U Tehničkom muzeju ZG u petak 17. listopada u 18.30 sati je predavanje na temu Ženska radnička prava i problem revolucionarnog subjekta
Printable View
U Tehničkom muzeju ZG u petak 17. listopada u 18.30 sati je predavanje na temu Ženska radnička prava i problem revolucionarnog subjekta
Vidjevši komentar gospodina plemenitog Makaneca starijeg na FB stranici koju sam linkala, baš sam provjerila kome se on sviđa (tj. tko ga je lajkao) i tako se lijepo uklapa u sve stereotipe. Ali sam i nešto naučila, a to je da postoji Hrvatsko grboslovno i zastavoslovno društvo. Ne mogu si nikako zamisliti da ima nekoliko ljudi koji bi bili članovi tog društva i koji bi još k tome sudjelovali na tribinama.
Raspravljali smo nedavno o citatu iz udžbenika za vjeronauk u kojima se stigmatizira ateiste pa smo se smirivali činjenicom da ne znamo u kojem kontekstu se taj citat nalazi. Pa evo ovdje: http://www.cficroatia.hr/wp-content/.../vjeronauk.pdf se može vidjeti kontekst, kao i pismo upućeno nadležnom ministru.
Tx!
Bravo, mama.
Komenar Slavenke Drakulić Sve-vise-javnih-bolnica-odbija-izvrsiti-pobacaj--je-li-hrvatska--tek-formalno-sekularna-drzava
Uf.
http://m.tportal.hr/vijesti/355298/T...eda-Teslu.html
Znanost, pseudoznanost i demokracija.
Članak u okviru zanimljivog serijala na Lupiga "Zaslijepljeni-svjetlom-mogu-li-nove-generacije-razumjeti-da-je-ovo-bilo-moguce-u-hrvatskoj"
što reći? istina je jedna, valjda.
imam pitanje cure;
je li ikome od vas čija djeca ne idu na vjeronauk netko iz škole javlja kad katolički pop dolazi u školu?
ima li gdje kakva uputa o tome, pravilo?
ja sam zapanjena da se to događa! točnije, dogodilo se u školi prije dva dana u kojoj je naše dijete koje ne ide na vj
slavili su dane kruha i napravili feštu i pozvali katoličkog popa da blagoslovi!!!
nekak ne vjerujem da se sam pozval...
naše dijete nije znalo kaj da dela!?!
a mi saznali tek navečer
kak to funkcionira
odnosno, još bolje
kak bi trebalo funkcionirati?
pitam se bi li se katolici pobunili da je u školi bila fešta na kojoj su doveli nekog svećenika neke druge vjere ...
Ne znam za školu, ali kod nas u vrtiću se ti Dani kruga obilježavaju bez ikakvih vjerskih obilježja i konteksta.
Ne čini mi se normalnim da vjersko osoblje sudjeluje u obrazovnim i odgojnim programima izvan okvira vjeronauka i svakako bih otišla na razgovor i nekako reagirala.
Naravno da ne javlja :roll:
Obično bi učiteljica njima koji ne idu na vjeronauk rekla da ne moraju biti na ceremoniji, pa su za to vrijeme sjedili u razredu, ali mislim da je jedne godine i bio na cijelom cirkusu i slušao i osjećao se bedasto jer nije znao što da radi.
Ove godine smo dane kruha, srećom, preskočili jer nije taj dan bio u školi :mrgreen:
Inače je škola jako ponosna na suradnju s obližnjom crkvom, donedavno su čak i Dan župe imali neradni, ali su prošle godine roditelji reagirali (svi, ne samo oni u manjini) da je to bezveze, pa se od tog običaja odustalo. Tako da me uopće ne čudi da župnik povremeno dolazi u školu na takva događanja. Uostalom, i dani kruha su zapravo zamišljeni kao vjerska manifestacija, ja za to nikad nisam čula u sasvim svjetovnom kontekstu.
(a i o cijelom sklopu "dana kruha" imam izdvojeno mišljenje, ali to sad nije tema)
kontekst je rekla bih vrlo poucan. no ja se zaista vise nicemu ne cudim. jedino sto me jos ipak cudi, jest da tako malo roditelja i nastavnog osoblja reagira. no kao i uvijek ljudi ce dobiti, sto su trazili. pa ce im poslije svi drugi biti krivi.
uz to, morala sam se zaista nasmijati formulaciji:
"stovise ima ih koji su odgojeni protiv bilo kakve religiozne prakse ili vjerovanja u boga. :mrgreen: :lol:(obratite paznju na protiv)
gdje zivi crkva u hrvata. na marsu?
jer stovise, stovise ima ih jako, jako puno - u nekim europsim drzavama i do 50 % u austriji oko 40% s tendencijiom porasta.
s tim da je i od onih koji su krsteni, placaju crkveni porez, dakle evidentirani su kao vjernici - oko 60, 70 % uopce ni ne sudjeluju u vjernickim aktivnostima, ali zbog tradicije su krsteni i vjencani u crkvi.
Mene to na sprovodima muči. Dođeš nekome i iz poštovanja prema obitelji bi možda trebao odigrati ulogu. Ako ne znaš riječi, onda ništa, ako znaš, što onda - izgovarati riječi jer ih znaš, al ne vjeruješ da trebaš preporučiti nebesima umrlu osobu ili ne izgovarati riječi jer nisi ni najmanje iskren u tome? Još kad znaš i da je obitelj linijom manjeg otpora pozvalo svećenika, još je besmislenije igrati ulogu.
Što se dana kruha tiče, ne znam zbilja odakle je to došlo, ne moram ni spominjati da mi za to nismo nikad čuli. Ja sam prvi put čula za to kad sam išla gledati predstavu osoba s poteškoćama u razvoju tim povodom. Zvuči prilično pogano, al ne znam.
Pokušala sam naguglati nešto više pa mi je ispao film Dan kruha o zabačenom ruskom selu i dostavi kruha utorkom. Totalni je OT, nemam ni ton na ovom kompu, malo sam preskakala po filmu, zanimljiva mi je scena koja počinje negdje 18:33.
Mislila sam - mi u djetinjstvu nismo čuli za dane kruha.
Kod nas u školi ista stvar za Dane kruha. Samo mog to uopće nije zbunilo, rekao je da su svi molili, ali da on nije jer ne vjeruje u boga. Čak mi je rekao da je to sve vodio striček koji se zove Sveti Ivan :mrgreen:
Ja sam već ovdje pisala da sam svojedobno imala neki vid tnejdžersko/nacionalnog otklona, pa sam išla na ponoćke. Posljedično znam gotovo cijelu misu napamet. Ali i na sprovodima i vjenčanjima i ostalim prigodama kad sam u crkvi ne kao turist, jednostavno odlušam bez odgovaranja.
ma i moje dijete je komentiralo da su se svi križali i molili, a da ona nije..
ali iskreno, mislim da nije znala kam bi.
i da ih je svećenik "pošprical s vodom, ali da su srećom naši kolači bili pokriveni!" (uvijek mi je zakon čuti kak objašnjava jer dijete ne barata pojmovima :)) )
Pa ni kod nas toga nekad nije bilo.
Ali evo što na webu naše škole piše o tome:
Citiraj:
Svečanostima Dana kruha, uz molitvu, blagoslov i simbolično blagovanje kruha zahvaljujemo Bogu na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod i kao pojedinci bili podareni.
Mislim da ne moram dalje tragati za smislom cijele ceremonije :mrgreen:
A nije da je to obaveza ili tradicija. U vrtiću u koji je A. išao, 100 m dalje od te iste škole (dakle, isti kvart!), uopće nisu imali dane kruha. Imali su sredinom listopada "dan jabuka" pa su jeli jabuke i kolače od jabuka, crtali, čitali pričice, i sl. Kad već mora biti dan posvećen nekoj hrani.
Sjetili ste me jedne sličice, klinac s roditeljima ateistima u crkvi, vjernici idu po hostiju, a malac ateist kaže mami 'mama i ja bi žeton'. :-)
Nama je teta u vrtiću na sastanku prije dva tjedna rekla da se kroz Dane kruha zahvaljuje prirodi na plodovima zemlje. To mi je prihvatljivo.
i meni.
ali, to nije TO! šta se mi imamo zahvaljivati prirodi. zna se tko je prirodu stvorio. ;)
samo malo šale.
i u našem vrtiću se pristupalo svim vjerskim praznicima na sličan način. pitala sam tetu, pa mi je objasnila, a ja sam rekla da s takvim objašnjenjem mogu živjeti.
Nije. Ali, da ne ispadne da samo kritiziram, moram reći da je situacija nakon 4 godine ipak bolja nego u 1. razredu. Ili mi je dijete starije pa nas sve to skupa manje dira, odnosno, on ima već izgrađene stavove i ne dira ga previše što drugi komentiraju ili rade. A i ove godine napokon uživa blagodati vjeronauka 1. ili zadnji sat :-D
mene zanima, je li "prirodna prisutnost" katoličkih svećenika u osnovnim školama regulirana isto nekim ugovorom između kat crkve i države ili se to ugnjezdilo onak samo od sebe
mama courage jel ti možda znaš?
otkad i otkud je to postalo normalno?
dani kruha, uf to mi je bolna točka-kod nas dolazi svećenik. čak je jedne godine i obilazio više razrede, jer su niži imali zajedno, a višima je učiteljica hrvatskog jezika (!) naložila-savjetovala neka u svojim razredima prirede sto, donesu nešto za jelo i onda je pop obilazio blagoslivljat. tu sam "ceremoniju" presjedila u zbornici, a ove godine sam ih zamolila da održe to, ako već moraju, zajedno jer ću ih zamoliti ako mi upadnu u razred da izađu van. moji klinci su prisutni, ja im vele neka pristojno šute, ne ostavljam ih doma jer je bit u gozbi-ne blagoslovu :). ali da me sve to ljuti-uf, itekako.
a sad nešto "novo"
jeste čitali:http://www.slobodnadalmacija.hr/Scen...5/Default.aspx
ne znam, možda sam ja premalo potkovana u humanističkim znanostima, ali meni je to što ona piše, onak-bez veze.
jedino sam naučila da je homoseksualnost, očito, religija i da su pravo religiozni ipak moralniji od ateista.
dajte humanisti kakav osvrt.
Ne znam ima li tko doma zanimljivu kombinaciju poput moje: ja sam uvjereni ateist, rođena u socijalizmu u obitelji partijskog funkcionera nižeg ranga, nekrštena ni kao dijete a ni kasnije. Vjenčana u crkvi :mrgreen: sa običajnim vjernikom ali ja kao osoba druge vjere/ bez vjere čime za njega važi crkveni brak, za mene svjetovni. Razvedena. :mrgreen:
Živim u dugogodišnjoj izvanbračnoj zajednici sa agnostikom, njegovo dvoje djece koje su kao i njihova majka izraženi vjernici, pohađaju vjeronauk i stiču sakremente, te mojih dvoje koji mojom odlukom ne idu na vjeronauk. Moj sin tvrdi da ne vjeruje u Boga. Kćer tvrdi da vjeruje, zna sve molitve (baka ju je naučila, ex-ova mama) i uporno želi ići na vjeronauk.
Ne poteže se ta tema često, nekoliko puta dosad i baš me zanima hoće li opet.
Objasnila sam joj da to nije njezina odluka već moja a ona kad bude punoljetna može odlučivati o tome dalje sama, pa ako će još uvijek htjeti neće nigdje zakasniti.
Toliko za upoznavanje, dalje ću na temu. Mojoj djeci je blagoslov potpuna nepoznanica pa samim tim nejasno i šta točno radi svećenik u školi za dane kruha no znaju da dolazi. Općenito su dosta indiferentni prema vjerskim/ crkvenim događajima sa kojima se susreću, nisam nikad imala dojam da se osjećaju drugačiji niti izopćeni.
Barbi, teško te itko može sustići :-)
moje je podrucje vis etehnicko-umjetnicko nego humanisticko, ali evo.
dakle krenimo od uvodnika novinarke:
Religija potiče moralnu odgovornost ili moralnu izvrsnost više nego sekularni humanizam, stoga zdravi religiozni ljudi mogu biti motiviraniji za moralno ponašanje. - novinarka ovo navodi kao jedno od promisljanja mlade znanstvenice. no, no, bas me interesiraju dokazi.
e sad, na pitanja Curkovic odgovara ovako:
Na ovo pitanje nije jednostavno odgovoriti, jer je vrlo teško kvantificirati, odnosno izmjeriti ljudsku moralnost budući da na našu moralnost, osim religije, utječe također i širi društveni kontekst, javno mnijenje, zakonski kodeksi, društvene norme i konvencije, obrazovanje, posebno obitelj i tako dalje.
Međutim, ugrubo se može reći da istraživanja u nas i u svijetu upućuju na to da su religiozni ljudi skloniji konzervativnijim i restriktivnijim stavovima na području moralnosti, posebno u području individualne moralnosti, ali se općenito ne može reći da su religiozni ljudi moralniji od nereligioznih, barem ne postoje istraživanja koja to potvrđuju.
dakle tvrdi upravo suprotno od onoga sto stoji u uvodniku. :lol:
da su religiozni ljudi u prosjeku skloniji konzervativnijim i restriktivnijim stavovima na području moralnost, znamo i bez clanka, a konzervativnije nikako ne podrazumijeva i bolje.
zatim govori kako nije tocno da su razvijenija i demokratskoja drustva kriticnija prema religiji, a onda pokazuje statistike koje upravo to pokazuju 76 % Afrika do 36% zapadna Europa :mrgreen:, s izuzetkom SAD-a, ali oni i njihova religija su tema za sebe.
uz to ima i par tvrdnji, koje uopce ne razumijem, kao npr.:
jer istraživanja govore da je 1970. u Europi bilo oko 75 posto kršćana a da će do 2030. taj postotak biti prepolovljen. No, ne treba zbog toga očajavati već i dalje zdušno „vjerovati u svoju vjeru“, te promovirati ljudski rast i opće dobro, ono što spada u samu bit religije.
sto je promoviranje ljudskog rasta?
pa zatim:
S druge strane, čini se puno žalosnije kad vjernici ne svjedoče svoju vjeru nego kad humanisti ne svjedoče svoj humanizam, iako se kod oboje radi o nerazmjeru uvjerenja i prakse.
zasto bi to trebalo biti zalosnije?
i jos:
Mislim da se vjernike ne treba automatski povezivati s moralom, ništa više nego druge ljude koji zagovaraju neka moralna uvjerenja, a sigurna sam da ih većina ateista ima.
s tvrdnjom, da vjernike ne treba povezivati s moralom vise nego ateiste, se slazem.
no sto je uopce smisao ovog intervjua i sto nam znanstvenica zeli reci, nisam dokucila :neznam:
barbi, veselo kod tebe. :mrgreen:
na pitanje kako to da imamo predjednika i premijera agnostika i ateista, odgovor sljedi:
No to ne govori da je religija irelevantna kao društveni faktor, već da je malo vjere u vjernika. Izbor predsjednika agnostika po mom mišljenju je posljedica toga što nismo ni imali baš neki izbor istinskog vjernika s druge strane, pa ljudi nisu ni birali po toj osnovi. S druge strane, pak, izbor predsjednika agnostika također govori da je ljudima sve manje važan svjetonazor, što je zapravo odraz potrošačkog društva u kojemu više toliko ne vlada neprijateljstvo prema religiji, kao u doba komunizma, već prije indiferentnost.
e da, ovo sam jos zaboravila.
ja kad ovo citam (a i puno slicnih stvari u zadnje vrijeme po novinma i medijima), pomislim da sam se probudila negdje otprilike 1890, ili 1912. i da sanjam.
mi koji sebe tako ponosno micemo sa balkana, jer mi smo naravno oduvijek bili Europa, pisemo ovakva cudesa.
u kojoj je zemlji zapadne europe (kojoj mi od stoljeca 7og kakti pripadamo) je religijska pripadnost ili ne pripadnost premijera, clanova vlade i slicno, uopce bilo kakva tema?
birati predsjednika ili stranku po kriteriju istinskog ili neistinskog vjernika? :-o u 21. stoljecu? u Europi?
i na to jos odgovor, da to sto su izabrali predsjednika agnostika, a ne vjernika je odraz potrosackog drustva.:lol:U Europi u 21. stoljecu.
ja stvarno ne znam koja je znanstvena disciplina doticne znanstvenice sa Pilar instituta, ali ako je ovo njen domet i level, onda se bojim da ce joj znanstveni festivali u Sinju zaista biti vrhunski domet.
sve mi se cini da je ekonomska kriza samo manji problem.
seni, blago tebi, ti to samo čitaš, mi ovdje uspijemo ponekad (tj. prečesto) takve nebuloze čuti i uživo.
Meni ova žena prilično suvislo govori. Rekla bih da govori iz perspektive nekoga tko jest vjernik i obraća se publici koja je mahom vjernička ili deklarativno vjernička (ono, u smislu identiteta). Ali ne vidim baš nekih nebuloza...
Recimo, ovo zadnje što kometiraš, seni...
Možda se možemo čudit novinarki koja pita o izboru predsjednika agnostika, ali i ne moramo, jer to danas u Hrvatskoj nije nelogično pitanje, pa svrstavalo nas to u ne znam koju godinu. Tu smo gdje jesmo, i meni je veselje što ljudima ne smeta da su im premijer i predsjednik agnostici. Amerima bi, recimo, smetalo.
Žena je odgovorila da ljudi u današnjem društvu (koje se zove potrošačko, ne vidim neku specijalnu konotaciju u tom nazivu) postaju prije svega indiferentni prema religiji - a to je upravo ovaj poželjni smjer o kojem ti pišeš, nije li?
seni, da ti netko tko nije vjernik kaže da želi ljudski rast (koliko god to bio donekle nezgrapan izraz) i opće dobro, bi li onda razumjela o čemu se radi?
Meni se čini da se to baš lako razumije, ako misliš da drugi dijeli s tobom neka bazična općeljudska načela. A "općeljudsko" je otprilike jednako određeno kao "ljudski rast" :D
pa sad, vertex, ne znam sto bih ti rekla. mozda sam u drugom postu bila preostra, moze biti.
prvo sto meni onako ozbiljno zasmeta je to (sto vjerojatno ide novinarku): teza u uvodniku, a onda znanstvenica da odgovor koji taj uvodnik demantira.
moze bit da sam se ja navikla na na neke druge standarde novinskog pisanja, a i sjecam se vremena kada su novinari poput mihovilovica ili danas beskera, zaista vladali zanatom novinarstva i pisanja.
ja ne znam kome se gda. curkovic zeli obracati, ali clanak je u slobodnoj, koja je ako ne ne varam dnevni tisak sekularne drzave. u uvodu ja iscitavam da bi povod razgovoru trebalo biti zapazeno predavanje na znanstvenom festivalu, pa onda nekako ocekujem nesto sto bi bilo znanstveno.
ona u tekstu nije sad govorila neke besmislice, (osim one greske s postotcima, gdje samu sebe demantira) ali ja nisam zaista uspjela razumijeti (mozda je do mene) sto je poanta tog teksta, a jos manje sto bi bio neki znanstveni doprinos.
ili nesto sto ne moramo definirati kao znanstveno, ali ono procitas i kaze wauo, wau, stvarno pametno!
niti je kao razgovor sa ozbiljnim intelektualcem kao recimo sa vladom gotovcem, matvejevicem, sbutegom... niti je nesto kao razgovor sa nekom znanstvenicom koja obrazlozi neki novi pogled na stvari, neke nove spoznaje ili nesto slicno.
vise onako kao: na kavi sa... recimo sandrom bagaric, pa sad ide neki sarmantni razgovor. ok, to je u redu, nemam nista protiv. (sandra je kao metafora. nista lose misljeno, odlicna pjevacica, simpaticna i draga)
ali ja stvarno ne znam sto je poanta:
da amerikanci prije biraju homoseksualca za predsjednika, nego ateista? (uzgred budi receno odnos amerikanaca i religije je jedan poseban issue, a mi sa americkim kontekstom imamo puno manje zajednickog, nego sa europskim. pa ako se na nesto trebamo referirati, onda to sigurno nije amerika. to da ljudi ne razumiju o cemu im to bartulica i batarelo pricaju, je jedan par cipela, a ja se toplo nadam da taj njihov liberalisticki koncept prosjecan hrvat nece morati na svojoj kozi upoznati, - po onoj ponekad je stvarno sreca ne dobiti ono sto zelis)
da je utjecaj religije u zapadnoj europi vrlo slab i biti ce jos slabiji?
da se broj deklariranih vjernika u europi stalno smanjuje? da je onih radikalnih jako mali broj, koji postaje sve manji?
to stvarno svi znamo i vise je nego logicno.
ajde onaj dio o potrebi dijaloga mi je ok.
ja mislim da ljudi prema religiji ne postaju indiferentni zbog potrosackog drustva, nego zbog kritickog pristupa stvarima i pojavama - procesu koji je zapoceo prosvjetiteljstvom i oznacio pocetak moderne.
pa mi je takav neki odgovor o potrosackom drustva, vise za neobavezni razgovor uz kavu, nego za neki ozbiljni razgovor znanstvenog diskursa (bez obzira sto je u dnevnim novinama) osim toga americko drustvo, gdje je religija pozitivnije konotirana, je izrazito potroscko, puno vise nego europsko, pa ocito ta teza ima poprilicno rupa.
sto se tice predsjednika agnostika, razumijem ja tvoju poantu i drago mi je da te veseli. mozda bi i mene u drugim okolnostima.
no takva sam kakva jesam, (nije samo do konteksta), te me takva pitanja i takvi odgovori nimalo ne vesele.
dapace ispunjavaju me sto tugom, sto uzasom. i nadam se samo da ce biti sve vise onih, koje ce takva pitanja nalaziti i sokantnim i neumjesnim, jer to je jedini nacin da se nesto promijeni i to na bolje.
a mene zaista stegne srce, kada vidim sto je sve u hrvatskoj postalo normalno.
ps. ja ne znam sto podrazumjevas pod pozeljnim smjerom?
moj isseu sa religijom je vrlo jednostavan, ona je privatna stvar pojedinca i odvojena je od civilne, gradanske, sekularne drzave. i to nije nikakva specijalna umotvorina. to je temelj moderne europske demokratske drzave.