nema :cupakosu: :psiholog: :predaja:

(o ocjenama bolje da ne pišem... za tako inteligentno dijete porazno)

---

Pa nije on kriv sto je inteligentan , a ima problema sa izvrsnim funkcijama. Kao sto on nije "kriv" za svoju inteligenciju , nije "kriv"ni za lose izvrsne funkcije.
Ako te tjesi , iz osobnog iskustva ( a istrazivanja to potvrduju) koncentracija se djelomicno poboljsa nakon puberteta . Djelomicno, ne potpuno. Nakon sto se mozak razvije u pubertetu. Jedino sto je do tada vazno ne ubiti dijete u pojam i zgaziti mu samopouzdanje.

Koliku koncentraciju trebaš imati da ravno 3 minute nakon što ti se kaže "ne idi romobilom kiša će" - "ok" ipak uzmeš romobil i odeš s njim. I onda nakon skole vidis da pljusti, imas mobitel, imas kisobran - ali odlucis se dovesti kao da je vani suncan dan i pokisnut sa svim do kože .
To meni nije pitanje koncentracije to je potpuna nonsalancija za sve. I to je sukus problema, da on ni u čemu tome ne vidi ikad ikakav problem. A nije da mu nije detaljno plasticno i tisuću puta objašnjeno od a do ž.

Meni laiku ovo ne izgleda uopće kao problem s koncentracijom nego da je posrijedi nešto drugo.

To je moždani sklop ljudi s lošom koncentracijom i pripadajućim teškoćama. Tako funkcioniraju. Misle da neće puno pokisnuti jer nemaju osjećaj za vrijeme. Pa do škole sam časkom, kako se mogu smočiti ako je to časak? Nisu u stanju procijeniti. Uopće se ne sjećaju da su ikad imali kabanicu. Kabanica? Koja kabanica?
Vidjet ćeš kako će to izgledati kad mu bude istinski stalo. Nalijepit će 5 post-it papirića po stanu s natpisom UZMI USB!
A u 8.37 će ti stići panična poruka - jesi li još doma, možeš li mi ikako dobaciti USB?

I ne, neće zapamtiti kako je to bilo kad nisu imali USB u ključnom trenutku, nego će ga na potpuno isti način zabkraviti i za mjesec dana.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

Koliku koncentraciju trebaš imati da ravno 3 minute nakon što ti se kaže "ne idi romobilom kiša će" - "ok" ipak uzmeš romobil i odeš s njim. I onda nakon skole vidis da pljusti, imas mobitel, imas kisobran - ali odlucis se dovesti kao da je vani suncan dan i pokisnut sa svim do kože .
To meni nije pitanje koncentracije to je potpuna nonsalancija za sve. I to je sukus problema, da on ni u čemu tome ne vidi ikad ikakav problem. A nije da mu nije detaljno plasticno i tisuću puta objašnjeno od a do ž.

---

Posavjetuj se s nekim kako izgleda poremecaj paznje.:mrgreen:

Pogotovo kod nekog tko ima iznadprosjene sposonosti ili darovitost.:mrgreen:

Obzirom da sam sama takva u vrlo blagoj verziji ( u odnosu na svog sina npr.) jako mi je dobro poznato kako izgleda odrastanje i skolovanje kad cijelo vrijeme slusas " uspjeh ne odgovara sposobnostima" , a nemas apsolutno pojma zasto je tako.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Meni laiku ovo ne izgleda uopće kao problem s koncentracijom nego da je posrijedi nešto drugo.

---

Kao osoba koja nema poremecaj paznje , niti u bliskoj okolini imas nekog sa takvom neurorazlicitoscu potpuno je jasno da ne mozes shvatiti da postoje djeca i ljudi ciji mozak funkcionira tako. I jasno da osobama koje se nikad nisu susrele s tim to izgleda kao nesto sto osoba namjerno radi jer je : lijena, nezainteresirana, zaljubljena ...i tako cijeli zivot , u svakoj dobi i u svim podrucjima.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

To je moždani sklop ljudi s lošom koncentracijom i pripadajućim teškoćama. Tako funkcioniraju. Misle da neće puno pokisnuti jer nemaju osjećaj za vrijeme. Pa do škole sam časkom, kako se mogu smočiti ako je to časak? Nisu u stanju procijeniti. Uopće se ne sjećaju da su ikad imali kabanicu. Kabanica? Koja kabanica?
Vidjet ćeš kako će to izgledati kad mu bude istinski stalo. Nalijepit će 5 post-it papirića po stanu s natpisom UZMI USB!
A u 8.37 će ti stići panična poruka - jesi li još doma, možeš li mi ikako dobaciti USB?

---

Ovo zvuči i previše poznato.... Trenutno nam se doma suše tri jakne od mlađeg sina (kiša je, jelte, ne suši se veš ni u stanu) a kišobran je suh i ostao doma. Navlaka za ruksak je srećom bila u funkciji, pa barem stvari u njemu nisu stradale. To je već napredak. Ja sam davno prestala misliti za svoju djecu, ali to ne znači da me povremeno ne pogode posljedice šteta.

Ma evo ponekad napišem nešto tu, malo mi bude lakše, jasno mi je da je takav kakav je i da neće to odjednom nestati (iako gajim nade u odrastanje) samo me ponekad jednostavno "prehiti" kak se kaže, kad se nakupi svega toga (npr ironija da je napokon našao kabanicu dan nakon što mu je najviše trebala, da ne spominjem da doma nema tople vode ni grijanja što ove kišne epizode čini posebno zabavnim :mrgreen: )

Za ocjene - a što sad. Nije da će past razred. Ali kad vidim kako neki višemjesečni trud prosipa na kraju godine jer je rastresen (plus bavi se isprpravljanjem problematičnih predmeta pa "neproblematični" ne dođu na red) mi je :cupakosu: (on je naravno potpuno miran, ne vidi nigdje problema, samo će na kraju se začuditi kad vidi zaključene ocjene i bit zbunjen ali i dalje savršeno očuvanog samopouzdanja da je sve ok nego eto nešto čudno se desilo/zvijezde su se loše poklopile pa ima lošu ocjenu iako on to zna i nema nikakvih problema :roll:)

Bar je danas pitao koja je prognoza, ima nade još tjedan dana dok mu je prethodni događaj još u glavi. Nakon toga vjerojatno slijedi uvjeravanje da nema nikakvih problema ako romobilom ide po pljusku doma i da je to što je pokisnuo bilo slučajno/čudno/nešto treće što će si on u glavi opravdati i zaključiti da se ovaj put sigurno neće ponoviti. E to su ti trenuci da bi udarala glavom o neki zid. Ima jako čudan sklop u glavi :mrgreen:

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Kao osoba koja nema poremecaj paznje , niti u bliskoj okolini imas nekog sa takvom neurorazlicitoscu potpuno je jasno da ne mozes shvatiti da postoje djeca i ljudi ciji mozak funkcionira tako. I jasno da osobama koje se nikad nisu susrele s tim to izgleda kao nesto sto osoba namjerno radi jer je : lijena, nezainteresirana, zaljubljena ...i tako cijeli zivot , u svakoj dobi i u svim podrucjima.

---

baš tako. I teško je drugima shvatiti da učenje na greškama tu baš i ne pomaže.
Nama je sada frka, kraj godine, par jedinica iz banalnog predmeta i jedna neispravljena iz kemije. Nekidan smo ga posjeli i pitali kako ćemo, kako ti mi možemo pomoći. Problem je što ima i malo naglu narav pa na docirajući stav starijeg brata malo pošizi. Onda gašenje vatre.
Nama je puno pomogao psiholog, jako nam je bitno da se on ne osjeća manje vrijednim jer neke stvari ne idu kao kod drugih. Ma, puno je i meni pomogla njegova terapeutkinja, a i bratu:)

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Kao osoba koja nema poremecaj paznje , niti u bliskoj okolini imas nekog sa takvom neurorazlicitoscu potpuno je jasno da ne mozes shvatiti da postoje djeca i ljudi ciji mozak funkcionira tako. I jasno da osobama koje se nikad nisu susrele s tim to izgleda kao nesto sto osoba namjerno radi jer je : lijena, nezainteresirana, zaljubljena ...i tako cijeli zivot , u svakoj dobi i u svim podrucjima.

---

Uopće nisam ovo rekla,ne znam kako si to zaključila.
Meni se kao laiku čini da se radi o nekom drugom poremećaju/smetnji, a ne da je dijete lijeno i nezainteresirano. Stručni tim će znat dat pravu ijagnozu.