Pocevsci od reakcija na tudje postove ;)
Printable View
cini se da smo malo ostarili pa sad frustracije u vezi prehrane i odgoja djece smo prebacili na pse.
Psi su inače nešto između strvinara i smetlara, kao što su to vrane u ptičjem svijetu. Meni je isto čudno da se psu izbjegava davati hrana koja smrdi kada pas živi za taj miris, da se uvalja u crkotinu nema mu draže. Mi ponekad našima skuhamo iznutrice. Smrdi cijela kuhinja, ali se i opere. Jučer su dobili svaki pola kuhanog jajeta.
Pa nisu svi psi isti, nisu ni ljudi, ali bazični organizam je isti. Ljudi jedu različito da, od Primorja do Zagorja, ali sastav namirnica nije baš tako različiti, nije li tako? Osim ukoliko, ne znam, jedni konzumiraju isključivo sirovo meso i a drugi isključivo kuhano.
Ali ako neki jedu isključivo blitvu, neki isključivo brokulu, a neki zelenu salatu, svejedno je, sastav im je skoro isti.
Uopće ne kužim što hoćeš reći s time da nismo isti, a tiče se prehrane.
Pa ono možemo tako početi pse hraniti sladoledom i kolačima, a ovce mesom, pa se nadat najboljem.
Pa eto super da nije išla po izložbama, baš mi je drago :-)
Uopće ne kužim o kakvoj to svađi govorite:-o Nekima je ovdje sve svađa, čim ne klizi ko po loju.
Otvaram temu.
Žuta minuta je dobila opomenu , a forum sam je zabranio pristup (da ne bi bilo 100 postova na tu temu).
Nastavite dalje , po mogucnosti bez provokacija.
(stvarno mi nije jasno kako na ovako jednoj bezazlenoj temi mozete toliko zakuhati ?!)
Joj sjajno, točno u minuti kad sam željela napisati svoje pitanje se tema zakljucala :lol:
Molim ako netko ima iskustva sa maltezerima ( naravno da se i svi drugi mogu i trebaju ukljuciti). Kroz par dana nam stiže curica maltezer, to će mi biti prvi pas da je baš moj i da je briga i odgoj na meni.
Pa evo par pitanja:
1. Kako nauciti psa da ide piškiti i kakati na mjesto koje sam odredila za to?
2. Kad je pravo vrijeme za to, da li je premlada sa 9-10 tjedana ili treba odmah poceti?
3. Hrana? Maltezeri jako vole voće ( i sve ostalo), da li davati psu ljudsku hranu i ako ne, zašto ne? Imamo njemačkog ovčara na dvorištu, jede od malena malo pseće hrane ali većinom ostatke ručkova iz kuće, sad ima 17 godina i ne misli tako brzo otići, zdravijeg psa ne znam.
4. Pišite što je bitno, kako prilagoditi malca na psa, na što da se pripremim?
1. Citav zivot imam pse i nisam vidjela da pas obavlja nuzdu na mjestu koje se odredi :) nego u setnji. Naravno kada se zavrti u krug dok se ne uskladi sa Zemljom, planetom. Dok je beba, drugacije je, naravno.
2.Od prvog dana treba psa uciti da ne pisa i ne kaka po kuci. Moje je iskustvo da zenke uce brze. Treba ju sto cesce nsiti van, narocito nakon obroka. Brzo oni skuze da se to ne radi po kuci.
3. Ne hranim psa ljudskom hranom. Maltezeri su osjetljivi na hranu on su tako malecki :) .Ustvari, vidjet ces sama kako reagira na koju vrstu hrane. Meni je uzgajivac rekao kako ju hraniti dok je mala, pa sam polako, kroz pola godine, presla na ishranu po svom nahodjenju.
4.sigurna sam da imas puno strpljenja, jer ga sa malim psom i treba imati. Moja susjeda je maltezericu vratila nakon dva dana :( . Pas u kuci nije za svakoga. Uz toleranciju, za mjesec-dva, psic nauci pravila vase kuce. Ili se vi naucite na pasja pravila, svatko ima svoj nacin.
Ono što ti ja mogu reći vezano uz dolazak šteneta u kuću je sljedeće:
Štene piški jako često. Ponekad od straha, uzbuđenja i naravno iz potrebe.
U tu svrhu mu složi negdje gdje ne smeta novine i kad primjetiš da se namješta za nuždu odnesi ju na to.
Ima za kupit i onih tzv pelena za pse, a to je zapravo podloga kao za presvlačenje beba. Skupe su i moj pesek nije htio stat na to ni u ludilu.
Proces navikavanja na obavljanje nužde vani traje neko vrijeme. Rekla bih do 6 mjeseci. Ima pasa koji to nikad ne savladaju, ali tu ne krivim njih, već vlasnike koji nisu bili uporni.
Novine ili drugu podlogu, ja sam recimo imala gumeni tepihić poput onih za auto pa bih ga nakon nužde oprala i vratila na hodnik, polako pomićeš prema vratima. Izlaznim, naravno. I tako daš psu do znanja da to mora obavljati vani.
Bit će nezgoda i ponekad će ti se činiti kao nemoguća misija, ali budi uporna.
I dosljedna.
Psi vole dosljednost i red.
Ono što bih ti svakako savjetovala; ne daj mu u krevet. Napravi mu ugodno mjesto za počinak, a u tvom krevetu nema što tražiti. Tako je bolje za sve.
Nađi si veterinara od povjerenja.
Imaš preporuka po forumima.
I tamo se informiraj o cijepljenju, njezi dlake jer maltezeri imaju dlaku koju treba češljati, šišati? To ne znam, imam kratkodlakog psa. I kontrolu zubala. Pas mijenja mliječne zube kao i mi; prvo mliječni ispadne pa trajni naraste no zna se desiti da mliječni ne ispadne, a trajni već ide van i izraste ukrivo i pas poslije nema škarasti zagriz što je normalno, već ima dva reda zuba pa mliječne treba izvaditi ili mu zubi svakako stoje, a zna se desiti i da mu p1 i p2 pretkutnjaci ne izrastu. To je onda genetička greška i zubar ne može pomoći, a takav pas ne može na izložbe i ne može dobiti uzgojnu dozvolu...
Možeš tamo pitati i za prehranu, a obavezno pitaj uzgajivača s čime je hranjeno štene jer ni jedna hrana se ne ukida naglo da bi drugu uvela.
Sa ostacima sa stola ja osobno ne bih hranila psa jer je naša hrana slana, masna i općenito neprikladna za pse.
Radije kad kuhaš meso, juhu, ribu... Odvoji dio za psa prije dodavanja začina.
I nipošto ne moj davati psu čokoladu i namirnice bogate škrobom.
Pas će žicati. Kao da umire od gladi, ali i tu treba biti dosljedan i ne popustiti malim, slatkim okicama. :-)
I cvilit će. Isprva jako. Jer je štene i sve mu je novo.
Trebat ćeš strpljenja, ali ubrzo ćeš imati predobro i preslatko stvorenje koje će te najiskrenije voljeti.
Sretno i tebi i peseku :-)
Edit, potpis na Beti
Posve se slazem da se psa ne pusta u krevet. Meni je zivot puno laksi kad znam da pas spava cijelu noc na svom lezaju i ne smeta nikoga.
Pas i beba? Meni to dvoje jako ide zajedno, uz paznju dok se igraju, uz odlucnost u postivanju granica, sa obje strane, sve bude ok. Malena je sa neka 4 mjeseca skuzila psa. Ne mogu zaboraviti izraz ciste srece na njenom licu. Ne mogu se sjetiti da je ikad bilo problema u odnosu moje djece i mojih pasa, ma kako mali ili veliki i jedni i drugi bili.
Da, djeca i psi se brzo skompaju i mislim da tu ne bi trebalo biti problema iako ne mogu tvrditi. Nemam tog iskustva.
Htjela bih svakako preporučiti knjigu Rujane Jeger: Bez dlake na jeziku.
Knjiga je odlična za sve koji namjeravaju ili već jesu nabavili psa.
Rujana nije uzgajivač, već velika ljubiteljica pasa i piše iz svog iskustva o svemu vezano za pse.
Malo u nekim stvarima pretjeruje, ali ok, s obzirom da joj je jedan pas tragično stradao, i ta njena pretjerana briga me ne čudi.
Knjiga je zanimljiva i jednostavno te s velikom dozom iskrenosti i humora napisana.
Baš je za preporučiti svima neiskusnima.
Ima poglavlja o doslovno svemu što će zadesiti budućeg vlasnika psa prije ili kasnije.
Ajme, ljubav između psa i djece mi je nešto najljepše na svijetu. Mi imamo jack russelicu i ona ima sve karakteristike jednog jack russela : hiperaktivna, obožava skakati, jurcati, kopati, gristi (ne ljude i ostale pse)... Ali, prvi put kad je došla u susret s mojom kćerkicom koja je tek učila hodati, bilo je dovoljno da joj jednom kažem "ne" kad je krenula skočiti na nju i nikada više nije pokušala. Obožava lopte, ali nikada neće uzeti njenu loptu. Najslađe mi je bilo kad bi iskopala sebi jednu rupu u dvorištu, drugu za moju kćerku, i tu bi one sjele svaka u svoju rupu i igrale se. Nikada joj nije pokušala ukrasti sendvič iz ruke, što je npr. redovno radila mojim starijim momcima. Ma, mogla bih tako nabrajati u nedogled. Uglavnom, najvažnije je da sinu objasniš da ne smije gnjaviti životinju (čupati je, vući je, otimati joj igračke iz usta...), a životinja brzo skuži kako s kim može postupati.
Slazem se sa vecinom napisanog, osim kreveta. Moj spava s nama u krevetu. I bas djeluje nekako smirujuce. Bolje spavam kad se on uvali, i ja se opustim.I ujutro, ako mi spavamo do 12h, spava i on. Ne trazi van.
neću davati savjete o tome kako naučiti psa pišati i kakati vani jer je to nama uspjelo tek nakon duuugih šest mjeseci, kad je imala 9 mjeseci, dakle, radili smo očito nešto krivo :mrgreen:
do tad smo para i para potrošili na te podloške za bebe :roll:
Ja isto ne znam što bih savjetovala, naša je odrasla u kućici na rubu šume sa bakom Buhić, i očito je znala da se piški i kaki na travu, jer kad smo ju prvi puta odveli van, odmah je to napravila, i svaki put kad je išla van je piškila i kakila.
Naravno, dugo je to radila i po kući, jer do nekih 6 mjeseci pas to ne može niti kontrolirati.
Pelene nam nikad nisu koristile, jer bi ih rastrgala.
Inače, ona isto tako oduvijek zna pokazati da joj se kaka i da treba van, ali mi to ne prepoznamo uvijek, i onda se bez pardona pokaka u kući. To kad ima proljev, što je relativno često.
Samo ću se nadovezati na učenje obavljanja nužde..kako sam moju brzo naučila..
Kad se popiški prvi put na parket/tepih odneses je na novine i pokažeš da se to tu radi.Ili kad vidiš da se namješta-brzo je odneseš na novine. Odredis si gdje će biti te novine..meni su bile u kuhinj-blagavaoni zbog pločica i u početku je to velika površina, šta ja znam otprilike 2x2 metra da bi uspjela stići kad joj se piški..onda kad skuži gdje se piški svaki dan smanjuješ površinu dok ne ostaneš na jednom listu novina. Naravno svako piškenje na novine nagradiš nekim komadićem keksića( psećeg). Ja sam na kraju kad je znala da se piški na novine samo ih prebacila na balkon jer sam tada bila na 4.katu i nisam mogla svako malo trčat van. Naravno poželjno je da dok je tak mali pas da ga se češće vodi van piškiti..
Meni je dobra knjiga : Pas-priručnik za vlasnike, dr Bruce Fogle u izdanju Profila.
Sretno..i puno strpljenja, a zauzvrat ćete dobiti bezuvjetnu ljubav..
Mi smo isto kao Angel 1.. samo što nije na novine nego sam trčala sa njom na livadu jer imamo tu mogućnost, ali princip je taj- i mi nismo niti nagrađivali. Nismo ništa ni pričali - samo bi je digli i trk do livade svaki put kada bi se namjestila ili kada nam se činilo da je prošlo dugo vremena. Jako brzo je shvatila.
Mima, jeeee, konačno je došlo ljeto... jučer je još nakon kiše bila neka bura...:lool:
ma moja je odmah naučila na novine/podložak. ali vani...nikako.
Mi imamo odmah izlaz na dvoriste, zato sam mislila izbjeci novine i podloske i usmjeriti je odmah van na travu.
Ili da za pocetak imam te pelene, ali mi je glupo ucit ju na pelenu kad mi je dvoriste tako blizu..
Ako ju možeš brzo izvest van, pokušaj tako.
Ja sam u zgradi i dok ja uspijem izaći van, pas bi se deset puta olakšao.
Zato smo ga učili na podlogu.
imam ja pitanje za iskusne- imamo ženkicu od 8 mj koja je u četvrtak sterilizirana. od tada je čitavo vrijeme jako mirna i znatno slabijeg apetita.. to je očekivano?
kaže mi vet preko telefona da ju vjerovatno smeta flaster, da ga možemo i skinuti pa da će možda živnuti, ali da moramo jako paziti onda da ne liže ranušto mi se čini nemoguće pa radije ne bi dirala taj flaster. ona se ne doima kao du ju išta boli ili da je u patnji nego je samo nekako obamrla i bezvoljna?
ja sam ziti preko rane (vet je odmah skinuo flaster) stavila staru malisinu pokosulju da ne cese i ne lize ranu
Neznam Sasa koliki je tvoj cuko, ali je moja prijeteljica po savjetu Veterinara,
svome nakon sterilizacije oblačila baby (born) body da nebi lizao ranu. Izgledao je presmješno, ali se nije bunio i pokušavao skinuti.
Ne znam sasa moja je isto bila sterilizirana s negdje god dana i samo je taj prvi dan bila malo grogi, ali navečer je već jela/pila , drugi dan sve normalno-živahna kao da nista nije bilo. Ja bi skinula taj flaster i obukla neku majicu kak kažu cure pa vidi hoce li biti razlike..ako ne išla bi opet vetu nek je pogleda...možda su konci prejako stegnuti pa je boli..ne znam..nagađam..ili da nije neku infekciju pokupila..pa je zato takva..
Nema još razloga za brigu, danas je 6 dan od operacije. Neki psi su jednostavno puno senzibilniji od drugih, isto kao i kod nas ljudi. Ima pasa koji su već drugi dan u punom pogonu bez obzira i na šavove i na peckanje, boli, rane, čim prije se silom hoće vratiti starim navadama, a ima onih kod kojih svaka i najmanja promjena izazove nemir, nesigurnost, a takve operacije, iako za nas rutinske, za njih su ipak svojevrsni šok, od anestezije, odvojenosti od vlasnika, buđenje i još nešto novo što ih smeta, peće, boli ili zateže kao ti flasteri. Neki čak znaju svojim ponašanjem odavati dojam kao da im se svijet srušio.
Oni razumiju puno toga i svjesni su puno toga, iako ne posjeduju razvijen razum kao čovjek, a time niti samokontrolu, ali su svjesni, i iako na vrlo primitivnom nivou, razumiju događaje i promjene.
Sjećam se ko jučer, brat i sestra, uvijek kad su se vidjeli to je bio lom, susret giganta, porušili su sve živo oko sebe, od sreće uzbuđenja, a posebno ovaj naš je bio totalno lud od sreće čim smo ga pustili iz auta, jednom je htio kroz prozor uskočiti k njoj u kuću. Kaada smo došli nakon njene kastracije, bilo je već i par tjedana od toga, naravno da je ožiljak još bio vidljiv, i da dlaka još nije narasla, čim se zaletio k njoj zaustavio se, ona je legla na leđa da mu pokaže novosti, on se legao pored nje i počeo joj lizati to mjesto, taj puta je bio jako pažljiv prema njoj, nije bilo jurcanja, divljanja, skakanja.
Samo kao primjer. Dva psa iste pasmine, iz istog legla, ženka i mužjak, on se od kastracije oporavljao 4 tjedna, ona 6.. Nije bilo nikakavih dodatnih infekcija, ali im je trebalo vremena da se vrate u kolotečinu.
Mi smo svojeg odmah učili na dvorište, što je značilo i noću dizanje kao s malom bebom, svakih par sati.
Savladao je jako brzo, morala bih pogledati ovdje po postovima, ali baš je bilo iznenađujuće brzo.
Podložak smo ipak imali u kupaoni, ako bi mu razmak bio predug. Ujutro je bio sam doma, ja sam dolazila na gablec, pa ga nosila van na pišanje.
Spvanje na krevetu je stvar osobne percepcije, stava prema tome i izbora. Spvanje/penjanje na krevet nije nešto što bi se trebalo predlagati, a posebno ne nešto od čega bi se trebalo odgovarati!
Ja isto mislim da kujici treba vremena da dođe k sebi.
Ipak je to sve još jako friško,.
No, treba ju nadzirati i reagirati ukoliko potraje.
Nemam iskustva s tim pa ne znam iz prve ruke.
Što se tiče spavanja; opet moje iskustvo i percepcija:
Moj pas je živahan i nema šanse da bi on mirno legao i odspavao u komadu npr 8 sati. Ni slučajno. On bi se u tih 8 sati sigurno deset puta digao, skočio dole, odšetao popit vode, režao na ptice, susjede ili psa koji laje u daljini...
I naravno mene svaki put probudio.
E, to je problem.
Meni ne smeta što on ustaje, pije, šeta, osluškuje, provjerava, ali da me budi svaki čas- to da.
I liže, non stop me liže kad je kraj mene.
Dakle, ja ne bih oka sklopila kraj njega u krevetu.
Ovako on ima svoju košaru, ustaje kad hoće, vrati se i nastavi spavati.
Nekad ga čujem, nekad ne, ali ok je tako.
Makar kod našeg zadnjeg je u biti bila sterilizacija, prekinuta je funkcija, ali su testisi ostavljeni u mošnjama na prijedlog vetrinara, da pas ne izgubi poptuni osjećaj muškosti:mrgreen: A kod ženki je u biti kastracija jer se kod njih sve vadi van.